O preporodu ili ponovnom rođenju čovjekove duše – 2 (O nevinosti i zlu u male dječice… Ostaci)…
‘U svoj Istini vam kažem: Ako se ne obratite i ne postanete kao mala djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.’ Matej 18:3
‘A Isus ih dozva i reče: “Pustite dječicu neka dolaze k Meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.” “U svoj Istini, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.” Luka 18:16, 17
Ekipica moja draga, braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u Kristu Isusu! J
Radostan zbog izvrsnog prijema ona prva dva učenja o preporodu duše, nastavljam, kako je bilo i planirano, obrađivati tj. produbljivati tu izuzetno, izuzetno važnu-naj-važniju temu, ovaj puta iz perspektive koju sam već dobrano načeo u svojim ‘Ostacima’, iz perspektive Bogu-milog odgoja male dječice (Mudre Izreke 22:6 + Efežanima 6:4).
Da budem iskren, očekivao sam kako će bar netko dati primjedbu koju bi ponekad znao čuti u svijetu od roditelja kada bi se ova tema raspravljala, naime, kako znaju malu dječicu koja NISU (ili ‘kako njihova dječica nisu’) iskvarene duše… jer ta koju poznaju (ili ‘jer njihova’) su tako mila, nježna i slatka… tj. dobrice i ‘buci-buci’ J (o uzrocima tog njihovog vanjskog ‘izgleda’ ćemo govoriti niže)… ili da su ona tek kasnije u svijetu postala iskvarena… i kako su tome krivi drugi ljudi, itd. itd.’ (kako je neprijatelj došao IZVANI, a ne kako se otkriva/izbija iznutra!)… no, takve su primjedbe (bar za sada) izostale…
[Bilo bi zanimljivo čuti što T. na primjer ima za reći na ovu temu, budući se i ona eto već neko vrijeme baš kao i ja, koji sam već 26 godina na putu i tako sam više puta boravio u raznim obiteljima, pobliže, tj. u ‘domaćoj’ atmosferi, znači na jedan dublji način, druži sa raznom malom dječicom; ja sam već sa njom nekoliko puta pričao baš o tome, i ubrzo smo došli do istog ovog zaključka – kako u maloj djeci u vrlo ranoj dobi ‘od negdje’ počne izbijati pravo zlo, tj. karakteristike koje se po Riječi moraju nazvati Sotonskima, znači, bijes, mržnja, ljubomora, zavist, sebičnost, okrutnost, itd. itd.; naša bi T., onako sva nježna i plaha, često sa užasnutim izrazom na licu prepričavala neke takve zgode]
Kakogod, s primjedbama ili bez njih, a kao malu percepcijsku vježbu na temu, čini se prikladno pomno razmotriti sljedeće izvješće tog duhovnog ‘novinara’, E.Swedenborga, koji je u njegovim Nebeskim Tajnama – 2307-2308, iznio sljedeće uvide:
‘Razgovarao sam sa anđelima o mladoj djeci, da li su ova slobodna od zala budući se ni jedno zlo njihovih vlastitih djela ne lijepi za njih kako je to slučaj sa odraslima (= hoće reći, kako oni, budući su umrli u dječačkoj dobi, nisu imali prilike tijekom života činiti nikakvog stvarnog zla). Ali bilo mi je rečeno da su oni isto toliko ukopani/zaronjeni u zlo; doista da su oni također ništa nego zlo, ali da su zajedno sa svim anđelima čuvani/zadržavani od zla i od strane Gospoda držani u dobru, do te mjere da im se čini kao da prebivaju u dobru od njih samih. To je također zašto je, nakon što su mlada djeca postala odrasli na nebu, njima ponekad dozvoljeno povratiti se u njihova zla koja su oni stekli nasljedstvom – da kojim slučajem ne bi ikakva lažna ideja postojala u njima kako je dobro sa njima proizašlo/izvedeno od njih samih a ne od Gospoda; i oni su ostavljeni zaronjenima tom zlu (množina) dok ne saznaju, priznaju, i vjeruju kako je istina takva kako je upravo bilo naznačeno. Izvjesna osoba također koja je bila umrla kao malo dijete ali koja je odrasla na nebu je posjedovala sličnu ideju i bila je stoga vraćena u život zala koja su njemu bila prirođena. U tom je trenutku meni bilo dano percipirati iz njegove sfere da je on imao sklonost dominirati nad drugima i da nije smatrao grijehom požudna djela, što su bila zla koja je on posjedovao nasljedstvom od njegovih roditelja. Ali nakon što je priznao da je takav bio njegov karakter on je bio opet primljen nazad među anđele sa kojima je bio ranije.
U sljedećem životu nitko nikada ne biva kažnjen naračun nasljednog zla, budući to nije njegovo vlastito i stoga nije njegova krivnja što je takav. On biva kažnjen naračun zla kojeg je sam počinio, time za onu količinu nasljednog zla kojeg on čini svojim vlastitim putem njegovih vlastitih djelovanja u životu (Ezekijel 18) kao što je već izjavljeno u br. 966. Razlog za vraćanje male djece, kada su već postali odrasli, u stanje njihova nasljednog zla nije prema tome da bi oni mogli biti kažnjeni, nego zato da mogu znati kako su sami od sebe ništa nego zlo, i da je po milosrđu Gospodnjem da su odvedeni iz pakla koje je u njima, u nebo, i da nisu u nebu naračun nikakve njihove vlastite zasluge nego naračun Gospoda. Na ovaj su način oni spriječeni od hvalisanja drugima zbog dobra koje je u njima, jer to je protivno dobru koje teče iz zajedničke ljubavi, kao što je protivno istini vjere.’
Odmah ovdje moram napomenuti: ne započinjem ovo učenje bez razloga iz ove perspektive, naime, htio bi svim sadašnjim i budućim roditeljima na vrijeme skrenuti pažnju na hitnost Bogu-milog djelovanja, tj. pre-odgajanja njihove djece, što će čini mi se biti podstaknuto još više (= tome će se pristupati sa puno više ozbiljnosti) ako su oni svjesni kako duše te slatke i nježne dječice uglavnom (kao pravilo!) ne kriju tako puno Božanskoga kako na prvi pogled izgleda i da je od velike važnosti da ih se o svemu tome što prije i što adekvatnije poduči!
***
No, pitat će netko, ako je to tako kao što svi vi (E.Swedenborg, J.Lorber, G.Mayerhofer i ti J) govorite, tj. ako su i ona mala ‘slatka i nježna i mila’ djeca već iskvarene duše, zašto je onda naš Voljeni Otac, Isus Krist, u Evanđelju, a to bi također bilo jedno od onih meni ‘omiljenih’ mjesta gdje se izričito ukazuje što nam je za činiti, ili ne-činiti, ako ćemo baštiniti kraljevstvo nebesko, rekao ‘kako moramo postati poput male djece ako ćemo ući u nebesko kraljevstvo?’, tj. da ‘to kraljevstvo moramo primiti poput male djece ako ćemo u njega ući?!’
Drugim riječima, ‘Zar bi On rekao tako nešto da su mala dječica tako iskvarena kako svi vi tvrdite?!’
Ovo se čini dobra primjedba, pa ćemo na nju valjano i odgovoriti. No, da bi razumjeli dogovor, tj. ono što je Gospod sa ovime DOISTA mislio reći (= zbog čega je On to rekao), mi prije svega moramo razumjeti što u duhovnom značenju Kristove Riječi, onom koje se odnosi EKSKLUZIVNO na našu dušu, koja je pak duhovno ‘biće’ koje ulazi ili ne u kraljevstvo nebesko, kojoj se kao takvoj ne može pripisati ‘veliko i malo’, ili ‘staro ili mlado’, već jedino izvjesna stanja i kvaliteta, a kojoj se Gospod obraća (znači, ne obraća se On našem fizičkom ‘velikom/starcu ili malom/djetetu’ čovjeku, nego onom unutarnjem, duhovnom), predstavlja ‘dijete’, tj. ‘malo dijete’!
‘Malo dijete’ u Riječi Božjoj, u njezinu duhovnom značenju koje se odnosi na našu dušu, predstavlja ‘nevinost’ (ono što Swedenborg zove ‘nevinost’, to Madame Guyon naziva ‘potpuno prepuštanje/odustajanje od samog sebe’), a nevinost, kako to E.Swedenborg objašnjava u svom ‘Nebu i Paklu – 341:1’, jeste:
‘Voljnost biti vođen od strane Gospoda a ne od sebe samoga (= drugim riječima, ‘biti potpuno prepušten’, znači ‘biti u odnosu na Isusa Krista baš kao ono najmanje dijete spram majke ili oca’). Posljedično tome, u onoj mjeri u kojoj je čovjek u nevinosti on je razdvojen od svoga propriuma (vidi što je u svezi propriuma bilo rečeno u prvom dijelu ovoga učenja!), a u onoj mjeri u kojoj je netko razdvojen od svoga propriuma on je u Gospodnjem propriumu. Gospodnji proprium je ono što se naziva Njegovom pravdom i zaslugom. Ali nevinost male djece nije stvarna/prava nevinost, budući je još bez mudrosti. Stvarna/prava nevinost je mudrost. Jer u onoj mjeri u kojoj je itko mudar on voli biti vođen od strane Gospoda, ili što je isto, u onoj mjeri u kojoj je netko vođen od strane Gospoda, on je mudar.’
Dakle, ono što uvodni citati iz Mateja i Luke naznačavaju i poručuju jeste: samo u onoj mjeri u kojoj je ono čovjekovo vlastito otklonjeno tijekom i posredstvom preporoda (jer to se ne otklanja preko noći, već je to dugotrajan proces!; o ovome recimo govori Ponovljeni Zakon 7:22, o ‘postepenom otklanjanju zala iz čovjekove ne-preporođene duše/volje’, gdje učimo da ‘ako bi to bilo napravljeno trenutno, onda bi se niže zle strasti, predstavljene tamo sa divljim zvijerima, umnožile i preplavile dušu’), a to njegovo vlastito (proprium) je ljubav prema sebi i svijetu i otud proizlazeći osjećaji/zle strasti i misli/obmane, i u onoj mjeri u kojoj je tamo ušlo ono Gospodnje, nebesko, znači ljubav spram Njega i bližnjeg i otud proizlazeći osjećaji i misli, tj. u onoj mjeri u kojoj čovjek nije ‘svoj’, nego Kristov, i u onoj mjeri u kojoj on ‘ne radi po svojoj volji’, nego ‘po Kristovoj’, i tako nije onaj koji sebe vodi, koji zavisi o svojoj inteligenciji, nego je onaj kojega Krist vodi … tj. koji živi po Njegovoj Riječi, je taj čovjek ‘malo dijete’ o kojem govore uvodni citati, i u toj mjeri je njegova duša spremna, i kao takva prijemčiva za nebo.
Da bi još bolje razumjeli što ‘malo dijete’ predstavlja, tj. kakva se nužna za ulazak u nebo karakteristika i kvaliteta duše oslikava malim djetetom, prilažem nešto iz meni jednog od najvažnijih poglavlja u cijelom velikom djelu Emanuela Swedenborga, riječ je o poglavlju ‘Stanje nevinosti anđela nebeskih’ iz njegova najpopularnijeg djela, ‘Nebo i Pakao’ (kako je tamo objavljeno OBAVEZNA LEKTIRA, zamolit ću S. da ih skenira pa ih onda prikačim uz mail da ih imate za študiranje; isto tako, ta se dva poglavlja u paketu nadovezuju na temu ‘mira duše’ o kojem u zadnje vrijeme često pričamo, a to govorim iz perspektive kako ‘oni koje vodi Sotona’, tj. koje je Sotona zaveo, nemaju mira, budući je mir posljedica nevinosti, a nevinost znači biti vođen od Isusa Krista!’ J):
‘Nevinost djetinstva ili u male djece nije autentična/istinita nevinost, jer ona je nevinost ne u unutarnjoj, nego jedino u vanjskoj formi. Unatoč tome, čovjek može naučiti iz nje što nevinost jeste (molim pauzu ovdje: dakle, na osnovu odnosa između malog djeteta u najranijoj dobi spram njegovih roditelja, čovjek može naučiti kakav mora u svome duhu postati u odnosu na svoga Nebeskog Roditelja, Isusa Krista! = Matej 23:9). Jer ona sjaji iz lica djece i iz nekih od njihovih pokreta i iz njihova najranijeg govora, i afektira one oko njih (kad je odrastao čovjek uistinu prepušten u duši, znači nevin, onda on afektira anđele nebeske i Oca Krista na sličan način kako malo i dražesno dijete afektira svih u sobi sa onim svojim ‘čuvenim’ izrazom na licu, ili pokretima). Može se vidjeti kako djeca nemaju unutarnju misao, jer oni još ne znaju što je dobro a što je zlo, ili što je istinito a što lažno, od čega se takva misao sastoji. [2] Posljedično, oni nemaju razboritost iz njihova propriuma, ni svrhe ili vaganja, otud ni namjere koja je zle prirode. Oni nemaju proprium stečen iz ljubavi spram sebe samoga i svijeta. Oni ništa ne pripisuju sebi, i na sve gledaju kako je primljeno od njihovih roditelja. Oni su zadovoljni sa nekoliko beznačajnih stvari koje su im ponuđene, i u njima uživaju. Nemaju tjeskobnu zabrinutost u svezi hrane i odjeće, i nikakve po pitanju budućnosti. Oni ne gledaju u svijet i ne žude iz njega mnoge stvari. Ljube njihove roditelje i dadilje i njihove sudrugove dječicu sa kojima se igraju u nevinosti. Dopuštaju da budu vođeni, obraćaju pažnju i slušaju. [3] Kako su u ovom stanju oni primaju sve stvari sa njihovim životom. Prema tome, bez da znaju zašto, oni zadobijaju pristojne manire, uče govoriti, te počinju pamtiti i razmišljati, njihovo im stanje nevinosti služi kao medij putem kojeg su ove stvari primljene i usađene. Ali ova je nevinost, kako je bilo rečeno iznad, vanjska (tjelesna), budući pripada tijelu jedino, a ne umu; jer njihovi umovi još nisu formirani, a um (duša) je razumijevanje i volja, i misao i osjećaj od tamo.’ (br. 277)
***
Jedan od razloga zašto je Evanđelje po Mateju meni najdraže Evanđelje (osim Propovijedi sa Maslinske Gore = 5-7 poglavlje, koja do u detalje objašnjava kako treba ljubiti bližnjega na Kristov način, tj. postati Kristo-lik, i tako se sa Njime suobličiti u ljubavi, te 18 poglavlja koje smatram među najvažnijima u sva 4 Evanđelja J, za koje Krist preko G. Mayerhofera kaže kako ‘to poglavlje sadrži cjelokupnu čovjekovu misiju, kako se on treba ponašati ako želi postati dijete Božje’ – ‘Gospodnje Propovijedi – 47’, i naravno Mateja 24 koje govori o Posljednjim Danima i Kristovu drugom Dolasku i što nam je za činiti dok Ga ‘čekamo’ J), jeste prvo poglavlje koje u prirodnom značenju Slova govori o rodoslovlju Isusa Krista, tj. o naraštajima koji su prethodili njegovu dolasku na svijet:
1 Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
2 Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća.
3 Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram.
4 Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma.
5 Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj.
6 Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona.
7 Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa.
8 Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja.
9 Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija.
10 Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija.
11 Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
12 Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel.
13 Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor.
14 Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud.
15 Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov.
16 Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
… zatim o začeću Marije po Duhu Svetome… Josipovim ‘mukama’ kada je pomislio kako je njegova mlada žena začela sa ‘Drugim’, te posjeti anđela koji mu je olakšao te muke i dao mu odredbu kako se to Sveto Čedo mora zvati [Nedavno sam pričao sa prijateljicom koja nije znala objasniti svome mužu ‘zašto MORA BITI KRIST?’, tj. zašto nije svejedno da li su predmet naše vjere i obožavanja Krišna, Allah, tj. Muhamed ili Isus Krist; odgovor na ovo pitanje leži u 21 stihu prvog poglavlja Mateja gdje čitamo kako je Anđeo rekao Josipu: ‘Marija će rodit Sina, a ti ćeš Mu nadjenuti ime Isus jer će On spasiti narod svoj od grijeha njegovih.”; kada se ova ‘situacija’ smjesti u nas same, znači u našu dušu, ovo više manje znači sljedeće: ‘Tek kada smo mi u svjesnosti o našem praiskonskom grijehu otpadništva od Boga spoznali i priznali našu krivnju, i kada smo naknadno spoznali i priznali kako nas od tih grijeha može osloboditi Jedino Sam Bog, Koji je Ljubav, Koji je sišao na Zemlju u tu svrhu i uzeo ljudsko tijelo u Isusu Kristu da bi u njemu i kroz njega okajao taj grijeh (2 Korinćnima 5:18, 19), što je napravio žrtvom na križu, dakle, kada mi tog Boga-Ljubav u tom Tijelu Isusa Krista spoznamo za našeg Iskupitelja i Spasitelja, i dođemo Mu sa svim ovim osjećajima i spoznajama pokorno i pokajnički pod križ tražeći od Njega da postane i naš Spasitelj, kada se takva vjera u Njega dakle ‘rodi u našoj duši’, onda smo mi ‘spašeni ili izbavljeni od naših grijeha’, ne prije; ovo se mora dogoditi ako će čovjek biti izbavljen od praiskonskog grijeha otpadništva, bilo na Zemlji, gdje je to lakše, bilo u onostranom, gdje je to teže J; Ime ‘Isus’, kao i svako drugo ime u Riječi, je dano da bi predstavilo cijelu kvalitetu imenovanog, ovdje ‘kvalitetu naše vjere’, tj. ‘spoznavanje cijele ove istine u svezi Njegovog čina Spasenja’; ime Isus, što je posebno važno jer je u samom imenu ukazan i cijeli ovaj proces, znači ‘Jehova je naše Spasenje’, ili ‘Sam Jehova Bog nas je u tom tijelu Spasio’; sve dok to ne vjerujemo, i dok u toj vjeri Njemu ne pristupimo u tom tijelu kroz kojeg nas je iskupio i spasio, mi smo neiskupljeni i tako u vlasti Sotone; Sam Kristov Duh Istine ukazuje ‘kako je grijeh, tj. kako je svaki još neiskupljen i time u grijehu i zamračena uma, koji ovo ne spoznaje, razumije i otud vjeruje’ = Ivan 16:7-9].
No, nas naravno ne zanima povijesna situacija u tom poglavlju, nego nas zanima njegovo duhovno značenje, ono koje se odnosi ekskluzivno prema preporodu naše duše, tj. procesu preporoda koji, obratite pažnju na ovo ako do sada niste čuli (ovo zahtjeva dublju meditaciju), potpuno korespondira sa procesom proslavljivanja Isusa Krista, tj. Njegovim postajanjem JEDNO sa Bogom Ocem!
Drugim riječima, sve što se sa Isusom Kristom dogodilo od početka do kraja (Mateja), se mora dogoditi sa nama, tj. u nama, da bi našu zemaljsku misiju ostvarili kako treba, a ta misija je preporađanje duše koje je preduvjet za postajanje jedno sa Bogom Ocem Isusom Kristom (Ivan 17:22).
[Dakle, da utvrdimo: Božanska Objava koju E.Swedenborg naziva ‘Riječ’, koja je sadržana u zbirci Svetih Pisama zvanoj Biblija, gdje pak nisu sve knjige ova ovdje obrađivana ‘Riječ’, osim doslovnog značenja Slova, ima još dva unutarnja značenja, božanstveno ili najunutarnije značenje, samo ‘srce’ Riječi, koje kao svoj jedini objekt ima Isusa Krista, tj. duhovna zbivanja u Njemu Samome koja su predstavljena u Slovu Riječi 4 Evanđelja sa Njegovim začećem, djetinstvom, mladalačkim dobom sve do zrelosti i onda Njegovim aktivnim djelovanjem sve do raspeća i uskrsnuća; to značenje obrađuje dakle sljedeće duhovne događaje: Njegovo pokoravanje paklova, vraćanje nebesa u red, i tamo stvaranje nove Crkve, i zatim Iskupljenje ljudske rase, te Njegovo proslavljivanje tijela i tako postajanje JEDNO sa Bogom Ocem = Ivan 10:30; u tom značenju recimo Knjiga o Jošui predstavlja Njegove borbe sa paklovima, i njihovo pokoravanje; ovu Riječ, ili ovo značenje Riječi posjeduju i čitaju anđeli najvišeg neba, onog božanstvenog, jer Riječ postoji i čita se i propovijeda na svim nebesima!, koji su u ljubavi spram Isusa Krista, i otud u nevinosti; to su ona ‘mala dječica’ o kojima govori Riječ; duhovno značenje Riječi pak, ono unutarnje značenje, za svoj objekt kako smo već više puta u zadnje vrijeme rekli, ima našu dušu, tj. preporod iste; u tom značenju pak, u kojem su anđeli drugog ili duhovnog mudrosnog neba, sve što se događalo sa Kristom, počevši od Njegova začeća, pa djetinstva, mladalačke dobi sve do zrelosti i aktivnog djelovanja koje je završilo Njegovim raspinjanjem i uskrsnućem, duhovno prikazuje procese koji se moraju odviti u našoj duši ako će se ova preporoditi, tj. ako će ova na kraju postati jedno sa Bogom Ocem Isusom Kristom; u tom značenju Knjiga o Jošui, predstavlja iskupiteljsko djelovanje Isusa Krista u našoj vlastitoj ne-preporođenoj duši koja se tek obnavlja kada On tamo pokorava paklove, tj. uništava zla i neistine, i kada posljedično tome stavlja naša nebesa u red, tj. prirodnog vanjskog čovjeka podređuje duhovnom unutarnjem čovjeku; veza između ova dva značenja je korespondentna, tj. Riječ je od prirodnog značenja slova, pa onda do duhovnog i na kraju najunutarnijeg božanstvenog, povezana korespondencijama; o njima pak možete pročitati i više naučiti na Stranici Akademije – Učenja i Propovijedi – Riječ Božja – O korespondencijama u Riječi; tko ovo zna, i tko zna kako je znanje o korespondencijama apsolutno nužno da bi se razumjela ova dva više unutarnja značenja, u kojima Božanska Istina prebiva u Njezinoj Slavi, i kako se bez znanja o tim korespondencijama prijevod u Slovu Riječi uglavnom uništi jer prevoditelji to slažu ‘od-dole’ a ne ‘od-gore’, bit će mu jasno zašto ja osobno jedino prijevode Riječi iz izvornih tekstova koje je napravio E.Swedenborg, kome je Krist Osobno otvorio oči i nanovo objavio ovu izgubljenu Svetu Nauku o korespondencijama, i onda naknadno prijevode od nadahnutih Pastora koji su po njemu došli u posjed ovog znanja, smatram vjerodostojnima, i njima se osobno koristim; E.Swedenborg je, kada mu je to sve bilo ukazano, tj. kad mu je Krist Osobno prišao, otvorio mu duhovne oči i time Riječ, i ukazao mu koja ga misija čeka na Zemlji, sebe skroz izolirao iz svijeta u trajanju od 2 godine, da bi naučio starohebrejski i starogrčki jezik, te je prije nego je počeo pisati Nebeske Tajne on onda naknadno mnogo, mnogo puta na izvornim jezicima pročitao i proštudirao Sveta Pismena, i na taj način bio i ostao u direktnom doticaju sa Onime Koji je Sama Riječ; ovo sam također rekao da ne bi netko, daleko to bilo od mene, pomislio kako ja osobno ovim neprestanim ‘kritiziranjem’ Biblije mislim obezvrijediti Sveto Pismo, naprotiv, ja mu na taj način, i JEDINO NA TAJ NAČIN, ukazujem zasluženu čast, boreći se protiv onog koji je u Njega preko neprosvjetljenih ljudi ubacio svoje neistine i zablude: ‘Činjenica da su promjene nastale svugdje se ne može zanijekati, budući Ja ne vršim prisilu na čovjekovu slobodnu volju čak ako on sam vrši promjene, dijelom kao rezultat pogrešnih prijevoda, ali dijelom također uzrokovano korištenjem jezika koji se svugdje razlikuje i također promovira različita tumačenja… Ako bi se prevoditelji držali čvrsto izvornog teksta, ako ne mijenjaju riječi sukladno njihovoj lingvističkoj uporabi, može se također pretpostaviti da će Evanđelja ostati čista, ali potonje treba izbjegavati jer može potpuno promijeniti značenje… Naračun slobodne volje ljudi Ja to ne mogu spriječiti, unatoč tome, gdjegod je to moguće Ja štitim Riječ Koju Sam govorio tijekom Mojeg vremena na Zemlji, tako da oni od vas koji želite znati Istinu možete pronaći pravilno objašnjenje… Jer takva će pitanja biti pitana jedino od strane čovjeka ozbiljnih namjera koji nije zadovoljan sa pismima nepoznatog izvora i čija pitanja jedino dokazuju da on ljubi Čistu Istinu i stoga Mene Osobno, Koji jesam Vječna Istina…’ – BD 8963 ‘Da li Evanđelja korespondiraju sa Istinom?’]
A kako se svaka situacija zabilježena u Evanđelju dakle mora odviti u nama, mi se dakle trebamo potruditi duhovno razumjeti sve tamo što se sa Kristom događalo (Moramo se pitati dok čitamo i meditiramo: ‘Tko je u meni Josip, a što njegova sumnja u Mariju?’, ili ‘Tko je u meni Herod koji pokušava ubiti Božanskog Spasitelja?’, itd. itd.) budući to u sebi utjelovljuje zakone preporoda duše, tj. proces napretka kojim se naša vlastita duša mora kretati u njezinom preporađanju [da je to jedan ‘proces’ to je jako važno razumjeti, budući se ništa ne događa preko ili mimo Božanskog Reda; recimo, čovjek ne može biti kušan od strane Sotone, o čemu govori poglavlje 4:1-11 u Mateju, ako prije toga nije ‘kršten od strane Ivana Krstitelja u Jordanu’ i ako mu se nije prije toga ‘otvorilo nebo a od tamo ga Glas obavijestio kakvim mora postati’; Rijeka ‘Jordan’, koja graniči sa Obećanom Zemljom, a ova predstavlja stanje skroz preporođenog čovjeka (= ‘Obećana Zemlja’ = 7 dan ili božanstveni čovjek, slika Božja, Božje dijete = svako ‘mjesto’ u Riječi Božjoj, ili ‘zemlja’, predstavlja izvjesno stanje duše), predstavlja početak preporađanja, ili ‘upoznavanje sa istinama i dobrima iz Riječi, tj. uvođenje u saznanja o njima’; ‘Ivan Krstitelj’ predstavlja Riječ Božju u značenju slova; kada čovjek čita tu Riječ, ili kada ju od strane drugog sluša, onda on u duhu svome spoznaje kakav treba postati, tj. da se treba preporoditi, što je značenje onih riječi koje su se čule iz oblaka; i kada on odluči to i postati, tj. kada se odluči iz istina koje je naučio sukobiti sa zlom u svojoj volji kojeg sada po prvi puta prepoznaje kao zlo, budući je do tada mislio kako je to zlo u stvari dobro jer mu je pružalo užitak (= mislio je za sebe kako je pravo oličenje dobrote J = Izaija 5:20 21), onda se to zlo počinje braniti, ili buniti, i onda je on ‘tako reći odveden od Sotone u pustinju da bude kušan’, gdje se iskušava po pitanju 3 glavne kategorije zla u njegovoj volji, 1. ‘ljubavi spram tjelesnih užitaka’ = požuda tijela, zatim 2. ‘ljubavi prema sebi’, ili ‘oholosti’, i na kraju 3. ‘ljubavi prema svijetu’ = vidi isto tako 1 Ivanova 2:16; treba svima dakle biti jasno kako se početak 4 poglavlja Mateja ne može dogoditi u nikome tko prije toga nije doživio SVA 3 PRETHODNA POGLAVLJA (= tko u procesu preporađanja nije po određenim točkama Božanskog reda ‘proživio’ sve o čemu govore dotadašnja poglavlja! J); ovdje ću sada također iskoristiti priliku i ponoviti vam još jednom već objavljeno, naime, Božanska Objava je dana u neprekinutim serijama, što će reći, u ne-prekinutom nizu, baš kao što se cijeli čovjekov život, od začeća, trudnoće, rođenja, najranijeg djetinstva, dječačkog doba, mladosti, zrele dobi i starosti također odvija u jednom nepreknutom nizu; očito je, naime, kako nitko ne može dojiti svoje dijete, ako ga prije toga nije nosio u utrobi i porodio J]. Još drugim riječima, sve što je Krist doživio, to mi u našoj volji i razumijevanju moramo doživjeti, sve što je ‘Krist napravio’, on to sve u nama mora napraviti (od svake do i jedne bolesti koju je Krist onda izliječio ‘uživo’ se sada mora izliječiti i naša duša = Krist koji se začeo i rodio u nama, nakon što odraste i započne svoje aktivno djelovanje, mora izliječiti sve naše bolesne duševne funkcije; tko misli da u duši nema te sve bolesti, taj se grdno vara!).
*
E sad, ako uzmemo u obzir kako je Riječ Božja pisana u neprekinutim serijama, i ako uzmemo u obzir da ona u Mateju obrađuje sam početak našeg duševnog preporađanja, i ako uzmemo u obzir da se u 18 stihu prvog poglavlja obrađuje začinjanje, a u prvom stihu drugog poglavlja i rođenje Božanskog Spasitelja (ili ‘istinske vjere u, i ljubavi spram Božanskog Spasitelja Isusa Krista u našoj duši’) u Beth-lehemu naše duše, onda nam isto tako treba biti jasno kako se to ‘začinjanje po Duhu Svetom’, i naknadno ‘rođenje u Beth-lehemu’ (= ‘kuća kruha’ u prijevodu J) ne može i neće dogoditi u nama dok se u nama nije u duhovnom smislu odvilo ono što je u značenju slova prvih 17 stihova Mateja predstavljeno sa rodoslovljem Isusa Krista, tj. sa ‘naraštajima’ koji su prehodili Njegovu pojavljivanju na svijetu.
U tu svrhu, dobro će nam poslužiti sljedeće znanje (što slijedi, pa do kraja, je utemeljeno na istinama kako ih je od Gospoda primio, tj. na nebesima vidio i čuo, Emanuel Swedenborg):
‘Dakle, u duhovnom značenju, prirodna rođenja predstavljaju duhovna rođenja, a prirodne generacije/naraštaji predstavljaju duhovne naraštaje. Između prirodnog i duhovnog postoji potpuna analogija. Da je to tako postoji opća percepcija. Svi pripisuju začeće i rođenje umu baš kao i tijelu. Osjećaji i misli su isto tako potomci volje i razumijevanja kao što su sinovi i kćeri u ljudskih parova; i postoje uzastopni naraštaji jednih baš kao i drugih. To su rođenja i naraštaji na koje se unutarnje značenje Riječi odnosi. Kristovo rodoslovlje obrađuje uzastopna začeća i rođenja u njemu Božanskih osjećaja i misli ili, što je isto, Božanskih dobara i istina. Bilo je to uzastopnim rađanjem Božanskog u ljudskom da je ljudsko na kraju postalo Božansko.‘
William Bruce, Pastor Crkve Novog Jeruzalema, ‘Komentar na Evanđelje po Sv. Mateju – 1-17’
A ha J! Znači, ti naraštaji u stvari predstavljaju ‘uzastopna začeća i rođenja u nama svih osjećaja i misli, tj. dobara i istina’ koji su nužni da bi se naša duša pripremila za ‘začeće po Svetom Duhu’, tj. da bi se u našu dušu mogla usaditi vjera u i ljubav spram Isusa Krista.
Anđeli obadva viša neba, prema njihovoj pojedinačnoj duhovnoj situaciji, odmah razumiju i percipiraju koje je specifično stanje (što je to što se začelo i rodilo) predstavljeno pojedinim imenom (= budući kod njih na nebesima nema imena, baš kao ni brojeva, ili zemalja, uostalom ničeg prostorno-vremenskog, već samo njima korespondentne stvarnosti) no nama je ovdje za početak dovoljno steći generalnu ideju o svemu ovome, a ta je da su svim tim imenima koja nalazimo u prvih 17 stihova, predstavljena sva nužno potrebna stanja s obzirom na volju i razumijevanje koja se u čovjeka moraju ‘usaditi’ da bi se u zreloj dobi mogao uspješno započeti i kompletirati preporod naše duše.
Vjerujem da vam je sad polako jasno ‘gdje navodim ovu vodu’, tj. da ću naknadnim tumačenjem kako se ovi naraštaji, tj. ‘uzastopna začeća i rođenja’, odnose prije svega na zbivanja u dušama naše najmanje, onda male i na kraju nešto veće djece, u prvi plan staviti pravilan odgoj (koji među ostalim uključuje baš spomenuto ‘usađivanje’!) te naše najmanje, male i nešto malo veće dječice u onom periodu dok su ona još pod skrbništvom roditelja J.
S ovim na pameti, dajemo ponovno riječ nadahnutom Pastoru ‘Swedenborgove’ varijante Kršćanstva:
‘Raniji period čovjekova života je od strane Gospoda (jer, kako smo već naučili, Gospod je, kao Istinski Otac-Majka, Koji preporađa ili nanovo stvara čovjeka, od kojeg se On rada odmara u ne-djelju, kada je ovaj preporođen ili nanovo stvoren Njemu na sliku i priliku = Postanak 1 + 2:1-3) uposlen u izvođenju u umu duhovnog rada pripremnog za preporađanje, a bez kojeg bi stvarno preporađanje u zreloj dobi bilo nemoguće – onako nemoguće kako bi to čestito i inteligentno zrelo doba bilo bez odgojnih stadija najranijeg djetinstva, dječjeg doba, i mladosti (ovoj ću se važnoj misli vratiti na kraju ovog učenja, koji je u stvari bio i razlog zašto sam odlučio napisati ovo učenje = jer to je ono što želimo spriječiti, no već ovdje vam želim skrenuti pažnju na ozbiljnost upravo rečenog = potcrtanog!).
Ovaj se rad sastoji od usađivanja klica/sjemenja principa i formiranja rudimenata stanja (ovdje je sada pravo mjesto da ukažemo zašto je izraz ‘Ovom i ovom se rodio…’ kojeg nalazimo u prvih 17 stihova u stvari pogrešan prijevod; premda se tamo doista radi o rađanjima, akcija ovdje nije ženska, već muška, a ona je ‘stavljanje sjemena u maternicu majke’, znači ‘začeće’; pravilno bi dakle bilo ‘Taj i taj je ZAČEO tog i tog’; izraz je u značenju slova naravno jako važan i to ne samo da bi prenio pravilno duhovno značenje, već da bi nas mogao posredstvom sebe održati u komunikaciji sa anđelima nebeskim i sa Gospodom; dobar je primjer za razumijevanje onog što mislim reći stih 5, gdje u Hr. Bibliji čitamo ‘Salmi/muško Rahaba/žensko rodi Boaza/muško’, dok bi pravilan prijevod bio, ‘Salmo Rahabi začme Boaza’; druga slika prikladna za tumačenje je ova: u ovoj se fazi u um tako reći ‘sije sjeme’ u zemlju, koje će onda kasnije, ‘rasti i roditi ploda’, kada dođe do stvarnog preporoda; ‘Ostaci koji su položeni u um su dobra i istine ‘začeti’ da bi kasnije u stvarnom preporodu bili ‘porođeni’ J; feat: William Brucin komentar) koja će sačinjavati novi život u preporođenoj duši. Ovi (= znači to sjemenje i ti rudimenti) su u Riječi duhovno naznačeni sa ‘ostatkom koji je spašen’, i ‘kroz kojeg je spasenje’ (Izaija 10:20; 1:9). Kao što ostatak svetih osoba mora biti ostavljen u svakoj umirućoj crkvi, da bi se formirao nukleus nove (Rimljanima 9:27; 11:5), tako mora ostatak svetih principa biti sačuvan u umu svakog djeteta palog čovjeka (= ovo pak objašnjava zašto je ovom učenju trebalo ono prethodno, i zašto sam ovo učenje počeo sa pričom o ‘zlu u male dječice’, tj. zašto sam htio onim uvodom ukazati kako ona kao pravilo nisu anđeli kako se misli, premda jesu u kontaktu sa anđelima u toj najranijoj dobi, kao i nešto kasnije, već da su to uglavnom ‘pale duše’ na kojima itekako treba ozbiljno raditi!), da bi se formiralo prvo/inicijalno/uvodno stanje (initiament) novog ili preporođenog stanja, što je crkva ili kraljevstvo Božje u njemu.
Ostaci su istine i dobra pohranjeni od strane Gospoda u njegovim unutrašnjostima; posredstvom kojih je on pripreman i iniciran primiti upliv dobra i istine od Gospoda, i na taj način postati preporođenim (= to su sva ona sveta stanja koja su u palu dušu bila usađena u ovoj pripremnoj fazi života, koja ako i DOK nedostaju, čovjek jednostavno ne može biti preporođen = o ovom ‘usađivanju’ govori moje učenje ‘Ostaci’ J = Stranica Akademije – Objava mjeseca Svibnja 2010; u Word formatu prikladnom za printanje, dobit ćete ga na upit J).’
William Bruce, Pastor Crkve Novog Jeruzalema, ‘Komentar na Evanđelje po Sv. Mateju – 1-17’
*
E sad, naraštaji o kojima čitamo u prvim stihovima Mateja su podijeljeni na 3 grupe po 14,
‘U svemu dakle: (1) od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; (2) od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; (3) poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.’ Matej 1:17
… i premda njihov broj nije doista bio takav, tj. neka su imena iz obiteljske loze izostavljena, to je tako zapisano u slovu zbog same duhovne stvarnosti koju to Slovo sadrži (i ova ‘omaška’ naravno može poslužiti kao još jedan dokaz kako je Riječ u značenju Slova pisana uz pomoć korespondencija, tj. da sadrži duhovno unutarnje značenje, kojem značenje Slova često mora biti prilagođeno da bi više unutarnjem božanstvenom, i unutarnjem duhovnom značenju moglo poslužiti kao korespondentan temelj), a da bi korespondencija sa duhovnom stvarnošću štimala, u Slovu Riječi mora biti toliki njihov broj budući 3 predstavlja što je potpuno, a 7 ono što je sveto, a 14, tj. 2 x 7 ono što je ‘najviše sveto’ = ovdje su to ‘ostaci’, JEDINO SVETO U PALOJ DUŠI, JER JE JEDINO TO OD GOSPODA!
Nadalje, te 3 generalne grupe naraštaja korespondiraju sa 3 generalna perioda čovjekovog života do njegove zrelosti, tj. do njegove ’30 godine’ kada u stvari započinje njegov preporod. Broj 30 u Riječi nije naravno slučajno naveden, i njegova je duhovna korespondencija jako važna, budući 10 označava ostatke, tj. sva stanja svetosti u čovjeku, zbog čega se oni na drugim mjestima u Riječi nazivaju ‘desetina’, recimo u čuvenom Postanku 18:32 (isto tako, a ovo kažem ovdje jer su me već nekoliko puta pitali, no tek sada mi se čini da je prisutno potrebno predznanje da bi se odgovor mogao razumjeti kako treba, ‘desetina koja pripada Bogu’, o čemu čitamo recimo u Levitskom Zakoniku 27:30, ili pak ‘desetina koja je išla svećenicima Levitima’, o čemu čitamo recimo u Brojevima 18:22 na dalje, predstavlja također ove ‘ostatke’, ili ‘stanja svetosti’, ili ‘ono što je u čovjeku sveto, znači Božje, a ne njegovo’; a ‘davanje desetine’ predstavlja ‘čovjekovu svjesnost kako je on od glave do pete iskvaren, i da u njemu samome nema ništa dobro i istinito, nego da je sve u njemu dobro i sve istinito od Boga, tj. od Isusa Krista J), a broj 3 njihov kompletan broj. Drugim riječima, tek kada su sva stanja (= 10) o kojima govori prvih 17 stihova, kompletirana u čovjeku (x 3), stvarni proces preporoda može započeti (= 30!; on je spreman za ‘primanje Duha Svetoga’; kako jedino Gospod može vidjeti u čovjekovu dušu, tj. kako jedini On zna u kojoj je fazi pripreme za preporađanje prirodni čovjek, tj. kako napreduje usađivanje ostataka, rečeno nam je u Mateju 7:1, 2 i Rimljanima 14:4 ‘da ne smijemo suditi’, tj. ‘da mi nismo u stanju prosuditi dublje stanje čovjekove duše’ i to da li će, i kada, on ‘vidjeti svjetlo’ = Postanak 1:3), zbog čega je Krist, čiji je cijeli život na Zemlji bio model našeg preporađanja (kod Kojeg je sve povijesno bilo također reprezentativno!), započeo svoju aktivnost tek sa 30 godina (= Luka 3:23; mene osobno što se tiče, ‘Kristova PERCEPTIBILNA aktivnost u mojoj duši, a time i preporađanje, je započela baš oko 30-e’, zbog čega uostalom ona 2000 godina u mojoj mail adresi J). Zbog čega je i David, koji predstavlja Krista s obzirom na Njegovu vladavinu iz Mudrosti, bio postavljen za kralja sa 30 (2 Samuel 5:4); zbog čega Levitima, svećenicima, koji predstavljaju Božansku Kristovu Ljubav, nije bilo dozvoljeno započeti njihovu službu do 30 godine (Brojevi 4:23, 35, 39, 43).
Pogledajmo sada kako usađivanje ostataka, kao i same duhovne putešestvije duše tijekom ova generalna tri perioda čovjekova života do zrele dobi, tumači naš nadahnuti Pastor:
‘Da čovjek može zadobiti te ostatke, on je od najranije mladosti do prvog djetinstva uveden Gospodom u nebo, i doista među božanstvene anđele, od kojih se drži u stanju nevinosti (u ovoj se fazi preko roditelja kao medija usađuju ‘klice’ i ‘rudimenti’ ljubavi spram Boga Isusa Krista; oni su tada tako reći Njegova ‘zamjena’; čini mi se da je ovo stanje nekako najlakše locirati ako ga smjestimo u period kada je dijete uglavnom nasamo sa roditelima, znači do vrtića; to je period kada ono biva potpuno ovisno o roditeljima, kada je među njima uglavnom samo izmjena čiste ljubavi; kako se to ‘usađivanje’ vrši to je bilo objašnjeno u ‘Ostacima’, no bit će dodatno objašnjeno i niže); kada započinje doba djetinstva, on stupnjevito odlaže (ovo ‘stupnjevito’ odlaganje je dakle u slovu prikazano onim ‘naraštajima od Abrahama na niže do Davida’, kako je ‘David’ u odnosu na ‘Abrahama’ niže stanje, tj. kako je to ‘silazak’ iz najvišeg neba ka onom nižem, drugom nebu) stanje nevinosti (ovo će ‘propadanje’ mnogi roditelji moći potvrditi, ako ne iz druge činjenice onda zato što su u ranijoj dobi, ovoj kada su u kontaktu sa anđelima najvišeg neba, u rodoslovlju predstavljenog sa ‘Abrahamom’, dječica često u stanju vidjeti anđele; zatim kako se naraštaji ‘spuštaju’ prema Davidu, tj. kako se udaljavaju od tog neba, ona polako gube tu percepciju), ali se i dalje održava u stanju međusobnog dobročinstva spram njemu sličnih (ovo pak drugo stanje meni izgleda lako locirati ako ga smjestimo u period od vrtića do osnovne škole, znači kada je dijete već u društvu druge djece, no i dalje je ljubav u prvom planu, ovdje kroz igru sa drugom djecom; ovdje se pak usađuju u dijete ‘klice’ i ‘rudimenti’ stanja ljubavi spram bližnjih), stanje koje se u nekim slučajevima nastavlja do mladosti (ja ću ovdje dodati, u jako, jako, jako rijetkim slučajevima budući roditelji sve naprave da bi uništili ovaj period razvoja, tj. da bi uništili ova stanja ‘međusobne ljubavi’ = ovom ću se periodu i ovoj opasnosti ‘uništavanja ovih ostataka’, ili njihova ‘ne-usađivanja’, vratiti niže pred kraj ovog učenja budući mi se ovo čini poprilično važno i nekako najlakše za razumjeti u što gledam cijelo vrijeme dok pišem ovo učenje, tj. što ovime želim spriječiti!); on je onda među duhovnim anđelima (to nebo je predstavljeno sa ‘Davidom’). Ali kako još nije stekao istine, dobre stvari nevinosti i dobročinstva koje je primio u ta dva stanja još nisu bile kvalificirane, jer istina daje kvalitetu dobru, a dobro daje suštinu istini, naračun čega je on od ovog doba ispunjavan sa istinama putem instrukcije, a posebice putem njegovih vlastitih misli i posljedičnih potvrđivanja (ovo je dakle period kad dijete već prima aktivne poduke, tj. kada mu već ‘mozak’ počinje raditi na jednom ozbiljnijem nivou; kad stječe znanja, kada ih pohranjuje u pamćenje, i kada o njima formira svoje vlastito mišljenje; ovo stanje mi se čini lako locirati po tome kada dijete počne ‘razborito kontrirati’ roditeljima, tj. kada pred njih stavlja ‘lukava’ pitanja J). On je onda među anđelima posljednjeg neba [mislim da bi svima po vlastitom primjeru trebalo biti jasno kako se negdje između ‘Davida’ i ‘zarobljeništva u Babilonu’, ako znamo da ‘Babilon’ predstavlja ‘ljubav prema sebi ili oholost proizašlu iz te ljubavi’ (meni je osobno na ovu temu prekrasno 4 poglavlje Danijela), čovjek odvoji i od ovog neba, i da zađe u pakao, dublje ili manje duboko zavisno o mnogo stvari (Danijel 4:33 je krasan opis stanja takvog čovjeka); taj je ‘pakao’ ili ‘robovanje’ ono ‘robovanje Izraela u Egiptu’ = Izlazak 1:11-14, odakle ih je dakle Bog preko Mojsija došao bio izbaviti].
Tako su ‘dobre stvari trostruke vrste predstavljene sa ostacima, – dobre stvari najranije dobi, dobre stvari neznanja/ignorancije, i dobre stvari inteligencije. Dobre stvari najranije dobi su u čovjeka insinuirane od njegova samog rođenja do doba kada on počinje biti podučavan i znati nešto (1-10 godine); dobre stvari neukosti su ono što je insinuirano kada on počne biti podučavan i zna nešto (10-20 godine); dobre stvari inteligencije su ono što je insinuirano kada je sposoban reflektirati o onome što je dobro i istinito (20-30 godine).’
William Bruce, Pastor Crkve Novog Jeruzalema, ‘Komentar na Evanđelje po Sv. Mateju – 1-17’
*
Ova tri generalna perioda, koja korespondiraju sa tri neba, na kraju korespondiraju i sa tri nivoa koja su prisutna u čovjekovom umu, o kojima čitamo kod E.Swedenborga kako slijedi:
‘Mi ta tri nivoa/stupnja visine nazivamo prirodni, duhovni i božanstveni, kao što smo rekli iznad u br. 232.
Kada se čovjek rodi on najprije ulazi u prirodni nivo, koji u njemu raste (= usavršava se) u kontinuitetu u skladu sa akumuliranjem njegovog znanja i razumijevanjem kojeg postiže uz pomoć tog znanja, sve dok ne postigne/dosegne najvišu točku razumijevanja, zvanu racionalnost.
Ali to ipak ne rezultira otvaranjem drugog nivoa/stupnja, kojeg nazivamo duhovnim. Taj nivo/stupanj se otvara uz pomoć svrsishodne ljubavi u skladu sa stvarima koje je ostvarilo razumijevanje, ali duhovnom svrsishodnom ljubavlju koja je ljubav prema bližnjem. Taj nivo/stupanj može rasti na isti način u kontinuiranim stupnjevima čak do svoje najviše točke, i povećava se spoznavanjem/spoznajama o istini i dobru, što će reći, duhovnim istinama.
[2] Ali čak ni uz pomoć takvih/tih istina se treći nivo/stupanj, zvan božanstveni, ne otvara; jer taj nivo/stupanj se otvara uz pomoć svrsishodne božanske ljubavi, što je ljubav prema Gospodu; a ljubav prema Gospodu nije ništa drugo do vršiti/primjenjivati u životu odredbe/zapovijedi iz Riječi koje, skupno gledano, sve govore o tome kako zla treba odbacivati/izbjegavati zato što su paklena i vražja, te činiti dobro zato što je to nebeski i Božanski. Na ovaj način se ova tri nivoa/stupnja uzastopno otvaraju u čovjeku.’
E.Swedenborg ‘Božanska ljubav i mudrost – 237’
Zanimljivo je kad smo već ovdje kod ovog ‘uspinjanja’ od prirodnog ka božanstvenom nivou uma, primjetiti sljedeće, za što će nam pomoći obiteljska loza Isusa Krista kako ju nalazimo u Evanđelju po Luki, gdje čitamo:
23 Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše – kako se smatralo – sin Josipov, Elijev,
24 Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov.
25 Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev,
26 Mahatov, Matatijin, Šimijev, Josehov, Jodin,
27 Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov, Nerijev,
28 Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov,
29 Jošuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev,
30 Šimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov,
31 Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov,
32 Jišajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahšonov,
33 Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin,
34 Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov,
35 Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov,
36 Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov,
37 Metušalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov,
38 Enošev, Šetov, Adamov, Božji.
Ako pažljivije pogledamo, odmah ćemo uočiti kako je ovdje red rodoslovlja izvrnut, tj. ovaj puta počinje od Isusa, i ‘penje’ se prema Abrahamu, gdje ne staje već ide do Adama i sve do Boga!
Mudrost je ovdje sljedeća, kada se čovjek tek rodi, znači kao još nepreporođena duša, u njemu ovi najviši nivoi uma, koji korespondiraju sa kvalitetom najstarije ili prve Crkve na Zemlji, koja je ‘Adam’, nisu još otvoreni ili aktivni, već se u njega kako smo gore naučili, najprije iz najvišeg neba koje korespondira sa ‘Abrahamom’, u prirodan um usađuju klice stanja koja su temelj za kasnije buđenje tog principa u čovjeku, dakle stanja nevinosti. Zatim, u njega se usađuju klice duhovnog principa ljubavi spram bližnjih, kao i stanja koja su temelj kasnijim osjećajima te ljubavi, što on prima iz duhovnog neba, koje je ispod ovog najvišeg božanstvenog, a koje korespondira sa ‘Davidom’. I na kraju, u njega se usađuju klice inteligentnih primjena tih prethodnih stanja ljubavi i dobročinstva, što je pod utjecajem najnižeg ili prirodnog neba, što se događa ‘do izgnanstva/zarobljeništva u Babilonu’. Iz ovog se vidi, a to svatko može primjetiti na dječici, kako je prvi napredak od-gore, ili od višeg, na-dole, ili prema nižem, što u praksi znači da dječica progresivno opadaju ili nazaduju od onog stanja nebeske nevinosti i dobrote, svima mile nježnosti i blagosti, ka jednom ‘tipično’ ljudskom svjetovnom stanju… što traje do spomenutog ‘začeća i rođenja Isusa Krista’… (feat: W.Bruce)
E sad, kad Luka kaže ‘kako je Krist započeo svoje djelovanje kad mu je bilo oko 30 godina’… što će reći, tada je u čovjeku započeo preporod (= tada su sva stanja svetosti potrebna za uspješan preporod kompletirana i Isus započinje perceptibilan za čovjeka proces preporađanja)… i sada se taj svjetovan čovjek, kako učimo po rodoslovlju iz Luke, polako podiže iz tog prirodnog stanja, znači od ‘Josipa’, i postaje duhovan, znači penju se naraštaji prema ‘Davidu’ (= duhovni um mu se otvara), pa onda iz tog duhovnog polako postaje božanstven (= božanstveni um mu se otvara), što će reći naraštaji se penju do ‘Abrahama’, i na kraju ide još i dalje, i postaje Sin Božji ili Bogo-čovjek, što je kraj preporoda i svrha ljudskog života na Zemlji (= Matej 5:48).
***
Kad je sada sve ovo bilo rečeno i objašnjeno, vratit ću se na zgodu koja me i potaknula pristupiti ovom problemu baš iz ovog ugla, naime, tijekom onih mojih meditacija nad uvodnim stihovima Knjige Postanka 29, konkretno:
“Još ima mnogo dana” (pravilan je prijevod ovdje: ‘dan je još visok’; ‘dan’ naravno predstavlja stanje’, a to što je ‘visok’, da je stanje u napredovanju. E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3785), nastavi on, “nije vrijeme da krdo bude zajedno okupljeno; napojite krdo i otjerate ga na pašu?” “Ne možemo dok se svi pastiri ne okupe”, odgovoriše, “I ne odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce.” (stihovi 7 & 8)
… i otud propovijedi Ekipici okupljenoj tada u Korčuli u svezi ‘nužnosti poduke’ tj. ‘nužnosti stjecanja znanja o istini i dobru iz Riječi, tj. iz Božanske Objave…
‘Nitko ne može biti preporođen ukoliko ne zna takve stvari koje se tiču novog života, to jest, duhovnog života; jer čovjek je uveden u taj žiovot posredstvom preporoda. Stvari koje su od novog života, ili duhovnog života, su istine u koje se treba vjerovati, i dobra koja se moraju napraviti; prijašnje su od vjere, potonje od dobročinstva.
Nitko ove stvari ne može znati sam od sebe, jer čovjek poima jedino one stvari koje su bile očigledne njegovim osjetilima; od ovih je on za sebe pribavio svjetlo koje se naziva prirodnim svjetlom, vrlinom kojeg on ne vidi ništa drugo osim onog što pripada svijetu i njemu samome, a ne što pripada nebu i Bogu; ove on mora naučiti iz Otkrovenja.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 8635, 8636’
… ako će se čovjek moći preporoditi (da bi se čovjek uopće mogao preporoditi!)’
‘Prije nego itko može biti preporođen on mora biti snabdjeven sa svim onim stvarima koje služe kao sredstva – dobra i užici koji sačinjavaju osjećaje kao sredstva za volju, i istine iz Riječi Gospodnje, zajedno sa stvarima potvrdne prirode iz drugih izvora, kao sredstva za razumijevanje. Sve dok čovjek nije bio snabdjeven sa ovima on ne može biti preporođen. Ovo objašnjava zašto čovjek nije preporođen sve dok nije ušao u njegove zrele godine…
Dobra i istine moraju biti sakupljeni zajedno u čovjeku prije nego se dogodi preporađanje. Uistinu, ukoliko dobra i istine nisu bili sakupljeni zajedno (ovo ‘sakupljanje zajedno’, tj. ‘prikupljanje potrebnih znanja i osjećaja’ = potrebna poduka o ovima iz Riječi, koja je tamo ‘zdenac’, je ono glavno o čemu govore stihovi 7 & 8 29-og poglavlja Knjige Postanka) da bi služili kao sredstvo kroz koje Gospod može vršiti Svoj rad, čovjek uopće ne može biti preporođen, kao što je bilo rečeno.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 677 & 679’
…poteglo se jedno itekako aktualno pitanje, a to je:
‘Zašto su neki ljudi tako ‘tvrda srca’, tj. zašto su neki ljudi tako neprijemčivi za Božansku Istinu, ili još, zašto su neki ljudi tako veliki protivnici Kristova Imena = načina života kako ga je Krist podučavao i ukazao primjerom?’
… na koje će se vama sada nakon iznad objavljenog:
‘Raniji period čovjekova života je od strane Gospoda uposlen u izvođenju u umu duhovnog rada pripremnog za preporađanje, a bez kojeg bi stvarno preporađanje u zreloj dobi bilo nemoguće – onako nemoguće kako bi to čestito i inteligentno zrelo doba bilo bez odgojnih stadija najranijeg djetinstva, dječjeg doba, i mladosti.‘
William Bruce, Pastor Crkve Novog Jeruzalema, ‘Komentar na Evanđelje po Sv. Mateju – 1-17’
… odgovor vjerujem nametnuti sam. Dakle, ako duša nije bila odgajana od strane bogobojaznih roditelja, ako ona zbog toga nije živjela u jednoj duhovnoj atmosferi Kristove ljubavi, ona nije mogla biti snabdjevena ili bar ne u dovoljnoj mjeri potrebnim stanjima nevinosti; nadalje, ako od tih istih roditelja, jednom kada je krenula u vrtić pa u školu nije bila odgajana da ljubi drugu djecu kao sebe samu, i da na njih ne gleda iz visoka, ako je stoga bila odgajana kako je bolja i mora biti bolja od ostale djece, i ako su roditelji, a prirodni roditelji drugo ne znaju, na sve načine htjeli svojem djetetu kupiti i pružiti najbolje baš iz ovog motiva, tj. da ono prednjači nad drugom djecom, onda u to dijete nisu bila usađena potrebna sveta stanja ljubavi spram bližnjih, ili bar ne u dovoljnoj mjeri. I na kraju, ako ona nije bila podučavana djelom (roditeljskim primjerom!) i riječju o religijskom životu, tj. ako od malih nogu gledala i slušala poduke iz Riječi, i ako joj se štoviše usađivao negativan odnos prema Bogu i duhovnome, znači ako joj nije bilo dano potrebno znanje o tome, i ako su oni onda svojim životom u svijetu potvrdili sva ta nasljedna zla dodajući im na to i nova, jasno je da su oni formirani skroz na skroz pogrešno čega je posljedica naravno ovo gore nepoželjno no na žalost vrlo često stanje u ljudi.
Katastrofalne posljedice takvog jednog bezbožnog odgoja je nemoguće procijeniti (= samo oni ljudi koji ne poznaju krajnji cilj ljudskog postojanja, kao i proces kojim se isti postiže, mogu misliti i misle kako se pogrešnim odgojem ‘puno ne gubi’, no, gubi se jako, jako puno!), i premda sam ja navodeći Kristovo učenje na tu temu jednim dijelom ukazao u dodatku učenja ‘Ostaci’ u kojoj mjeri ne-pravilni odgoj, ili ‘mučenje mladog mozga nepotrebnim svjetovnim informacijama’ može nanijeti organske štete mozgu u djeteta i kasnije fizički onemogućiti prijem duhovne informacije, to je čini se bilo apstraktno ili teško prihvatljivo mnogim umovima.
Zato ću ovdje prevesti i ubaciti nešto što mi se čini puno lakše za razumjeti, a ujedno daje dobro uvid u to koliko su pogrešne i isprazne ‘romantične’ ideje o čovjekovu preporodu koje danas prevladavaju u Crkvama gdje uopće nema nikakvog znanja o preporađanju duše (jedna od tih romantičnih ideja je sljedeća: ljudi misle kako će se vjernici skupiti na jednom mjestu i da će se oni onda moliti za nevjernika, i eventualno na njega položiti ruke, i onda će Bog dotadašnjeg nevjernika i opakog čovjeka, ma kakve on bio kvalitete, tj. bez obzira od kojeg ‘materijala’ on bio sazdan, abrakadabra Svojom svemoći pretvoriti u vjernika i dušu od čovjeka!), i da ukoliko čovjek nije ispunio sve potrebne uvjete da bi preporod započeo, tj. ako mu ‘tlo’ uma nije tako ‘obrađeno’ da je prijemčivo za Božansku poduku, on jednostavno ne može primiti duhovne istine koje su pak nužne ne samo da bi taj proces započeo, tj. da bi on od njih uvidio kakav doista jeste i poželio se promijeniti, već se on iz tih istina, i jedino iz njih, kasnije može i mora boriti, i nadvladati, zla i neistine u svojoj volji.
Ako on tih istina nema, tj. ako ih ne može primiti, onda se on od Gospoda ni ne uvodi u kušnje, jer bi u njima uvijek podlijegao, a kad čovjek u kušnjama podlegne, njegovo je potonje stanje gore nego prijašnje, jer tada zlo ili paklovi dobijaju novu snagu! Ovome ćemo se naravno još više puta vraćati kada budemo obrađivali Kušnje, tj. ‘avanture Izraela u pustinji’ J.
Ovdje se dakle moramo koncentrirati na to da se u dijete, kada je ono spremno za primiti poduku (vidi ‘Ostaci’), moraju usađivati znanja koja u sebi sadrže Božansko, i koja su kao takva valjane posude da bi kasnije, kao pripremu za preporod, on mogao primiti unutarnje istine:
‘Postoje neka saznanja o stvarima koja iznutra ne sadrže ništa Božansko i postoje druga saznanja koja sadrže. Saznanja koja sadrže Božansko iznutra su takva da ona primaju unutarnje istine u sebe, rastuće više, jednu nakon druge u njihovom pravilnom redu, dok saznanja koja ne sadrže Božansko su takva da ih tako ne primau nego ih prezirno odguruju. Jer saznanja o izvanjskom i tjelesnom dobru (kakvo ljudi primaju u djetinstvu) su poput tla koje, zavisno o njegovoj vlastitoj posebnoj prirodi, prima u sebe jednu vrstu sjemena ali ne drugu, i produktivno je za jednu varijaciju sjemena ali je uništavajuće za drugu. Saznanja koja iznutra sadrže Božansko primaju duhovnu i prirodnu istinu i dobro u sebe same, jer je posredstvom Božanskog unutar njih, koje im donosi red, da ih čini ono što one jesu. Ali saznanja koja ne sadrže Božansko primaju jedino neistinu i zlo, takva je njihova priroda.
Saznanja koja ljudi nauče od ranog djetinstva nadalje prema djetinstvu su kao vrlo generalne posude, koje postoje da bi se ispunile sa dobrima. I kako su ispunjene čovjek je prosvjetljen. Ako su posude takve da mogu sadržavati istinska dobra unutar njih, čovjek je u tom slučaju prosvjetljen, korak po korak i rastuće tako iz Božanskog koje je u njima. Ali ako su one tave da ne mogu sadržavati istinska dobra unutar njih on nije u tom slučaju prosvjetljen. On može doista dati privid kako je prosvjetljen, ali to je dolazi iz iluzornog svjetla koje ide sa laži i zlom. Doista, ta saznanja ga postavljaju sve to više u mračnost s obzirom na dobro i istinu.
Što se tiče samih saznanja izvanjske ili tjelesne istine koja dolazi iz paralelnog dobra i, kao što je bilo izjavljeno, sadrži Božansko i zato su sposobne primiti prave istine unutar njih, one su poput saznanja prisutnih kod male djece koja u kasnije vrijeme prolaze preporađanje. One su općenito takve poput onih koje se nalaze u povijesnim pričama Riječi, na primjer, u onome što je tamo rečeno o Raju, o prvom ljudskom biću u Raju, o drvu života posred njega, i o drvetu znanja gdje se prijetvorna zmija nalazila. Ovo su saznanja koja sadrže Božansko i koja primaju duhovna i božanstvena dobra i istine u njih budući ona reprezentiraju i naznačavaju ove. Takva saznanja također sačinjavaju svi drugi opisi u povijesnim pričama Riječi, na primjer, one u Riječi u svezi Šatora, u svezi Hrama, i u svezi konstrukcije ovih; isto tako što je rečeno o Aronovom crkvenom ruhu i onom u njegovih sinova; također u svezi svetkovina šatora, prvih plodova, i bezkvasnog kruha, i u svezi drugih stvari slične prirode. (što slijedi je praktično zbivanje, koje sam obrađivao u svojim ‘Ostacima’, stoga molim pažnju:) Kada su ovi i slični detalji poznati i kada o njima malo dijete razmišlja, misli anđela koji borave sa njime u to vrijeme su zaokupljeni Božanskim stvarima koje oni reprezentiraju i naznačavaju. I budući su anđeli potaknuti osjećajem za ove stvari, taj je osjećaj komuniciran. To stvara radost i užitak koje dijete dobija od njih, i priprema njegov um za prijem stvarnih/pravih istina i dobara.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3665:2, 3, 5
Dakle, kada se iz vani, od strane roditelja, djelima i riječju, znači vizuelnom i slušnom podukom, u um djeteta koje je već sposobno primiti poduku usađuju saznanja koja su izvorno Božanska (ovo po meni može biti učinjeno i djelima, tj. živim primjerom bogobojaznog života koje dijete vidi, i o njemu naknadno razmišlja!), anđeli koji su u to vrijeme sa djetetom, koji to na korespodentan način očitavaju i naknadno doživljavaju, te svoje spoznaje i osjećaje uzvišene prirode, ‘prebacuju’ djetetu, u čijem su onda umu oni pohranjeni kao sada već čuveni ‘ostaci’.
Ako se ovakve stvari nisu opetovano događale tijekom ranog djetinstva, dječačke/djevojačke dobi i (rane) mladosti, tj. ako u umu djeteta i mladića/djevojke nisu bile usađene klice i rudimenti svetih stanja, a pogotovo ako je tamo usađeno sve nasuprotno, recimo oholost ili prezir spram druge djece, ili ljubav prema materijalnom vlasništvu kao jedini cilj i zadovoljenje u životu, onda ćemo bogme imati velike, velike probleme sa tim ‘djetetom’ jednom kada on ‘stane na svoje noge’, tj. kada počne misliti ‘svojom’ glavom i od tamo donositi odluke i uređivati svoj život na ovoj Zemlji.
*
Iznad sam bio rekao kako ću se još osvrnuti na neke roditeljske pogreške u odgoju male djece koja se već druže sa svojim vršnjacima, od kojih je jedna divno uočena od strane E.Swedenborga koji u pasusu koji slijedi najprije ukazuje na koji se način mala dječica koja su umrla rano na nebu odgajaju na pravilan način (ovo je nastavak od br. 2308 kojeg imate gore, na početku učenja!), znači u ljubavi spram Krista i međusobnoj ljubavi, i tome nasuprot kako se to obično na Zemlji odvija (u ovome imate dakle još jedan razlog zašto Krist onda takvim roditeljima oduzme Svoje dijete da Mu ga ovi ne iskvare takvim jednim ne-ljudskim pristupom temi):
‘Iz onog što je bilo navedeno možemo vidjeti kakva je priroda odgajanja male djece na nebu, naime, da su posredstvom inteligencije istine i mudrosti dobra oni uvedeni u anđeoski život, koji je ljubav spram Gospoda, i uzajamna ljubav, u kojim je ljubavima nevinost. Ali kako li je protivno odgajanje male djece na Zemlji, u mnogih, je bilo posvjedočeno iz ovog jednog primjera. Bio sam na ulici velikog grada, i ugledao sam male dječake kako se međusobno tuku. Rulja se okupila i to promatrala sa velikim zadovoljstvom; i bio sam obaviješten da su sami roditelji poticali njihove male dječake na takve tuče. Dobri duhovi i anđeli koji su vidjeli ove stvari kroz moje oči su bili tako njima neskloni/averzivni da sam percipirao njihov užas, posebice pred činjenicom da su ih roditelji podbadali na takve stvari; govoreći da tako u njihovim najranijim godinama oni uništavaju/trnu svu međusobnu ljubav i svu nevinost koju mala djeca primaju od Gospoda, i iniciraju ih u mržnju i osvetu; posljedično tome da oni promišljeno isključuju njihovu djecu iz neba, gdje nema ničeg nego međusobna ljubav. Neka se prema tome roditelji koji žele dobro svojoj djeci čuvaju tih stvari.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2309’
O ovome je divno bio obaviješten i G.Mayerhofer koji je od Krista primio i zapisao na ovu temu sljedeće:
7. U dječaku ili djetetu su sve strasti još uvijek uspavane i uglavnom se manifestiraju tvrdoglavost i bijes. Ovi su prve parazitske biljke koje pružaju svoje izdanke oko mladalačkog drveta života i vješaju se o njemu. Ako rana pomoć nije pružena u pravo vrijeme cijelo stablo je lišeno svoje snage i njegovi sokovi i jedrina se mijenjaju u one dvaju korova, potpuno kvareći/pljačkajući čovjeka koji odrasta sa tim kvalitetama. Jer on, pošto je rob tim strastima mora zaboraviti skoro svaki duhovni napredak, tako uzrokujući velike neprilike sebi i drugima koji dođu u kontakt sa njime.
8. Tvrdoglavost i bijes su neke od najmoćnijih karakteristika sotonske prirode. Zbog prve, Sotona odbija krenuti putem k Meni i, zbog druge karakteristike, on ne može dopustiti da najneznatniji tračak ljubavi, koji bi ga učinio mekšim, umesto još nepokornijim, uđe u njegovo srce.
9. Ovo je slučaj sa dječakom jer budalasti roditelji često, umjesto da se još snažnije bore protiv ove dvije kvalitete, čak ih podupiru u vjerovanju da, ako se djetetu ne pruži ono što on (po)želi, čovjek šteti njegovom zdravlju; ili imaju spreman isprazan odgovor: ‘Dijete ne zna što želi; jednom kada odraste/bude veći, stvari će biti drugačije.’
10. Budalasti roditelji! Da, uistinu će postati drugačije. Ono što on sada, kao dijete, izražava sa suzama i neartikuliranim zvukovima, kasnije će se promijeniti u neljubazne i grube riječi protiv vas, onda, kako dijete bude odrastalo a vi starili to će možda završiti u fizičkim radnjama gdje ćete ubrati što ste tako krasno posijali, baš kako ste zaslužili. (Tajne Života – 6)
Isto što neki roditelji rade kad je riječ o dječacima, to uglavnom svi rade kada je riječ o djevojčicama, šteta je naravno ista, oni njih podstiču i podupiru u tome da budu naj-ljepše i naj-bolje obučene:
7. Ono što je u dječaka koji odrasta ratobornost, želja da bude jači od drugih i da vlada nad svojim drugovima, što je naširoko rasprostranjena karakteristika, to je kod djevojčica taština/sujeta/uobraženost/ispraznost (vanity). Dječak želi da ga njegovi ‘prijatelji-sa-kojima-se-igra’ smatraju za najjačeg, najpametnijeg i najokretnijeg/najbržeg te da ga se kao takvoga boje (moj se tata, recimo, dobrano pobrinuo da ovdje zezne do kraja, budući me stalno motivirao poklonima da prednjačim nad drugom djecom, da bi se onda on mogao sa mnom takvim dičiti među ljudima L), dok djevojčica želi biti najljepša i najbolje odjevena (i najatraktivnija) među svojim prijateljicama. Ovo prijašnje važi također i za dječaka, ali nije ni blizu tako opasna strast kao kod djevojčice, gdje je ljubomora jako (ili ‘još više’) izražena.
8. Ljubomora je naj-gora i naj-užasnija strast koja o-tjera/potiskuje iz ženskog srca sve druge, bolje karakteristike te, spajajući/vežući se sa mržnjom, bijesom i osvetoljubivošću, potvrđuje kako je ono što sam jednom rekao u jednoj od Svojih objava istinito (ili ‘i to bi bilo ono što sam Ja mislio reći sa riječima’): ‘Ako želite vidjeti Sotonu osobno, pogledajte na taštu/ispraznu i nakićenu/pomodnu gospođicu ili ljubomornu ženu [= Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/167’ J.Lorber]!’ (Tajne Života – 11)
Na taj se način u djevojčicama vrlo rano također uništava međusobna ljubav, i zatvara nebo, jer se pobuđuje oholost, taština, i otud zavist i prezir spram drugih ženskih bića.
Idite propovijedajte jednom takvom stvorenju Riječ Božju, koje misli jedino na to kako izgleda i što će obući, pa će vam biti jasno kakve štete su napravljene u onoj fazi odgoja kada su se takve strasti počele buditi a roditelji ne samo da to nisu spriječavali nego su još i odobravali kupujući uplakanom ‘anđelu’ stalno novu odjeću, šminku itd. itd. …
[Ja sam sa jednom ovakvom djevojčicom i njezinim tatom maltene živio godinama, tj. pratio sam ovim ‘naočalama’ njezin razvoj od samog rođenja negdje do 5 godine; moram reći kako je taj tata bio najbolji bogo-bojazni tata kojeg sam ikada upoznao = jedini kojeg znam da se u svjesnosti o svemu ovome sa Kristovim oružjem borio protiv zla koje izbija u mladoj duši]
Kako bi se žensko biće trebalo odgajati od početka, uputio nas je kolega Petar u njegovoj prvoj Poslanici 3:3, 4 gdje čitamo:
‘Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno.’
Ovdje ću sada prekinuti… budući bi daljnjim analiziranjem i tumačenjem ovih zala u male djece samo skrenuli pažnju sa glavne teme… no, onima koji žele znati više mogu reći kako postoje materijali koje je Krist objavio preko Jakoba Lorbera koji naknadno ukazuju na ove i slične opasnosti, i to kako se protiv istih uspješno boriti. Te ću materijale, ako se za to pojavi potreba, tj. ako se pojave roditelji u čije djece se pojavljuju bijes, oholost, zavist i ostale zle strasti, a oni se protiv toga doista žele boriti, naravno sa zadovoljstvom i prevesti.
Ljubim vas, Ekipica moja draga, Ljubavlju Isusa Krista, onom istom Ljubavlju koja je
Njega potakla da siđe na ovu Zemlju i iz ljubavi prema nama preda Svoj život na Križu.
Lorens J
(Blato – 31 Kolovoz – 5 Rujan, 2010)
