XI
DOKTRINA ATANASIJEVOG VJEROVANJA SE SLAŽE SA ISTINOM, POD UVJETOM
DA SE POD TROJSTVOM OSOBA RAZUMIJE TROJSTVO (JEDNE) OSOBE, I DA JE TO TROJSTVO U GOSPODU (DA JE TA OSOBA GOSPOD ISUS KRIST)
55. Kršćansko priznavanje tri Božanske Osobe, i time tako reći tri Boga, je proizašlo iz Trojstva koje je u Gospodu, od kojih se jedan naziva ‘Otac’, drugi ‘Sin’, i treći ‘Sveti Duh’. Ovo Trojstvo se pod različitim imenima također navodi u Riječi baš kao što mi pod različitim imenima navodimo dušu, tijelo, i ono što iz njih proizlazi, iako oni, međutim, zajedno gledano, formiraju jedno. Štoviše, Riječ u značenju slova je takva da pravi razliku među stvarima koje su jedno, kao da one nisu jedno. Otud ona Jehovu, Koji je Gospod od vječnosti, ponekad naziva Jehova Zebaot, ponekad Bog, a ponekad Gospod; a istovremeno Ga naziva Stvoritelj, Spasitelj, Iskupitelj, Tvorac, a također i Šadaj. Riječ također daje Njegovom Ljudskom, koje je On prisvojio u svijetu, imena Isus, Krist, Mesija, Sin Božji, Sin Čovječji; a u Riječi Starog Testamenta, Bog, Svetac Izraelov, Jehovin Pomazanik, Kralj, Princ, Savjetnik, Anđeo i David.
[2] E sad, pošto je Riječ takva u značenju slova (literalnom značenju) da imenuje nekolicinu koji su ipak jedan, zato su Kršćani, koji su u početku bili priprosti ljudi i koji su svaku stvar shvaćali u skladu sa literalnim značenjem riječi, odvojili Božanstvo na tri Osobe. Tako nešto je bilo dozvoljeno poradi njihove jednostavne prirode, ali na takav način da su oni trebali vjerovati za Sina kako je Beskonačan, Nestvoren, Svemoguć, Bog, i Gospod, u svakom pogledu (potpuno) jednak Ocu; i dalje, oni su također trebali vjerovati kako ovi nisu dvoje, ili troje, već Jedno u suštini, veličanstvenosti, slavi, i stoga u Božanstvu.
[3] Oni koji to vjeruju u jednostavnosti u skladu sa doktrinom, i sebe ne potvrđuju u ideji o tri Boga, već koji smatraju tri kao Jednog (od tri prave jednog), su nakon smrti podučeni od Gospoda kroz anđele da je On Osobno taj Jedan Bog, i to Trojstvo. Ova vjera je primljena od strane svih koji ulaze u nebo; jer nitko ne može biti tamo primljen koji ima tri Boga u svojim mislima, bez obzira koliko on sa svojim usnama može govoriti da su oni jedan. Jer sav nebeski život i mudrost svih anđela su utemeljeni na spoznavanju i posljedičnom priznavanju jednog Boga, i na vjeri da je taj jedan Bog također Čovjek, i da je On Gospod Isus Krist, Koji je istovremeno i Bog i Čovjek.
[4] Iz svega ovoga je očigledno da je to bilo poradi Božanskog dopuštenja da su Kršćani u početku primili doktrinu o tri Osobe, pod uvjetom da su oni istovremeno primili vjerovanje (ideju) kako je Gospod Bog, kako je Beskonačan, Svemoguć, i Jehova. Jer da oni nisu također i to primili, Crkvi bi došao kraj, pošto je Crkva Crkva od Gospoda, i pošto je vječni život svih ljudi od Njega, i od nikog drugog.
[5] Da je Crkva Crkva od Gospoda se može vidjeti iz jedne jedine činjenice, da se cijela Riječ od početka do kraja bavi jedino Gospodom, kao što je bilo ukazano gore; a također iz izjave da mi moramo vjerovati u Njega, i da oni koji ne vjeruju u Njega nemaju vječni život, već da gnjev Božji ostaje u njima (Ivan 3:36).
[6] Dakle, kako svatko vidi za sebe (u sebi) da, ako je Bog Jedan, On je (onda) Jedan i u Osobi i u Suštini (jer nitko ne misli i ne može misliti drugačije, ako razmišlja kako je Bog Jedan), ja ću sada ovdje citrati cijelo Vjerovanje koje je svoje ime dobilo od Atanasija, i onda ću nakon toga ukazati da je cijeli njegov sadržaj istinit, uvjetom da umjesto Trojstva Osoba koje se tamo spominju, mi shvatimo Trojstvo (jedne) Osobe.
56. Vjerovanje (Atanasija) je kako slijedi:
Onaj koji se želi spasiti mora imati ovu Katoličku (ili, kako neki autori kažu, Kršćansku) Vjeru. Ako bilo tko nema ovu vjeru potpuno i u cjelosti, bez sumnje će zauvijek propasti. Ova Katolička (ili, Kršćanska) Vjera je: Mi obožavamo Jednog Boga u Trojstvu, i Trojstvo u Jedinstvu, niti miješajući Osobe niti razdvajajući supstancu (suštinu). Jer Otac je jedna Osoba, Sin je druga, a treća Sveti Duh; ali Božanstvo Oca, Sina i Svetog Duha je jedno te isto, jednaka im slava, i veličanstvenost suvječita. Kakav je Otac, takav je Sin, a takav je i Sveti Duh. Otac je nestvoren, Sin je nestvoren, i Sveti Duh je nestvoren. Otac je beskonačan, Sin je beskonačan, i Sveti Duh je beskonačan. Otac je vječan, Sin je vječan, i Sveti Duh je vječan; a ipak nisu tri vječna, već Jedan Vječni, i ne postoje tri beskonačna, niti tri nestvorena, već Jedan Nestvoreni i jedan Beskonačni. Isto kako je Otac Svemogući, tako je i Sin Svemogući, i Sveti Duh je Svemogući; a ipak nisu tri svemoguća, već Jedan Svemogući.
Kao što je Otac Bog, tako je Sin Bog, i Sveti Duh je Bog; a ipak nisu tri Boga, već jedan Bog. Mada je Otac Gospod, i Sin je Gospod, i Sveti Duh je Gospod; ipak nisu tri Gospoda, već jedan Gospod. Jer kako smo mi Kršćanskom istinom obavezni priznati svaku Osobu pona-Osob kao Boga i Gospoda, ipak nam Katolička religija zabranjuje reći da su (postoje) tri Boga ili tri Gospoda. Oca nitko nije učinio, niti stvorio niti porodio; Sin je od Oca jedino, niti učinjen niti stvoren, već rođen; Sveti Duh je od (proizlazi iz) Oca i Sina, niti učinjen, niti stvoren, niti rođen, već proizlaz(eć)i.
Prema tome jedan je Otac, ne tri Oca; jedan Sin, ne tri Sina; jedan Sveti Duh, ne tri Sveta Duha. I u ovom Trojstvu nema prvog i posljednjeg, i nema najvećeg i najmanjeg; već su sve tri Osobe suvječne, i u potpunosti jednake. Stoga, baš kako je bilo rečeno gore, Jedinstvo u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu treba biti obožavano, prema tome onaj koji se želi spasiti mora na ovaj način razmišljati o Trojstvu.
Štoviše, isto tako je nužno za spasenje da čovjek na ispravan način vjeruje u utjelovljenje našeg Gospoda Isusa Krista. Jer istinska vjera je: da mi vjerujemo i ispovijedamo da je naš Gospod Isus Krist, Sin Božji, Bog i Čovjek; Bog prema supstanci (suštini, ili, prirodi) po Očevoj supstanci (suštini/prirodi), rođen prije svijeta; i Čovjek prema supstanci od majke; rođen u svijetu; savršeni Bog i savršeni Čovjek, koji se sastoji od racionalne duše i ljudskog tijela, jednak Ocu po pogledu Božanstva, a inferioran Ocu po pogledu Ljudskog. Iako je On Bog i Čovjek, ipak On nije dva, već jedan Krist; (a) jedan (je), ne pretvaranjem Božanske suštine u tijelo, već prihvaćanjem (prisvajanjem) Ljudskog u Boga (On je jedan, ipak ne tako da je Božanstvo bilo pretvoreno u Ljudsko; već je Božanstvo uzelo k Sebi Ljudsko). On je u potpunosti Jedno, ne fuzijom (miješanjem) supstance, već jedinstvom Osoba (On je u potpunosti jedno, ipak ne tako da su dvije prirode izmiješane; već je On Jedna Osoba). Jer kao što su racionalna duša i tijelo jedan čovjek, tako su Bog i Čovjek jedan Krist. On je patio za naše spasenje, sišao je u pakao, i ponovno uskrsnuo trećeg dana iz mrtvih. On se uzdignuo na nebo, i sjedi s desne strane Ocu, Bogu Svemogućem, odakle će doći suditi žive i mrtve; pri čijem dolasku će svi ljudi ponovno uskrsnuti sa svojim tijelima; i oni koji su činili dobro će ući u vječni život, a oni koji su činili zlo, u vječnu vatru.
*Prevedeno sa Latinskog kako je citirano Swedenborgom u originalnom izdanju.
57. Da su svi podaci (pojedinačni dijelovi) ovog Vjerovanja istiniti u mjeri u kojoj se to tiče verbalnog izražaja, pod uvjetom da se umjesto Trojstva Osoba razumije Trojstvo Osobe, će se vidjeti ako ga ponovno prepišemo zamjenjujući prijašnje Trojstvo Osoba sa ovim potonjim (Trojstvom Osobe). Trojstvo Osobe je ovo: Gospodnje Božansko je ‘Otac’, Božansko Ljudsko je ‘Sin’, i Božansko Proizlazeće je ‘Sveti Duh’. Kada se ovo Trojstvo razumije, onda čovjek može misliti o Jednom Bogu, i također može reći Jedan Bog. Tko ne vidi da u protivnom čovjek mora misliti o tri Boga? To je bilo očigledno Atanasiju, i iz tog razloga je on u svoje Vjerovanje ubacio ove riječi:
‘Kako smo mi Kršćanskom istinom obavezni priznati svaku Osobu pona-Osob kao Boga i Gospoda, ipak mi ne možemo, u skladu sa Katoličkom religijom ili Kršćanskom vjerom, (iz)reći, ili imenovati, tri Boga ili tri Gospoda’;
što znači slijedeće: ‘Iako je po Kršćanskoj istini dozvoljeno priznati, ili razmišljati o, tri Boga i Gospoda, ipak Kršćanska vjera ne dozvoljava (iz)reći ili imenovati više od jednog Boga i jednog Gospoda.’ A ipak, ono što čovjek priznaje i misli je ono što ga sjedinjuje sa Gospodom i nebom, a ne samo riječi (ono što govori). Pored toga, nitko ne shvaća kako Božanstvo, Koje je jedno, može biti podijeljeno u tri Osobe, od kojih je svaka pona-Osob Bog. Jer Božanstvo nije djeljivo; a učiniti od tri jednog po suštini ili supstanci ne oduzima ideju o tri Boga, već jedino dostavlja ideju o jednoglasnosti među njima.
58. Svi pojedinačni dijelovi ovog Vjerovanja su istiniti, u mjeri u kojoj se to tiče verbalnog izražaja, ako umjesto Trojstva Osoba mi razumijemo Trojstvo Osobe. To se može vidjeti ako ga prepišemo iznova, na slijedeći način:
Onaj koji se hoće spasiti mora imati ovu Kršćansku vjeru. Ta Kršćanska vjera je: Mi obožavamo Jednog Boga u Trojstvu, i Trojstvo u Jedinstvu, niti miješajući Trojstvo Osobe niti razdvajajući Suštinu. Trojstvo jedne Osobe je ono što se naziva ‘Otac, ‘Sin’, i ‘Duh Sveti’. Božanstvo Oca, Sina i Svetog Duha je jedno te isto, slava i veličanstvenost (im) jednaka. Kakav je Otac, takav je Sin, a takav je i Sveti Duh. Otac je nestvoren, Sin je nestvoren, i Sveti Duh je nestvoren. Otac je beskonačan, Sin je beskonačan, i Sveti Duh je beskonačan; a ipak ne postoje tri beskonačna, niti tri nestvorena, već Jedan Nestvoreni i Jedan Beskonačni. Isto tako, Otac je Svemogući, Sin je Svemogući, i Sveti Duh je Svemogući; a ipak ne postoje tri Svemoguća, već Jedan Svemogući.
Kao što je Otac Bog, tako je i Sin Bog, i Sveti Duh je Bog; a ipak nisu tri Boga, već jedan Bog. Isto tako, Otac je Gospod, Sin je Gospod, i Sveti Duh je Gospod; ipak nisu tri Gospoda, već jedan Gospod. Jer kako po Kršćanskoj istini mi priznajemo Trojstvo u jednoj Osobi, Koja je Bog i Gospod, tako Kršćanskom vjerom mi možemo reći jedan Bog i jedan Gospod. Oca nitko nije učinio, niti je stvoren ili rođen; Sin je od Oca jedino, niti učinjen niti stvoren, već rođen; Sveti Duh je od Oca i Sina, niti učinjen, niti stvoren, niti rođen, već proizlaz(eć)i. Stoga postoji jedan Otac, ne tri Oca; jedan Sin, ne tri Sina; jedan Sveti Duh, ne tri Sveta Duha. I u ovom Trojstvu nitko nije najveći, ili najmanji, već su oni u potpunosti jednaki. Tako da se u svim stvarima, baš kao što je gore rečeno, Jedinstvo u Trojstvu, i Trojstvo u Jedinstvu, treba obožavati.
59. To je ono što je u Vjerovanju rečeno u svezi Trojstva i Jedinstva Boga. Nakon toga slijedi ono što se tiče Prisvajanja Ljudskog od strane Gospoda u svijetu, što se zove Utjelovljenje; i ti pojedinačni dijelovi kako su u riječima opisani u Vjerovanju su istiniti, ako mi Ljudsko od majke, u kojem je Gospod bio kada u stanju poniznosti ili poniženja (exinanition) i kada je patio pod kušnjama na križu, razumijemo kao zasebno (različito) od Ljudskog koje je proizašlo od Oca, u kojem je On bio kada je bio u proslavljenom stanju ili sjedinjenju. Jer Gospod je u svijetu prisvojio Ljudsko začeto od Jehove, Koji je Gospod od vječnosti, i Ljudsko od majke Marije u vremenu. Stoga je On imao i Božansko i Ljudsko, Božansko od Svog Božanskog od vječnosti, a Ljudsko od Svoje Majke u vremenu. Ovo potonje je On međutim skinuo, i na Sebe je obukao Ljudsko koje je bilo Božansko. To je ono što se naziva Božansko Ljudsko, na koje se u Riječi misli pod ‘Sinom Božjim’. Kada se prema tome stvari u Vjerovanju koje su ponajprije rečene u svezi Utjelovljenja razumiju u odnosu na materinje Ljudsko u kojem je Gospod bio kada je bio u stanju poniznosti, a stvari koje slijede se shvate u odnosu na Božansko Ljudsko u kojem je On bio kada je bio u proslavljenom stanju, onda se svi pojedinačni dijelovi (sve stvari tamo) slažu sa istinom.
Sa materinjim Ljudskim u kojem je Gospod bio kada je bio u stanju Poniznosti se slažu slijedeće izjave koje su ponajprije izrečene u Vjerovanju:
Isus Krist je bio Bog i Čovjek, Bog po Očevoj supstanci, i Čovjek po majčinoj supstanci, rođen u svijetu; savršeni Bog i savršeni Čovjek, koji se sastoji od racionalne duše i ljudskog tijela; jednak Ocu po Božanstvu ali manji od Oca s obzirom na ljudsko.
Također:
To ljudsko nije bilo pretvoreno u Božansko, niti promiješano sa njime; već je bilo odloženo, i na njegovo mjesto je bilo prihvaćeno Božansko Ljudsko.
Sa Božanskim Ljudskim u kojem je On bio dok je bio u proslavljenom stanju se slažu sljedeće riječi u Vjerovanju:
Iako je naš Gospod Isus Krist, Sin Božji, Bog i Čovjek, ipak nisu dva, već jedan Krist; zaista, On je u potpunosti jedan, jer On je jedna Osoba; jer baš kao što duša i tijelo čine jednog čovjeka, tako su Bog i Čovjek jedan Krist.
60. Da u Gospodu, Bog i Čovjek (kako je rečeno u Vjerovanju) nisu dvije već jedna Osoba, i to potpuno jedna kao što su duša i tijelo jedna (osoba), se jasno vidi iz mnogih stvari koje je Gospod Osobno rekao; kao, da su Otac i On jedno; da su sve Očeve stvari Njegove, i da je sve Njegovo Očevo, da je On u Ocu, i Otac u Njemu, da su sve stvari predane Njemu u ruke; da On ima svu vlast (moć); da je On Bog neba i zemlje; da tko god vjeruje u Njega ima vječni život. I nadalje, po onome što je rečeno o Njemu da je bio uzdignut u nebo i Božanskog i Ljudskog što se tiče, i da, obadva što se tiče, On sjedi s Očeve desne strane; što znači da je On Svemogući; da ne ponavljamo mnoge odlomke iz Riječi u svezi Njegova Božanskog Ljudskog koji su opetovano citirani gore, koji svi svjedoče da je BOG JEDAN I U OSOBI I U SUŠTINI; DA JE U NJEMU TROJSTVO; I DA JE GOSPOD ISUS KRIST TAJ BOG.
61. Razlog zašto su ove istine u svezi Gospoda po prvi puta javno obznanjene, je da je u Otkrovenju (21 i 22 poglavlje) bilo predskazano da će Nova Crkva, u kojoj će ova doktrina zauzimati glavno mjesto, biti uspostavljena od strane Gospoda na kraju prijašnje Crkve. Ta Crkva je ono na što se misli pod ‘Novim Jeruzalemom’, u kojeg nitko neće i ne može ući osim oni koji priznaju jedino Gospoda kao Boga neba i zemlje. Štoviše, meni je omogućeno objaviti slijedeće: da nebo u cjelini priznaje (za/kao Boga) jedino Gospoda Isusa Krista, i da tko god Ga ne priznaje kao Boga nije primljen u nebo: jer nebo je nebo od Gospoda. Sâmo to priznavanje, iz ljubavi i vjere, uzrokuje da svi koji su tamo budu u Gospodu i Gospod u njima, kako Gospod Sam naučava u Ivanu:
‘U taj dan ćete znati da Sam Ja u Mojem Ocu, i vi u Meni, i Ja u vama.’ Ivan 14:20.
Također u istome:
‘Ostanite u Meni, i Ja u vama. Ja sam trs, vi ste loze: onaj koji ostane u Meni i Ja u njemu, taj daje mnogo ploda: jer bez Mene vi ne možete učiniti ništa. Ako čovjek ne ostane u Meni on je izbačen.’ Ivan 15:4, 5, 6; 17:22, 23.
[2] Razlog zašto se ovo ranije nije vidjelo iz Riječi je slijedeći, da se ranije vidjelo ne bi bilo prihvaćeno pošto Posljednji Sud još nije bio izvršen. Prije tog događaja su paklene sile prevladavale nad nebeskim silama, a kako se čovjek nalazi u sredini između raja i pakla, očigledno je da bi vrag, što će reći pakao, ovu doktrinu u svezi Gospoda isčupao i ljudskih srdaca, te bi ju, štoviše, oskvrnuo. Ali ovo stanje nadmoći paklene sile je u potpunosti bilo slomljeno Posljednjim Sudom, koji je sada bio izvršen. Nakon Suda, tj., sada, svaki čovjek koji želi može postati prosvjetljen i postići mudrost.
U svezi ove teme vidi što je zapisano u djelu o ‘Nebu i Paklu’, pogl. 589-596, i pogl. 597-603; i također u maloj raspravi o ‘Posljednjem Sudu’, pogl. 65-72, i pogl. 73, 74.
