O preporodu ili ponovnom rođenju čovjekove duše – 5 (‘Dijete Isus u Egiptu’)…

‘A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: “Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: “Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu  o glavi radili.” On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.’             Matej 2:19-23

Ekipica moja, dragi braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u pre-svetom imenu Isusa Krista! J

Prošlo je evo već podosta vremena od kako sam vam poslao ono zadnje učenje iz ove serije ‘O preporodu ili ponovnom rođenju ljudske duše – 4 (‘Bijeg u Egipat’)‘, i vjerujem kako ste od tada, po dobronamjernom savjetu kojeg sam vam bio dao, posvetili više vremena čitanju/slušanju, ako ne već cijelog Svetog Pisma, onda sigurno 4 Evanđelja, jel tako?! J

Ono na što bi se u ovom nastavku htio koncentrirati, a sve to u saznanju kako je na početku preporoda duše, dok je čovjek još ne-upućen dovoljno u Istinu, i otud isuviše slab da bi nadvladao zlo koje vlada u njegovoj nepreporođenoj duši/volji (= ‘kralja Heroda’), za njega nužno, i što je najvažnije, po Božanskom redu stvari, ‘ pred tim Herodom pobjeći u Egipat ‘, tj. ‘posvetiti se čitanju Riječi Božje i otud stjecanju saznanja o Istini i Dobru (‘Egipat’, u pozitivnom smislu, predstavlja onaj sa-znavajući dio našeg uma, i apstraktno, saznanja pohranjena u pamćenju; ovdje je dakle ‘bijeg u Egipat’, najpraktičnije rečeno, ‘uzeti Sveto Pismo u ruke i fino Ga pročitati sa ciljem stjecanja tih znanja o Istini i Dobru’! = ‘Riječ Gospodnja je nedokučiv bezdan Istina, iz kojeg je sva anđeoska mudrost izvedena.’  E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 351’) koja su nužna da bi on osnažio svoju Vjeru (o čemu više niže u E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 352, 353’) i tako pripremio za budući boj protiv zala i neistina u svojoj još uvelike iskvarenoj duši.

Da je duša u toj ranoj fazi preporoda dobrano iskvarena, ukazuju i njezini ‘vladari’, prvo ‘Herod’, a onda njegov sin, ‘Arhelaj’… gdje obadvojica predstavljaju prevlast zla nad nepreporođenom voljom.

Ono što mi je jučer (27 Veljače), tijekom popodnevne molitve, a nakon čitanja uvodnih stihova za ovo učenje, posebice zaokupilo pažnju i uz što sam uronio u ovu stvarnost, je iznad rečeno u stihu 14, kako je Josip ‘po noći’ uzeo dijete i ženu te šmugnuo u Egipat. Ovo ‘po noći’, vjerujem da već slutite, ukazuje na stanje u čovjekovom umu s obzirom na njegove spoznaje u toj ranijoj fazi preporoda, što će reći, ‘jako, jako, jako, malo svjetla Istine i otud znanja o tome što je i kakvo je Dobro u koje se on mora promijeniti.’

*

Premda će ovo biti tema kada dođemo do četvrtog poglavlja Mateja, gde se na početku obrađuju kušnje našeg Gospoda u pustinji (Uh, uh, što će to biti zanimljivo kad KONAČNO pristignemo do kušnji! J), ovdje ću iz nužnosti samo skrenuti pažnju na nešto što vidim kako nekima i dalje nije jasno, naime:

‘Istina je koja ide prva u borbu, jer borba se vojuje iz Istine budući je od Istine da čovjek prepoznaje što je neistina a što zlo. Takav konflikt se prema tome nikada ne javlja dok čovjek nije bio obdaren sa znanjima i spoznajama o Istini i Dobru.’     E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1685’

Onima koji su ‘lijeni’ i ‘nemarni’ čitati Riječ Božju, moram reći kao nastavak ovoga, sve dok niste upoznati sa Istinom, tj. sve dok niste stekli saznanja o Istini i Dobru, a njih je moguće steći jedino iz Riječi Božje, vi u stvari nemate pravu ideju o tome što je zlo a što neistina u vama (pri čemu ljudi obično misle za sebe kako su super, a to se vidi po tome jer ne upiru da bi sebe promijenili, i onda se čude kako to da se ne osjećaju super, tj. kako to da ih sa svih strana, i iznutra i izvani, ‘nešto’ negativno salijeće; kako smo već bili rekli, ovo ‘stjecanje znanja o Istini i Dobru’, ili ‘objava’ o njima, je faza u preporodu koja se naziva ‘Mojsije’, jer tada se čovjeku ‘objavljuje’ Bog, Koji je Sama Istina/Mudrost i Samo Dobro/Ljubav…), i također ne možete ući u borbu protiv njih (ići u boj protiv puno moćnijeg neprijatelja bez Istina, znači bez Isusa Krista, je biti osuđen na poraz, i možete to zamisliti kao da nenaoružani trčite pred dobro naoružanu vojsku neprijatelja J; Luka 14:31), i nadvladati ih (… dok je faza kada se čovjek dobrano opskrbio ovim spoznajama i onda iz njih krenuo u borbu protiv zla i neistine u sebi, faza koja se naziva ‘Jošua’, koji predstavlja ‘Istinu koja se bori i nadvladava zla i neistine u volji i razumijevanju čovjeka koji se preporađa, što je prilično jasno ako se razmotri ‘Knjiga o Jošui’ u Starom Zavjetu), i stoga ostajete u zlu i neistini, tj. nepreporođeni i time u vlasti zlih duhova dok ne obavite ovaj dio posla o kojem ćemo eto u ovom učenju govoriti! J

Na kraju ovog slijeda misli vas moram također podsjetiti na nedvojbene i vrlo ozbiljne Riječi upozorenja našeg voljenog Oca Nebeskog, naime:

         ‘Ako čovjek umre ne-preporođen, on neće moći ući u Kraljevstvo Nebesko!’

Ivan 3:3, 5 (kakve je kvalitete volja nepreporođenog čovjeka, tj. zašto je ova izjava posve vjerna za prihvatiti, pogledajte u Marku 7:20-23; Rimljanima 1:29-31; Galaćanima 5:19-21)

*

E sad, svima će zapasti za oko kako se u Evanđelju u stvari ama baš ništa ne navodi u svezi ‘događaja’ koje je dijete Isus sa Svojom obitelji proživio u Egiptu (vidi ‘Isusovo Djetinstvo’, Jakob Lorber), već se odmah nakon stiha 14, gdje se navodi kako je Sveta Obitelj pobjegla u Egipat, u stihovima 15, 19-21, navodi kako su se oni od tamo, nakon upute koju je Josip dobio od anđela u snu, vratili nazad u Izrael kada je njihov progonitelj, Herod, dokončao svoj život.

I evo još jedne prilike da naučimo kolika je vrijednost Starog Zavjeta gdje se u njegovom najunutarnijem božanstvenom značenju, koje se bavi jedino Gospodom i Njegovim silaskom na Zemlju te proslavljivanjem/deificiranjem tj. postajanjem JEDNO sa Bogom Ocem (u ovo su uključene i Njegove borbe protiv paklova i njihovo nadvladavanje), obrađuju u više detalja sve ove stvari ili svi ovi duhovni procesi koji su u Novom Zavjetu samo kratko ili pak skoro nikako spomenuti.

U to ime, pogledat ćemo na poglavlje 12 u Knjizi Postanka, koje se bavi baš sa ovim ‘dijete Isus odlaskom u Egipat’, znači nama zanimljivim ‘stjecanjem saznanja o Istini i Dobru iz Riječi Božje’, gdje malog Isusa tamo, u najunutarnjiem božanstvenom značenju koje se odnosi samo na Isusa Krista, reprezentira ‘Abram’.

Nas osobno što se tiče, tj. našeg duševnog razvoja ili preporoda, ‘Abram’ je dakle, u duhovnom unutarnjem značenju Riječi koje se jedino bavi našom dušom i njezinim preporađanjem, Božanski princip vjere i Ljubavi od Isusa Krista u našoj duši na samom početku preporoda, u fazi tzv. ‘nevinosti ne-znanja’.

1 Jehova reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz mjesta svojeg rođenja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati.

(Ovdje treba najprije napomenuti sljedeće: svi događaji počevši od poglavlja 12 u Postanku, su doslovno točni, tj. istinski su povijesni prikaz, no svaka riječ nosi duhovno značenje, i reprezentativna je za duhovnu stvarnost koja korespondira sa tim povijesnim događajima, gdje ‘Abram’, kako smo već rekli, u najvišem značenju, predstavlja malog Isusa u najranijem djetinstvu, kad mu se počela pojavljivati prva svjesnost o duhovnim stvarima; već smo bili rekli kako proces proslavljivanja Isusa Krista, sve do Njegove potpune deifikacije, tj. postajanja JEDNO sa Jehovom Ocem, korespondira potpuno sa našim vlastitim preporađanjem i sjedinjenjem sa tim istim Ocem ali u Isusu Kristu; i još, u Starom su Zavjetu, u povijesnim knjigama, dane dublje i detaljnije istine o preporodu koji je u Novom Zavjetu samo ukratko spomenut i ocrtan; sad kad je ovo bilo rečeno pogledajmo na ovaj stih s obzirom na naš vlastiti preporod, pa kaže: ‘Jehova kaže Abramu’ = pojava prve svjesnosti o stvarima koje slijede; ‘idi iz zemlje svoje’ = odnosi se na tjelesne i svjetovne stvari koje okupiraju um prirodnog čovjeka prije preporoda, od kojih on mora odustati, ili ‘napustiti ih’; ‘iz mjesta svojeg rođenja’ = predstavlja te stvari na jednom više vanjskom nivou, znači fizička zadovoljstva i čulne percepcije; ‘iz doma očinskog’ = te iste stvari na jednom dubljem nivou, znači osjećaji ljubavi i činjenično znanje; ‘u zemlju koju ću ti pokazati’ = označava one duhovne i božanstvene stvari koje će nakon odbacivanja ovih tjelesnih i svjetovnih postati njegov posjed; Gospoda što se tiče ovo se odnosi na proslavljivanje Njegovog Ljudskog od majke Marije)

2 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.

(‘Velik ću narod od tebe učiniti’ se odnosi na sve božanstveno od Ljubavi i dobra koje proizlazi iz Gospoda, koje je prisutno kod onih u kojima su prisutni Ljubav i dobročinstvo; ‘blagoslovit ću te’ označava porast u svim stvarima duhovne i božanstvene prirode; ‘ime ću ti uzveličati’ naznačava slavu; ‘i sam ćeš biti blagoslov’, naznačava kako je Gospod izvor svih duhovnih i božanstvenih stvari koje su jedine dobre)

3 Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.”

(Označava čistu sreću onih koji iz njihova srca budu priznavali Gospoda Isusa Krista i nesreću onih koji Ga ne priznaju u svom srcu; E.Swedenborg dalje tumači ovako: ‘…proglašavati Njegovo spasenje, navješćivati Njegovu mudrost i silu, i tako Ga ispovijedati i priznavati Ga iz srca; ljudi koji to čine su najizvjesnije blaženi od strane Gospoda, to jest, oni su obdareni onim stvarima koje sačinjavaju blagoslov, naime božanstvenim dobrom, duhovnim dobrom, prirodnim dobrom, svjetovnim dobrom/materijalna zbrinutost, i tjelesnim dobrom/zdravljem, i kada ove forme dobra utječu uzastopno u ovom redu sreća postoji unutar njih.’   Nebeske Tajne – 1422)

4 Abram se zaputi kako mu je Jehova rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz  Harana.

(‘Abram’, dok mu kasnije nije bilo dodano ono ‘h’, pa je postao Abraham, predstavlja Gospoda dok je bio djetešce, znači s obzirom na Njegovo Ljudsko; kasnije, kad je dodano ‘h’, od JeHove… ‘Abraham’ predstavlja Gospoda s obzirom na Njegovo Božansko i na Njegovo Ljudsko; nas što se tiče, ovo je dakle početak preporoda, i napredak iz čisto tjelesnog materijalnog života, jednog vanjskog života u tijelu i svijetu, ka unutarnjem duhovnom životu. Ovo ‘zapućivanje’ je taj napredak ka Božanskim stvarima; ‘Lot’, predstavlja ‘sve osjetilne ili prirodne utiske’, znači našu ‘osjetilnu percepciju’ stvari, ‘opipljivu’ što bi rekli; broj 70 + 5 govori da u tom stanju božanskog u nama nema puno, kao što ga nije bilo ni u Gospodu u toj ranoj fazi… ‘5’ označava ‘nešto malo’, dok ’70’ označava ‘svetost’ ili ‘božanstvenost’; ‘Haran’ predstavlja ‘mračno stanje percepcije’ na tom nivou duševnog razvoja; Haran, kako Swedenborg dalje tumači, jeste mjesto gdje je bilo idolopokloničko obožavanje, a u našem slučaju ‘odlazak iz Harana’ se odnosi na odbacivanje ceremonijalnog Kršćanstva, ispraznog obožavanja kakvom su recimo skloni naši roditelji u vladajućoj Crkvi, ka obožavanju u Duhu i Istini koje je jedino istinsko obožavanje što i Krist Sam govori u Ivanu 4:23, 24!)

5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svaku dušu koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. I dođoše u zemlju kanansku.

(U tom stanju dakle čovjek uzima sa sobom ‘ženu Saraju’, tj. Istinu koja može biti pridružena tom Dobru; ‘bratića Lota’, znači sve Istine koje je u djetinstvu ranoj mladosti stekao kroz osjetila, ili naučnim putem; te su Istine, dalje tumači Swedenborg, ‘vidjeti sve stvari u prirodi i sam svijet kako su bili stvoreni od strane Boga’, ‘vidjeti kako svaka stvar ima svoju svrhu’, i ‘vidjeti u svakoj neku sličnost sa kraljevstvom Božjim’; ‘svaku dušu’ naznačava svaki suštinski element života koji je moguć u tom zamračenom stanju; ‘pođu u zemlju kanansku’, znači da se na ovaj način približio božanstvenim stvarima Ljubavi)

6 Abram prođe zemljom do mjesta Šekema – do hrasta More. Kanaanci  su onda bili u zemlji.

(Dolazak u ‘Šekem’ označava drugu jasno odjeljenu fazu u razvoju Gospoda Isusa Krista i u čovjekovu preporodu, onu gdje on postaje svjestan tih božanskih stvari koje je primio; ‘Šekem’ dakle također znači ‘prvo pojavljivanje svjetla’, ono o kojem govori Postanak 1:3!; ‘hrast More’ predstavlja tu prvu percepciju, budući su božanstvene stvari uzrok sve percepcije, stoga, kada one počnu živjeti u čovjeku, tek onda on ima i percepciju; ‘Kanaanci su tada bili u zemlji’, daje do znanja kako je prirodni čovjek i dalje prepun zala i opakih požuda)

Obratimo pažnju sada, jer ono što nas posebice zanima za našu temu počinje odavde (prijevodi Hr. Biblije koji se ne slažu sa korespondencijama će biti odmah ispravljeni):

10 Ali zemljom je vladala glad,

(Dakle, mi ćemo sada težište/pogled svrnuti na nas same, znači na duhovno značenje ovih i ostalih riječi koje slijede, no imajte na umu kako se sve ovdje, u božanstvenom najunutarnijem značenju, odnosi na Isusa Krista kada je bio dječak, znači na početku same Njegove životne misije, jer i On je, kako kaže Pismo u Luki 2:52, morao ‘rasti u mudrosti’ kao i svi mi, tj. morao je stjecati znanja; ‘glad’ je prema tome ‘nedostatak saznanja o Istini i Dobru, i naknadno spoznaja koje vode do inteligencije’; čovjeku koji se preporađa je do ove faze svo znanje više manje došlo putem slušanja ili gledanja drugih, baš kao što je slučaj sa malim djetetom kod kuće kad je sa roditeljima, gdje onda oni njemu daju prve temelje religije bilo primjerom bilo jednostavnim uputama; no, to naravno nije dovoljno da bi se postigao cilj; ‘zemlja’ predstavlja vanjskog čovjeka)

Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.

(I ovo je ono što čovjek treba napraviti, treba sjesti pred Sveto Pismo i sistematski krenuti čitati i stjecati ta znanja; ‘privremeni boravak u Egiptu’, tj. ‘pro-putovanje’ predstavlja ‘poduku u saznajima iz Riječi’ = ‘promjena mjesta’ u duhovnom svijetu i značenju, je ‘promjena stanja’ J; što slijedi je jedno važno objašnjenje: ‘zemlja’ ili ‘prirodni čovjek’, ne može biti pokoren ili učiniti se korespondentnim sa unutarnjim čovjekom koji želi dobro, osim putem saznanja, tj. on ne prima ništa božanstveno i duhovno ako tamo, u svom pamćenju, nema pohranjena saznanja iz Riječi o Istini i Dobru, ona, ta saznanja u pamćenju su tako reći ‘posude’ koje mogu sadržati ove više stvarnosti, a to je ujedno i duhovno značenje ‘posuda’ u Riječi J; isto tako je jako važno za znati, ‘ta saznanja moraju biti iz Riječi Božje, tj. Božanska Istina!’= ovo je dodatno objašnjeno u stihu 19; ‘spustiti se u Egipat’ je dakle ‘pročitati i naučiti činjenice iz Riječi Božje’)

11 Kad je bio na ulazu u Egipat,

(Značenje je: ‘Kad je čovjek započeo čitati/učiti iz Riječi’; misim da ćete tek sada shvatiti što je Krist mislio kad je rekao, ‘Blago gladnima, jer će se nasititi!’, jer zamislite čovjeka koji nema Istine i otud Dobra, a nema ni želju da o njima nauči, koliko li njemu nije blago, i obrnuto, jer svatko tko ima ‘glad’ za Istinom i Dobrom, i potrudi se, on će doista biti ‘nahranjen’! J; Luka 6:21)

reče svojoj ženi Saraji:

(Hoće reći kako je mali Isus ovako razmišljao o Istini, koja je ‘Saraja’, koja treba biti pripojena božanskom principu, koji je ‘Abram’; tj. ovo je ono što čovjek treba misliti kada čita Riječ Božju i od tamo stječe Istine, koje će biti pripojene njegovu principu Ljubavi spram Krista i bližnjega, koje su predstavljene sa ‘Sarajom’; u Riječi Božjoj ‘žena’ nije ništa drugo nego ‘istina’ sjedinjena sa ‘dobrom’, jer istina sjedinjena sa dobrom je sasvim poput vjenčanja)

“Znam da si lijepa žena za pogledati.

(I evo nas sada do onog mjesta zbog kojeg sam i krenuo u ovo cijelo tumačenje u svezi ‘boravka malog Isusa u Egiptu’, tj. do jedne opasnosti za koju sam vidio kako ne mali broj duša u nju upadne, naime, ‘Saraja’, ili Božanska Istina, je ‘jako lijepa’, tj. ona umu čovjeka dok čita Riječ pruža veliki užitak, tj. uzrok je sreće u unutarnjem čovjeku i užitka u vanjskom čovjeku; E.Swedenborg nastavlja ovako tumačiti: ‘Postoje dvije vrste sreće u unutarnjem čovjeku sa kojima dvije vrste užitka korespondiraju u vanjskom čovjeku. Jedna pripada Dobru a druga Istini. Božanstvena sreća i užitak idu sa Dobrom, a duhovna sreća i užitak idu sa Istinom. Nadalje, vrlo je dobro poznato kako Istina drži sreću i užitak unutar sebe, premda su oni suštinski takvi jedino kada Istina teče iz onog što je božanstveno = iz Ljubavi spram Gospoda i bližnjega, i prema tome kada sama Istina postaje božanstvena i naziva se božanstvenom Istinom. Ova se Istina također može porediti sa svjetlom sunca u proljeće, koje svjetlo nosi unutar sebe toplinu koja prouzrokuje da sve na Zemlji započne rasti i tako reći oživi. Ova božanstvena Istina je lijepa ili sama ljepota, i vrsta je Istine na koju se odnose riječi ‘lijepa žena za pogledati.’ ‘Nebeske Tajne – 1470’)

12 Kad te Egipćani vide, reći će: ‘To je njegova žena’, i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti.

[E. Swedenborg nastavlja: ‘Predstavlja ‘znanje koje se sastoji od spoznaja’, koje je takve prirode da u sebi nosi izvjesnu prirodnost, što se vidi po djeci kada prvi puta počnu učiti – što će reći, što su stvari više, to ih oni više žude, i još više kada čuju kako su te stvari nebeske i Božanske. Ali ovaj je užitak prirodan i nastaje iz snažne žudnje koja pripada prirodnom čovjeku’; sada je nastavak IZUZETNO, IZUZETNO VAŽAN, i razlog je zašto sam puno, puno puta studirao ovu stvarnost i meditirao nad njome, naime: ‘Kod nekih ta snažna žudnja uzrokuje da oni nalaze užitak samo u znanju koje se sastoji u saznanjima, bez ikakvog drugog cilja pred sobom; ipak to je znanje ništa drugo nego izvjesno sredstvo koje postoji da bi se ostvario cilj, koji je primjena. Što će reći, saznanja postoje da bi služila kao posude za božanstvene i duhovne stvari, i kada vrše tu službu, po prvi puta one imaju primjenu, i iz te primjene primaju njihov užitak. Može svima postati jasno, ako na ovu stvar iole obrate pažnju, da u sebi znanje koje se sastoji od spoznaja ne postoji iz ni jednog drugog razloga nego da osoba postane racionalna, i od toga da postane duhovna, i na kraju božanstvena, i da je posredstvom tih spoznaja njegov vanjski čovjek može biti sjedinjen njegovim unutarnjim. Kada je ova točka dosegnuta on je pristigao do same primjene, unutarnji čovjek nema ništa drugo u vidu nego primjene. Kada međutim čovjek počne uživati jedino u znanju, tjelesna žudnja je ono što ga ponaša; i do mjere do koje ga ponese, to jest, do mjere do koje on uživa u znanju jedino, do iste mjere se on udaljava od onog što je božanstveno, i do iste mjere činjenice koje on zna sebe zatvaraju u pravcu Gospoda i postaju materijalno naklonjene. Ali ukoliko su činjenice naučene u svrhu primjene – na primjer za dobrobit ljudske zajednice, ili Crkve Gospodnje na Zemlji, ili kraljevstva Gospodnjeg na nebu, a još više poradi Samog Gospoda – to su one više otvorene spram Njega. Iz ovih razloga također anđeli, koji posjeduju znanje koje se sastoji od svih spoznaja – koji su u takvom punom posjedu tog znanja da se jedva jedan deset-tisućeti dio može predstaviti čovjekovom cjelokupnom mentalnom poimanju – unatoč tome ne polažu ama baš nikakvu vrijednost u znanje kada ga se poredi sa primjenom. Ova razmatranja ukazuju što je naznačeno riječima ovog stiha. Bilo je to zbog toga što je Gospod kao dijete znao za ovo i razmišljao na ovaj način, da su ove stvari bile izjavljene, naime, da Ako bi on bio odnešen od strane snažne žudnje za ničim drugim nego za znanjem koje je sastavljeno od spoznaja, ovo znanje bi bilo takvo da On više ne bi imao interes za božanstvene stvari nego jedino u spoznajama koje bi ta snažna žudnja za znanjem zahvatila.’ ‘Nebeske Tajne – 1472’; ovo je izuzetno, izuzetno važno objašnjenje, i razlog je zašto vam stalno govorim da nije važno čitati puno, nego uzmite jednu stvar, PRAKTIČNU UPUTU, koja vam je iz Svetog Pisma ili Objave dotakla srce, i živite po njoj dok vam ne postane vaša priroda; na taj način će ‘djetešce Isus u vama rasti’, tj. ‘Egipćani’ (= znanje pohranjeno u pamćenju, ‘koje je prepuno užitka’, a to ste se sami uvjerili dok čitate Objave = ‘Sara’) neće ‘ubiti Abrama’, tj. ‘zanemariti i uništititi Božanski princip djelovanja u Ljubavi iz Ljubavi spram Krista i bližnjih!’ J; ‘ubiti Abrama’ znači ‘izgubiti interes za djelovanje u skladu sa spoznatim već jedino uživati u saznavanju’!]

13 Nego reci da si mi sestra,

(Predstavlja ‘intelektualnu Istinu’, koja je ‘sestra’, kada je ‘žena’ božanstvena Istina; implikacija je ovdje kako slijedi: ‘Znanje je takve prirode da ne žudi ništa više nego sebe uvesti u božanstvene stvari i ispitati ih. Ali ovo je protivno redu, jer ako je znanje korišteno na ovaj način ono čini nasilje nad božanstvenim stvarima. Pravilan je način za božanstveno da sebe uvede putem duhovnog u racionalno i na taj način u činjenično znanje, i da ovo prilagodi sebi. Ukoliko ovaj red ne postoji mudrost ni u kojem slučaju ne može postojati.’  Nebeske Tajne – 1475; sad mi Duh govori dok ovo pišem, kako je ovdje objašnjeno ono ‘ako ne primite Kraljevstvo nebesko poput male dječice, ne, nećete ući u njega’, naime, ‘mala dječica’ jesu ono ‘nevino’, i tko recimo primi Čistu Istinu na taj način, on će onda iz Nje dobiti duhovno i intelektualno shvaćanje, i onda će prema njoj posložiti već postojeće znanje u svojem pamćenju; s druge strane, oni koji se prema toj Istini odnose iz već postojećeg lažnog znanja u svojem pamćenju, oni vrše nasilje nad božanstvenim, značim ‘nevinim’, i na taj način uništavaju ‘Abrama’ u sebi; zato Krist kaže u Mateju 18:5, ‘Tko primi jedno ovakvo dijete u Moje ime, Mene prima’)

tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, moja duša može živjeti zbog tebe.”

(Znači, da na ovaj način nad božanstvenim ne bi bilo sprovedeno nikakvo nasilje što bi bio slučaj kada bi se iznad opisani red izvrnuo!; ‘da moja duša može živjeti zbog tebe’, ukazuje naravno na božanstveno u čovjeku, tj. Ljubav spram Isusa Krista, koje je u stvari ono suštinsko u čovjeku, i otud njegova ‘duša’)

14 Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa.

(I kada mi počnemo čitati Riječ Božju/Objavu, ona doista umu pruža jako veliki užitak; ovdje treba napomenuti kako se ovo kod Isusa Krista događalo u djetinstvu, a kod nas se na žalost događa u srednjoj dobi… ako i tada!)

15 Vide je faraonovi prinčevi pa je pohvale faraonu i odvedu ženu u faraonovu kuću.

[Ja osobno bi bio ovdje uvijek bio zastao i dobrano se zamislio nad duhovnim značenjem ovih riječi, koje je ovakvo: ‘Prinčevi’, što je pravilan prijevod za razliku od ‘dvorjani’ kako daje Hr.Biblija, predstavljaju uvijek u Riječi gdje se spominju, ‘ono prvo i najvažnije’, tako reći ‘generalno najvažnije’, a to su u Riječi Božjoj ’10 Zapovijedi’ ili sada ‘Zapovijedi Ljubavi’ kako ih nalazimo u Marku 12:29-31 koje sadržavaju 10 Zapovijedi; i u mom slučaju, kako i kaže tumačenje, ‘pohvale’ su bile upućene ‘Faraonu’, tj. ta je ‘glavna Istina’ bila ‘dobrano pohranjena u moje pamćenje’, što je ‘faraonova kuća’; ‘faraon’ ima isto značenje kao i ‘Egipat’; hoće reći, ‘te Istine su zaokupile um malog Isusa, a bogme i moj; mene osobno je ovdje uvijek prebacivalo na onu jednu od najvažnijih Objava kako ih je primio Jakob Lorber, a koju sam ubacio u ‘Evanđelje Ljubavi – 3’ (zadnje učenje tamo, str. 26 nadalje!), gdje se ukazuje na važnost tih Zapovijedi za koje Riječ kaže kako su ‘temelj cijele Riječi’ tj. da ‘cijela Riječ visi na njima’, ili praktično: kako su one suština cijele Riječi dok sve drugo služi da bi pobliže objasnilo i dalje razjasnilo njihovu primjenu (= ‘prinčevi’ = Marko 12:31 + Matej 22:40); iz teksta, kojeg vam naravno toplo preporučam pročitati bar 70 puta kao što sam to ja napravio, i to u svrhu praktične primjene, vadim par stvari koje su meni osobno ‘pohvalile Saraju’ i bile razlog da sam je ‘odveo u faraonovu kuću’: 5/122 [2] Ali netko tko, poznavajući samo mali dio Moga učenja, odmah djeluje u skladu sa njime, će očito izvući veću i vitalniju dobrobit iz njega od drugog koji se, dok priča o Meni i Mom učenju sa najvećim poštovanjem, nikad ne može odlučiti djelovati u skladu sa njime. Prethodni će djelovati u skladu sa ono malo što je čuo i tako oživjeti svoju dušu, i malo zrno sjemena će uskoro biti popraćeno obilnom žetvom iz živućeg duha, kojeg ni jedna sila zla neće biti u stanju uništiti. Međutim, potonji koji hvali i vjerno čuva Moje učenje će, moren duhovnom glađu, sebe također okupirati sa svakim drugim učenjem; no usprkos tome, on će umrijeti od duhovne gladi.‘  Ovo je mene dok sam studirao Riječ Božju dobrano, dobrano zamislilo …. i rekoh, nema mi druge nego odložiti pusta čitanja na stranu, i zapeti iz petnih žila živjeti po onome što već znam, ovdje, po najvažnijim zapovijedima Ljubavi, koje će me, kako Krist krasno dalje tumači, ako ih budem revno i točno vršio, iznutra uvesti u svu mudrost! (= što slijedi tumači kako je jedino moguće doći do prosvjetljenja, tj. kako se budi onaj ‘Duh koji slovu, koje je u sebi mrtvo, daje život’! 2 Korinćanima 3:6): 5/123 [1] Što je više aktivnosti u duši, to u njoj postaje sve svijetlije; jer vatra je osnovni/primarni element života duše. Što je ovaj element moćnije aktiviran/podstaknut na djelovanje, to više svjetla on širi u i iz sebe. Stoga, što je više životne vatre u duši, to ona razvija više životnog svjetla. Sa ovim unutarnjim životnim svjetlom duša onda počinje sve više i više prodirati (u) i razumjeti unutarnje tajne života.  [2] Ovaj dublji uvid i razumijevanje daju novu hrabrost duši tako da će ona obožavati i voljeti Boga još više, a ova ljubav je već prva iskra Božanskog Duha unutar duše. Ona raste i silno se povećava, i uskoro se duša potpuno sjedinjuje sa Božjim Duhom i onda je kroz Božji Duh uvedena u svu istinu i mudrost. [3] Pretpostavimo da je čovjek postigao svu ovu mudrost na način kako sam vam propovijedao i demonstrirao neprestano već danima. Recite Mi, da li je to bilo zato što je taj čovjek primio sve riječi koje sam izgovorio precizno i nepromijenjene ni za točkicu? O ne! On nije naučio ništa drugo nego samo dvije Zapovijedi Ljubavi; a jedino precizno/potpuno, i savjesno, stvarno vršenje istih mu je dalo/donijelo sve drugo.  [4] Među vama ima nekih koji se, iako sam stvar objasnio izuzetno jasno, zapitkuju u svom umu: ‘Eh, kako duša može postići takvu razinu mudrosti poštujući ove dvije zapovijedi? A Ja vam govorim: ‘Zato što je duša od početka bila uređena na takav način!’; meni osobno je ovo učenje čuda radilo… i uvijek bi bio uvučen u dublje preispitivanje samog sebe, te onda potaknut na još revnije življenje u skladu sa najvažnijim Zapovijedima Ljubavi; čovjek dakle pri čitanju Svetog Pisma mora najprije spoznati generalne stvari, i onda njih usvojiti i primjeniti u životu; onda nakon toga pojedinačne koje dodatno objašnjavaju ove generalne, i na kraju specifične koje daju slike o praktičnim primjenama u životu; recimo, kada je čovjek spoznao kako su dvije najvažnije zapovijedi ‘Nepodjeljena Ljubav prema Isusu Kristu i nesebična Ljubav prema bližnjima’, onda on njih treba postaviti kao temelj svoga života i sve činiti iz i unutar njih, a kada naknadno čita Riječ zbog dodatnog razjašnjavanja, sve u Riječi vezati na njih; kada to radi, onda će doći recimo do Mateja 5-7 poglavlje gdje se upućuje kako te Zapovijedi treba praktično shvatiti = to je nužno jer nitko ne zna što PRAKTIČNO znači vršiti ove Zapovijedi u skladu sa Božanskom Istinom; i kada i to čovjek nauči-počne prakticirati, onda se još treba zaputiti zajedno sa Kristom kroz Evanđelja i TOČNO vidjeti kako su On Sam, i poslije tijekom Djela Apostolskih recimo Pavle i Apostoli, praktično primjenjivali te Zapovijedi]

16 I on (faraon) je prema Abramu bio dobar zbog nje;

(Predstavlja da su se činjenice sa Gospodom, kao i čovjekom koji prati ovaj put preporoda, umnožile; E.Swedenborg dodaje ‘kako je to bila žudnja za Istinom koja je prouzročila ovo umnažanje tj. obogaćivanje’; naravno, što čovjek više živi po spoznatoj Istini, u njemu se sve više budi Duh Ljubavi, i onda ga on iznutra potiče na još veće znanje, tj. spoznavanje, pa čovjek onda ima više volje za čitanje, puno više razumije, a i Duh ga iznutra osvjetljava i uvodi u percepciju Istine; Ivan 16:13)

steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.

(Predstavlja sve stvari općenito koje sačinjavaju činjenično znanje i znanje sastavljeno od spoznaja)

17 Ali Jehova udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.

(Ovo je sada prekrasan praktičan dio, dakle: Činjenice koje je čovjek do tada imao u pamćenju, moraju biti uništene ako će se tamo primiti Istina koja se može sjediniti sa božanstenim, tj. sa Zapovijedima Ljubavi; činjenice koje moraju biti uništene, je svo ono znanje koje je čovjek stekao u životu bilo čitanjem bilo putem osjetila koje mu je iz ovog ili onog razloga DO TADA posluživalo, no koje će mu sada biti na smetnju i stoga ga mora skroz odstraniti; kod mene je ovo bilo lako primjetljivo, dakle, ja više ama baš ništa ne čitam od stvari koje sam ranije čitao, recimo C.Milosza, kojeg sam čitao 12 godina, u njemu ima toliko informacija i sve su sada bez-potrebne i nemaju nikakve veze sa Ljubavlju spram Krista i bližnjega; pa onda C.G.Jung recimo, i ostali psiholozi poput Fromma, Freuda, ili pak Mistici poput W.Blakea i O.V.de L.Milosza, sve je to brdo informacija koje sam imao pohranjene u pamćenju, no koje sam morao odbaciti kao nekorisne ako će tamo doći Istina; Duh mi govori dok pišem kako je ovo praktično tumačenje Riječi iz Mateja 13:45, 46; još drugim riječima, svako znanje koje ne PROMIČE PRIMJENU U ŽIVOTU OVIH LJUBAVI, koji su ono ‘božanstveno’, mora biti odbačeno kao štetno, jer je ono uglavnom zemaljske, tjelesne i materijalne prirode, premda je to u životu posluživalo mnogim dobrim svrhama dok se čovjek razvija i postaje racionalan; ovdje mnogi imaju VELIKI problem kada im na vrata zakuca Čista Istina J)

18 I faraon pozva Abrama pa reče:  “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?

(I ovo prekrasno tumači prirodu stvari na ovom mjestu u preporodu, naime, ‘žalost’ zbog toga što se svo to jednom toliko milo znanje, mora odbaciti!; meni je osobno bilo jako, jako emotivno teško ‘pustiti’ Oscar Vladislas de Lubicz Milosza, no, jednostavno mi Duh iznutra ne prima više to znanje; ta je stvarnost ovdje opisana!; o prisutnom osjećaju, koji je razočaranje, Swedenborg kaže ‘Unutarnje značenje je takvo da je sama emocija koja leži skrivena unutar riječi koja sačinjava unutarnje značenje.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1491’; u svezi ovog reda i poretka stvari s obzirom na činjenično znanje pohranjeno u pamćenju tijekom preporoda u ovoj fazi, Swedenborg naučava: ‘Ovdje je opisan red putem kojeg je Gospod napredovao do inteligencije, i tako do mudrosti, u svrhu da bi Njegova cijela osoba mogla postati Mudrost.’  E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1493’, što će dalje reći, dok čovjek ne odbaci svo nepotrebno znanje da bi prihvatio jedno Čistu Istinu i da bi po njoj živio, tj. prakticirao Ljubav, on neće steći ni inteligenciju ni mudrost, jer biti mudar je živjeti u Istini)

19 Zašto si rekao: ‘Ona mi je sestra’,

(Ovaj osjećaj ‘čuđenja’ hoće reći kako čovjek u toj fazi ne zna drugačije nego da je Istina koju posjeduje intelektualne prirode, drugim riječima, da čovjek na početku preporoda dok stiče znanje nije svjestan kako mu Istine neće služiti jedino da bi ih spoznavao već da bi se kroz njih izražavala Ljubav; Swedenborg nastavlja: ‘Kada se čovjek podučava, napredak je od činjenica do racionalnih Istina, onda do intelektualnih Istina, i konačno do božanstvenih Istina, koje se ovdje nazačavaju ‘ženom’. Ako bi ovaj napredak prošao od činjenica i racionalnih Istina direktno do božanstvenih Istina a ne posredstvom intelektualnih Istina, onda ono što je božanstveno štetuje; jer onda nikakva povezanost nije moguća, koja povezuje racionalne Istine, utemeljene na činjenicama, sa božanstvenim Istinama, osim kroz intelektualne Istine, koje su sredstva. Da bi se ljudima omogućilo znati što je ovime implicirano, nešto mora biti rečeno u svezi reda. Red se sastoji u tome da božanstveno utječe u duhovno i prilagođava ga da mu služi; duhovno na istin način utječe u racionalno i prilagođava ga sebi; racionalno na isti način utječe u činjenično znanje i prilagođava ga sebi. Ali kada čovjek prima poduke tijekom najranijeg djetinstva, isti red u stvari postoji, ali se čini drugačije; što će reći, čini se da napreduje od činjenica do racionalnih stvari, od ovih do duhovnih, i na kraju do božanstvenih. Razlog zašto se čini da njegova poduka slijedi takav kurs je da put mora na taj način biti otvoren za božanstvene stvari, koje su najunutarnije. Sva je poduka jednostavno otvaranje puta; i kako je put otvoren – ili što dođe na isto, kako su posude otvorene – jedan se u-red-an upliv odvija, kao što je bilo izjavljeno, racionalnih stvari izvedenih iz božanstveno-duhovnih stvari sa božanstveno-duhovnim stvarima koje utječu u racionalno, i božanstvenih stvari u božanstveno-duhovno. Takve božanstvene stvari sebe predstavljaju neometano, i također za sebe pripremaju i oblikuju posude koje su bile otvorene. Ovo se također razjašnjava činjenicom da su u sebi činjenično znanje  i racionalno shvaćanje mrtvi, ali da daju privid kako su živi zbog unutarnjeg života koji utječe u njih. Ovo svima može biti jasno iz sile misli i formiranja prosudbi.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1495’; još da vam malo pomognem praktično ovdje, ‘božanstveno’ je Ljubav u čovjeku, ‘duhovno’ je njegova vjera, ‘racionalno’ je njegova inteligencija, a ‘činjenice’ su naravno znanje pohranjeno u pamćenju; čini se kako ovo potonje stvara ovo prijašnje, no situacija je skroz obrnuta, ovo potonje jedino omogućava ovom ranijem da utječe u njega i tamo postane za nas perceptibilno, baš kao što recimo mjesec, po noći, omogućava svjetlu od Sunca da bude uočeno time što se ovo odbija od njega, premda u sebi Mjesec nema svjetla; ista je stvar sa ‘vjerom’ koja se u Riječi i naziva Mjesecom, i ‘Ljubavlju’ koja se naziva u Riječi ‘Suncem’ = Matej 24:29; tko ovo razumije razumjet će glupost onih koji odvajaju Ljubav od vjere kao ne-nužnu za spasenje, na koje se odnosi ona poredba o 5 budalastih djevica koje nisu imali ‘ulja’ Ljubavi u svojim svjetiljkama pa otud ni ‘svjetla’ vjere J; cijela je ta nauka Protestanata napravljena na ovom prividu prirodnog čovjeka, jer unutarnje, što je Ljubav, postane vidljivo tek kada se ‘odbije’ ili kada biva ‘sadržano’ u nešto vanjsko, ovdje Istinu Vjere, i onda oni otud, razmišljajući iz vani misle kako je Vjera prva, a ne znaju da čovjek nema ni zrnce Vjere više nego ima Ljubavi jer Ljubav iznutra sebi prilagođava točno onoliko Istine Vjere koliko korespondira sa njezinom kvalitetom; isti je privid tj. prirodni i obrnut od reda pogled na stvar prisutan kada se misli kako nadahnut Duhom čovjek tako tečno govori jer ima puno znanja, tj. da se to postiže čitanjem J; isti je privid onaj kada čovjek misli kako je netko drugi iz-vani kriv zato što je on bjesan, dok je bijes u njemu a ovaj mu ga je samo ‘odrazio’ u lice J)

pa sam je mogao uzeti sebi za ženu?

(Ukazuje na percepciju upravo rečenih stvari, naime, pošto stvari stoje tako, mogla se nanijeti šteta Istini koja je trebala biti pridružena božanstvenome; E.Swedenborg nastavlja: ‘Istina sama po sebi nema života osim iz božanstvenog koje utječe u nju. Božanstveno se sastoji iz Ljubavi i dobročinstva, i sva Istina postoji iz ovih; a budući sva Istina postoji iz ovih ona nije ništa drugo nego jedna vrsta posude. Štoviše, same Istine su kao takve jasno predočene u drugom životu, jer tamo nisu same Istine ono što se vidi nego život u njima, tj. božanstvene stvari u njima koje se sastoje od Ljubavi i dobročinstva. Od ovih je da su Istine učinjene božanstvenima i nazivaju se božanstvenim Istinama. Iz ovog može postati jasno što je intelektualna Istina, i također da je intelektualna Istina otvorila put za božanstvene stvari. Činjenična Istina je jedna stvar, racionalna Istina druga, a intelektualna Istina pak treća. One slijede uzastopno. Činjenična Istina je stvar znanja, racionalna Istina je činjenična Istina potvrđena od strane razuma; dok je intelektualna Istina pridružena unutarnjoj percepciji kako stvar jeste takva. Ova stvar je bila prisutana kod Gospoda u djetinstvu, i kod Njega je otvorila put za božanstvene stvari.’  E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1496’)

A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!”

            (Znači: Istina će biti pridružena božanstvenom/Ljubavi)

20 Faraon svojim ljudima izda naredbe, i oni ga otprave

(Dakle, čim Istina bude sjedinjenja sa dobrom Ljubavi, sve nepotrebne i isprazne činjenice se same od sebe rasprše)

s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.

            (Naznačava sve stvari koje pripadaju božanstvenim Istinama)

Ovdje treba napomenuti kako su ovo bile samo najopćenitije natuknice u svezi tajni koje su sakrivene u ovim riječima kao i onima koje slijede u Starom Zavjetu, a koje pred anđelima viših nebesa stoje otkrivene i osvjetljene na nebeskom svjetlu, i putem kojih su oni u jasnoj pecepciji svega što se događalo sa Gospodom kao djetešcetom pa sve dok On nije sjedinio Svoju Ljudsku suštinu sa Božanskom i tako postao JEDNO SA BOGOM OCEM (božanstveno najunutarnije značenje Riječi), ili pak onog što se tijekom preporoda mora dogoditi sa nama kako bi promijenili našu iskvarenu/palu prirodu i tako se pripremili za sjedinjenje sa Isusom Kristom (duhovno unutarnje značenje Riječi).

***

Vratimo se sada uvodnim stihovima iz Evanđelja, gdje čitamo:

‘Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: “Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi gore u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu  o glavi radili.”

[Da bi još bolje razumjeli prekrasnu ‘poeziju’ ovog ‘boravka’ u Egiptu, tj. ‘študiranja’ Riječi Božje u svrhu stjecanja Istine iz nje, i kako se to odražava na ‘Heroda’, poslužit će nam krasno sljedeće učenje Emanuela Swedenborga: ‘E sad, pošto je vjera u svojoj biti Istina (= na hebrejskom je za ‘Vjeru’ i ‘Istinu’ jedna riječ, אמון ‘emuwn ay-moon’ ‘Amuna’), slijedi da vjera postaje sve više i više savršeno duhovna i posljedično sve manje i manje čulno-prirodna, proporcionalno broju i usklađenosti Istina. Jer ona biva uzvišena do višeg predjela uma, odakle vidi ispod nebrojene činjenice koje ju potvrđuju u prirodi svijeta. Istinska vjera, posredstvom tolikog broja Istina usklađenih kao u grupu, postaje više i blistavija, razumljivija, očiglednija i jasnija. Ona također postaje više sposobna za sjedinjenje sa dobrima Ljubavi prema bližnjemu, i posljedično tome više sposobna za otuđenost od zala, sve više i više odvojena od zamamnosti oka i požuda tijela, i prema tome sama po sebi sretnija. Ona posebice postaje moćnija protiv zala i neistina i time sve više i više živa i spasavajuća vjera. – Znači, čovjek čitanjem Riječi i stjecanjem od tamo Istina, postaje sve silniji u Vjeri i otud van opasnosti kako će ‘Herod’, njegovo prirodno zlo Ljubavi spram sebe i svijeta/tjelesnih užitaka, prevladati nad tek začetim životom Božanske Ljubavi i Mudrosti, koje predstavlja ‘djetešce Isus’; ‘smrt Heroda’ dakle označava prestanak te opasnosti = svaka ‘smrt’ predstavlja jednu promjenu stanja na putu ka preporodu; no, da to zlo nije u čovjeku sasvim uništeno, štoviše, da ga ima još podosta, ukazuje činjenica kako je novi vladar bio Herodov sin, Arhelaj.

353. Iznad je bilo rečeno kako svaka Istina na nebu sjaji poput svjetla, i zbog toga je Istina što tako sjaji u biti vjera. Prema tome Vjera, u ljepoti i ljupkosti koja nastaje iz tog svjetla, posebice kada Istine koje ju sačinjavaju rastu u broju, se može usporediti sa raznovrsnim oblicima, objektima i slikama sastavljenim od različitih harmonično pomiješanih boja. Tako se može usporediti sa dragim kamenjem različitih boja na Aronovom oplećku, koji su se nazivali sa dva imena, Urim i Tumim; i isto tako sa dragim kamenjem od kojeg temelji zidina Novog Jeruzalema moraju biti izgrađeni, kao što je opisano u Otkrovenju, poglavlje 21. Također se može usporediti sa dragim kamenjem različitih boja na kraljevoj kruni. Drago kamenje također predstavlja istine vjere. Takva vjera se također može usporediti sa ljepotom duge, cvjetne livade, i vrta pri prvoj cvatnji u proljeće.

Svjetlo i slava vjere koja je sastavljena od mnogih usklađenih Istina se može usporediti sa osvjetljenjem hramova od strane brojnih svijećnjaka, kuća pomoću lustera, i ulica pomoću uličnih lampi. Uznošenje Vjere pomoću Istina u velikom broju se može usporediti sa povišenim učinkom u jačini zvuka i melodije prizvedenim povećanjem muzičkih instrumenata u orkestru; i povećanju miomirisa iz gomile mirišljavog cvijeća; i tako dalje. Moć vjere sastavljene od mnogih Istina koje su suprostavljene neistini i zlu, se može usporediti sa stabilnošću hrama, izgrađenog od kamenja koje je dobro zacementirano, sa potpornim stupovima koji snaže njegove zidove i podupiru njegov opločen krov. Može se također usporediti sa vojskom koja je formirana u četverokut, gdje vojnici stoje bok uz bok, i na taj način kombiniraju njihovu snagu za ujedinjeno djelovanje; i konačno, može se usporediti sa mišićima pomoću kojih je cijelo tijelo isprepleteno koji, bez obzira na njihov broj i situaciju na udaljenim mjestima, koncentriraju njihovu sjedinjenu silu, i tako djeluju sa većim učinkom.’  E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 352, 353’]

‘On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se(= nesiguran zbog nedostatka Istina!) poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski.’

(Da bi se razumio ovaj dio, i kasnije poveznica sa trećim poglavljem u kojem se obrađuje Pokajanje, treba razumjeti što ‘Galileja’ predstavlja u našem duševnom sistemu, koji je u totalu ‘zemlja Izraelska’, koja je pak, baš kao i naša duša, bio podijeljen na tri predjela, ‘Judeju’, u našem slučaju ono božanstveno u nama, znači ‘volja’ u kojoj je Ljubav, zatim ‘Samariju’, ono duhovno u nama, znači razumijevanje u kojem je Mudrost/Istina vjere ili percepcija Istine, i ‘Galileju’, ono prirodno u nama koje sadržava božanstveno i duhovno, znači dobro i istinu; boravak u ‘Galileji’ je dakle u skladu sa redom, koji kaže kako je čovjek prvo prirodan, pa onda duhovan, pa onda božanstven; praktično gledano s obzirom na našu konkretnu temu, ‘Galileja’ u kojoj čovjek ‘boravi’ jeste: ‘Postepeno uspostavljanje Crkve u čovjeku koji je u dobru života, ovdje dobrim djelima u svijetu, i sprema se primiti Istine, ovdje činjenično znanje te doktrinu, i otud se postepeno priprema za sjedinjenje dobra i istine, i borbu protiv zala i neistina’ o čemu pak naknadno više govore poglavlja 3 i 4 u Mateju, znači Pokajanje i Kušnja; Feat: E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 447:5’;

‘Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.’  

Zašto se Gospod kao dijete morao nastaniti u ‘Nazaretu’, i zašto je morao biti ‘nazarećanin’, tj. ‘nazirej’, ili pak zašto mi sami moramo to napraviti i postati, otkrit će nam se ako pročitamo pažljivo sljedeća tumačenja E.Swedenborga iz njegova krunidbenog djela:

(7) SILA RIJEČI U NJEZINOM KRAJNJEM (= u Značenju Slova) JE BILA REPREZENTIRANA NAZIREJCIMA.

223. Čitamo u Knjizi Sudaca u svezi Samsona, da je bio Nazirej od majčine utrobe, i da je snaga njegova počivala u njegovoj kosi. Štoviše, Nazirejac i Nazirejstvo također znači imati kosu. On sam je nedvojbeno ukazao da mu je snaga počivala u kosi, kada je rekao:

‘Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe Nazirej Božji; da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek.’   Suci 16:17.

Nitko ni u kojem slučaju ne može znati zašto je Nazirejstvo, kojim je predstavljena kosa, bilo uspostavljeno, i zašto je Samsonova snaga ležala u njegovoj kosi ukoliko ne zna što je u Riječi predstavljeno glavom. ‘Glava’ predstavlja inteligenciju, koju anđeli i ljudi imaju od Gospoda posredstvom Božanske Istine. ‘Kosa’, prema tome, predstavlja inteligenciju od Božanske Istine u krajnjem ili ekstremima. Pošto je to bilo predstavljeno sa kosom iz tog razloga je za Nazirejce bilo određeno kao zakon:

‘Da ne smiju brijati kosu na svojoj glavi, pošto je to bio Nazireat Božji na njihovoj glavi.’  Brojevi 6:1-21.

Iz istog razloga je također bilo određeno:

‘Da Veliki Svećenik i njegov sin ne smiju brijati svoje glave, da ne bi umrli, i gnjev došao na cijeli Dom Izraelov.’  Levitski Zakonik 10:6.

Pošto je kosa, na račun ovog značenja utemeljenog u korespondenciji, bila tako sveta, prema tome je Sin Čovječji, koji je Gospod s obzirom na Riječ, opisan čak i u pogledu Njegove kose, koja je

         ‘bila bijela poput vune, poput snijega.’  Otkrovenje 1:14.

         ‘Na isti način je opisan i Pradavni.’  Danijel 7:9.

Pošto kosa predstavlja Istinu u krajnjem, time značenje Slova Riječi, zbog toga su oni koji su prezirali Riječ u duhovnom svijetu postali ćelavi; dok su se tome nasuprot, oni koji su ukazivali čast Riječi i smatrali ju svetom, pojavljivali sa prekrasnom kosom. Na račun ove korespondencije je

‘četerdeset i dvoje djece koji su Elija nazvali ćelavcem, bili rastrgani na komadiće od strane dvije medvjedice.’    2 Kraljevi 2:23, 24.

Jer ‘Eli’ je reprezentirao Crkvu s obzirom na doktrinu iz Riječi, a ‘medvjedice’ predstavljaju silu Istine u krajnjem. Sila Božanske Istine, ili Riječi, je u značenju Slova, pošto je Riječ u tom značenju u svojoj punini(zato se ja protiv Sotone u crkvi, tj. u ljudima iz crkve, uvijek borim iz Istina kakve su u značenju slova Riječi! J), i anđeli dva kraljevstva Gospodnja i ljudi su istovremeno u tom smislu.

(8) U SVEZI NEIZRECIVE SILE RIJEČI.

224. U današnje vrijeme jedva netko zna kako u Istinama postoji ikakva sila; jer pretpostavlja se da je Istina jedino izričaj od strane nekog na vlasti, koja se na račun toga mora poslušati; posljedično tome da je samo poput daha iz usta, ili zvuka u uhu. Dok su u stvari Dobro i Istina principi svih stvari u obadva, duhovnom i prirodnom svijetu, i oni su sredstva pomoću kojih je svemir bio stvoren i uz čiju pomoć je bio očuvan, i također sredstva pomoću kojih je čovjek bio stvoren; prema tome ovo dvoje su sve-u-svemu svega. Da je svemir bio stvoren uz pomoć Božanske Istine je izričito proglašeno u Ivanu:

‘U početku je bila Riječ… i Riječ je bila Bog. Sve stvari koje su bile stvorene su bile stvorene po Riječi… i svijet je bio stvoren po njoj.’  Ivan 1:1, 3, 10;

i u Davidu:

         ‘Jehovinom Riječju su bila stvorena nebesa.’  Psalam 33:6.

U obadva odlomka je Riječju naznačena Božanska Istina. Kako je svemir bio stvoren pomoću nje, tako je također očuvan pomoću nje: jer baš kao što je opstojanje neprestano postojanje, tako je očuvanje neprestano stvaranje.

[2]     Čovjek je bio stvoren uz pomoć Božanske Istine pošto se sve stvari u njemu odnose prema razumijevanju i volji, razumijevanje je primatelj Božanske Istine, a volja Božanskog Dobra. Posljedično tome ljudski um koji se sastoji od ova dva principa, nije ništa nego forma Božanske Istine i Božanskog Dobra, duhovno i prirodno organiziranih: ljudski mozak je takva forma. Nadalje, pošto cijeli čovjek ovisi o umu, sve sastavnice tijela su dodaci, koji su oživljeni i žive iz ova dva principa.

[3]     Otud sada može biti očigledno zašto je Bog došao u svijet kao Riječ, i postao Čovjek. On je to učino kako bi ostvario iskupljenje; jer Bog je u to vrijeme posredstvom Ljudskog, koje je bilo Božanska Istina, prisvojio svu silu, oborio paklove (= Herod/Arhelaj predstavljaju paklove u čovjeku!), koji su bili nasrnuli na nebesa dom anđela, pokorio ih, i učinio poslušnima Sebi. Ovo On nije napravio nikakvom usmenom riječju, već Božanskom Riječju, koja je Božanska Istina; i nakon toga je otvorio veliki bezdan između paklova i nebesa, preko kojeg nitko iz pakla ne može prijeći. Ako bi itko pokušao, na prvom koraku je mučen poput zmije na ploči od užarenog željeza, ili na gomili mrava; jer čim vragovi i sotone otkriju miris Božanske Istine, oni sebe bacaju u bezdan, i jure u kaverne, koje zatvaraju tako efikasno da ni pukotina ne ostaje otvorena. To je zbog toga što je njihova volja opsjednuta sa zlom a njihovo razumijevanje sa neistinama, time onime što je protivno Božanskom Dobru i Božanskoj Istini; a pošto se cijeli čovjek sastoji od ova dva životna principa, kao što je bilo rečeno ranije, oni su prilikom percepcije onog što im je protivno tako neugodno mučeni od glave do pete.

         Iz ovog se može vidjeti da je sila Božanske Istine neizreciva; a pošto je Riječ, koju Kršćanska Crkva posjeduje, spremnik Božanske Istine u tri stupnja, očigledno je da je to ono što je naznačeno u Ivanu 1:1, 3, 10. Da je ova sila neopisiva mogu dokazati na osnovu mnoge dokumentirane evidencije iz mojih iskustava u duhovnom svijetu; ali kako to nadilazi vjerovanje, ili se čini nemogućim, odustat ću od toga. Međutim, to bar jednim dijelom možete vidjeti ispričano iznad u br. 209. Iz onog što je bilo rečeno se može uspostaviti važna istina, da Crkva koja je utemeljena u Božanskim istinama iz Riječi ima moć nad paklovima(= ti ‘paklovi’ u nama su dakle ‘Herod’ i ‘Arhelaj’ protiv koji se čovjek bezuspješno bori ako je bez Istine), i da je to Crkva o kojoj je Gospod rekao Petru:

‘Na ovoj stijeni ću izgraditi Svoju Crkvu; i vrata pakla ju neće nadvladati.’  Matej 16:18.

Gospod je ovo rekao nakon Petrovog priznanja kako je:

         ‘Krist bio Sin Boga živoga.’  Stih 16.

Ova Istina je u tom odlomku naznačena stijenom; jer ‘stijena’ svugdje u Riječi naznačava Gospoda s obzirom na Božansku Istinu.

***

Sljedeća stvar zbog koje je u ovoj početnoj fazi preporoda nužno pročitati Sveto Pismo i u pamćenje pohraniti činjenice o Istini i Dobru koje ono sadržava je od strane Swedenborga objašnjena ovako:

‘Osoba koja odlaže u stranu staro stanje (‘Heroda’) i prisvaja novo, to jest, koja se preporađa, mora prethodno tome naučiti i biti opskrbljena sa Dobrima i Istinama koje čine Crkvu i njezine doktrinalne stvari. Jer saznanja i također ljubav/sklonost ka njima, su posude koje primaju novi život (ovo u svezi ‘posuda’ je bilo detaljno objašnjeno iznad’). [2] Općenito je isto sa Crkvom (ili jednim članom te Crkve, što dođe na isto, budući je on Crkva u malom). Kada je ova ponovno uspostavljana stvari doktrine u svezi Dobra i Istine moraju biti najprije sakupljene u jedno budući su oni temelj na kojem je izgrađena. Stvari doktrine također imaju povezanost jedne sa drugima i odnose se jedna spram druge. Posljedično tome ukoliko nisu najprije sakupljene u jedno defekt bi postojao i stvari koje nedostaju bi morale biti nadomještene iz čovjekova racionalnog. A kako je slijepo i obmanuto racionalno kada se oslanja na sebe u zaključcima koje donosi u svezi duhovnih i Božanstvenih stvari je već bilo ukazano na različitim mjestima*. Crkvi je dakle bila dana Riječ koja sadrži sve stvari doktrine u svezi Dobra i Istine. Stvar je da su kod svakog čovjeka doktrinalne stvari u svezi Dobra i Istine koje pripadaju Crkvi trebaju najprije biti sakupljene zajedno u njemu (!!) prije nego se preporod može dogoditi.’         E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3786’

* Ovo po-plav-ljeno iznad je jako važno i pokušat ću to spustiti u svakodnevni život na jednom primjeru: Većina ljudi zna i lako percipira kako je svaki čovjek, na sliku svoga Stvoritelja, jedno trojedino biće, i čine ga njegova ljubav, njegova mudrost i njegovo djelovanje, tj. volja, razumijevanje i akcija. Ono na što skoro nitko ne obraća pažnju je da je volja ili ljubav njegov život, i da ova ništa ne čini bez pomoći ili mimo razumijevanja, iz čega se izvodi jedan jako važan zaključak, naime, ljubav koja teži ili djeluje kako bi došla do nekog cilja u kojem vidi dobro, i naknadno užitak za sebe, svoju snagu i kvalitetu dobija u razumijevanju, sa posljedičnim zaključkom, ako u tom razumijevanju nema prikladne mudrosti Božje, tj. Božanskih Istina, onda ljubav od tamo iz nužnosti uzima nešto čovjeku svojstveno, znači nešto lažno i obmanuto u skladu sa čovjekovom vlastitom ne-inteligencijom, sa popratnim učinkom ili grešnom kvalitetom djelovanja.

Uzmimo sada kao živi primjer homoseksualce ili lezbijke. I ti ljudi kao i ostali normalni u sebi imaju ljubav, koja po svojoj prirodi želi sebe predati tj. dati i primiti ljubav, i tako naći ispunjenje. To je kod svih dakle isto i generalna je značajka Ljubavi koju primamo izunutra u dušu od Boga Koji je Sama Ljubav. E sad, na putu ka svom ostvarenju, taj osjećaj ljubavi mora proći kroz čovjekovo razumijevanje, i ako on tamo nema Božju Mudrost, a Božja se Mudrost stječe iz vani podukom bilo kroz druge bilo čitanjem, već ako tamo ima lažne i obmanjujuće ideje od Sotone, onda će on taj osjećaj ostvariti uz pomoć dostupnih mu krivih informacija, i onda imate u svijetu koji je bez Boga, ili gdje nema više Čiste Istine, sve veći broj takvih duševno i tjelesno deformiranih postojanja kakva su homoseksualci ili lezbijke.

‘Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu – Boga  zamijenili lažju… Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci  napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi  primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje.’      Rimljanima 1:24-28

Dakle, svaki čovjek ‘koji se ne drži Istine, ili spoznaje Boga, tj. koji nije podučen u Istini iz Riječi Božje, i tako tu Istinu u svom umu mijenja za neku svoju laž’, je, poradi lakšeg zamišljanja kažem, takvo jedno deformirano ne-prirodno duševno postojanje kakvo vidite u svijetu u obliku homoseksualaca i lezbijki, što će reći, on 0-24 h ima neke osjećaje ljubavi koji ga nagone nešto napraviti da bi ih ostvario i tako nahranio užicima svoj život, koji je u ljubavi, i 0-24 h on za to treba potražiti pomoć u svom razumijevanju, u kojem ako nema Istine on poseže za  za neistinom tj. za nekom obmanom, sa naravno korespondentnom kvalitetom učinka tj. samog života u svijetu (= ne-ispunjen, ne-miran, ne-mudar itd. itd.).

*

I na kraju, još jedna svrha čitanja CIJELE Riječi u ovoj fazi preporoda je stjecanje ispravne doktrine koja, kako će Swedenborg krasno objasniti ispod, mora biti izvedena iz značenja Slova Riječi, a bez koje je ta Riječ nerazumljiva, tj. bez koje se tamo pohranjene Istine ne mogu povezati na ispravan način u jednu cjelinu uz popratnu opasnost da će čovjek krivotvoriti tu Riječ baš kao recimo otac jedne naše ovčice koji iz lažne doktrine Vedskih spisa uzima nasumice neke citate iz Riječi koje onda prilagođava toj lažnoj nauci, pri čemu krivotvori Riječ(isto čine i svi oni Katolici koji na osnovu onog što je Gospod rekao sa Križa Mariji i Ivanu izvode Sotonsku doktrinu kako je Marija ‘majka sviju nas’ i kako se treba Mariji klanjati tj. upućivati joj bilo kakve molitve, ili kada kažu kako su ijednom čovjeku bili dani ključevi neba i pakla, dakle Petru i Katoličkoj Crkvi kao navodnim ‘Petrovim nasljednicima’, itd. itd.),

‘Prema tome, ako čovjek nije utemeljen u Božanskim istinama, ili ako je stekao samo nekoliko istina kao i neistina, on može posredstvom njih krivotvoriti istine, kao što je učinjeno od strane svakog krivovjernika u odnosu na značenje Slova Riječi.’  E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 208’

‘Čovjeku je moguće krivotvoriti Riječ, tako što spaja i upotrebljava određene korespondencije koje može poznavati da bi potvrdio što u njegovom umu čvrsto vjeruje i što je bazirano na nekom principu kojeg je prisvojio.’

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 230’

…i počinjava duhovni preljub# (vidi niže), i sebi nanosi znatnu duševnu štetu:

V. DOKTRINA CRKVE MORA BITI IZVEDENA IZ ZNAČENJA SLOVA RIJEČI, I PUTEM NJEGA POTVRĐENA.

225. Bilo je ukazano u prethodnom članku da je Riječ, u značenju Slova, u svojoj punini, svojoj svetosti i svojoj sili; a pošto je Gospod Riječ, i Prvi i Posljednji, kako izjavljuje u Otkrovenju 1:17, slijedi da je On osobito prisutan u tom značenju, te posredstvom njega podučava i prosvjetljuje ljude. Dokaz ovoga će biti pružen prikladnim redom kako slijedi:

(1)  Bez doktrine je Riječ nerazumljiva.

(2)  Doktrina mora biti izvedena iz značenja Slova Riječi.

(3)  Ali Božanska Istina, koja je izvor doktrine, se očituje jedino onima koji su prosvjetljeni od strane Gospoda. 

(1) BEZ DOKTRINE JE RIJEČ NERAZUMLJIVA.

226. To je zbog toga što se Riječ u značenju Slova sastoji od čistih korespondencija, tako konstruiranih da u njoj istodobno mogu biti duhovne i božanstvene stvari, i da ih svaka njezina riječ može sadržavati i služiti kao njihov temelj. Iz ovog razloga su Božanske Istine u značenju Slova rijetko otkrivene. Većim dijelom su one zakrivene, i pošto su takve nazivaju se prividi Istine, jer su prilagođene percepciji priprostih ljudi, čije misli se ne izdižu iznad onog što je vidljivo njihovim očima. Postoje, štoviše, određene stvari koje izgledaju kao proturječja, dok u stvari u Riječi, kada se razmatra na njezinom vlastitom duhovnom svjetlu, ne postoji ni jedno jedino proturječje. U nekim dijelovima Proroka su također zabilježena imena lokacija i osoba iz kojih se ne može izvući nikakvo značenje.

[2]     Pošto je to onda priroda Riječi u značenju Slova, može biti očigledno da se ona bez doktrine ne može razumjeti. Neki primjeri ovo mogu razjasniti. Rečeno je kako se,

         ‘Jehova kaje,’ Izlazak 32:12, 14; Jona 15:29.

Također je rečeno da se,

         ‘Jehova ne kaje.’  Brojevi 23:19. 1 Samuel 15:29.

Ovi odlomci se ne mogu uskladiti bez doktrine. Rečeno je da,

         ‘Jehova kažnjava grijehe otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena.’  Brojevi 14:18:

a također je rečeno da,

‘otac neće umrijeti zbog sina, niti sin zbog oca., već će svatko umrijeti u svojem vlastitom grijehu.’  Ponovljeni Zakon 24:16.

Na svjetlu doktrine ovi odlomci nisu proturječni već su u savršenom skladu.

[3]     Isus je rekao:

‘Molite i dat će vam se; tražite, i naći ćete; i onome koji kuca će biti otvoreno.’  Matej 7:8; 21:21, 22.

Bez doktrine se može vjerovati da će svatko primiti što traži; ali doktrina objašnjava da je dano štogod čovjek traži u skladu sa voljom Gospodnjom; jer Gospod poučava:

‘Ako ostanete u Meni, i Moje riječi ostanu u vama, tražit ćete što hoćete, i bit će vam dano.’  Ivan 15:7.

[4]     Gospod kaže:

         ‘Blaženi su siromašni, jer njihovo je kraljevstvo Božje.’  Luka 6:20.

Bez doktrine se može pretpostaviti kako je nebo za siromašne, a ne za bogate; ali doktrina naučava da se ovdje misli na siromašne u duhu, jer Gospod kaže:

         ‘Blaženi su siromašni duhom; njihovo je kraljevstvo nebesko.’  Matej 5:3.

[5]     Opet, Gospod kaže:

‘Ne sudite, da ne budete suđeni. Jer kojim sudom sudite, istim ćete biti suđeni.’  Matej 7:1, 2; Luka 6:37.

Bez doktrine čovjek može doći do zaključka da se o opakom čovjeku ne smije izreći prosudba kako je opak; dok, u skladu sa doktrinom, čovjek može suditi, pod uvjetom da je sud pravedan, jer Gospod kaže:

         ‘Sudite pravedan sud.’  Ivan 7:24.

[6]     Isus kaže:

‘Vi se pak ne dajte zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, Krist. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima.  I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist.’    Matej 23: 8-10.

Bez doktrine može izgledati da mi nikoga ne smijemo nazivati učiteljem, ocem, ili gospodarem; ali doktrina naučava da mi to možemo učiniti u prirodnom smislu, ali ne u duhovnom.

[7]     Isus je rekao Svojim učenicima:

‘Kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje Svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.’   Matej 19:28.

Iz ovih riječi se može zaključiti da će učenici također suditi, dok u stvari oni ne mogu suditi nikoga. Doktrina će prema tome objasniti ovu tajnu, naučavajući kako jedini Gospod, Koji je sveznajući, i Koji zna svačija srca, hoće i može suditi; i da je sa Njegovih dvanaest Apostola naznačena Crkva s obzirom na sve Istine i Dobra koje posjeduje od Gospoda posredstvom Riječi; prema tome doktrina zaključuje da su ove koje će suditi svakoga, u skladu sa riječima Gospodnjim u Ivanu 3:17, 18; 12:47, 48. Postoje mnogi drugi odlomci u Riječi koji su slični ovima, iz kojih je jasno vidljivo da je Riječ bez doktrine nerazumljiva.

227. Ne samo da je uz pomoć doktrine Riječ shvaćena, već ona također daje prosvjetljenje razumijevanju; jer ona je onda poput svijećnjaka sa njegovim zapaljenim svijećama. Čovjek onda vidi više nego je vidio ranije, i također razumije što je ranije bilo nerazumljivo. Nejasne i neskladne stvari on ili ne primjećuje ili ih mimoilazi, ili ih inače vidi i objašnjava, usklađujući ih posredstvom doktrine. O tome da ljudi vide i tumače Riječ u skladu sa doktrinom svjedoče iskustva u Kršćanskom svijetu. Svi Reformirani Kršćani gledaju na Riječ sa njihovog vlastitog doktrinalnog stajališta, i objašnjavaju je sukladno; Rimokatolici i također Židovi čine isto tako. Na taj način ljudi u skladu sa lažnom doktrinom vide i tumače neistine, a Istinu u skladu sa istinitom doktrinom. Iz ovog je očigledno da je istinska doktrina poput svijeće u mraku, i smjernice pored puta.

228. Može se stoga jasno vidjeti da su oni koji čitaju Riječ bez doktrine u tami u vezi sa svakom Istinom. Njihovi umovi su nestalni i zbunjeni, podložni greškama i skloni krivovjerjima, koja oni gorljivo prigrljuju, ako ih (sami) favoriziraju ili ih podržava netko od autoriteta, te ako njihov vlastiti ugled time nije narušen. Riječ je njima poput svijećnjaka bez svjetla, i oni mnoge stvari vide, tako reći, u sjeni, razumijevajući pak skoro ništa, jer doktrina je jedina koja prosvjetljuje. Vidio sam kako su takvi ljudi bili ispitani od strane anđela, i bili su u stanju potvrditi iz Riječi koje god mišljenje im se dopalo, i potvrditi posebice što je pripadalo njihovom samo-ljublju, i ljubavi onih sa kojima su u prijateljstvu. Ali vidio sam ih također bez odijela, što je znak da su bili lišeni Istina; jer odijela su u duhovnom svijetu Istine.

(2) DOKTRINA MORA BITI IZVAĐENA IZ ZNAČENJA SLOVA RIJEČI, I NJIME POTVRĐENA.

229. To je zbog toga što je Gospod prisutan u tom značenju, podučava i prosvjetljava um; jer Gospod nikad ne djeluje osim u punini, a Riječ je u značenju Slova u njezinoj punini, kako je bilo rečeno gore; prema tome doktrina mora biti izvađena iz značenja Slova. Doktrina prave Istine može također biti potpuno izvučena iz doslovnog značenja Riječi; jer Riječ je u tom značenju poput odjevene osobe, ali čije lice i ruke su nepokriveni. Sve u Riječi što se odnosi na čovjekovu vjeru i život, i time na njegovo spasenje, je tamo razotkriveno. Ostalo je pokriveno; i na mnogim mjestima gdje je pokriveno ipak je vidljivo, poput stvari koje se ukazuju ženi kada ih promatra kroz tanan svileni veo koji prekriva njezino lice. Štoviše, kako se Istine Riječi povećavaju iz ljubavi prema njima, i koordinirane su ljubavlju, one postaju sve više i više providne i očigledne.

230. Može se pretpostaviti da se doktrina prave Istine može zadobiti posredstvom duhovnog značenja Riječi, koje se dobija posredstvom znanja o korespondencijama. Doktrina, međutim, ne može biti zadobijena takvim sredstvima, već jedino ilustrirana i potkrijepljena. Jer kao što je bilo izjavljeno iznad u br. 208 čovjeku je moguće krivotvoriti Riječ, tako što spaja i upotrebljava određene korespondencije koje može poznavati da bi potvrdio što u njegovom umu čvrsto vjeruje i što je bazirano na nekom principu kojeg je prisvojio. Štoviše, duhovno značenje nije komunicirano nikome osim od strane Gospoda jedino, a On ga štiti kao što štiti anđeosko nebo, jer nebo je unutar njega.

(3) PRAVA ISTINA, KOJA JE IZVOR DOKTRINE, JE U ZNAČENJU SLOVA RIJEČI OČIGLEDNA JEDINO ONIMA KOJI SU PROSVJETLJENI OD STRANE GOSPODA.

231. Prosvjetljenje dolazi od Gospoda jedino, i dodijeljeno je onima koji ljube Istine zato što su Istine, i koji u skladu sa njima svrsishodno djeluju; drugima pak prosvjetljenje u Riječi nije moguće. Prosvjetljenje dolazi od Gospoda jedino, pošto je Riječ od Njega, i posljedično tome On je u Njoj; i dodijeljeno je onima koji ljube Istine pošto su Istine, i koji ih primjenjuju u životu, pošto su oni u Gospodu i Gospod je u njima; jer Gospod je sâma Istina, kao što je bilo ukazano u poglavlju o Njemu. Gospod se ljubi onda kada ljudi žive u skladu sa Božanskim Istinama, i na taj način od njih svrsishodno djeluju, u skladu sa ovim riječima u Ivanu:

‘U onaj ćete dan spoznati… da ste vi u Meni i Ja u vama. Tko ima Moje zapovijedi i čuva ih, taj Me ljubi… i Ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati… I kod njega ću se nastaniti.’  Ivan 14:20, 21, 23.

Ovakvi su prosvjetljeni kada čitaju Riječ, i u njihovom slučaju je Riječ i jasna i providna. U njihovom slučaju se Riječ takvom prikazuje, pošto postoji duhovno a također i božanstveno značenje u svakom njezinom dijelu, a ova značenja su na nebeskom svjetlu. Prema tome posredstvom ovih značenja i njihovog svjetla, Gospod utječe u prirodno značenje Riječi i u svjetlo ovog značenja u čovjeku. Posljedično tome čovjek priznaje Istinu iz unutarnje percepcije, i nakon toga ju vidi u svojoj vlastitoj misli. Ovo se događa onoliko često koliko je on u osjećaju Istine same Istine radi; jer percepcija dolazi iz osjećaja, a misao iz percepcije; i na taj način nastaje to priznavanje koje se naziva vjera. 

232. Suprotno se događa u slučaju onih koji čitaju Riječ iz doktrine lažne religije, a još posebice u slučaju onih koji tu doktrinu potvrđuju iz Riječi, tražeći svoju vlastitu slavu i svjetovno bogatstvo. U njihovom slučaju se istine Riječi prikazuju kao u noćnoj sjeni, a neistine kao na danjem svjetlu. Oni čitaju Istine, ali ih ne vide; a ako vide njihovu sjenu, oni ju krivotvore. Ti su oni o kojima Gospod govori kako,

         ‘imaju oči, ali ne vide, i uši, ali ne razumiju.’   Matej 13:14, 15.

Iz tog razloga je njihovo svjetlo u duhovnim stvarima koje se tiču Crkve samo prirodno, a njihova mentalna vizija je poput one u čovjeka koji kada se probudi u krevetu vidi prikaze, ili one u mjesečara, koji zamišlja kako je potpuno budan dok čvrsto spava.

233. Bilo mi je dozvoljeno razgovarati sa mnogima nakon smrti koji su vjerovali kako će sjajiti poput zvijezda na nebu, pošto su, kako rekoše, Riječ smatrali svetom, i često ju čitali. Oni su iz nje sakupili mnoge odlomke pomoću kojih su potvrdili dogme njihove vjere. Iz ovog razloga su stekli ugled obrazovanih učenjaka, i kao posljedica toga su pretpostavljali kako će biti Mihaeli i Rafaeli. Nekolicina njih je bilo ispitano s obzirom na ljubav iz koje su studirali Riječ, i otkrilo se da su neki od njih to učinili iz samo-ljublja, da bi im ljudi ukazivali štovanje kao liderima Crkve; a drugi iz ljubavi prema svijetu, da se mogu dokopati bogatstva. Kada su ovi bili daljnje ispitani u vezi s onim što su znali iz Riječi, bilo je otkriveno da nisu znali ni jednu jedinu pravu Istinu, već jedino ono što se može nazvati krivotvorenom istinom, što je u stvarnosti smrdljiva neistina, jer na nebu ona smrdi. Oni su bli obaviješteni da je to bio rezultat čitanja Riječi sa njima samima i svijetom kao krajnjim ciljevima, a ne Istinom vjere i Dobrom života. Jer onda je um uronjen u stvari od vlastitog ja i svijeta i stoga ljudi neprestano razmišljaju iz svoga propriuma; a čovjekov proprium je u mraku po pitanju svega što se tiče neba i Crkve. U ovom stanju čovjek ne može biti vođen od strane Gospoda i uzdignut u nebesko svjetlo, i posljedično on ne može primiti nikakav upliv od Gospoda kroz nebo.

         Također sam često vidio takve osobe primljene u nebo; kada je, međutim, bilo otkriveno kako su bez Istina, bili su izbačeni; ali kod njih se zadržala uobraženost kako su zaslužili nebo. Drugačije je u slučaju onih koji su studirali Riječ iz ljubavi prema poznavanju Istine zbog toga jer je Istina, i pošto koristi primjenama ne samo njihovog vlastitog života već također života njihovog bližnjeg. Vidio sam takve osobe uzdignute u nebo, i na taj način u svjetlo u kojem je Božanska Istina, i istovremeno uznešene u tu anđeosku mudrost i njezinu sreću koju uživaju anđeli nebeski.     E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija’

#Duhovni preljub i zašto se Katolička Crkva u Otkrovenju naziva ‘Velikom bludnicom’

U duhovnom značenju, počiniti preljub naznačava oskvrnuti dobra u Riječi, i krivotvoriti njene Istine. Do sada je bilo nepoznato da je to također naznačeno počinjavanjem preljuba, pošto je duhovno značenje Riječi ostalo skriveno; ali da je to naznačeno u Riječi sa počinjavanjem preljuba, kurvanja i bludničenja, je jasno vidljivo iz ovih odlomaka:

‘Prođite ulicama jeruzalemskim… i tražite… pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravdu i traži istinu… Kad ih nasitih do pucanja, oni preljub učiniše.’  Jeremija 5:1, 7.

‘Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub počinjavaju i u lažima hode.’ Jeremija 23:14.

‘Jer u Izraelu počiniše sramotu, preljub počiniše… i u Moje ime lažne riječi govoraše.’ Jeremija 29:23.

‘Bludničit će… jer prestali su štovati Jehovu.’         Hošea 4:10.

‘Odstranit ću dušu koja se obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu.’  Levitski Zakonik 20:6.

‘Da saveza ne bi pravio, a oni odu bludničiti sa svojim bogovima.’  Izlazak 34:15.

Pošto Babilon iznad svih drugih oskvrnuje i krivotvori Riječ, ona se naziva ‘velikom bludnicom’, i o njoj je rečeno u Otkrovenju:

         ‘Ona vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode.’ Otkrovenje 14:8.

‘Anđeo reče Ivanu, Pokazat ću ti sud nad velikom Bludnicom… s kojom su bludničili kraljevi zemlje.’ Otkrovenje 17:1, 2.

‘Osudio je veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim.’ Otkrovenje 19:2.

Pošto je Židovski narod krivotvorio Riječ, od strane Gospoda je bio nazvan,

         ‘preljubničkom generacijom.’ Matej 12:39; 16:4; Marko 8:38;

         i ‘leglom preljubničkim.’  Izaija 57:3.

Ima mnogih drugih mjesta u Riječi, gdje se preljubima i kurvarlucima naznačava oskvrnuće i krivotvorenje Riječi.

kao u Jeremiji 3:6, 8; 13:27; Ezekijelu 16:15, 16, 26, 29, 32, 33; 23:2, 3, 5, 7, 11, 14, 17; Hošei 5:3; 6:10; Nahumu 3:4.     (E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 314’)

         U Ljubavi Kristovoj…

                            Lorens J

Ovo učenje posvećujem svojoj dragoj prijateljici I. D.,

(koja me eto baš dirnula sad kad je konačno kupila Sveto Pismo)

uz molitvu da ćeš ovim biti potaknuta da to Sveto Pismo i čitaš

te da se preko Istina koje ćeš od tamo naučiti

što prije oslobodiš od svog ega, tj. od preostalih ‘nečistoća’.

‘Svo duhovno pročišćavanje je ostvareno posredstvom Istina. Jer zemaljske i svjetovne vrste ljubavi od kojih čovjek mora biti pročišćen nisu prepoznate osim posredstvom Istina. Kada su ove Istine instalirane od strane Gospoda užas ovih vrsta ljubavi, kao od stvari nečistih i prokletih, biva također instaliran u isto vrijeme. Učinak kojeg ovaj užas ima je da kada nešto slično uđe u razmišljanje osobe osjećaj užasa se vraća, stvarajući gađenje/prezir spram ovih vrsta ljubavi (znači TO JESTE od Boga!). To je kako je čovjek pročišćen uz pomoć Istina, koje služe kao izvanjska sredstva. To je zašto je bilo određeno da se ‘mali mačevi’ napravljeni od kremena trebaju koristiti kada se čovjek obrezivao, ‘mali mačevi’ ili noževi od kremena su Istine vjere pomoću kojih je pročišćavanje ostvareno, a ‘obrezivanje’ je pročišćavanje od prljavih vrsta ljubavi (Jošua 5:2, 3).’ Emanuel Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 7918:1’

*

‘Istina podučava što je zlo a što je neistinito, i na ovaj način čovjek to vidi i priznaje; a kada on vidi i priznaje, onda može biti izmjenjen/poboljšan. Jer Gospod utječe u one stvari u čovjeku koje čovjek zna; ali ne u one stvari koje on ne zna; i prema tome On ne izmjenjuje što je zlo ili što je lažno sve dok čovjek nije bio podučen da je to zlo ili lažno. Otud je da oni koji vrše rad pokajanja(ovo je tema sljedećeg učenja u ovoj seriji! J) moraju vidjeti i priznati njihova zla, i stoga živjeti život Istine. Slučaj je isti sa pročišćavanjem od zala ljubavi spram sebe (ega) i ljubavi spram svijeta. Pročišćavanja od ovih ljubavi se ne mogu ni u kojem slučaju (!!!) ostvariti osim posredstvom Istina vjere, budući ove podučavaju da su sve požude od ovih ljubavi. Bilo je to iz ovog razloga da je u Izraelskom i Židovskom narodu obrezivanje bilo vršeno posredstvom noža od kremena; jer ‘obrezivanje’ predstavlja pročišćavanje od ovih prljavih ljubavi; a ‘nož od kremena’ kojim se vršilo predstavlja Istinu vjere. Štoviše, čovjek je preporođen posredstvom Istina vjere. Ovo je bilo predstavljeno sa ‘pranjima’, pomoću kojih su u starim vremenima oni bili očišćeni. Isto je također u današnje vrijeme predstavljeno sa vodama krštenja, jer ‘vode’ predstavljaju Istine vjere posredstvom kojih su zla otklonjena, a ‘krštenje’ predstavlja preporod.

 [3] Iz svega ovoga je očigledno koliko pogrešno razmišljaju oni koji vjeruju kako su zla ili grijesi u čovjeku izbrisani, kao što su nečistoće tijela oprane sa vodom, i da su bili pročišćeni u njihovim unutrašnjostima oni koji su u drevna vremena bili oprani sa vodom u skladu sa odredbama crkve, i također da su u današnje vrijeme ljudi spašeni time što su kršteni; kada su pak u stara vremena pranja samo reprezentirala pročišćavanja unutrašnjosti; a ‘krštenje’ predstavlja preporod, ‘vode’ tamo naznačavaju Istine vjere pomoću kojih je čovjek pročišćen i preporođen, jer zla su otklonjena njihovim posredstvom. Krštenje je za one koji su unutar crkve, budući ovi imaju Riječ, u kojoj su Istine vjere kroz koje je čovjek preporođen.’               E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 9088:2, 3’

*

‘Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! Otkrovenje 16:15

[8] ‘Odjeća stoji za Istine. Istine vjere izvađene iz Riječi su što je, striktno govoreći, naznačeno sa ‘haljinama/odjećom’. Svaki koji nije stekao te Istine od tamo i primjenio ih na život, nije u dodiru sa dobrom, bez obzira koliko on mislio kako jeste. Jer kako nema Istina iz Riječi on dozvoljava sebi da bude zaveden od strane promišljanja primljenih u onoj mjeri od zlih duhova koliko od dobrih, i ne može mu se dati zaštita od anđela. Ovo je naznačeno sa time da je ‘budan i čuva haljine svoje, tako da ne ide gol i da ljudi ne vide njegovu sramotu.’

            [10] Čišćenja od nečistoća su ostvarena posredstvom Istina vjere budući one podučavaju što je dobro, što je Ljubav spram bližnjega, što je bližnji, a što je vjera. One također podučavaju o postojanju Gospoda, neba, i vječnog života. Bez Istina koje ih podučavaju ljudi nemaju znanja o ovim stvarima ili čak o njihovom postojanju. Tko ostavljen sebi zna drugačije od ovoga, da je dobro koje ide uz ljubav spram sebe (ego) i ljubav spram svijeta jedina vrsta dobra u osobi? Jer obadvoje sačinjavaju užitak njegova života. Može li itko znati osim iz Istina vjere o postojanju druge vrste dobra koja može biti dana čovjeku, naime dobro Ljubavi spram Boga i dobro ljubavi spram bližnjega? Može li itko znati kako ove dvije vrste dobra imaju nebeski život unutar njih, ili da ove vrste dobra utječu od Gospoda posredstvom neba u mjeri u kojoj osoba prestaje ljubiti sebe više od drugih i svijet više od neba? Iz svega ovoga postaje jasno da je pročišćavanje koje je prestavljeno sa pranjem haljina ostvareno posredstvom Istina vjere.’  E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 5954’

 (Blato – 22 Veljače – 7 Ožujak, 2011)