XI

GOSPOD JE DOŠAO U SVIJET KAKO BI MOGAO ISPUNITI SVE STVARI U RIJEČI, I TAKO POSTATI BOŽANSKA ISTINA, ILI RIJEČ, ČAK U NAJZADNJIM ILI KONAČNIM STVARIMA

98. Gospod je došao u svijet kako bi mogao ispuniti sve stvari Riječi. Ovo se može vidjeti u DOKTRINI O GOSPODU ZA NOVI JERUZALEM, br. 8-11. Da je On na taj način postao Božanska Istina, ili Riječ, čak u najzadnjim ili konačnim stvarima (ultimates), naznačava sljedeći odlomak u Ivanu:

‘I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu Njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.’   Ivan 1:14.

Postati tijelom je postati Riječ u najzadnjim ili konačnim stvarima; a što je Gospod bio, kao Riječ u najzadnjim ili konačnim stvarima, On je ukazao Svojim učenicima kada je bio preobražen, Matej 17:2-9; Marko 9:2-9; i Luka 9:28-36.

Tamo je rečeno da su se Mojsije i Ilija pojavili u slavi; a ‘Mojsijem’ i ‘Ilijom’ je naznačena Riječ, kao što se može vidjeti iznad, br. 48. Gospod, kao Riječ u najzadnjim ili konačnim stvarima, je također bio opisan od strane Ivana u Otkrovenju 1:13-16, gdje svi detalji u Njegovom opisu predstavljaju najzadnje ili konačne stvari Božanske Istine, ili Riječi. Gospod je prije toga uistinu bio Riječ, ali u prvim principima; jer rečeno je:

‘U početku bijaše Riječ, i Riječ je bila sa Bogom, i Riječ je bila Bog.’  Ivan 1:1.

Kada je, međutim, Riječ postala tijelom, onda je Gospod također postao Riječ u najzadnjim ili konačnim stvarima; i zbog ove činjenice se On naziva:

‘Prvi i Posljednji.’  Otkrovenje 1:8, 11, 17; 2:8; 21:6; 22:13; Izaija 44:6.

99.  Zbog činjenice da je Gospod također postao Riječ u najzadnjim ili konačnim stvarima, stanje Crkve je bilo u potpunosti promijenjeno. Sve Crkve prije Njegovog Dolaska su bile reprezentativne Crkve, a ove nisu bile sposobne vidjeti Božansku Istinu, osim u sjeni. Ali Gospod je nakon Svog Dolaska u svijet zasnovao Crkvu koja je vidjela Božansku Istinu na svjetlu. Razlika je poput razlike između večeri i jutra. Stanje Crkve prije Gospodnjeg Dolaska se također naziva ‘večer’, a stanje nakon Njegovog Dolaska, ‘jutro’. Gospod je, prije Njegovog dolaska u svijet, zaista bio prisutan sa ljudima Crkve, ali posredno, kroz nebo; dok je, od Njegovog dolaska, On neposredno prisutan sa pripadnicima Crkve. Jer u svijetu je On također obukao Božansko Prirodno, u kojem je prisutan sa ljudima. Proslavljivanje Gospoda je proslavljivanje Njegovog Ljudskog, koje je prisvojio u svijetu; a proslavljeno Gospodnje Ljudsko je Božansko Prirodno.

100. Nekolicina razumije na koji način je Gospod Riječ, jer generalno se pretpostavlja da Gospod, posredstvom Riječi, može prosvijetliti i podučavati ljude, a ipak se On, poradi toga, ne može zvati Riječ. Treba znati kako je svaki čovjek njegova vlastita ljubav, i posljedično tome njegovo vlastito dobro i njegova vlastita istina. Čovjek je čovjek iz nijednog drugog razloga nego ovog, i u njemu nema ništa drugo što je čovjek. Iz istog razloga da je čovjek njegovo vlastito dobro i njegova vlastita istina, anđeli i duhovi su također ljudi; a svo dobro i istina koji proizlaze od Gospoda su u njihovoj vlastitoj formi čovjek. Ali Gospod je sâma Ljubav i sâma Mudrost, time sâmo Dobro i sâma Istina; stoga je On sâm Čovjek, od kojeg je svaki čovjek čovjek. Da je svo Božansko Dobro i Božanska Istina, u svojoj vlastitoj formi, čovjek, se može vidjeti u djelu o NEBU I PAKLU, br. 460; a to će se još jasnije vidjeti u djelima koja slijede, koja će obrađivati Anđeosku Mudrost.