Razgovori o tri Božanske Osobe od vječnosti koje je E.Swedenborg vodio u duhovnom svijetu sa nekim crkvenim dostojanstvenicima i nekim intelektualcima

16. Vidio sam neke ljude, koji su nedavno došli iz prirodnog svijeta u duhovni svijet, kako razgovaraju u svezi tri Božanske Osobe od vječnosti. Radilo se o Crkvenim dostojanstvenicima, a jedan od njih je bio biskup. Prišli su mi, i nakon kraćeg razgovora o duhovnom svijetu, u svezi kojeg oni ranije nisu znali ništa (= baš kao ni 99% ostalih dostojanstvenika i vjernika u Kršćanskim crkvama koji o stvarnom stanju u rajevima i paklovima i njihovom uređenju, ne znaju skoro pa ništa!; baš to je jedan od razloga zašto bi Kršćani koji su po pitanju duhovnog svijeta, njegova uređenja te sudbine ljudi u njemu skoro u potpunom mraku, tj. neznanju, trebali sa velikom pažnjom studirati otkrovenje kako ga je primio E.Swedenborg, pošto se u njemu do u detalje opisuju baš ove jako važne i zanimljive teme i to, što je najvažnije, iz njegova VLASTITOG iskustva; drugim riječima, E.Swedenborg u tim svojim otkrovenjima izvještava o onome što je na svoje vlastite uši čuo i na svoje vlastite oči vidio, tj. što je zaista i u svoj istini doživio!; vidi ‘Pisma – 4’; ja vjerujem da bi to pomoglo raspršivanju mnogih blesavih ideja koje Kršćani imaju o Bogu, duhovnom svijetu i njegovim stanovnicima, ideja od kojih je jedna od najblesavijih ova koju ovdje obrađujemo, naime ideja o tri zasebne Božanske Osobe od vječnosti, tj. o tri pojedinačna Boga), sam im rekao: ‘Čuo sam kako razgovarate o tri Božanske Osobe od vječnosti. Preklinjem vas da mi objasnite ovu veliku tajnu u skladu sa idejama koje ste stekli u prirodnom svijetu iz kojeg ste upravo došli.’  Onda je nadbiskup, gledajući u mene, rekao: ‘Vidim da ste vi laik, stoga ću vaše poduke radi razložiti ideje mog uma o ovoj velikoj tajni. Te ideje su bile, a i dalje su, da ‘Bog Otac, Bog Sin, i Bog Sveti Duh sjede posred nebesa na uzvišenim i veličanstvenim sjedalima ili prijestoljima. Bog Otac sjedi na prijestolju od čistog zlata, sa žezlom u Svojoj ruci. Bog Sin sjedi s Njegove desne strane na prijestolju od najčišćeg srebra, sa krunom na Svojoj glavi, a Bog Sveti Duh sjedi pored njih, na prijestolju od blistavog kristala, i drži golubicu u Svojoj ruci. Oko njih u tri reda vise svjetiljke na kojima se svjetluca drago kamenje; dok na određenoj udaljenosti od ovog kruga stoje bezbrojni anđeli, i svi se klanjaju i pjevaju psalme. Nadalje, da Bog Otac neprestano razgovara sa Svojim Sinom u svezi onih koji će biti opravdani, i oni zajedno prosuđuju i donose odluku tko je na Zemlji dostojan biti primljen među anđele i biti okrunjen vječnim životom. Čim Bog Sveti Duh čuje njihova imena (= imena onih koji su prema prosudbi i odluci Oca i Sina dostojni spasenja i krune vječnog života), On bez odlaganja žuri ka njima diljem cijele zemlje, noseći sa sobom darove pravednosti, i tako mnoge znakove spasenja za one koji će biti opravdani. A čim pristigne i dahne na njih, On rasprši njihove grijehe kao što ventilator rasprši dim iznad peći raščišćavajući zrak. On također otklanja kamenitu tvrdoću sa njihovih srdaca i dodjeljuje im mekoću puti. On istovremeno obnavlja njihove duhove ili umove i regenerira ih, podarujući im lica male djece. Naposlijetku On označava njihova čela sa znakom križa, nazivajući ih ‘odabranicima’ i ‘Božjom djecom’.’

Nakon što je završio ovaj govor nadbiskup mi reče: ‘Tako sam u svijetu objašnjavao ovu veliku tajnu; a pošto je tamo većina članova našeg Reda aplaudirala mojim mišljenjima, uvjeren sam kako ćete ih vi, kao laik, također [2] pohvaliti. Kada je nadbiskup ovo rekao, pogledao sam ga, a također i dostojanstvenike koji su bili sa njime, i primjetio sam da su njegove riječi kod svih njih naišle na potpuno odobravanje. Stoga sam odgovarajući rekao: ‘Pažljivo sam razmotrio izlaganje o vašoj vjeri, iz čega sam zaključio kako ste začeli te i dalje imate samo prirodnu, čulnu i uistinu materijalnu ideju o trojnom Bogu, iz koje neizbježno proizlazi ideja o tri Boga. Zar nije čulno razmišljati o Bogu Ocu kad Ga se zamišlja kako sjedi na prijestolju sa žezlom u svojoj ruci, i o Sinu, Koji sjedi na Svom prijestolju sa krunom na Svojoj glavi, i o Svetom Duhu koji na svom prijestolju sjedi sa golubicom u Svojoj ruci, i onda juri uzduž i poprijeko cijele zemlje da bi sproveo u djelo ono što čuje? A pošto ovakav rezultat slijedi iz vašeg učenja ja ne mogu odobriti ono što ste rekli. Jer od svojih naranijih godina nisam u svoj um mogao primiti ni jednu drugu ideju od one o jednom Bogu; i pošto sam podržavao tu ideju, a i dalje ju podržavam, sve što ste rekli za mene nema nikakve težine. Kasnije sam također razumio da se pod ‘prijestoljem’ na kojem kako Pisma kažu sjedi Jehova, misli na Njegovo kraljevstvo; ‘žezlo’ i ‘kruna’ predstavljaju Njegovu vladavinu i suverenost; ‘sjediti sa Njegove desne strane’ označava Božju svemoć posredstvom Njegovog Ljudskog; a pod onim stvarima koje se odnose na Svetog Duha, misli se na djelovanje Božje sveprisutnosti. Priznajte, moj gospodine biskupe, ideju o jednom Bogu, pomno ju razmotrite, i na kraju ćete jasno vidjeti njezinu istinitost. 

[3] Vi uistinu kažete kako je Bog jedan, pošto Bìt (Essentia) te tri Osobe pravite jednom i nedjeljivom; pa ipak ne dozvoljavate nikome reći kako je taj jedan Bog jedna Osoba, već tri, tako da se ideja o tri Boga koju ste prihvatili ne bi izgubila. Vi također svakoj Osobi pripisujete različite osobine, različite od onih u drugih Osoba; zar na ovaj način ne dijelite Božansku Bìt (Essentia)? A pošto je to tako, kako možete reći, i istovremeno misliti, da je Bog jedan? Ja bi vas mogao opravdati da ste rekli kako je Božanstvo jedno; ali kad bilo tko čuje izjavu kako je ‘Otac Bog, Sin je Bog, i Sveti Duh je Bog; i da je svaka osoba zasebno Bog,’ kako on može misliti da je Bog jedan? Zar to nije proturječje u koje se nikako ne može povjerovati? Oni se ne mogu nazivati jednim Bogom, može ih se nazivati jednako Božanstvenima, što se može ilustrirati na sljedeći način. Kada određeni broj ljudi formira senat, ili skupštinu, ili savjet, oni se ne mogu nazivati jednim čovjekom; ali kada su svi oni u potpunoj suglasnosti, onda se može reći kako su jednog uma. Za tri dijamanta iste supstance se ne može reći da su jedan dijamant, već da su iste supstance. Svaki dijamant se štoviše razlikuje od drugih u vrijednosti sukladno njegovoj težini; ali to ne bi bio slučaj ako bi oni bili jedan, a ne tri.

[4] Ja međutim percipiram kako vi jednog Boga nazivate tri Božanske Osobe, od kojih je svaka zasebno i pojedinačno Bog, i insistirate kako svaki pripadnik Crkve to treba izjaviti, pošto svatko na cijelom svijetu tko je zdravog i prosvjetljenog razuma priznaje kako je Bog jedan, pa bi vas prema tome bilo sram reći drugačije. Pa ipak, dok izgovarate ‘jedan Bog’, i dok su u vašim mislima tri, sramota ne zaustavlja riječi na vašim usnama: vi ih izgovarate.’  Čuvši ovo biskup se sa svojim svećenstvom povukao; i kako je odlazio okrene se i pokuša uzviknuti, ‘Postoji (samo) jedan Bog’, ali nije mogao, jer su njegove misli zaustavile njegov jezik. Onda su se njegove usne rastavile i on uzvikne, ‘Tri Boga!’ Na ovaj čudnovat prizor su se promatrači glasno nasmijali i otišli svojim putem. 

17. Nakon toga sam se raspitao gdje mogu pronaći neke od onih silnih intelektualaca koji tvrde kako je Božansko Trojstvo podijeljeno u tri Osobe. Trojica takvih su se predstavila, i ja sam im rekao: ‘Kako možete razdvojiti Božansko Trojstvo na tri Osobe i dokazivati da je svaka Osoba zasebno ili pojedinačno Bog i Gospodin? Zar nije ta usmena ispovijed kako postoji jedan Bog udaljena od misli u vašem umu kao što je jug udaljen od sjevera?’ Oni su na to odgovorili: ‘Ne postoji ni najmanja razlika, pošto tri Osobe imaju samo jednu Bìt (Essentia), i ta Božanska Bìt (Essentia) je Bog. Mi smo u svijetu naučavali Trojstvo Osoba a naš štićenik je bila vjera da svaka Božanska Osoba ima i vrši Svoju vlastitu funkciju: Bog Otac pripisuje i odobrava: Bog Sin zagovara i posreduje: a Bog Sveti Duh sprovodi djelo pripisivanja i posredništva.’ [2] Kada sam zapitao što podrazumijevaju pod Božanskom Bìti (Essentia), oni su odgovorili: ‘Svemoć, sveznanje, sveprisutnost, neizmjernost, vječnost i ravnopravnost veličanstvenosti.’ Na to sam odgovorio: ‘Ako ta Bìt (Essentia) čini jednog Boga od nekoliko, onda ih također možete dodati još nekoliko, kao na primjer četvrtog, nazvanog ‘Bog Šadaj’, kojeg su spominjali Mojsije, Ezekijel i Job. To je ono što su drevni ljudi činili u Grčkoj i Italiji, koji su jednaka svojstva i istu bìt pripisivali svojim božanstvima, na primjer, Saturnu, Jupiteru, Neptunu, Plutonu, Apolu, Juni, Dijani, Minervi i također Merkuru i Veneri; ali ipak nisu mogli reći kako su svi ovi bili jedan Bog. Štoviše, vi sami ste troje, i koliko shvaćam iste naobrazbe, i po tom pitanju ste iste bìti. Ipak vi sebe ne možete kombinirati u jednog učenog čovjeka.’

Na ovo su se nasmijali, govoreći: ‘Ti se šališ; druga stvar je sa Božanskom Bìti (Essentia), koja je jedna a ne trojna, ne-djeljiva i stoga ne-podijeljena: ona nije predmetom dijeljenja i diobe.’ [3] Kada sam čuo ove riječi  rekoh: ‘Neka dakle ovo bude predmet našeg razgovora.’ I onda sam zapitao: ‘Što podrazumijevate pod ‘Osobom’ i što ta riječ znači?’ Oni odgovoriše: ‘Riječ ‘osoba’ predstavlja ono što u nekome drugome nema ni dijela ni kvalitete, već opstoji samo po sebi. Tako svi Crkveni Oci definiraju Osobu, i mi se slažemo sa njima.’ Ja rekoh ‘Da li je to onda vaša definicija ‘osobe’?’ Oni odgovoriše: ‘Jeste.’ Onda sam nastavio: ‘Kako u Sinu nema Očevih djelova, ili od Oca i Sina u Svetom Duhu, slijedi kako je svaki neovisan u odluci, nadležnosti i sili. Prema tome, nema ničeg što ih sjedinjuje osim volje, koja je svakome vlastita, i komunikativna jedino neobavezno; zar nisu tako tri Osobe tri Boga? Nadalje, vi ste također definirali ‘osobu’ kao ono što opstoji samo po sebi. Posljedično postoje tri supstance na koje vi dijelite Božansku Bìt (Essentia), a ipak se ta Bìt (Essentia), također tvrdite, nije u stanju podijeliti, pošto je jedna i nedjeljiva. Štoviše, svakoj supstanci, tj., svakoj Osobi, vi pripisujete svojstva koja nisu u drugoj i koja se ne mogu komunicirati ostalima, naime, pripisivanje, posredništvo i djelovanje. Kakav zaključak može slijediti iz ovog osim da su tri ‘Osobe’ tri Boga?’ Na ove riječi su se oni povukli, govoreći kako će razmotriti ove točke i nakon toga dati svoj odgovor.

[4] Mudrac koji je stajao u blizini i čuo diskusiju reče: ‘Ja nemam želju istraživati ovaj važan subjekt uz pomoć takvih suptilnih argumenata: ali i pored ovih jasno vidim da u mislima vaših umova postoje tri Boga. Vas je međutim sramota objaviti te misli otvoreno cijelom svijetu, jer ako bi to učinili nazvali bi vas luđacima i budalama. Prema tome, da bi izbjegli to poniženje, našli ste shodnim usmeno ispovijedati jednog Boga.’  Tri diskutanta, međutim, i dalje se držeći njihova vlastitog mišljenja, nisu obraćali pažnju na njegove riječi, i na odlasku su i dalje nastavili mrmljati neke nazive posuđene iz metafizike. Iz ovog sam pretpostavio da je to bio izvor njihove mudrosti odakle bi dali svoje odgovore.

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 16, 17’