Iz ljubavi prema sebi i prema svijetu izviru sva zla

[2] Treba uvidjeti/spoznati kako (sva) zla proizlaze iz dva izvora (ili ‘neka se zna kako sva zla imaju dva ishodišta’) – iz ljubavi prema sebi, i ljubavi prema svijetu. Oni koji su u zlu proizašlom iz ljubavi prema sebi, vole jedino sebe i preziru sve druge osim onih koji su jedno sa njima (= za koje ih veže osobni interes). A ako i vole takve ljude oni ih u stvari ne vole, već jedino sebe, pošto oni u njima vide sebe. Zla proizašla iz ovog izvora su najgora od svih zala; jer oni koji su u njima ne samo da preziru sve druge u odnosu na sebe, već na njih gomilaju i uvrede, te ih mrze zbog i najmanjeg razloga, nakon čega žude za njihovim uništenjem. Na taj način osveta i okrutnost postaju užici njihova života. Ljudi kojima vlada zlo ljubavi prema sebi su u dubokom paklu (= dubinama pakla) što je (= dubina) određeno prirodom/kvalitetom i količinom te ljubavi.

[3] Što se tiče onih kojima vlada zlo proizašlo iz ljubavi prema svijetu, oni također svog bližnjeg smatraju bezvrijednim. Oni ga cijene/poštuju jedino zbog njegova bogatstva, prema tome oni cijene/poštuju njegovo bogatstvo a ne njega samog. Oni imaju žudnju posjedovati sve što pripada njihovom bližnjem; i kada ta žudnja vlada nad njima (ili ‘i kada su u toj žudnji’) oni su onda lišeni bilo kakve ljubavi prema bližnjem ili sažaljenja/milosti. Jer lišiti svog bližnjeg njegova dobra je užitak njihova života, posebice onih koji su odvratno pohlepni za novcem, što će reći, onih koji vole zlato i srebro zbog njih samih (= zlata i srebra radi), ne zbog neke korisne svrhe kojoj bi mogli poslužiti. Oni u/nad kojima vlada zlo ove ljubavi su također u paklovima, ali ne tako dubokim poput paklova u kojima su oni kojima vlada ljubav prema sebi. Pored ova dva izvora/ishodišta zla postoji i treći/e, a to je činjenje/vršenje zla kao posljedica lažnih religijskih principa (= iz principa lažne religije). Ali ova vrsta zla se računa kao zlo (ili ‘ima loš karakter’) kada postoji kod onih kojima vlada ljubav prema sebi i ljubav prema svijetu, ali ne kada postoji kod onih kojima vlada ljubav prema bližnjem i njihovom Bogu, pošto je dobro njihov krajnji cilj a krajnji cilj odlučuje prirodu svega drugog.

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 8318:2, 3’