Oporučno Pismo našeg Oca Nebeskog… Blagoslovi – 7 (Doktor)

Psalam 103:

1 Davidov.  Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime Njegovo!

2 Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, i ne zaboravi SVE dobrobiti Njegove:

3 On ti oprašta SVE grijehe tvoje, on iscjeljuje SVE bolesti tvoje;

Ekipica moja draga i mila, radosti moja prevelika, jutro vam želim sa Bijenika i radost i mir i svaki ostali blagoslov u Kristu Isusu, kako ste mi vi danas, ste dobro nunali?!

Negdje krajem ljeta sam se čuo sa jednom svojom prijateljicom koja ima rak… pričali smo uglavnom o njezinoj bolesti… i eventualnom iscjeljenju uz pomoć vodikovog peroksida (H2O2) … o kojem je ona već čula od mene … te ga također, na moj savjet, i uzima…

Ta je duša nespašena … znači bez Boga … i u okvirima njezinog svijeta … pokušava na sve dostupne načine doći do pomoći … tj. pronaći nekoga ili nešto tko bi joj ili što bi joj pomoglo produžiti život … jer kao što vjerojatno znate … prirodni čovjek ne vjeruje u život nakon smrti … ovo ovdje što ima na svijetu… to je to … i jednom kada dođe kraj tijela… to ujedno znači KRAJ života … prestanak postojanja koje je jednom hodalo, ljubilo i razmišljalo na Zemlji … 

Naš smo razgovor završili tako što me ona pitala da joj pošaljem još neka iskustva ljudi sa vodikovim peroksidom … da je ‘ohrabrim’ i ‘potaknem’ kako je rekla … s obzirom da i nije lako nositi se sa takvim ‘teretom’ sam … i očuvati optimizam … što razumijem … i suosjećam sa njom…

… no to ipak nisam napravio … nije da sam smetnuo s uma… ili da me nije briga …  no, stavio sam to pred Isusa … Koji me odmah zaustavio od tog pristupa ‘problemu’… te mi je rekao, ‘Ja imam bolji put za nju, i to je put koji joj sada trebaš ukazati!’

Najprije nisam razumio, no onda mi je bilo ukazano:

1. Adam i Eva, naši praroditelji su prekršili Božju Zapovijed i tako počinili grijeh, i na taj su način grijeh pa onda bolest, koja je posljedica grijeha, i konačno smrt, kao kruna grijeha (‘plaća za grijeh’ Rimljanima 6:23), došli u ovaj svijet, tj. po paloj ljudskoj prirodi su ovladali svim njihovim potomcima (Rimljanima 5:12-19). Drugim riječima, jednom kada su se svojevoljno ogriješili o Božju Zapovijed, i time odvojili od Boga, sebe su predali u ruke Sotoni, Božjem i njihovom protivniku, čija je glavna namjera da ‘ukrade, zakolje i pogubi’ čovjeka (Ivan 10:10), i time mu skrati broj dana određen od strane Boga (Psalam 90:10) te onemogući da ostvari svoju svrhu u ovom životu.

2. No, Božja se Ljubav prema nama očitovala tako da je JEDAN došao da bi ‘uništio SVA djela đavlova, pa tako i bolest’ (1 Ivanova 3:8), jedan Koji je dao Svoj život za naše POTPUNO spasenje (Rimljanima 5:6-9; za naše ‘SOZO’ na Grčkom izvornom jeziku što ne znači samo spasenje od grijeha već spasenje od posljedica grijeha što je bolest), a to je Isus Krist.

3. Kako je On to napravio?, to je napravio tako da je Sebe predao na Križu kao legalnu žrtvu okajnicu za sve naše grijehe, ‘Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i  pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život!’ (Rimljanima 5:18, ali isto tako svi stihovi od 12-21 se trebaju pažljivo čitati)

I ovo je sada mudrost, dakle, Izaija 53 gdje prorok govori baš o ovom pre-važnom događaju na Križu kaže:

4 A On je naše bolesti ponio, naše je boli na Se uzeo, dok smo mi držali da Ga Bog bije i ponižava.

5 Za naše grijehe probodoše Njega, za opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna – radi našeg mira, Njegove nas rane iscijeliše.

6 Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na Nj bezakonje nas sviju.

8 …za grijehe naroda Njegova nasmrt Ga izbiše.

11 Sluga Moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na Sebe uzeti.

12 … jer Sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na Sebi i da se zauzme za zločince.

Što je ovdje rečeno u svezi grijeha jasno je više manje većini ljudi, naime, da je Isus Krist ‘uzeo na Sebe’ tj. PONIO svu kaznu za naš grijeh … tj. da je otplatio naš dug (vidi učenje 2 u ovoj seriji), i da mi prema tome, jednom kada Ga priznamo ili prihvatimo kao Spasitelja, više nismo krivi ili dužni tj. da smo oslobođeni od sve krivnje grijeha…

… no ono na što se manje obraća pažnja … i što je otud manje ili nimalo poznato… jeste da je On ponio i sve posljedice grijeha … u koje spada i bolest … o čemu govore stihovi 4 & 5 … gdje se koristi potpuno ista riječ kao i u slučaju grijeha, znači ‘ponio’ (i ne samo to, ovaj hebrejski glagol u stihovima 4 & 5, gdje se govori o bolesti, je potpuno isti sa potpuno istim značenjem kao i u stihovima 11 & 12)… posljedica čega je… jednom kada Ga priznamo tj. Njegovu žrtvu za nas na Križu … da možemo biti iscjeljeni ako smo bolesni … budući je bolest ništa drugo nego očitovanje grijeha duše u tijelu …

*

Dva mjesta u Pismu Novog Zavjeta će ovo još više razjasniti, dakle, u Mateju 8, što je poglavlje koje se od početka do kraja bavi sa ozdravljivanjem ljudi … stihovi 17 & 18 čitaju ovako:

16 A uvečer Mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju (koji su bili uzrokom bolesti i kao posljedica toga) i sve bolesnike ozdravi –

(Dakle, baš kao i u slučaju Petrove punice, koja je imala groznicu, o čemu pišu stihovi ispred ovih, Isus je najprije SVOJOM RIJEČJU ili Evanđeljem Njegovim u kojem je sila Božja na spasenje za sve koji vjeruju = Rimljanima 1:16, otjerao zloduhe ili slomio vlast koju Sotona ima nad čovjekom, i onda su nakon toga ovi ozdravljali i u tijelu, budući je bolest tako reći nastavak onog što se događa u grešnoj duši, ili vanjsko očitovanje grijeha duše, ili posljedica djelovanja Sotone u ljudskoj duši; kada Krist dođe na mjesto Sotone, što se događa kada Ga priznamo za Spasitelja, onda Sotona mora van i to automatski znači i uništenje života ili duha bolesti sa posljedičnim iscjeljenjem)

17 da se ispuni što je rečeno  po Izaiji proroku: On bolesti naše uze i boleštine ponese.

I upravo rečeno On prebacuje na Izaiju 53 u praksi pokazujući da je na Križu doista On otrpio ne samo kaznu za naš grijeh već također i za posljedice tog grijeha, u što spada i bolest, u svrhu DA IH MI NE MORAMO VIŠE PODNOSITI, TJ. DA NE MORAMO BITI VIŠE BOLESNI… AKO vjerujemo u Njega i Njegov čin!

U 1 Petrovoj 2:24 je to rečeno još jasnije, dakle:

‘On Koji u tijelu Svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; On čijom se modricom izliječiste.’  – Obratite pažnju da se ovdje govori u prošlosti, dakle, naši su grijesi VEĆ prebačeni na Njega, i On je otrpio kaznu za njih tako da mi ne moramo, i nadalje, On je već bio unakažen u tijelu i izranjavan čime su posljedice grijeha, što su bolesti, bile tako reći PREBAČENE na Njega, tako da ih mi ne moramo trpjeti!

*

Ali što sad to znači za nas, postavlja se pitanje, i odgovor nam je dan u Knjizi Izlaska 15:26 gdje čitamo:

‘Zatim reče: “Budeš li zdušno slušao glas Jehove, Boga svoga, vršeći što je pravo u Njegovim očima; budeš li pružao svoje uho Njegovim zapovijedima i držao Njegove zakone, nikakvih bolesti  koje sam dopustio da dođu na Egipćane na vas neću dopuštati. Jer Ja Sam Jehova (Gospod Bog)  Koji dajem zdravlje.”

Dakle, הוהיאפר ‘Jehovahrapha’, ili ‘Ja Sam Gospod Bog tvoj DOKTOR’, ili ‘Koji te iscjeljujem’.

Blagoslov kojeg nam je Isus Krist ‘zaradio’ na Križu, i kojeg nam je nakon Svoje smrti ostavio u legalno nasljeđe, jeste ZDRAVLJE tijela i punina dana na Zemlji koji su nam potrebni da bi ostvarili našu zemaljsku svrhu (Izlazak 23:25, 26), i ovaj je blagoslov dostupan svakom čovjeku koji vjeruje u Njega i prizna Ga za svoga Spasitelja duše i tijela, prema riječima iz Ivana 3:16, 17:

‘Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao Svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet SPASI (SOZO) po Njemu.’ 

Dva stiha ranije, koja čitaju:

14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji
15 da SVAKI koji vjeruje u Njemu ima život vječni.

… mi smo upućeni na Brojeve 21 gdje čitamo:

5 I počne govoriti  i protiv Boga i protiv Mojsija: “Zašto nas izvedoste iz Egipta  da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno  jelo već se ogadilo dušama našim.”

6 Onda Jehova pošalje na narod  ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu.

7 Dođe narod k Mojsiju pa reče: “Sagriješili samo kad smo govorili  protiv Jehove i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od  nas!” Mojsije se pomoli za narod,
8 i Jehova reče Mojsiju: “Napravi  otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na  životu ako je pogleda.”

9 Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi IKOGA ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.

Dakle, za vrijeme Mojsija, narod je sagriješio protiv Boga … i na sebe navukao ljute zmije … koje bi ujedale narod … i ovaj bi umirao … no Bog je osigurao izlaz za njih … mjedenu zmiju podignutu na štap… što je slika Isusa Krista raspetoga … stoga, tko god bi bio pogledao na mjedenu zmiju za doba Mojsija, on bi ozdravio, a u naše doba, ‘tkogod vjeruje u Isusa Krista, on će biti SOZO’, što znači, ozdravit će u duši i u tijelu budući ta riječ na Grčkom znači spašen i iscjeljen u jednom paketu, što se vidi na onim mjestima gdje se u Novom Zavjetu koristi a gdje je iscjeljenje predmet rasprave, gdje naši prevoditelji nekad krivo prevode ‘tvoja te vjera spasila (sozo)’ no točno bi bilo, ‘tvoja te vjera iscjelila’ kada se recimo radi o ženi koja je krvarila u Marku 5 … gdje je očito da je njezino ozdravljenje u pitanju a ne spasenje … ili kad je riječ o sljepcu u Marku 10:54 … koji je od strane Isusa bio iscjeljen … dakle SOZO!

Štoviše, kada se razumije ovo značenje i primjena grčke riječi ‘sozo’, onda ovi stihovi govore sami po sebi:

9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodar, i srcem  vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen/iscjeljen (sozo).

10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

U Ljubavi Isusa Krista …

                                       Lorens

23.11.2011.

Bertha Dudde, br. 1504, 5 Srpanj 1940

INTERES ZA SPASENJE DUŠA…
POTPUNO NESEBIČNA LJUBAV SPRAM BLIŽNJEGA

Svaki neometan čas treba biti iskorišten za rad za dobrobit ljudske rase… Duhovna dobrobit treba doći ispred zemaljskih interesa, budući nema vremena za gubiti. Zloduh također iskorištava svaku priliku da duhovno naudi ljudskoj rasi, i zato protivna sila mora neprestano djelovati kako bi spriječila njegove akcije; dobre duhovne sile se moraju ujediniti u njihovom radu protiv ove sile, i time se niti ravnodušnost niti neobazrivost ne mogu pojaviti, koji bi jedino služili svrsi protivnika. Jer onda će on jedino intenzivirati njegovu aktivnost, on će također oslabiti odlučnost ljudi i iznuriti ih ako oni ne rade marljivo protiv njega… Nadalje, to je prijestup protiv zapovijedi Ljubavi spram bližnjega ako ljudi omlohave u borbi za spasenje duša koje su u potrebi za pomoći. Trebala bi biti vaša najveća briga/interes pomoći onima koji se približavaju njihovom duhovnom krahu. Ne ostavljajte ih u njihovoj duhovnoj tami niti okrećite od njih nezainteresirano, jer oni potrebuju vašu pomoć. Oni su slabi i nisu više sposobni sebe osloboditi od sile suparnika. U njihovom mraku i okruženju bez svjetla oni ne prepoznaju nedaću njihovih duša i prema tome ne žude svjetlo. Pa ipak, vi trebate uložiti napor zapaliti malo svjetlo i donijeti ovim dušama njegovo slabašno svjetlucanje, tako da će oni zamjetiti i obratiti pažnju na vašu aktivnost. Vi ne bi trebali ostaviti jedan kamen neprevrnutim u mijenjanju njihove ravnodušnosti spram duhovnog znanja u interes; vi trebate ukazati njihovim mislima ispravnu stazu, vi ih trebate obrazovati i preklinjati da se prisjete njihove duše i razumiju značenje života; vi ih trebate pokušati uvjeriti da imaju vjeru u Isusa Krista i objasniti da je život Ljubavi na Zemlji daleko više blagotvoran nego jedino živjeti za sebičnu ljubav, za ispunjenje zemaljskih žudnji. Vi im ne bi trebali uskratiti ništa što je vama omogućilo pronaći stazu uspona; vi bi ih trebali upoznati sa učenjem Isusa Krista i činjenicom da se oni mogu uzdići jedino kroz dobrodušnu službu. Vi bi trebali učiniti sve što je moguće da bi izveli te duše iz duhovne noći na svjetlo dana. Onda ćete biti dobrodušno aktivni u istinskom značenju riječi. Ovo je najnesebičnija Ljubav spram bližnjega budući se jedino tiče spasenja duše bližnjeg ljudskog bića. Ovaj zadatak potrebuje beskrajnu Ljubav i strpljenje, jer vrlo je teško uvjeriti bića u tami da prihvate Riječ Božju; oni će joj se jako suprotstavljati, budući je sam suparnik (Sotona) vaš najsnažniji protivnik i draži ljudsku volju na najsilniji otpor. Unatoč tome, čovjekova Ljubav može biti pobjedonosna ako se za ove duše bori baš sa ovim sredstvima Ljubavi… Ne na izvanjsku osobu već se pažnja treba obratiti na dušu, koja je u kukavnom stanju i više ne može prikupiti snagu da sebe oslobodi od okova suparnika. Otud će Ljubav jedne prosvjetljene osobe, to jest, nekoga tko poznaje Istinu, prepoznati nedaću takvih duša i neće popustiti u njegovim naporima za njih. On će im pokušati pomoći kroz srdačnu molitvu, on će prikazati dušinu nedaću Ocu na nebesima i apelirati Mu za snagu da ostvari iskupiteljski rad, ako njegova vlastita snaga nije dovoljna i osoba će se započeti umarati prije nego je duša bila pridobijena za vječni život. Prema tome vi bi trebali biti neprestano aktivni sa Ljubavlju, i dati svu vašu Ljubav dušama vaših bližnjih ljudskih bića koje trpe nevolju. Ne dopustite sebi biti potišteni neuspjesima nego uvijek žudite snagu od Boga, onda ćete biti sposobni riješiti najteže zadatke, vi ćete otrgnuti duše od suparnika i voditi ih do nebeskog Oca, i ove duše će vam biti zahvalne za svu vječnost.  AMEN