Živi Spasitelj… ili tek ime?!

‘Sve dok samo ljudsko biće nije ni malo razmišljalo o tome što znači ispovijediti/priznati (ili ‘izjasniti se za’) Isusa Krista, on će ostati zakovan od strane protivnikove moći, on će i dalje biti neiskupljen, budući će Božanski Iskupitelj Isus Krist za njega i dalje biti beznačajan koncept, On će biti tek ime ali ne živi Spasitelj njegove duše.’   (BD 7195)

Prijatelji moji dragi, braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u Kristu Isusu!

U onoj već spomenutoj molitvi u koju sam bio utonuo u vlaku od Zagreba do Budimpešte, točnije u njezinom drugom dijelu, koji je bio još snažniji od prvog, su mi u fokusu prije svega bili oni među nama koji često padaju (Matej 18:12)… što će reći, još nedovoljno utemeljene u Kristu duše… znači, duše kojima Isus Krist i dalje nije živi Spasitelj, i koji tome posljedično dozvoljavaju da neprijatelj, Sotona, i dalje nad njima ima pre-vlast… što je naposlijetku i uzrokom njegovih padova …

Nakon te molitve u koju sam bio uronio… a negdje tijekom putovanja, sam bio po prvi puta doveden do sljedeće Objave, koju molim vas vrlo pažljivo pročitajte, budući otkriva sve što tim i takvim dušama nedostaje, kao i sve ono što one moraju napraviti da bi se jednom za svagda izvukli iz tog njihovog nezadovoljavajućeg (čitaj: neiskupljenog) stanja:

Bertha Dudde, br. 7195, 27 Listopad 1958

NAĆI PRIBJEŽIŠTE U ISUSU…

Ni jedna duša ne može zastraniti (ili ‘izgubiti se’) ako prebiva uz Isusa Krista, ako zatraži Božanskog Iskupitelja da joj pomogne protiv njezina neprijatelja (Sotone). Jer ta duša prihvaća Isusa Krista i On će ju oteti od protivnika time što će osnažiti dušinu volju, tako da će se okrenuti ka Njemu i sebe opet i iznova odvojiti od protivnika.

1. Ovdje se jasno ukazuje sljedeće: kada duša prebiva uz Isusa Krista, kada naknadno od Njega zatraži pomoć protiv Sotone koji ju vuče nadolje u porok i grijeh, ta duša u tom slučaju ne može potpasti pod utjecaj Zloga i njegovih zlih duhova, i time zastraniti! Drugim riječima, ako osoba ima u sebi Isusa Krista NA PRAVI NAČIN, njezina bi volja bila tako jaka da bi ona imala dovoljno snage otrgnuti se od neprijatelja. Tu je snagu Isus Krist pribavio žrtvom na križu, i kad se vidi da duša nema snagu, to znači ništa drugo nego da je i dalje ne-iskupljena, tj. da ne koristi blagoslove te žrtve na križu, a to naposlijetku znači da Isus Krist za nju još nije Živi Spasitelj = da o Njemu i dalje nema pravu ideju!

Ali kako bi čovjek krenuo stazom ka Isusu Kristu on mora znati za djelo milosrđa kojeg je Isus Krist, čovjek, ostvario… on mora znati za njegov izvorni grijeh i njegove posljedice i za nužnost priznavanja Isusa Krista kao Boga i Iskupitelja (= Tematske Knjižice br. 15, 38)… U cjelosti, ljudi će doista imati ovo znanje ali svi oni nisu o njemu još formirali mišljenje. A potonje je nužno ako će ljudsko biće svjesno krenuti stazom ka križu. Jer sve dok to ostane formalno znanje, sve dok samo ljudsko biće nije ni malo razmišljalo o tome što znači ispovijediti/priznati (ili ‘izjasniti se za’) Isusa Krista, on će ostati zakovan od strane protivnikove moći, on će i dalje biti neiskupljen (!!), budući će Božanski Iskupitelj Isus Krist za njega i dalje biti beznačajan koncept, On će biti tek ime ali ne živi Spasitelj njegove duše.

2. Ovo je jako važno, dakle: Zašto bilo tko od još slabih ne utekne ka Isusu Kristu, da bi u Njemu kada dođe takva nevolja pronašao pribježište od neprijatelja? Pa vrlo jednostavno, zato što taj čovjek nema pravu ideju o razlogu svojeg zemaljskog postojanja, pa time ni o važnosti Njegova Djela Milosrđa na križu za svaku dušu, a čim je to čovjeku ne-jasno, tj. čim o tome ima tek udaljenu i tako iskrivljenu ideju, on naravno nije sa Njime mogao uspostaviti nužan grešnik-Spasitelj odnos, pa je tako i dalje neiskupljen i u tim je trenucima nevolje ostavljen sam sebi, tj. ne može krenuti ka Onome Koji mu jedini može pomoći da izbavi dušu iz okova neprijatelja. Zadnja mi se rečenica posebice čini važnom, ‘On jeste ime za takvog čovjeka, ali ne i živi Spasitelj njegove duše.’

No svaki se čovjek može utješiti činjenicom kako on jedino treba sebe uručiti Isusu Kristu, kako on jedino treba apelirati Njemu da ga izbavi od neprijateljeve moći… i ovaj će zahtjev doista biti udovoljen budući će on svjedočiti o čovjekovoj volji da izbjegne potonje i vrati se k Bogu, za što bi samo ljudsko biće bilo preslabo da mu Isus Krist ne podari Njegovu pomoć. Međutim, ova se pomoć mora svjesno zatražiti. A to zahtjeva svjesno priznavanje Isusa kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta, u Kojem je Bog Osobno sišao na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo. Otud Njega svi ljudi na Zemlji moraju zamjetiti,

3. Ovo ‘svjesno’ je naravno od izuzetne važnosti… ili još bolje, sa svjesnošću o svemu gore rečenom, što će reći, o razlogu našeg zemaljskog postojanja i o Kristovoj važnosti, tj. Njegovu Djelu Spasenja! Čovjek koji svega ovoga nije itekako svjestan, kojemu ovo nije itekako usađeno u dušu, i time stalno na pameti, neće sebe ni uručiti Isusu Kristu i zatražiti Njegovu pomoć pri izbavljivanju od vlasti Sotone; naravno, nema veze za kojim ‘pomoćnim sredstvom (opijatom)’ duša tada u svojoj nemoći poseže… u suštini je to uvijek jedan jedini problem!

… i time On mora biti proglašavan diljem svijeta… Njegov napredak na Zemlji, Njegov život Ljubavi, Njegova gorka staza patnje i Njegova mučna bol i smrt na križu moraju živo biti utisnuti u ljudska srca, jer mrtvo znanje o tome nije dovoljno ako mu čovjek ne dopusti oživjeti u njegovim mislima kako bi odmjerio veličinu njegove vlastite krivnje, da okaje/ispašta za ono zbog čega je Isus otrpio užasnu patnju…

4. Ovdje pak imamo i djelomičan odgovor na u zadnje vrijeme često mi postavljano pitanje ‘Čime se pak ja bavim?’… ja, prijatelji moji dragi, od jutra od kad otvorim oči, pa sve do večeri, kad ih zatvorim, obavještavam ljude o svemu ovome … a prije svega o važnosti Krista Isusa za njihove duše, i stoga što im je napraviti da bi se mogli ubrojiti među iskupljene = ‘Krstim ih u ime Oca, Sina i Duha Svetoga’ = praktično: Ukazujem im na to što je ‘Otac’, ili Božja Ljubav, napravio kroz ‘Sina’, ili u tijelu, da bi nas ‘obnovio i podigao u duhu’, tj. ‘izbavio iz neiskupljenog stanja’ (2 Korinćanima 5:18, 19).

Ljudsko biće mora shvatiti njegovu vlastitu ogromnu krivnju i žudjeti biti oslobođen od nje, jedino onda će on dobrovoljno krenuti stazom ka Njemu i sa grizodušjem moliti za oproštaj, on će Mu apelirati da se pobrine za Njegovu slabost i oslobodi ga od sile onog koji je jednom prouzročio njegov pad…

5. Naravno, ako čovjek nije svjestan da je bolestan, ili zaražen od glave do pete, onda neće imati ni potrebu tražiti doktora, jel tako? U Crkvama koje većina ljudi poznaje, nema pravog znanja o našoj drevnoj krivnji, kao ni o izbavljenju od nje… no, eto sada prilike zapitati se gdje je to ‘zapelo’, i ‘što mi je za napraviti da se to nesretno stanje konačno i popravi’! J Ja naravno svima stojim na raspolaganju … no neću unaprijed odgovarati na pitanja … tako da se malo potrudite i sami … uostalom, radi se o spasenju vaših vlastiih, kao i duša vaših najmilijih! 

I on mu neće apelirati uzalud, jer On je došao na svijet kako bi iskupio pale, kako bi spasio nesretnike, koji su preslabi da bi sami sebe oslobodili i prema tome potrebuju pomoć Isusa Krista.  AMEN

6. Isus Krist naravno samo čeka na naš poziv… no On ne može, i neće, posegnuti za nama i otrgnuti nas iz pandži neprijatelja protivno našoj vlastitoj volji.

Šaljem svima svu moju Ljubav u Kristu Isusu…

                                               Lorens 

(Lodz – 23-24 Svibanj, 2010)