Da li itko ima osjećaj kako je voljeti sebe više od drugih zlo?

Da li itko ima osjećaj kako je voljeti sebe više od drugih zlo/pogrešno/loše? (Ako stvari tako stoje,) tko, onda, zna da je to (= ljubav prema sebi) zlo/pogrešno/loše? A ipak to/takva ljubav (riječ je i dalje o ljubavi prema sebi) je glava svih grijeha/zala. Svatko može vidjeti da su ljubav prema bližnjem i ljubav prema sebi (što je isto kao i mržnja/prezir prema bližnjem) (na)suprotne/protivničke ljubavi; jer ljubav prema bližnjem želi svima (u)činiti dobro, dok ljubav prema sebi želi da svi drugi jedino njoj čine dobro. Ljubav prema bližnjem žudi služiti svima, dok ljubav prema sebi žudi da njoj svi služe (ili ‘da joj svi budu sluge’). Ljubav prema bližnjem smatra svakoga za brata i prijatelja (ili ‘vidi sve ljude kao porodicu i prijatelje’) dok ljubav prema sebi smatra svakog za svoga slugu (ili ‘vidi sve kao svoje robove’) i, ako joj ne služi (= ako joj ljudi kojim slučajem ne žele služiti/biti podređeni), kao svoga neprijatelja; ukratko, ljubav prema sebi gleda samo na (ili ‘vidi samo’) sebe, a na ostale ljude oko sebe jedva kao na ljude, koje pak u svom srcu ne vrednuje više od svojih konja ili pasa. Štoviše, pošto ih (= ljude oko sebe) toliko potcjenjuje/omalovažava (= smatra kako ne vrijede ništa = smatra maltene bezvrijednima), bez razmišljanja im čini zlo (= ne smatra za ikakav grijeh/nepravdu/ne pridaje nikakve važnosti tome što im/svom bližnjem čini zlo); a/i to je uzrok mržnje (ili ‘a to vodi u mržnju….’), osvetoljubivosti, preljuba i kurvanja, krađe i prevare, laži i klevetanja, bijesa, okrutnosti kao i ostalih zala slične prirode. Eto, u takvom je zlu (i takve je prirode) čovjek od svog rođenja (na ovom svijetu; ili ‘takva su zla kojima smo skloni od rođenja’).’

E.Swedenborg ‘Božanska Providnost – 276, 277’