Lorens Novosel

Istina je da za Boga nisam pitao niti sam Ga tražio (Izaija 65:1) …  a istina je i to da sam se rugao i podsmjehivao onima koji su o Bogu govorili (koji su u Boga vjerovali) ….. i kada se osvrnem, sada (a promijenio bi toliko toga kad bih bar mogao) … ne mogu reći ništa drugo nego: ‘Bijah zlotvor, uosobljenje nepravednosti!’ Da, kad sada pogledam na svoj prijašnji život (kojeg li stida) …  moram priznati: ‘Počinih skoro svaki grijeh o kojem govori Pismo!’

Lorens Novosel

Istina je da za Boga nisam pitao niti sam Ga tražio (Izaija 65:1) …  a istina je i to da sam se rugao i podsmjehivao onima koji su o Bogu govorili (koji su u Boga vjerovali) ….. i kada se osvrnem, sada (a promijenio bi toliko toga kad bih bar mogao) … ne mogu reći ništa drugo nego: ‘Bijah zlotvor, uosobljenje nepravednosti!’ Da, kad sada pogledam na svoj prijašnji život (kojeg li stida) …  moram priznati: ‘Počinih skoro svaki grijeh o kojem govori Pismo!’

Knjiga Otkrovenja 4 (‘O onima koji svu religiju postavljaju u dobra djela a ništa u istine doktrine’)

Print Friendly, PDF & Email

Knjiga Otkrovenja – 4 (‘O onima koji svu religiju postavljaju u dobra djela a ništa u istine doktrine’)

‘Istine doktrine podučavaju kako i što treba htjeti i razmišljati, ili ljubiti i vjerovati, da bi djela mogla biti dobra.’  

E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Razotkriveno – 116’

 

Ekipica moja draga, braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u Kristu Isusu! J

S obzirom na neka nedavna zbivanja na ‘terenu’, i pravac duhovnog razvoja u nekih, htio bih ovdje ukazati na izvjesne nedostatke onih koji svu religiju (ili ‘sav svoj religijski život’) postavljaju u dobra djela milosrđa spram bližnjega a nimalo u istinu doktrine Crkve, tj. onih koji misle kako je u životu dovoljno ‘htjeti činiti dobro’, i koji ne ulažu truda da bi proučili Riječ Božju i spoznali istine vjere koje je Gospod objavio u Njoj (= ovdje mi posebice oko počiva na onim istinama koje se odnose na proces preporoda čovjekove duše o kojem Kršćanstvo generalno nema apsolutno nikakvu ideju osim one naivne i pogrešne, a to je da se čovjek preporađa trenutnom milošću, u sekundi, tj. jednim jedinim proizvoljnim činom bilo direktno od strane Isusa Krista bilo posredstvom nekog od Njegovih), i koji tako, uglavnom ne-svjesni toga, tj. i ne znajući, to NJIHOVO ‘dobro’ ostvaruju vrlo često jednim drugačijim putem ili načinom od onog kojeg naučava Gospod u i po Svojoj Riječi, znači mimo istina doktrine Crkve o kojima podučava Riječ, što će reći vlastitom inteligencijom.

Ovu kvalitetu vjernika u Kršćanskoj Crkvi, ili na području gdje vlada Kršćanstvo i gdje postoji Riječ, u Knjizi Otkrovenja kojom se eto nešto češće bavimo u zadnje vrijeme J, predstavlja Crkva u Pergamu, naravno kad se riječi koje su tamo objavljene shvate u njihovu duhovnom značenju.

No, prije nego krenemo tumačiti duhovno i praktično značenje riječi iz Otkrovenja 2:12-17, koje se odnose na spomenutu Crkvu, čiji su ‘članovi’ vjernici upravo navedene kvalitete, dakle oni koji doista imaju dobru volju, i želju pomoći bližnjima u nevolji, ali to ostvaruju ne kroz istine vjere, nego kroz svoju vlastitu inteligenciju, a kao malo zagrijavanje, prevest ću na temu duhovnog značenja Riječi Božje (= o kojem je Kršćanstvo u cjelini i dalje u skoro potpunom mraku) dvije zanimljive stvari vama na poduku, od kojih je prva kako slijedi:

‘Što je duhovno značenje, to dosada nije bilo poznato. Da ima takvo značenje u svakom dijeliću Riječi, i da bez njega, Riječ na mnogim mjestima ne može biti shvaćena, je bilo ukazano (u ‘Doktrini o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem – 5, 26’). Ovo značenje se ne pojavljuje u doslovnom značenju, jer ono je unutar njega poput duše u njezinu tijelu. Zna se da postoji duhovno i prirodno, i da duhovno utječe u prirodno, i sebe predstavlja da bi se vidjelo i osjetilo u formama koje su vidljive i opipljive, i da duhovno, bez takvih formi, nije percipirano drugačije neko kao osjećaj i misao, ili kao ljubav i mudrost koji su od uma. Da su osjećaj i misao, ili ljubav čije je svojstvo da bude afektirana, i mudrost čije je svojstvo da razmišlja, duhovni, je priznato. Da ove dvije sposobnosti duše sebe predstavljaju u tijelu u oblicima koji se nazivaju organima osjeta i pokreta, to je poznato; također, da oni čine jedno, i to takvo jedno da kada um razmišlja, usta smjesta izgovaraju, a kada um želi, tijelo smjesta djeluje; otud je očigledno, da kod čovjeka postoji savršena unija duhovnih i prirodnih stvari.

            [2] Isto je u svakom i svemu u svijetu; u njima ima duhovno, koje je najunutarnije uzroka, i postoji prirodno, koje je njegova posljedica, i ovo dvoje čine jedno; a duhovno se ne pojavljuje/vidi u prirodnom, budući je u njemu poput duše u tijelu, i kao najunutarnije uzroka u učinku, kao što je bilo rečeno ranije. Slično je sa Riječju; da je ona u njezinim njedrima duhovna, budući je Božanska, to nitko ne može zanijekati; ali kako se duhovno ne pojavljuje/vidi u značenju slova, koje je prirodno, prema tome je duhovno značenje do sada bilo nepoznato; niti je ono moglo biti poznato prije nego su vjerodostojne/prave istine bile otkrivene od strane Gospoda, jer ove su u tom značenju. Iz tog razloga Otkrovenje ranije nije bilo shvaćeno. Ali da ne bi bilo nikakve sumnje da su te stvari unutar njega, pojedinosti moraju biti objašnjene, i demonstrirane uz pomoć sličnih odlomaka drugdje u Riječi. Objašnjenje i demonstracija sada slijede.’    E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Razotkriveno – 1’

A druga pak:

U SVEZI DUHOVA KOJI NISU VOLJNI ČUTI I PRIZNATI UNUTARNJE I VIŠE UNUTARNJE STVARI RIJEČI.

Postoje duhovi koji, premda su oni dobri, ne mogu još biti pušteni u nebo budući nisu voljni čuti i priznati unutarnje i više unutarnje stvari Riječi; naračun toga oni su o meni razmišljali opako, i sve su protumačili kao zlo. Jer oni koji ne odobravaju unutarnje stvari ne mogu naučiti stvari koje su od unutarnjeg i više unutarnjeg čovjeka, pošto oni ne znaju da postoje unutarnje, a još manje više unutarnje stvari, takve koje se tiču djela vjere učinjenih iz poslušnosti spram Riječi. Oni nazivaju one stvari dobrima koje su učinjene od strane dobrih, i koje su učinjene iz dobra srca. Ali ako bi bilo rečeno kako dobra djela moraju biti djela dobročinstva spram bližnjega, i da je dobročinstvo spram bližnjega od milosrđa i time od Gospoda Spasitelja, oni se slažu, ali o tome nisu razmišljali tako dubokoumno. Prema tome, oni koji su takve prirode da ne mogu prihvatiti ove stvari ne mogu još biti uvedeni u unutarnje nebo putem spoznaja (cognitions).

Štoviše, takvi koji su sasvim nevoljni čuti ili priznati unutarnje i više unutarnje stvari ostaju izvan neba, niti oni mogu drugačije nego gajiti mržnju spram tih stvari budući su one unutarnje i više unutarnje, i također mržnju spram onih koji ih podučavaju (= evo recimo, da iznesem nešto friško na ovu temu, naime, prijatelj moj koji mi je bio u posjeti, je skoro svaki puta bio vidno nasekiran kada bi ja tumačio neke stvari iz Riječi uz pomoć duhovnog ili božanstvenog značenja, nazivajući to ‘učitavanjem’ L). Ja očekujem kako će ovo biti slučaj sa mnogima na Zemlji u budućnosti koji će mrziti unutarnje i do većeg stupnja više unutarnje stvari Riječi, budući oni preintimno dotiču život njihovih ljubavi; i oni također postavljaju poteškoće koje se njima čine kao nevjerojatnosti. Tako oni preferiraju da se put ka unutarnjim stvarima zatvori, radije nego da im se priklone dajući svoju privolu; i kao dodatak, oni ne žele biti uznemireni sa takvim stvarima, koje oni nisu sposobni razumjeti.           E.Swedenborg ‘Duhovna Iskustva (Dnevnik) – 1139-1140’

***

Sad kad je ovo bilo rečeno kao mali uvod, polako ćemo razotkriti profil ljudi kojima je ovo učenje ponajprije namjenjeno, koji dakle ‘pripadaju’ Crkvi u Pergamu, i to naravno na što je moguće praktičniji način, pri čemu ćemo se koristiti tumačenjem duhovnog značenja Riječi Božje kako je bio objavljen tom velikom sluzi Isusa Krista, Emanuelu Swedenborgu:

12 I anđelu Crkve u Pergamu napiši:

U komentaru na ovaj stih, u svojoj knjizi ‘Ivanovo Otkrovenje Razotkriveno – 107’ (vama koji to ne znate, napominjem kako je E.Swedenborg napisao 8 knjiga u kojima je razotkriven i objašnjen svaki detalj Ivanovog Otkrovenja s obzirom na duhovno značenje te knjige J), E.Swedenborg kaže više manje ovako: Crkva u Pergamu predstavlja one koji sve od Crkve postavljaju u dobra djela, a ništa u istine doktrine. Da su ti koje naznačava ‘Crkva u Pergamu’ vidjet će se po onome što joj je napisano, kada se to shvati u duhovnom značenju. Postoje dvije vrste ljudi od kojih se Kršćanska Crkva u današnje vrijeme (knjiga je prvi puta objavljena 1766) uglavnom sastoji; jedna, oni koji su jedino u djelima, i bez istina; drugi, koji su u (ceremonijalnom/običajnom) obožavanju jedino, a niti u djelima niti u istinama; prijašnji se obrađuju ovdje, potonji u onome što je zapisano o Crkvi u Sardu (Crkva u Sardu, koju ćemo ako se to Kristu svidi, obrađivati sljedeću, je dakle ona kvaliteta vjernika koja je po meni najzastupljenija u današnje vrijeme, znači ljudi koji idu nedjeljom u Crkvu, koji ‘slave’ sve blagdane i svece, no ne čitaju Riječ, i time Ju uopće ne poznaju, ili vrlo malo, stoga nisu u istinama, i ne reflektiraju od njih o svom vlastitom životu, znači ne samo-kritiziraju se u odnosu na Božju Riječ, time ne vide zlo u sebi, pa se shodno tome ne kaju, ne bore protiv njega, ne mole Gospoda za pomoć u toj borbi, i konačno ga ne nadvlađuju i tako iz nužnosti ostaju u zlu = iz tog razloga oni uopće ne napreduju u svom duhovnom životu; to je razlog zašto, a ovo govorim poradi mnogih ojađenih komentara na takve ‘vjernike’ od strane ljudi koji ne idu u Crkvu, ti ljudi nakon što izađu iz Crkve, u životu rade sve što je protivno onome što se u Riječi naučava, znači lažu, varaju druge ili državu ako su poduzetnici, žive u preljubu, tj. požudi itd. itd., ali unatoč some misle kako su oprani i očišćeni od grijeha, i prema tome opravdani u Božjim očima i spašeni L). Oni koji su u djelima jedino a ne u istinama, znači oni koji ne poznaju istinsku doktrinu Kršćanske Crkve i istine vjere koje ju sačinjavaju, koje su pak smjernice za svakodnevni život jednog istinskog Kršćanina, su poput onih koji djeluju a ne razumiju, a djela bez razumijevanja, nastavlja E.Swedenborg, jesu neživa. Oni se pred anđelima pojavljuju kao kipovi izrezbareni od drveta; a oni koji su u njihova djela postavili zaslugu, znači koji misle da se po tim/takvim djelima spašavaju, se pojavljuju kao ti izrezbareni kipovi; oni se također pojavljuju kao ovce bez vune; a oni koji u ta djela postavljaju zaslugu, poput tih ovaca prekrivenih balegom; jer sva su djela učinjena iz volje posredstvom razumijevanja, i u razumijevanju ona primaju život, i istovremeno odjeću; otud je, kao što je rečeno, da se oni pred anđelima pojavljuju kao stvari koje su nežive i neodjevene (= jasno je, ako se ovo razumjelo, kako se taj čovjekov osjećaj može na putu ka ostvarenju, ‘obući’ u razumijevanju u nešto ‘vlastito’, ili što je čovjekovo, i tako se onečistiti, ili pak u nešto Gospodnje, a to je jedino Njegova Božanska Istina; nadalje, ako čovjek ne čita Riječ Božju, i ako posljedično tome ne poznaje Istine Vjere tamo objavljene, jasno je ko’ dan da njegovo ‘dobro’, uopće nije ISTINSKO dobro, budući ga je čovjek ostvario ne po Gospodnju, već po ‘svoju’).

“Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar:

Predstavlja Gospoda Isusa Krista s obzirom na istine doktrine iz Riječi Božje, posredstvom kojih su raspršena zla i neistine; ovo je rečeno onima koji su sve od religije postavili u djela ljubavi spram bližnjega, a ništa u istine doktrine, koje su pak prijeko potrebne, i koji su iz nužnosti u neistinama, koje pak Gospod, i svaki od Njega, raspršuje posredstvom istina iz Njegove Riječi.

13 Znam tvoja djela

U Hr. Biblijiama koje ja imam, ovdje nedostaje ovo ‘znam tvoja djela’ (tj. ima samo ovo niže, ‘znam gdje prebivaš’), značenje čega je da Gospod vidi sve njihove unutrašnjosti i sve njihove vanjštine odjednom; što će reći, kako Gospod, i svaki od Njega, vidi odmah na takvim ljudima kako su oni jedino u djelima, a ne i u istinama doktrine.

Znam gdje prebivaš – ondje gdje je  Sotonino prijestolje –

Predstavlja njihovo stanje uma, koje je gusta tama. Ranije, dok smo komentirali Crkvu u Smirni, je bilo rečeno kako ‘Sotona’ u duhovnom značenju Riječi predstavlja one paklove gdje su oni koji su u neistinama, stoga, ‘oni koji prebivaju gdje je Sotona’, jesu oni koji su u neistinama, i time su uma koji je u gustom mraku; neistine su, svima je to jasno, u odnosu na istine koje su svjetlo, gusta tama; drugim riječima, ne biti u istinama doktrine, već u vlastitoj inteligenciji, što se nužno događa onima koji ne poznaju istine Riječi, već ih samo rukovodi osjećaj za dobro, znači biti u tami. Kako je ovo važan dio, prevest ću doslovno dva paragrafa iz Swedenborgova komentara:

‘Riječ na mnogim mjestima obrađuje one koji su u ‘tami’, i ‘sjeni smrti’, i ‘gustoj tami’, čije oči će Gospod otvoriti; a njima su naznačeni pogani/ne-znabošci, koji su u dobrim djelima, ali u nikakvim istinama, budući nisu poznavali Gospoda, niti su imali Riječ. Potpuno su isti oni u Kršćanskom svijetu, koji su u djelima jedino i u nikakvim istinama doktrine, prema tome oni se ne mogu drugačije nazvati nego pogani; oni doista znaju/čuli su za Gospoda, ali Mu ne pristupaju, i imaju Riječ, ali ju ne istražuju i ne traže istine unutra. ‘Znam gdje prebivaš’ predstavlja poznavati njihovu kvalitetu, budući u duhovnom svijetu svatko boravi u skladu sa kvalitetom njegovih osjećaja. Otud se može vidjeti, da ‘ti boraviš tamo gdje je Sotonino prijestolje’, predstavlja život njihova dobra u gustoj tami.

Sotonski duhovi također imaju silu i moć kroz one u duhovnom svijetu koji su u djelima jedino, ali bez ovih oni nemaju nikakve; jer oni ih pridružuju sebi, pod uvjetom da jedan od njih kaže, ‘Ja sam tvoj bližnji, i naračun toga se dobre usluge trebaju odnositi na mene;’ kada to čuju oni prilaze, i pomažu; niti oni istražuju tko je on i što je on (= ovdje bi bilo uputno proučiti cijelu Doktrinu o dobročinstvu ili milosrđu spram bližnjega kako ju je objavio Swedenborg, koja naučava kako se bližnjemu treba pomagati ne bez-pametno, tj. ne svima na isti način, već svima prema kvaliteti njihova dobra, ili zla, po kojem su uostalom i nazvani svi ‘oboljeli’ u Riječi, dakle ‘hromi’, ‘slijepi’, ‘gluhi’, ‘opsjednuti’ itd. itd. = E.Swedenborg dokazuje kako se takvim jednim ‘romatničnim’ činjenjem dobra bez razlučivanja kome i kako ga radimo, u više slučajeva nehotice čini zlo!; na Stranici, kod njega u ‘Istinskoj Kršćanskoj Religiji’, postoji poglavlje o ‘Dobročinstvu’), budući oni nemaju istine, posredstvom kojih jedino se jedan čovjek može razlikovati o drugog. Ovo je također naznačeno riječima ‘ti prebivaš tamo gdje je Sotonin prijesto’.

E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Razotkrito – 110:2, 3’

a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere

Predstavlja, Dok ipak oni imaju religiju i obožavanje u skladu sa njome, i također priznaju kako je Riječ Božja Božanska Istina. ‘Ime’ u Riječi, kada se odnosi na Isusa Krista, tj. na Boga, predstavlja ‘sve ono posredstvom čega je On obožavan, time sve od religije.’ ‘Vjera’ ovdje ne predstavlja vjeru kakva postoji u Kršćanskoj Crkvi, već Božansku Istinu, budući je vjera od istine, a istina je od vjere; ništa drugo se ne misli pod ‘vjerom Božjom’ u Riječi (recimo u Marku 11:22, gdje neki Hr. Prijevodi krivo prevode, ‘Imajte vjeru u Boga’, dok je pravilan prijevod, ‘imajte vjeru Božju’, tj. ‘djelujte u skladu sa Božanskom Istinom’ = budući čovjek može činiti silna djela TEK kada djeluje iz ljubavi posredstvom Božanske Istine!); otud je da su vjera i istina na hebrejskom izraženi jednom te istom riječju, i zovu se ‘amuna’. Budući je dakle ‘vjerom Božjom’ naznačena Božanska istina, a Riječ je sama Božanska Istina, očigledno je kako ‘nisi zanijekao moje vjere’ naznačava, da oni priznaju kako je Riječ Božanska istina (= to priznaju, a ipak Ju ne istražuju da bi za sebe namaknuli istine po kojima će onda živjeti L).

ni u one dane kad je Antipa bio Moj vjerni mučenik, koji je bio ubijen kod vas – gdje Sotona prebiva.

Ovdje je kod nas u Hr. Bibliji nešto kriv prijevod, pa sam to odmah prepravio. Dakle, ‘mučenik’ i ‘svjedok’ su na Grčkom izraženi jednom riječju (=μαρτυς, martus). ‘Antipa’, dodaje Swedenborg, je imenovan iz duhovnog ili anđeoskog jezika. Budući se ‘Antipom vjernim mučenikom’ predstavlja onaj koji ispovijeda istinu, i, apstraktno, sama istina, očigledno je da te riječi predstavljaju, ‘kada je istina u Crkvi bila uništena od strane neistina.’

14 Ali imam nekoliko stvari protiv tebe:

Stvari koje sada slijede su protiv takve kvalitete vjernika.

imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa  žrtvovana idolima i bludu se podadu.

Da ima među njima onih koji čine licemjerna dobra djela. Da je ovdje to značenje vidi se ako se razmotri karakter Bileama, koji je bio licemjer i gatalac, jer on je govorio dobro o sinovima Izralelovim, dok je u srcu smišljao kako ih uništiti, a također ih je i uništio savjetom kojeg je dao Balaku (Brojevi 25:1-3, 9, 18).

‘Licemjer je najniži među prirodnim ljudima, pošto je senzualan. Jer njegov um je usko vezan uz tjelesna čula, pa posljedično tome on ne žudi vidjeti ništa osim onog što mu sugeriraju njegova čula; a ova, pošto se nalaze u prirodnoj sferi, prisiljavaju njegov um razmišljati iz prirode o svakom subjektu, i tako o svim stvarima koje pripadaju vjeri. Ako takav licemjer postane propovjednik, on u svojem pamćenju zadržava one stvari koje je o vjeri naučio dok je bio dječak ili mladić; ali pošto u njima nema ništa duhovno, već jedino ono što je prirodno, njegove javne besjede nisu ništa drugo nego prazno blebetanje. One mogu zvučati kao da su prožete životom; ali to nastaje iz užitka samo-ljubavi i ljubavi prema svijetu koja ih inspirira sa rječitošću, i šarmom, poput slatke muzike, uši slušatelja.’              E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 381’

15 Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski.

Predstavlja da je među njima onih koji svoja djela prave zaslužnima. Dobro koje čovjek čini može biti doista dobro, ako je od Gospoda, zatim licemjerno i zaslužno. Ovdje se obrađuju ova dva potonja dobra, koja u sebi nisu dobra jer je čovjek tj. čovjekovo u njima.

‘Za ljude je štetno pripisati zaslugu djelima koja su učinjena u svrhu spasenja; jer u tome leži skriveno mnogo zala kojih je počinitelj nesvjestan. Ova skrivena zla su: negiranje Božjeg upliva i djelovanja u čovjeku; povjerenje u svoju vlastitu sposobnost u stvarima koje se tiču spasenja; vjera u sebe samoga a ne u Boga; samo-opravdavanje; vjera u spasenje putem čovjekove vlastite snage; omalovažavanje Božanske milosti i milosrdnosti; odbacivanje ponovnog formiranja i preporađanja pomoću Božanskih sredstava; posebice ponižavanje zasluge i pravednosti Gospoda Boga Spasitelja, koju takvi ljudi pripisuju sebi; pored toga neprestano očekivanje nagrade, što je kod njih prvi i posljednji cilj kojeg imaju u vidu. Postoji također gušenje i gašenje ljubavi spram Gospoda i ljubavi prema bližnjemu; potpuno neznanje u svezi užitaka nebeske ljubavi koja je oslobođena bilo kakve ideje o zasluzi, i nemogućnost percipiranja iste, jedinu ljubav koju iskušavaju je ljubav prema sebi.

Oni koji na prvo mjesto postavljaju nagradu a spasenje na drugo, i koji tako na spasenje obraćaju pažnju zbog nagrade, izvrću red stvari i uranjaju unutarnje stvari uma u njihov vlastiti proprium, i u tijelu ih onečišćuju sa požudama tijela. To je razlog zašto dobro koje uzima u obzir zaslugu ima pred očima anđela boju korozije, a ono koje ne uzima u obzir zaslugu ljubičastu boju. Da se dobro ne smije činiti sa idejom o nagradi, Gospod naučava u Luki:

‘Ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje?… Nego, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu; i bit će vam plaća velika, i bit ćete djeca Svevišnjega jer je On dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.’  Luka 6:32-35.

a da čovjek ne može činiti dobro koje je u sebi dobro, osim od Gospoda, On naučava u Ivanu:

‘Ostanite u Meni i Ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u Meni… jer bez Mene ne možete učiniti ništa.’   Ivan 15:4, 5.

I na drugom mjestu:

                        ‘Čovjek ne može primiti ništa ako mu nije dano s neba.’  Ivan 3:27.

Međutim, misliti kako čovjek ide u nebo, i da dobro treba biti učinjeno iz tog razloga, nije gledati u nagradu kao krajnji cilj, i polagati zaslugu u djela. Jer čak oni koji ljube bližnjega kao sebe same, i Boga iznad svih stvari, razmišljaju na taj način. To oni čine iz vjerovanja u riječi Gospodnje:

Da će njihova nagrada na nebu biti velika, Matej 5:11, 12; 6:1; 10:41, 42; Luka 6:23, 35; 14:12, 13, 14; Ivan 4:36; da će oni koji su činili dobro baštiniti kraljevstvo koje im je pripremljeno od početka svijeta, Matej 25:34; da će svaki čovjek biti nagrađen prema svojim djelima, Matej 16:27; Ivan 5:29; Otkrovenje 14:13; 20:12, 13; Jeremija 25:14; 32:19; Hošea 4:9; Zaharija 1:6; i na drugim mjestima.

Takve osobe ne polažu svoje povjerenje u nikakvu nagradu na račun njihove zasluge; već imaju vjerovanje u obećanje iz milosti. Kod njih je užitak činjenja dobra bližnjemu nagrada, a to je užitak anđela na nebu; jer to je duhovni užitak, i vječni, i beskrajno prevazilazi svaki prirodni užitak. Oni koji su u uživanju ovog užitka nemaju želje čuti o zasluzi, jer njihova je radost u činjenju, i oni pronalaze istinsko blaženstvo u tome; i žalosni su ako bi se vjerovalo kako djeluju poradi nagrade. Oni su poput onih koji čine dobro njihovim prijateljima prijateljstva radi; bratu, zato što je brat; ženi i djeci, zato jer su žena i djeca; njihovoj zemlji, poradi same zemlje; i tako oni djeluju iz prijateljstva i ljubavi. Kada te osobe koje vrše takva uslužna djela izjavljuju da njihove akcije nisu ponukane vlastitim interesom već interesom drugih, njihove riječi su uvjerljive.

Stvar je sasvim drugačija u slučaju onih koji u onome što čine promatraju nagradu kao sam krajnji cilj. Oni naliče onima koji prijateljstva sklapaju zbog zarade; i koji također daju darove, vrše službe, i pružaju dokaze naizgled iskrene i srdačne ljubavi. Ipak kada su razočarani u njihovim očekivanjima, oni se okreću, odbacuju dužnosti prijateljstva, i pridružuju se neprijateljima te mrziteljima svojih prijašnjih prijatelja. Oni su poput njegovateljica, koje hrane nedonoščad samo zbog plaće, i koje ih ljube i miluju pred njihovim roditeljima. Kada se, međutim, njihova vlastita dnevnica i honorar ne pokažu tako izdašnim kao što su mogli željeti, oni zanemaruju nedonoščad, i tretiraju ih grubo, čak ih tuku i smiju se njihovim suzama.

[2]      Oni su, štoviše, poput onih koji svoju zemlju promatraju iz ljubavi prema sebi i svijetu, i koji izjavljuju kako su spremni za nju dati svo svoje bogatstvo i sâm život. Ipak ako ne prime počasti i bogatstva kao nagrade, oni kleveću svoju zemlju, i pridružuju se njezinim neprijateljima. Oni su također poput pastira koji hrane njihove ovce jedino za najamninu; a ako svoje plaće ne prime kada smatraju kako bi trebali, koriste svoj štap da bi stado otjerali u divljinu. Nalik ovima su oni svećenici koji vrše svoje svećeničke dužnosti samo zbog prihoda koji im ide uz njih; oni sasvim jasno ne mare ni najmanje za spasenje duša koje su im dane na povjerenje.

[3]      Slučaj je isti sa onim mirovnim sucima koji gledaju samo na počasti i nagrade koje idu uz njihove službe. Kada čine dobro to nije poradi javne dobrobiti, već jedino zbog sebičnih i svjetovnih zadovoljavanja, koje oni smatraju za jedino dobro.

Isto se može reći o svima drugima koji su utemeljeni u sebičnoj i svjetovnoj ljubavi; jer krajnji cilj kojeg imaju u vidu je njima od najviše važnosti, a posredni uzroci koji su nužni za pravilno vršenje njihove službe, ako ne promiču taj krajnji cilj, su potpuno zanemareni.

[4]      Isto važi za one koji zahtjevaju nagradu na temelju zasluge u stvarima od spasenja; nakon smrti oni sa velikom sigurnošću zahtjevaju prihvaćanje u nebo. Kada je, međutim, bilo utvrđeno da nemaju ljubav spram Boga i ništa od ljubavi spram bližnjega, oni su poslati onima koji daju poduke u dobročinstvu i vjeri. Ako odbiju to podučavanje, oni su pomaknuti u društvo osoba poput njih samih, među kojima su neki ljuti na Boga pošto ne primaju njihove nagrade, i koji nazivaju vjeru proizvodom razuma. U Riječi su ti naznačeni sa najamnicima kojima su bile dodijeljene najservilnije službe u Hramskim dvorima. Na udaljenosti oni izgledaju kao drvosječe.’  E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 439-441’

16 Pokaj se dakle!

Predstavlja da oni sebe trebaju čuvati od takvih djela, i činiti djela koja su dobra. Ovo se odnosi na one koji svu religiju postavljaju u djela ljubavi bez istina doktrine, dok pak istine doktrine podučavaju kako i što treba željeti i misliti, ljubiti i vjerovati, da bi djela bila dobra.

Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta Svojih.”

Gospod će se sa njima prepirati iz Riječi, i uvjeriti ih da su njihova djela zla (= On to čini posredstvom Svojih ‘udova’, tj. Njegovih Vlastitih).

17 “Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!

Znači, da onaj tko razumije ove stvari treba poslušati što Božanska istina naučava one koji će biti u novoj Crkvi, što je Novi Jeruzalem.

Pobjedniku

Predstavlja, onome koji se bori protiv zala i neistina, i obnovljen je.

ću dati mane sakrivene

Predstavlja mudrost, i istovremeno pripijanje dobara božanstvene ljubavi u djelima, i time sjedinjenje sa Gospodom sa onima koji djeluju. ‘Skrivenom manom’ koju će imati oni koji su u dobrim djelima, i koji istovremeno pridružuju istine doktrine djelima je naznačena skrivena mudrost kvalitete koju imaju oni koji su u trećem ili najvišem nebu. Jer ovi, budući su bili u dobrim djelima, i istovremeno u istinama doktrine u svijetu, su u mudrosti iznad drugih anđela, ali u skrivenoj mudrosti, jer ona je upisana u njihovom životu a ne toliko u njihovu pamćenju; oni su prema tome takve kvalitete da ne pričaju o istinama doktrine, već ih čine, a oni ih čine budući ih poznaju, i također ih vide kada drugi o njima govore. Da im je pripijeno dobro ljubavi, i da Gospod Sebe sjedinjuje sa onima koji pridružuju istine doktrine dobrim djelima, i time im daje mudrost u njihovu dobru, i da je to ‘dati im skrivene mane za jesti’, može se vidjeti iz ovih riječi Gospodnjih.

Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.” Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac Moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” Rekoše Mu nato: “Gospode, daj nam uvijek toga kruha.” Reče im Isus: “Ja Sam kruh života. Tko dolazi k Meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u Mene, neće ožednjeti nikada (= dok će svi koji dolaze k Mariji, Svecima, Papi, svećenicima, ‘Ocu koji nije Isus’, itd. itd. uvijek i zauvijek biti ‘gladni’ i ‘žedni’ sve dok to ne promijene, jer ih nasititi i napojiti može jedino Božja Ljubav i Mudrost u i kroz Svoje proslavljeno tijelo u Kristu Isusu!).’ 

Ivan 6:31-35

Iz čega se vidi kako je Sam Gospod naime ta ‘mana’ koja će biti u njihovim djelima, ako pristupaju Njemu jedinome (= znači ne ‘Ocu’ kao jednome, ‘po Sinu’ kao drugome!; ‘pristupati Ocu po Sinu znači, ako se pravilno razumije, pristupati jednom jedinom Bogu u Njegovom proslavljenom Ljudskom Tijelu, znači Isusu Kristu).

i bijel ću mu kamen dati,

Predstavlja, istine koje su naklonjene dobru božanstvene ljubavi. ‘Bijeli kamen’ predstavlja ovo budući su kod presuda glasovi bili sakupljani posredstvom kamenja, a bijelim kamenjem oni koji su bili potvrdni/afirmativni; to jest afirmativne istine koje su predstavljene, jer ‘bijelo’ se odnosi na istine; otud je da su ‘bijelim kamenom’ predstavljene istine koje su naklonjene dobru; razlog zašto su one također ujedinjene sa dobrom jeste, budući ih dobro poziva i ujedinjuje sa sobom; jer svo dobro ljubi istine i sjedinjuje ih sa sobom tako kako se slažu sa njime, posebice dobro božanstvene ljubavi; ovo tako ujedinjuje istinu k sebi, da oni u potpunosti čine jedno. Na ove se odnose riječi ‘zakon im je upisan u njihova srca’ o kojima je rečeno u Jeremiji:

‘Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana  – riječ je Jehovina: Zakon ću Svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod Moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte  Jehovu!’ nego će Me svi poznavati, i malo i veliko – riječ je  Jehovina – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.”   Jeremija 31:33-34

Ovakvi su svi koji su u trećem nebu. Oni ne govore o istinama iz ikakva pamćenja, već ih jasno vide kada čuju druge da govore o njima, posebice kada čitaju Riječ; razlog tome je da se oni nalaze u samom vjenčanju dobra i istine. Takvi u svijetu postaju oni koji su pristupali Gospodu Isusu Kristu jedino, i činili dobra djela, budući su ona u skladu sa istinama Riječi.

a na kamenu napisano ime novo

Predstavlja, da će imati dobro kvalitete kakvog nisu imali ranije. ‘Ime’ predstavlja kvalitetu neke stvari, ovdje kvalitetu dobra. A sva je kvaliteta dobra od istina koje su ujedinjene sa njime. Jer dobro bez istina je poput kruha i hrane bez vina i vode, koji ne hrane; i također poput voća u kojem nema soka. Ono se također pojavljuje kao stabla ogoljela od lišća, na kojima visi nekoliko osušenih jabuka ostavljenih od jeseni. Ovo je također naznačeno ovim riječima Gospodnjim:

‘Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi.’  Marko 9:49, 50

‘Sol’ je ovdje žudnja za istinom.

koje nitko ne zna doli onaj koji ga  prima.”

Predstavlja, kako se takva kvaliteta života ne prikazuje na van, budući je upisana na sam čovjekov život, tj. istine ujedinjene sa dobrom nisu u njihovom pamćenju, već su dio njihova života, a što je upisano u čovjekovu životu, a ne u pamćenju, se ne prikazuje nikome, čak ni njima samima, osim po ovome: da oni percipiraju da li je nešto istinito, i što je istinito, kada to čuju ili kada to čitaju; jer unutaršnjosti njihova uma su otvorene sve do Gospoda; a pošto je Gospod u njima, i On vidi sve stvari, prema tome On uzrokuje njima da ih vide kao od sebe samih; a ipak po njihovoj mudrosti oni znaju kako istine ne vide od sebe samih, nego od Gospoda.

(feat: E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Razotkriveno – 107-123’

         ***

Ovih dana pričam sa našom I. o ovome svemu, budući je kako smo se obadvoje složili nakon kraće poduke J, ona jedna od ovih iz Pergama, što će reći, ima veliku želju nešto napraviti za dobrobit drugih, no nema skoro nikakvo znanje o Riječi Božjoj, tj. istinama vjere tamo objavljenima.

Kakva je kvaliteta tog ‘dobra’, kada je ono vršeno van okvira Božje Riječi, u Kojoj nisu objavljene samo istine vjere već i svijetao Kristov životni primjer, pokušat ću protumačiti na aktuelnom primjeru ‘tjeranja zlih duhova’ iz čovjeka.

Dakle, zamislimo jednog čovjeka koji je opsjednut zlim duhovima, a takav je, da se ne lažemo, svaki ne-preporođeni čovjek u većoj ili manjoj mjeri, budući je on jedan pakao u malome (= on se, kako istinito izvješćava E.Swedenborg, već za života sa svojom dušom nalazi u jednoj od paklenih zajednica, u koju, ako se ne preporodi tijekom života, dolazi kada napusti svoje fizičko tijelo; razlika je pri tome ta što on tada toga itekako postane svjestan).

E sad, prirodan čovjek, ili čovjek čije je dobro prirodno, znači ne-produhovljeno istinama vjere, naravno želi, u svojoj želji da mu pomogne, od tog čovjeka otjerati te vragove, budući u svom neznanju on misli kako će na taj način riješiti probleme toga čovjeka.

Taj čovjek naravno ne zna kako vragovi tu nisu problem, već posljedica stvarnog problema, budući su oni bili primamljeni na, i ‘ušli’ su u sferu ili namirisali miris ljubavi koja zrači oko toga čovjeka, što je vjerujem najlakše zamisliti ako zamislite drekec i onda muhice koje su mirisom drekeca bile privučene.

E sad, prirodan čovjek koji ne može a da ne razmišlja iz posljedica spram posljedica, misli kako je moguće otjerati te vragece, bez da se je počistio drekec prije toga, i kako bi se onda time riješila stvar, pa je onda njegovo djelovanje jedno neprestano tjeranje muha koje se dok on maše malo odmaknu, ali čim ovaj ne gleda, ili iz ovog ili onog razloga biva odvučen od te aktivnosti tjeranja, odmah vrate privučene drekecom, naime takva je eto njihova priroda, muhe ne mogu protiv toga (isto se dogodi i ako bi ubili koju muhicu, na njeno mjesto bi došle druge).

U Riječi je takvo jedno ponašanje izraženo riječima koje sam već navodio nekoliko puta u zadnje vrijeme:

“A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! Tada rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.’ I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom  gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem (= ‘opak naraštaj’ je očigledno nepreporođen čovjek, tj. čovjek kojim vladaju ljubav prema samome sebi i ljubav prema svijetu; te ljubavi se u duhovnom svijetu vide kao ‘drekec’, čiji miris iz nužnosti privlači zle duhove ili vragece).”            Matej 12:43-45

Ove riječi u kratkim crtama govore kako se ništa nije napravilo ako se od nepreporođenog čovjeka silom ili bez njegova znanja otjeraju zli duhovi, budući će njegovo Bogu-Kristu protivno srce i dalje biti samo-ljubno, tj. on će i dalje ljubiti sebe samoga i stvari od ovog svijeta, pa njegova ‘kuća života’ nakon toga neće biti popunjena dobrom ljubavi spram bližnjega i istinama vjere koje otud proizlaze, što će onda iz nužnosti rezultirati time da će nakon tog prvog ‘šoka’, on novim silama, jer je osnažen tim tjeranjem duhova koji su ga slabili, opet još više uroniti u poroke i materijalizam, čime će njegova sfera biti takva da će privući ne samo stare već također i nove duhove, pa će njegovo potonje stanje biti gore nego ono ranije.

Uz pomoć ove slike mislim da je svima jasno kako čovjek, ako hoće biti neometan od zlih duhova, najprije mora sam, znači svjesno ili svojevoljno pa tek onda uz pomoć Krista i nekog od Njegovih ‘počistiti drekec samoljublja i materijalnosti’ u svojoj kući!

‘Kada vaša duša širi neku vrstu grešna požudna-mirisa u njezinu izvanjsku životnu sferu, ona će privući one duše koje su već oslobođene od tijela, ali koje stoje u njihovom omiljenom mirisu. Oni namirišu ovaj u izvanjskoj sferi i jure spram njega da bi se obilato zadovoljili, bez da imaju stvarno znanje o njihovim djelovanjima. Oni se okupljaju u rastućim brojevima, pronalazeći željenu prehranu u ovoj izvanjskoj životnoj sferi. To zasigurno nije ne-mudro od Stvoritelja, Koji na ništa više ne pazi nego na bezuvjetnu slobodu svake pojedinačne duše. Svaka duša, međutim, ima uvijek dovoljno sredstava na njezinu raspolaganju da otjera bilo kojeg nepozvanog gosta, onoliko često i kadgod to ona želi.

                        Ako ne želite biti gnjavljeni van kuće od strane insekata koji pikaju, onda se operite i očistite od glupava slatkastog premaza, i imat ćete svoj mir. I, ako ne želite imati ikakve dušu-slabe i gnjave demone u vašoj izvanjskoj životnoj sferi, onda odaberite za sebe vrlo dobro poznati red Gospoda Isusa Krista kao vaš temeljni princip, i Ja vam obećajem – ni jedan demon neće doći ni blizu vaše životne sfere!

                        Vjerujte mi, ako ne želite privući i primamiti demone sa ikakvim strastima koje ste razvili – bilo iznutra bilo izvani – oni vas zasigurno neće privući, primamiti i zavesti. Ako ste, međutim, vi bili onaj koji ih je privukao, onda jedino možete kriviti sebe kada oni, okupljeni u gomili oko vas, otvrdnu vašu dušu čak više u jednoj ili drugoj strasti, bez da oni to čak i žele. Ja vam kažem: Svako ljudsko biće koje je zlo je inicijalno to samo prouzročilo, i on je također onaj koji odbacuje Božanski red! On je za to bio pripremljen većim dijelom, sa potpuno pogrešnim odgojem, potpadanjem u svaku vrstu zlih strasti, i u svakojake vrste stvarnih grijeha. To otvara vrata za sve zle i strane utjecaje, i na taj način, život duše može postati iskvaren skroz na skroz. Ovo stanje može ostati, pod uvjetom međutim da on to želi tako.

                        Ako se ljudsko biće želi promjeniti, Gospod neće postaviti ništa na njegov put. Svatko tko je u strašnoj gabuli jedino treba unutar sebe izgovoriti najmanju želju, i smjesta će primiti pomoć. Ali, ako se on bude osjećao dobro i zadovoljeno u njegovoj opakosti i nikad ne dopusti da se bolja želja pojavi iz ili unutar njega, tamo se zasigurno neće dogoditi pojedinačna introspekcija u njegovu volju.

                        (ovaj paragraf što slijedi tumači praktično riječi iz Postanka 1:2, 3) Ako mu je, međutim, dobrota njegove srčane osjetilnosti (goodness of his heart sensorioum) predložena, to što se naziva ‘savješću’, i s vremena na vrijeme on primi surove prijekore od nas (Anđela), onda se takvo biće više ne može smatrati izgubljenim i pokvarenim. Tajna pomoć tamo neprestano dolazi odgore, i uvijek daje duši uvid i energiju kako bi sebe sve više oslobodila od velike zapletenosti. Sve što je nužno da bi se ostvarilo ovo je malo dobre volje. Onda će ona hitro ići prema gore, bar do ove točke, dok ljudsko biće nije prikladno sa više otkrovenje (= ‘I bi svjetlost’), i zahvaćeno je od strane Duha Božjega Osobno i vođeno je naprijed od strane istinskog Svjetla Života.

                        Prirodno, gdjegod ljudsko biće, u njegovoj gruboj obmani i u njegovoj svjetovnoj opijenosti čula, ne mari za naša nježna i blaga upozorenja to sebe otkriva u srcu, već djeluje kao da je on gospodar svijeta, onda se nikoga ne može kriviti za nepopravljivo stanje duše, osim same duše!’

Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/96’

I još, kako je čovjek stvoren da postane potpuno slobodno i Bogu nalik postojanje, znači Bogo-Čovjek ili dijete Božje, poradi čega mu je dana slobodna volja, trebalo bi biti jasno kako to nitko drugi ne može učiniti zbog njega, jer da može, već bi to Sam Gospod bio napravio.

I još, ta promjena volje nije trenutan čin, već jedan dugotrajan proces kojeg sam već više puta spominjao u zadnje vrijeme, bilo da sam govorio o ‘7 dana stvaranja’ iz Knjige Postanka 1 & 2, bilo o ‘izlasku Izraela iz zemlje Egipatske’, iz Knjige Izlaska.

***

Preksinoć sam u molitvi, dok sam šetao prije spavanja tu po Blatu, dobio još jednu sliku pomoću koje mogu objasniti djelovanja prirodnog čovjeka koji je član Crkve u Pergamu, dakle, zamislimo sada kako taj čovjek ima nekog svoga tko je dobio gripu, ili da je on sam dobio gripu, dođe na isto.

Taj čovjek naravno želi napraviti dobro, što je, on teži ka (o)zdravlj(enj)u. Što on obično tada radi, on ide u apoteku i traži od ‘doktora’ (‘anđela svjetla’ u ‘bijelome’ J) da mu ‘otjera tog vraga’, koji mu onda daje nešto za suzbijanje temperature … ili pak nešto za ‘ubijanje virusa’ …

E sad, da bi se još bolje razumjelo što mislim ovdje reći, treba prizvati u pamet kako se u svemu, pa i u ovoj našoj gripi, krije trojstvo, tj. kako je u svemu pa i ovdje moguće trostruko gledište na stvari, prirodno, duhovno i božanstveno. Prirodno se odnosi na posljedice, ovdje je to temperatura i slabost/vrtoglavica/nemoć zbog gripe. Duhovno se odnosi na uzroke te bolesti, znači slab imunitet i ono što ga je oslabilo, a božanstveno na svrhu nekog događaja, tj. razloge zašto je to Bog dopustio za čovjekovo dobro.

Prirodni čovjek ne može nego se sa problemom nositi iz dimenzije u kojoj se nalazi, znači iz posljedica, pa on misli ‘izvani riješiti’ problem koji je nastao iznutra. Duhovni čovjek će pak pokušati dokučiti uzrok problema, pa će eventualno shvatiti kako je čovjekov imunitet pao poradi ovog ili onog uzroka, recimo trovanja organizma uzrokovanog unosom opijata ili krivom prehranom, o onda će to pokušati otkloniti kako bi dogodine imao snažniji imunitet i eventualno spriječio gripu (= cijepiti se protiv gripe spada u onu prvu kategoriju = prirodni pristup J).

No božanstveni čovjek, koji sve stvari gleda od Boga, i koji zna svrhu gripe, koja je jedno anualno čišćenje organizma od strane anđela, ili ‘spaljivanje i izbacivanje bacila (zlih duhova) iz tijela’, neće jednostavno napraviti ništa (= neće smetati anđelima), on će ‘pasivno’ podnositi tu nevolju (= pognut će glavu i otrpiti)… neće ni jesti … već će jednostavno bolest odležati … čime će se njegov organizam riješiti smetnji, i osnažiti. Ta kvaliteta čovjeka zna kako gripa u stvari nije bolest, nego proces izliječenja stvarne bolesti, koja je trovanje organizma, i onda on taj proces, budući i on teži ka zdravlju, ne želi ometati, u znanju kako je tim ne-ometanjem Božjeg djelovanja on najbliži eventualnom izlječenju (= on ‘ostavlja mač u koricama’, koji je u ovom slučaju ‘odlazak kod doktora i uzimanje novih otrova!’).

U slučaju prvog čovjeka, prirodnog, on možda i hoće trenutno riješiti tu gripu … tj. otklonit će vidljive posljedice, no on će time retardirati ovaj proces čišćenja i spaljivanja bacila i otrova … time što će ubaciti nove otrove … pa će, budući je apsolutno nesvjestan svega ovoga, nastaviti raditi i dalje to što je radio krivo, trujući sebe ili druge kojima hoće ‘najbolje’ naknadno još više, pa će njegovo/njihovo stanje, nakon što je ‘nazovi-doktor otjerao vragove’, biti gore nego je bilo prije same gripe… tj. organizam će biti slabiji (= zbog novih otrova) i više zaražen … što će u dogledno vrijeme rezultirati nekom ozbiljnijom bolešću.

*

Sada kad smo se donekle upoznali sa ovim problemom iz nekoliko perspektiva, može nam biti jasno zašto je Gospod izjavio sljedeće dok je govorio o ‘iskvarenom naraštaju’, tj. svjetovnim i prirodnim ljudima kakve je u negativnom značenju predstavljao židovski narod:

‘On odgovori: “Idi i reci tom narodu: ‘Slušajte dobro, al’ nećete razumjeti, gledajte dobro, al’ nećete spoznati.’ Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.”  Izaija 6:9-13 + Ivan 12:37-40

Ove riječi ukratko znače: Kako Gospod vidi duhovnu kvalitetu svakog čovjeka, i pred-viđa u kakvom će se pravcu razvijati njegov život, tj. da li se on može preporoditi ili ne još za života na Zemlji, ili još, da li bi on ostao do kraja života u dobru i istini koji bi mu bili ukazani (= jer kad se zli duhovi otjeraju, ‘kuća se mora napuniti dobrom i istinom’, inače će se oni povratiti; no ako se kuća napuni njima kad se duhovi otjeraju, a čovjek nije takve kvalitete da bi u njima ostao do kraja života, već da bi se on vratio nazad starom životu…), ako je kvaliteta čovjeka takva da on to ne bi bio u stanju, i da bi se naknadno ako je bio ‘izliječen’ on vratio starom životu, i tako izmiješao čisto i nečisto u sebi, i tako oskvrnuo svetost, to je nešto što samoj duši nanosi veliku i čak ponajveću štetu (= to je kako E.Swedenborg tumači ‘grijeh protiv Duha Svetoga koji se čovjeku ne oprašta’, tj. koji na duši ostavlja neizbrisive tragove!), On ih ‘ostavlja’ u njihovom svjetovnom stanju zbog njihova vlastitog dobra, ili manjeg zla, i prosljeđuje po Svom vječnom naumu, što će reći, priprema im jednu drugu školu u onostranom u koju će oni ući nakon što ostave tijelo i napuste ovu zemlju.

Kod naj-tvrđih duša … onih koji su naj-protivniji Isusu Kristu… koji se počnu tresti kad čuju Njegovo ime… to je ponovno prognanstvo u materiju … o čemu ima nekoliko Objava prevedenih na Stranici, u Učenjima-Posljednja vremena.

Mislim da se i na ovim primjerima vidi koliko je važno upoznati se sa Božjim Istinama ako hoćemo djelovati u svijetu u odnosu na bližnje na jedan za njih koristan način.

 

Eto Ekipica moja draga …

Ovo je prije svega bilo napisano da bi vas potaknuo više vremena provesti uz Riječ Božju, bilo da je Riječ o ‘starom’ Pismu, bilo o novim Objavama Čiste Istine.

Inače, puno ćete se naprezati, puno prašine dizati … a nećete imati neke posebne rezultate ni u vama, a ni oko vas!

                   Lorens J

 

Ps. Ovdje bi se još moglo govoriti i o tome zašto je nužno da su sa čovjekom koji je još ne-preporođen i vragovi i anđeli, tj. zašto se vragove sve dok je on ne-preporođen ne može uopće otjerati, no to bi previše otegnulo priču; ako ima netko jako zainteresiran, može pročitati o istome u Swedenborgovu ‘Nebu i Paklu – 291-302 (posebice recimo 293!) + 589-602’.

Ps 2. Tko želi znati više o nužnosti istina vjere za duhovni razvoj čovjeka tj. za njegovo preporađanje, može pročitati sljedeće odlomke iz Swedenborgovih Nebeskih Tajni:

  1. Posredstvom istina dolazi vjera (br. 4353, 4977, 7178, 10 367).
  2. Posredstvom istina dolazi ljubav spram bližnjega, ili dobročinstvo (br. 4368, 7623, 7624, 8034).
  3. Posredstvom istina dolazi ljubav spram Gospoda (br. 10 143, 10153, 10 310, 10578, 10645; ovdje ću dodati, a to je ujedno i jedan od razloga zašto radim ovu novu Audio knjigu na Engleskom i novu Tematsku knjižicu na Hrvatskom o ‘Božjoj ljudskoj manifestaciji u Isusu Kristu’, tek kad čovjek ima pravu Istinu o tome tko je Isus Krist, i što je doista napravio za nas, i kako, on Ga može uistinu zavoljeti!).
  4. Posredstvom istina dolazi inteligencija i mudrost (br. 3182, 3190, 3387, 10 064)
  5. Posredstvom istina je ostvaren preporod (br. 1555, 1904, 2046, 2189, 9088, 9959, 10 028; jer čovjek najprije mora naučiti kakav treba biti, da bi od tamo vidio kako je potpuno drugačiji, i onda se od tih istina može boriti protiv zla u svojoj volji; inače on za sebe misli kako je super i kako ništa ne treba mijenjati budući mu užitak dobra njegove samo-ljubavi pruža takvu obmanu).
  6. Da je posredstvom istina sila protiv zala i neistina, i protiv pakla (br. 3091, 4015, 10 488).
  7. Da je posredstvom istina pročišćavanje od zala i neistina (br. 2799, 5954, 7044, 7918, 10 229, 10 237).
  8. Da posredstvom istina postoji crkva (br. 1798, 1799, 3963, 4468, 4672).
  9. Da posredstvom istina postoji nebo (br. 6690, 9832, 9931, 10 303).
  10. Da po istinama dolazi nevinost mudrosti (br. 3183, 3494, 6013).
  11. Da čovjek po istinama ima savjest (br. 1077, 2053, 9113).
  12. Da je po istinama red (br. 3316, 3417, 3470, 4104, 5339, 5343, 6028, 10 303).
  13. Da je po istinama ljepota anđela, i također ljudi s obzirom na unutrašnjosti koje su od njihova duha (br. 553, 3080, 4985, 5199).
  14. Da je po istinama čovjek čovjek (br. 3175, 3387, 8370, 10 298).
  15. Ali sve ovo po istinama od dobra/ljubavi, a ne po istinama bez dobra, a dobro je od Gospoda (br. 2434, 4070, 4736, 5147).
  16. Da je svako dobro od Gospoda (br. 1614, 2016, 2904, 4151, 5147, 9981).

 

(Blato – 27-28 Srpanj, 2010)

Spread the Truth