Ljubav je vez koji kršćansku zajednicu drži sjedinjenom s Bogom i s Braćom

Uistinu ljubav je vez koji kršćansku zajednicu drži sjedinjenom s Bogom i s Braćom. U ljubavi i od ljubavi jest sjedinjenje i hrana duša, i posvećenje njihovo i uvijek novih duša. Ako uzmanjka ljubav, na njezino mjesto dolazi sebeljublje. A razlika između te dvije ljubavi je ova:

Ljubav prava i sveta što je Bog zapovijeda i savjetuje je traženje Boga, jest priznavanje Njegove svemoći vidljive u svim stvarima, jest uzdizanje k Bogu. I tom uzdizanju služi sve kod onoga koji u sebi ima ljubav koja je aktivna samilost za sve potrebe bližnjega. Jer ljubav čini da u svakome bližnjemu vidimo brata i da u njemu osjećamo Isusa, Isusa Koji trpi zbog patnje siromaha, bolesnoga, progonjenoga, ili Koji trpi zato što neki Očev sin postaje rasipnim sinom Koji ostavlja Očevu kuću tražeći lažno blagostanje, trpi zato što netko sumnja da ima Oca, i treba ga uvjeriti da postoji predobri Otac, da ne padne u očaj i u grijeh.

Naprotiv, sebeljublje je traženje sama sebe, jest potom ljubav prema samima sebi, jest djelo učinjeno zato da podičimo sebe u očima svijeta. Jest dakle požuda tijela, požuda očiju i oholost života. A od toga debla sa tri grane dolazi onda tašta slava, tvrdoća srca, oholost, pomama za ljudskom hvalom, pretvaranje, duh vladanja, uvjerenja da znamo voditi sami sebe odbacujući od sebe svaku zapovijed ili savjet Ljubavi i onih koji govore u ime Ljubavi.

            Od Gospodina Isusa Krista (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
primila u viziji i u svojim bilješkama zapisala Marija Valtorta (objavljeno u knjizi ‘Apokalipsa’)