Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

VII. GOSPOD JE SVOJE LJUDSKO UČINIO BOŽANSKIM OD BOŽANSKOG KOJE JE BILO U NJEMU, I TAKO JE POSTAO JEDNO SA OCEM

Print Friendly, PDF & Email

VII

GOSPOD JE SVOJE LJUDSKO UČINIO BOŽANSKIM OD BOŽANSKOG
KOJE JE BILO U NJEMU, I TAKO JE POSTAO JEDNO SA OCEM

29. Doktrina Crkve koja je primljena u cijelom Kršćanskom svijetu naučava kako je:

Naš Gospod Isus Krist, Sin Božji, Bog i Čovjek; ali premda je On Bog i Čovjek, ipak nisu dva, nego samo jedan Krist. On je jedan, pošto je Božansko uzelo k Sebi Ljudsko; doista, On je u potpunosti jedno, pošto je jedna osoba; jer kao što duša i tijelo čine jednog čovjeka, tako su Bog i Čovjek jedan Krist.

Ove su riječi uzete iz Atanasijevog Vjerovanja, koje je prihvaćeno u cijelom Kršćanskom svijetu. One su ono suštinsko u njemu u vezi s sjedinjenjem Božanskog i Ljudskog u Gospodu. Što je dalje rečeno u istom Vjerovanju u vezi s Gospodom će biti objašnjeno u zasebnom poglavlju. Iz ovih riječi je sasvim jasno vidljivo kako je u skladu sa vjerom Kršćanske Crkve da Božansko i Ljudsko u Gospodu nisu dvoje, već jedno, kao što su duša i tijelo jedan čovjek; i da je Božansko u Njemu prisvojilo Ljudsko.

[2]        Iz ovog slijedi da se Božansko ne može razdvojiti od Ljudskog, niti Ljudsko od Božanskog; jer, razdvojiti ih bi bilo kao razdvojiti dušu i tijelo. Da je to tako mora biti priznato od strane svakog tko čita što je iznad, u br. 19 i 21, navedeno iz dva Evanđelista, naime, Luke 1:26-35, i Mateja 1:18-25, u svezi rođenja Gospodnjeg. Iz tih odlomaka je očigledno kako je Isusa začeo Jehova Bog, a rodila Djevica Marija; tako da je u Njemu bilo Božansko, i bilo je Njegova duša. Dakle, pošto je Njegova duša bila sâmo Božansko Oca, slijedi da je Njegovo tijelo, ili Ljudsko, također bilo učinjeno Božanskim; jer gdje je jedno Božansko, to također mora biti i drugo. Tako su i nikako drugačije Otac i Sin jedno, Otac u Sinu, i Sin u Ocu, ovako su također sve Sinovljeve stvari Očeve, i sve Očeve stvari Sinovljeve; kao što Gospod Osobno naučava u Njegovoj Riječi.

[3]        Ali kako je sjedinjenje bilo ostvareno će biti objašnjeno sljedećim redom:

  1. Gospod od vječnosti je Jehova.
  2. Gospod od vječnosti, ili Jehova, je prisvojio Ljudsko kako bi spasio ljude.
  3. On je Ljudsko učinio Božanskim od Božanskog u Sebi Samome.
  4. On je Ljudsko učinio Božanskim putem kušnji koje je primio na Sebe.
  5. Potpuno sjedinjenje Božanskog i Ljudskog u Njemu je bilo ostvareno mukom križa, što je bila zadnja od kušnji.
  6. On je sukcesivno skinuo Ljudsko prisvojeno od majke, i obukao Ljudsko od Božanskog unutar Sebe Samog. To je Božansko Ljudsko, i Sin Božji.
  7. Tako je Bog postao Čovjek, kao i u prvim stvarima tako i u posljednjim.

30. (1) GOSPOD OD VJEČNOSTI JE JEHOVA.

Ovo je poznato iz Riječi, jer Gospod je rekao Židovima:

‘Uistinu, uistinu vam govorim, prije nego je Abraham bio, JA JESAM.’  Ivan 8:58;

i na drugom mjestu:

‘Oče, proslavi Me onom slavom koju imadoh kod Tebe prije negoli je svijeta bilo.’  Ivan 17:5.

Ovime je naznačen Gospod od vječnosti, a ne Sin od vječnosti; jer ‘Sin’ je Njegovo Ljudsko, začeto od Jehove Oca i u vremenu rođeno od Djevice Marije, kao što je bilo ukazano iznad.

[2]        Da je Gospod od vječnosti Jehova Osobno vidi se iz mnogih odlomaka u Riječi, od kojih će sada biti navedeno samo nekoliko:

‘I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, na Njega smo čekali da nas može spasiti; ovo je Jehova; Njega smo čekali, radovat ćemo se i veseliti spasenju Njegovu.’   Izaija 25:9.

Iz ovih riječi je očigledno kako je Bog Osobno, Jehova, bio Onaj Koga se čekalo.

‘Glas onog koji viče u divljini: Pripravite Jehovi put, poravnajte u pustinji stazu Bogu našemu.
Otkrit će se slava Jehovina, i svako će je tijelo vidjeti.
Gle, Gospod Jehova će doći sa rukom snažnom.’     Izaija 40:3, 5, 10; Matej 3:3; Marko 1:3; Luka 3:4.

Ovdje se također Gospod koji je trebao doći naziva Jehova.

[3]      ‘Ja, Jehova… postavit ću Te za Savez narodu, za svjetlo Poganima…
           
Ja Sam Jehova, to Mi je ime, Svoje slave drugome neću dati.’   Izaija 42:6, 8.

‘Savez narodu’, i ‘svjetlo Poganima’ je Gospod s obzirom na Njegovo Ljudsko. Pošto je ovo od Jehove, i postalo je jedno sa Jehovom, rečeno je, ‘Ja Sam Jehova; to Mi je ime, Svoje slave drugome neću dati;’ to jest, nikome drugome nego Sebi Samome. Dati slavu je proslaviti, ili ujediniti sa Samim Sobom.

[4]      ‘I doći će iznenada u Hram Svoj Gospod koga vi tražite.’   Malahija 3:1.

‘Hramom’ je naznačen hram Njegovog tijela, kao u Ivanu 2:19, 21.

‘Zora sa visine nas je posjetila.’   Luka 1:78.

‘Zora sa visine’ je, također, Jehova ili Gospod od vječnosti.

Iz ovih odlomaka je očigledno kako je Gospodom od vječnosti naznačeno Njegovo izvorno Božansko, koje je u Riječi ‘Jehova’. Međutim, iz odlomaka koji će biti navedeni ispod, postat će očigledno kako se Gospodom, a također i Jehovom nakon što je Njegovo Ljudsko bilo proslavljeno, naznačava Božansko i Ljudsko zajedno, kao jedno, i da se Sinom, kada je spomenut samostalno, naznačava Božansko Ljudsko.

31. (2) GOSPOD OD VJEČNOSTI, ILI JEHOVA, JE PRISVOJIO LJUDSKO KAKO BI SPASIO LJUDE.

Ovo je bilo potvrđeno iz Riječi u prethodnim poglavljima; a biti će ukazano na drugom mjestu da čovjek nije mogao biti spašen ni na jedan drugi način*. Da je On prisvojio ljudsko pokazuje se također iz onih odlomaka u Riječi gdje je rečeno kako je On ‘izišao od Boga’, da je ‘sišao sa neba’ i da je On bio ‘poslat u svijet;’ kao iz sljedećih;

‘Izišao Sam od Oca i došao na svijet.’ Ivan 16:28

‘Ja Sam od Boga izišao i došao; nisam Sam od Sebe došao, nego On Me posla.’  Ivan 8:42

‘Ta Sam vas Otac ljubi jer vi ste… vjerovali da Sam Ja od Boga izišao.’ Ivan 16:27.

‘Nitko nije uzašao na nebo doli Onaj Koji siđe s neba.’ Ivan 3:13.

‘Kruh Božji je Onaj Koji silazi sa neba, i daje život svijetu.’  Ivan 6: 33, 35, 41, 50, 51.

‘Tko odozgor dolazi, On je iznad sviju… Tko dolazi s neba, On je iznad sviju.’ Ivan 3:31.

‘Ja Oca znadem jer Sam od Njega i On Me poslao.” Ivan 7:29.

Može se vidjeti iznad, br. 20, da ‘biti poslat od strane Oca u svijet’ naznačava ‘prisvojiti Ljudsko.’

*To je ukazano u ‘Istinskoj Kršćanskoj Religiji – 82-84’.

32. (3) GOSPOD JE SVOJE LJUDSKO UČINIO BOŽANSKIM OD BOŽANSKOG U SEBI SAMOME.  

Ovo je očigledno iz mnogih odlomaka u Riječi Božjoj od kojih će sada biti navedeni oni koji potvrđuju sljedeće tvrdnje:

(a)    To je bilo učinjeno sukcesivno:

‘Isus je rastao, jačao i napunjao se mudrosti i milost je Božja bila na Njemu.’ Luka 2:40.

‘Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.’  Luka 2:52.

[2]        (b) Božansko je djelovalo kroz Ljudsko, kao što duša djeluje kroz tijelo. Ovo se vidi iz sljedećih odlomaka:

‘Sin ne može Sam od Sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac.’ Ivan 5:19.

‘Ja Sam od Sebe ne činim ništa, nego zborim onako kako Me naučio Otac. Ja zborim ove stvari i Onaj Koji Me posla sa Mnom je i ne ostavi Me sama.’ Ivan 8:28, 29; 5:30.

‘Jer nisam Ja zborio Sam od Sebe, nego Onaj Koji Me posla – Otac – On Mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.’  Ivan 12:49, 50.

‘Riječi koje vam govorim, od Sebe ne govorim: Otac Koji prebiva u Meni čini djela Svoja.’   Ivan 14:10.

‘Ja nisam Sam jer Otac je sa Mnom.’    Ivan 16:32.

[3]        (c) Božansko i Ljudsko su djelovali jednodušno. Ovo se vidi iz sljedećih odlomaka:

‘Što god čini Otac, to jednako i Sin čini.’   Ivan 5:19.

‘Kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava, tako i Sin oživljava koga hoće.’  Ivan 5:21.

‘Kao što Otac ima život u Sebi tako je i Sinu dao da ima život u Sebi.’  Ivan 5:26.

‘Sad upoznaše da su od Tebe sve stvari što si Mi dao.’  Ivan 17:7.

[4]        (d) Božansko je bilo sjedinjeno sa Ljudskim, i Ljudsko sa Božanskim. Ovo se vidi iz ovih odlomaka:

‘Da ste upoznali Mene, i Oca biste Moga upoznali: i… vidjeli ste Ga.

On je rekao Filipu koji je žudio vidjeti Oca: Filipe, toliko Sam vremena s vama i još Me ne poznaš? Tko je vidio Mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da Sam Ja u Ocu i Otac u Meni… ? Vjerujte Mi: Ja Sam u Ocu i Otac u Meni.’   Ivan 14:6-11.

‘Ako ne činim djela Oca Svoga, nemojte Mi vjerovati. Ali ako činim… djelima vjerujte pa uvidite i vjerujete da je Otac u Meni i Ja u Ocu.’   Ivan 10:37, 38.

‘Da svi mogu biti jedno kao što si Ti, Oče, u Meni, i Ja u Tebi.’   Ivan 17:21.

‘U onaj dan ćete spoznati da Sam Ja u Ocu Svom.’  Ivan 14:20.

‘Nitko ovce Moje ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno Smo.’   Ivan 10:29, 30.

‘Otac voli Sina, i sve stvari Mu je predao u ruke.’  Ivan 3:35.

‘Sve Očeve stvari su Moje.’  Ivan 16:15.

‘Sve Moje je Tvoje, i Tvoje je Moje.’  Ivan 17:10.

‘Ti si dao Sinu vlast nad svakim tijelom.’  Ivan 17:2.

‘Dana Mi je sva vlast na nebu i na zemlji.’  Matej 28:18.

[5]        (e) Božanskom Ljudskom treba pristupati. Ovo je očigledno iz sljedećih odlomaka:

‘Da svi ljudi trebaju častiti Sina, kao što časte Oca.’ Ivan 5:23.

‘Kad biste poznavali Mene, i Oca biste Moga poznavali.’  Ivan 8:19.

‘Tko vidi Mene, vidi Onoga Koji Me posla.’Ivan 12:45.

‘Da ste upoznali Mene, i Oca biste Moga upoznali. Od sada Ga i poznajete i vidjeli ste Ga.’  Ivan 14:7.

‘Tko Mene primi, prima onoga koji je Mene poslao.’ Ivan 13:20.

Razlog ovome je, da nitko ne može vidjeti sâmo Božansko, koje se naziva Otac, ali on može vidjeti Božansko Ljudsko. Jer Gospod kaže:

‘Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac u Boga, Koji je u krilu Očevu, On Ga je obznanio.’  Ivan 1:18.

‘Ne da bi tko vidio Oca, doli Onaj Koji je kod Boga; On je vidio Oca.’  Ivan 6:46.

‘Niti ste glasa Njegova ikada čuli niti ste lica Njegova ikada vidjeli.’  Ivan 5:37.

[6]        (f) Pošto je Gospod učinio Svoje Ljudsko Božanskim od Božanskog u Sebi, i pošto Ljudskom treba pristupati, i ono je Sin Božji; nužno je prema tome vjerovati u Gospoda, koji je obadvoje, Otac i Sin. Ovo je očigledno iz sljedećih odlomaka:

‘Isus reče, a svima koji Ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u Njegovo ime.’  Ivan 1:12.

‘Da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne, već ima život vječni.’  Ivan 3:15.

‘Bog je tako ljubio svijet te je dao Svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.’  Ivan 3:16.

‘Tko vjeruje u Sina, nije osuđen; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.’  Ivan 3:18.

‘Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.’  Ivan 3:36.

‘Kruh je Božji Onaj Koji silazi s neba i daje život svijetu….Tko dolazi k Meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u Mene, neće ožednjeti nikada.’   Ivan 6:33, 35.

‘Da, to je volja Oca Mojega Koji Me poslao, da tko god vidi Sina i vjeruje u Njega, ima život vječni i Ja da ga uskrisim u posljednji dan.’    Ivan 6:40.

‘Rekoše Isusu: Što nam je činiti da bismo radili djela Božja? Odgovori im Isus: Djelo je Božje da vjerujete u Onoga Kojega je On poslao.’  Ivan 6:28, 29.

‘Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje u Mene, ima život vječni.’   Ivan 6:47.

‘Isus stade i povika: Ako je tko žedan, neka dođe k Meni i pije; onaj koji vjeruje u Mene! Kao što reče Pismo: Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’   Ivan 7:37, 38.

‘Uistinu, ako ne povjerujete da Ja Jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.’   Ivan 8:24.

‘Reče joj Isus: Ja Sam uskrsnuće i život: tko u Mene vjeruje, ako je i bio mrtav, živjet će. I tko god živi i vjeruje u Mene, neće umrijeti nikada.’  Ivan 11:25, 26.

‘Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u Mene vjeruje u tami ne ostane.’ Ivan 12:46; 8:12.

‘Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da možete postati sinovi svjetlosti.’  Ivan 12:36.

‘Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas – sada je! – kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.’   Ivan 5:25.

‘Ostanite u Meni i Ja u vama… Ja Sam trs, vi loze. Tko ostaje u Meni i Ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez Mene ne možete učiniti ništa.’  Ivan 15:4, 5.

‘Trebali su prebivati u Gospodu, i Gospod u njima.’  Ivan 14:20; 17:23.

‘Ja Sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po Meni.’  Ivan 14:6.

[7]        U ovim kao i u svim drugim odlomcima gdje se spominje ‘Otac, misli se na Božansko koje je u Gospodu bilo od začeća; koje je, u skladu sa Doktrinom Vjere Kršćanskog svijeta, bilo poput duše u tijelu čovjeka. Sâmo Ljudsko od ovog Božanskog je Sin Božji. Dakle, pošto je ovo Ljudsko također bilo učinjeno Božanskim; i, da čovjek ne bi pristupao Ocu jedino, i na taj način ne bi u misli, vjeri, i posljedično u obožavanju odvajao Oca od Gospoda u Kojem je Otac, Gospod stoga, nakon učenja da su Otac i On jedno, da je Otac u Njemu i On u Ocu, da čovjek treba prebivati u Njemu, i da nitko ne dolazi k Ocu osim kroz Njega, dalje naučava da mi moramo vjerovati u Njega i da je čovjek spašen vjerom koja je usmjerena k Njemu.

[8]        Da je Ljudsko u Gospodu bili učinjeno Božanskim je istina koju mnogi u Kršćanskom svijetu ne mogu zamisliti (ne mogu formirati ideju o toj činjenici); poglavito iz razloga da oni o čovjeku razmišljaju od njegovog matarijalnog a ne od njegovog duhovnog tijela; iako su svi anđeli, koji su duhovna bića, također ljudi u savršenoj (potpunoj) formi; i, nadalje, sve Božansko što proizlazi od Jehove Boga, od njegovih prvih stvari u nebu sve do njegovih posljednjih stvari u svijetu, teži prema ljudskoj formi.

Anđeli su u ljudskoj formi, i svaka Božanska stvar također teži k toj formi, kao što se može vidjeti u djelu ‘Nebo i Pakao’, br. 73-77 i br. 453-460, i biti će još potpunije ilustrirano u naknadnim djelima, koja će biti iz Anđeoske Mudrosti u svezi Gospoda. 

33. (4) GOSPOD JE UČINIO SVOJE LJUDSKO BOŽANSKIM KUŠNJAMA KOJE JE PRIMIO NA SEBE, I ZATIM NEPRESTANIM POBJEDAMA.

Ovo je bilo obrađeno iznad u brojevima 12-14; i sada će jedino sljedeća opažanja biti nadodana. Kušnje nisu ništa drugo nego borbe protiv zala i neistina; a pošto su zla i neistine iz pakla, one su također i borbe protiv paklova. Štoviše, u slučaju ljudi koji trpe duhovne kušnje, prisutni su zli duhovi iz pakla koji pobuđuju kušnje. Čovjek ne zna da ih zli duhovi pobuđuju; pa ipak da je takvo činjenično stanje mi je bilo obznanjeno putem jako puno iskustva.

[2]        Iz tog razloga se događa da, kada čovjek u kušnjama pobjedi od Gospoda, on je povučen iz pakla i uzdignut u nebo. Otud je da je posredstvom kušnji, ili borbi protiv zala, čovjek napravljen duhovnim i time anđelom. Gospod se, međutim, borio Svojom vlastitom snagom protiv svih paklova i potpuno ih pobijedio i pokorio; i tako ih, kako je istovremeno proslavio Svoje Ljudsko, On drži pobjeđenima i pokorenima do vječnosti.

[3]        Jer, prije dolaska Gospodnjeg, paklovi su narasli do takve mjere da su počeli nasrtati na same anđele nebeske; i na isti način nasrtati na svakog čovjeka koji dođe u svijet, i svakog čovjeka koji ode iz njega. Paklovi su narasli do takve mjere pošto je Crkva bila u potpunosti opustošena, a ljudi na svijetu su se, zbog prakticiranja idolopoklonstva, nalazili jedino u neistinama i zlu; a paklovi su od ljudi. Iz tog razloga je bilo, da Gospod nije došao na svijet, ni jedan čovjek ne bi mogao biti spašen. Jako puno je rečeno o ovim borbama Gospodnjim u Davidovim Psalmima i Prorocima, ali jako malo u Evanđelistima. Te borbe su ono što ne naznačeno kušnjama koje je Gospod istrpio, od kojih je posljednja bila muka križa; i na račun njih se On naziva Spasiteljem i Iskupiteljem.

[4]        O ovome ljudi u Crkvi znaju onoliko da kažu kako je Gospod pobijedio smrt, ili vraga, to jest, pakao, i da je uskrsnuo kao pobjednik; i također, da bez Gospoda nema spasenja. Štoviše, u onome što slijedi će se vidjeti da je On proslavio Svoje ljudsko, i da je On tako postao Spasitelj, Iskupitelj, Obnovitelj i Regenerator do vječnosti. Da je Gospod postao Spasiteljem kroz Njegove borbe, ili kušnje, je očigledno iz brojnih odlomaka navedenih iznad, u brojevima 12-14; i iz sljedećeg u Izaiji:

Dan osvete Mi je u srcu, došla je godina Mojeg iskupljenja…
Izgazih ih u gnjevu Svojem… snagu Sam njihovu oborio na zemlju…
Tako On postade njihov Spasitelj.’    Izaija 63:4, 6, 8.

U ovom se poglavlju obrađuju Gospodnje borbe. I u Psalmima:

‘Podignite glave vaše, O vi kapije; dižite se, vrata svijeta, da uniđe Kralj slave.’   Psalam 24:7, 8.

Ove su riječi također izgovorene u odnosu na Gospoda.

34. (5) POTPUNO SJEDINJENJE BOŽANSKOG I LJUDSKOG U GOSPODU JE BILO OSTVARENO MUKOM KRIŽA, ŠTO JE BILA ZADNJA OD KUŠNJI.

Ovo je bilo potvrđeno iznad u poglavlju posvećenom tome, gdje je bilo ukazano kako je Gospod došao u svijet podrediti paklove i proslaviti Svoje Ljudsko, i da je muka križa bila posljednja borba, posredstvom koje je On potpuno nadvladao paklove i potpuno proslavio Svoje Ljudsko. E sad, pošto je Gospod mukom križa potpuno proslavio Svoje Ljudsko, to jest, sjedinio ga sa Svojim Božanskim i tako Svoje Ljudsko također učinio Božanskim, slijedi da je On Jehova i Bog s obzirom na obadvoje, Božansko i Ljudsko.

[2]        Prema tome, On se u mnogim odlomcima u Riječi Božjoj naziva Jehova, Bog, i Svetac Izraelov, Iskupitelj, Spasitelj i Stvoritelj; kao u sljedećim:

‘Marija reče: Veliča duša moja Gospoda, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju.’   Luka 1:46, 47.

‘Anđeo reče pastirima… Evo, donosim vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Koji je Krist, Gospod.’  Luka 2:10, 11.

‘Rekoše… Ovo je uistinu Krist, Spasitelj svijeta.’   Ivan 4:42.

‘Ja, Jehova Bog, Sam pomoć tvoja, i tvoj je Iskupitelj, Svetac Izraelov.’   Izaija 41:14.

‘Sada ovako govori Jehova, Stvoritelj tvoj, Jakove, Koji te sazdao, Izraele… jer Iskupio Sam te. Jer Ja Sam Jehova, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj Spasitelj.’    Izaija 43:1¸ 3.

‘Ovako govori Jehova, Iskupitelj vaš, Svetac Izraelov; Ja Sam Jehova, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, Kralj vaš!’    Izaija 43:14, 15.

‘Ovako govori Jehova, Svetac Izraelov, njegov Tvorac, … Spasitelj.’  Izaija 45:11, 15.

‘Ovako govori Jehova, Iskupitelj tvoj, Svetac Izraelov.’ Izaija 48:17.

‘I znat će svako tijelo da Sam Ja, Jehova, Spasitelj Tvoj, i da je tvoj Iskupitelj Silni Jakovljev.’  Izaija 49:26.

‘Onda će Iskupitelj doći u Sion.’  Izaija 59:20.

‘Da možeš znati da Sam Ja, Jehova, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Iskupitelj.’    Izaia 60:16.

‘Jehova, Stvoritelj tvoj iz majčine utrobe.’  Izaija 49:4.

‘Jehova, moja Stijena (Snaga) i moj Iskupitelj.’  Psalam 19:14.

‘Spominjahu se da je Bog bio Hridina njihova, i Svevišnji Bog njihov Iskupitelj.’    Psalam 78:35.

‘Ovako govori Jehova, Iskupitelj tvoj, i Stvoritelj tvoj od utrobe majčine.’  Izaija 44:24.

‘A Iskupitelj naš, ime mu je Jehova nad Vojskama, Svetac Izraelov.’  Izaija 47:4.

‘U ljubavi vječnoj smilovah se tebi, govori Jehova, tvoj Iskupitelj.’  Izaija 54:8

‘Moćan je njihov Iskupitelj, ime Mu Jehova nad Vojskama.’    Jeremija 50:34.

‘Nek’ Izrael čeka Jehovu. Jer je u Jehove milosrđe i obilno je u Njega iskupljenje;
On će iskupiti Izraela od svih grijeha njegovih.’  Psalam 130:7, 8

‘Jehova Bog je moja stijena i moja utvrda, i rog mojeg spasenja, Moj Spasitelj.’  2 Samuel 22:2, 3. 

‘Ovako govori Jehova, iskupitelj Izraelov, Svetac njegov… Kad vide, dići će se kraljevi… zbog Jehove, Koji je vjernost Svoju pokazao, Sveca Izraelova, Koji te izabrao.’ Izaija 49:7.

‘Sigurno je Bog u Tebi, nema drugoga Boga pored Tebe. Doista Ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.’   Izaija 45:14, 15.

‘Ovako govori kralj Izraelov i Iskupitelj njegov, Jehova nad Vojskam… osim Mene Boga nema.’   Izaija 44:6.

‘Ja sam Jehova, i pored mene drugog Spasitelja nema.’  Izaija 43:11.

‘Nisam li Ja, Jehova? Nema drugoga Boga do Mene; Boga pravednog i Spasitelja osim Mene nema.’   Izaija 45:21.

‘Ja Sam Jehova Bog…  drugog Boga osim Mene ne ljubi! Osim Mene nema Spasitelja.’   Hošea 13:4.

‘Nisam li Ja, Jehova? Nema drugoga Boga do Mene; Boga pravednog i Spasitelja osim Mene nema. Obratite se k meni (u Mene gledajte) da se spasite, svi krajevi zemlje, jer Ja Sam Bog, i nema drugoga!’   Izaija 45:21, 22.

‘Ime Mu je Jehova nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike On će se zvati.’   Izaija 54:5.

[3]        Iz ovih odlomaka se može vidjeti da Gospodnje Božansko, koje se naziva Otac i ovdje Jehova i Bog, i Božansko Ljudsko, koje se naziva Sin i ovdje Iskupitelj i Spasitelj, i također Stvoritelj, to jest, Obnovitelj i Regenerator, nisu dvoje, već jedno. Jer ne samo da je spomenut Jehova, Bog, i Svetac Izraelov, Iskupitelj i Spasitelj, već je također rečeno kako Jehova jest Iskupitelj i Spasitelj; zaista, također je rečeno da je Jehova Spasitelj i da pored Njega drugog nema. Iz ovog je sasvim jasno vidljivo da su Božansko i Ljudsko u Gospodu jedna Osoba, i da je Ljudsko također Božansko; jer Iskupitelj i Spasitelj svijeta nije nitko drugi nego Gospod s obzirom na Božansko Ljudsko, koje se naziva Sin. Štoviše, iskupljenje i spasenje sačinjavaju obilježja svojstvena Njegovom Ljudskom, koja se nazivaju zasluga i pravednost; jer ono je istrpilo kušnje i muku križa; i na taj način je Svojim Ljudskim On iskupio i spasio čovječanstvo.

[4]        Zatim, pošto nakon unije Ljudskog sa Božanskim u Sebi, koja je bila poput one duše i tijela kod čovjeka, oni više nisu bili dvije već jedna Osoba, u skladu sa doktrinom Kršćanskog svijeta, prema tome je Gospod s obzirom na obadvoje Jehova i Bog. Tako je nekad spomenut Jehova a nekad Svetac Izraelov, Iskupitelj i Spasitelj, a ponekad Jehova Iskupitelj i Spasitelj; kao što se može vidjeti iz navedenih odlomaka, gdje čitamo:

‘Krist Spasitelj.’  Luka 2:10, 11; Ivan 4:42.

‘Bog, i Bog Izraelov (se nazivaju) Spasitelj i Iskupitelj.’   Luka 1:47; Izaija 45:15; 54:5; Psalam 78:35.

‘Jehova Svetac Izraelov, Spasitelj i Iskupitelj.’  Izaija 41:14; 43:3, 11, 14, 15; 47:17; 49:7; 54:5.

‘Jehova, Spasitelj, Iskupitelj, i Stvoritelj.’   Izaija 44:6; 47:4; 49:26; 54:5, 8; 63:16; Jeremija 50:34; Psalam 19:14; Psalam 130:7, 8; 2 Samuel 22:2, 3.

‘Jehova Bog Iskupitelj i Spasitelj, i pored Mene drugog nema.’  Izaija 43:11; 44:6; 45:14, 15, 21, 22; Hošea 13:4.

35. (6) GOSPOD JE SUKCESIVNO SKINUO LJUDSKO PRISVOJENO OD MAJKE, I OBUKAO LJUDSKO OD BOŽANSKOG U SEBI SAMOM. TO JE BOŽANSKO LJUDSKO, I SIN BOŽJI.

Poznato je kako je Gospod imao Božansko i Ljudsko, Božansko od Jehove Oca, a Ljudsko od Djevice Marije. Posljedično tome, On je bio obadvoje, Bog i Čovjek, i na taj način je imao Božansku Suštinu i Ljudsku Prirodu; Božansku Suštinu od Oca, a Ljudsku Prirodu od majke. Stoga je On bio jednak Ocu s obzirom na Božansko, ali podređen Ocu s obzirom na Ljudsko. Štoviše, On nije preobrazio (promijenio) tu Ljudsku Prirodu od majke u Božansku Suštinu, niti ju je On promiješao sa Božanskom Suštinom. Ovo naučava Doktrina Vjere, koja se naziva Atanasijevo Vjerovanje. Jer Ljudska Priroda ne može biti preobražena (promijenjena) u Božansku Suštinu, niti ona može biti promiješana sa ovom Suštinom.

[2]        Pa ipak u skladu sa istim Vjerovanjem je naša doktrina da je Božansko prisvojilo Ljudsko, to jest, sjedinilo ga sa samim sobom, kao što je duša sjedinjena sa tijelom, tako da oni nisu bili dvije već jedna Osoba. Iz ovog slijedi da je Gospod skinuo Ljudsko od majke, koje je u sebi bilo poput ljudskog bilo kojeg drugog čovjka i posljedično materijalno, i obukao Ljudsko od Oca, koje je u sebi poput Njegovog Božanskog i posljedično tome supstancijalno; tako da je Ljudsko također bilo učinjeno Božanskim. Otud je da se, u Proročkoj Riječi, Gospod naziva, čak s obzirom na Njegovo Ljudsko, Jehova i Bog; i u Evanđeljima, On se naziva Gospod, Bog, Mesija ili Krist, i Sin Božji, u Kojeg ljudi moraju vjerovati, i Koji će ih spasiti.

[3]        Dakle, pošto je Gospod od početka imao Ljudsko od majke, koje je On sukcesivno skinuo, prema tome, dok je bio u svijetu, On je prolazio kroz dva stanja, koja se nazivaju stanje poniženja (humiliation) ili pražnjenja (exinanition)*, i proslavljeno stanje ili stanje ujedinjenja sa Božanskim koje se naziva Otac. On je bio u stanju poniženja u onoj mjeri, i kada, je bio u Ljudskom od majke; a On je bio u proslavljenom stanju u onoj mjeri, i kada, je bio u Ljudskom od Oca. U stanju poniženja On se molio Ocu kao da je različit od Njega; ali u proslavljenom stanju je On govorio sa Ocem kao sa Samim Sobom. U ovom potonjem stanju je On rekao kako je Otac bio u Njemu, i On u Ocu, i da su Otac i On bili Jedno; ali u stanju poniženja je On prolazio kušnje i podnašao križ, i molio se Ocu da Ga ne zaboravi; jer Božansko nije moglo biti kušano, a još manje je moglo trpjeti križ. Iz ovih razmatranja je sada očigledno da je On, putem kušnji i neprestanim pobjedama u njima, i mukom križa, koja je bila posljednja od kušnji, u potpunosti pobijedio paklove, i potpuno proslavio Svoje Ljudsko, kao što je bilo ukazano iznad.

[4]        Da je Gospod skinuo Ljudsko od majke, i obukao Ljudsko od Božanskog u Sebi Samome koje se naziva Otac, je očigledno također iz ove okolnosti da, kadgod je u stvari govorio sa majkom, On ju nije nazivao ‘Majko’, nego ‘Ženo’. Postoje jedino tri prilike zabilježene u Evanđeljima kada je Gospod u stvari govorio majci, ili ju spomenuo. U dvije od njih On ju je nazvao ‘Ženo’, a u trećoj ju On nije priznao kao majku. On ju je dva puta nazvao ‘Ženo’, kao što čitamo u Ivanu:  

‘Isusu će Njegova majka: Vina nemaju. Kaže joj Isus: Ženo, što Ja imam s tobom? Još nije došao Moj čas!’   Ivan 2: 3,4.

 I u istom: 

‘Kad je Isus, sa križa, vidio Njegovu majku i učenika kojeg je ljubio kako stoji kraj nje, reče majci:  Ženo! Evo ti sina! Zatim reče učeniku: Evo ti majke!’  Ivan 19:26, 27.

U ni jednoj prilici je On nije priznao, kako čitamo u Luki:

‘Javiše mu: Majka Tvoja i braća Tvoja stoje vani i žele Te vidjeti. A Isus im je odgovorio rekavši: Majka Moja, braća Moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.’  Luka 8:20, 21; Matej 12:46-49; Marko 3:31-35.

 Na drugim mjestima je Marija nazvana Njegovom majkom, ali ne iz Njegovih vlastitih usta.

[5]        Ovo je također potvrđeno činjenicom da On sebe nije priznao kao Sina Davidova; jer čitamo u Evanđeljima:

‘Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: Što mislite o Kristu? Čiji je On sin? Kažu Mu: Davidov. A On će njima: Kako Ga onda David u Duhu naziva Gospodom, kad veli: Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi Mi zdesna dok ne položim neprijatelje Tvoje za podnožje nogama Tvojim? Ako Ga dakle David naziva Gospodom, kako Mu je sin? I nitko Mu nije mogao odgovoriti ni riječi.’    Matej 22:41-46; Marko 12:35-37; Luka 20:41-44; Psalam 110:1.

Iz ovih odlomaka je očigledno da Gospod, s obzirom na Njegovo proslavljeno Ljudsko, nije bio niti Marijin niti Davidov Sin.

[6]        Prirodu Svoga proslavljenog Ljudskog je On ukazao Petru, Jakovu i Ivanu kada je:

Pred njima bio preobražen; i Njegovo lice sjalo kao sunce,
a Njegova odjeća je bila bijela poput svjetla;
I kada se glas čuo iz oblaka govoreći, Ovo je Sin Moj ljubljeni,
 u Kojem Mi sva milina; Njega slušajte.’   Matej 17:1-8; Marko 9:2-8; Luka 9:28-36.

Gospod je također bio viđen od strane Ivana

‘Kao sunce što sjaji u svoj svojoj snazi.’  Otkrovenje 1:16.

[7]        Da je Ljudsko Gospoda bilo preobraženo je očigledno iz onog što je rečeno o Njegovov proslavljivanju u Evanđeljima, kao iz ovih odlomaka:

U Ivanu: 

‘Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
On reče, Oče, proslavi ime Svoje! Uto dođe glas s neba: Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!’   Ivan 12:23, 28.

Pošto je Gospod bio proslavljen sukcesivno, iz tog razloga je rečeno, ‘Proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti.’

U istom Evanđelju:

‘Nakon što Juda iziđe, reče Isus: Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u Njemu. … Bog će Ga također proslaviti u Sebi, i uskoro će Ga proslaviti!’    Ivan 13:31, 32.

 I u istom: 

‘Isus reče: Oče, došao je čas: proslavi Sina Svoga da Sin također može proslaviti Tebe.’  Ivan 17:1, 5.

I u Luki: 

‘Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi, te uđe u Svoju slavu?’    Luka 24:26.

Ove riječi su rečene u vezi s Njegovim Ljudskim.

[8]        Gospod je rekao, ‘Bog je proslavljen u Njemu;’ i također, ‘Bog će Ga proslaviti u Sebi;’ i, dalje, ‘Proslavi Sina Svoga, da Sin Tvoje također može proslaviti Tebe.’ Ove stvari je Gospod rekao, pošto je sjedinjenje Božanskog sa Ljudskim, i Ljudskog sa Božanskim bilo međusobno. Prema tome je On također rekao:

‘Ja Sam u Ocu, i Otac je u Meni.’  Ivan 14:10, 11;

I također:

‘Sve Moje je Tvoje, i sve Tvoje je Moje.’  Ivan 17:10.

Tako je sjedinjenje bilo potpunu. Isto je sa svakim sjedinjenjem: ono nije potpuno ukoliko nije međusobno. Takvo također mora biti sjedinjenje Gospoda sa čovjekom, i čovjeka sa Gospodom, kao što On naučava u Ivanu:

‘U taj dan ćete znati da… ste u Meni i Ja u vama.’   Ivan 14:20.

I na drugom mjestu:

‘Ostanite u Meni i Ja u vama… Tko ostaje u Meni i Ja u njemu, taj donosi mnogo roda.’    Ivan 15:4, 5.

[9]        Pošto je Ljudsko Gospoda bilo proslavljeno, to jest, učinjeno Božanskim, stoga je On, nakon smrti, ponovno uskrsnuo trećeg dana sa Svojim cijelim tijelom. Kako bi čovjek mogao znati, i da nitko ne bi mogao sumnjati, da je Gospod ustao sa cijelim Svojim tijelom, On nije samo proglasio to putem anđela koji su bili u grobnici, već je također ukazao Sebe u Svojem Ljudskom tijelu pred Njegovim Učenicima, govoreći im, kada su povjerovali kako su vidjeli duha:

‘Pogledajte ruke Moje i noge! Ta Ja Sam! Opipajte Me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da Ja imam. Rekavši to, pokaza im ruke i noge.’   Luka 24:39, 40; Ivan 20:20.

I dalje:

‘Isus će Tomi: Prinesi prst ovamo i pogledaj Mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u Moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran…. Odgovori  Mu zatim Toma: Gospod moj i Bog moj!’   Ivan 20:27, 28.

[10]      Da bi Gospod mogao još sigurnije dokazati kako nije bio duh, već Čovjek, rekao je učenicima:

‘Imate li ovdje što za jelo? Oni Mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.’ Luka 24:41-43.

Pošto Njegovo tijelo sada nije bilo materijalno, već supstancijalno, stoga je:

‘On došao k učenicima, kroz zatvorena vrata.’  Ivan 20:19, 26.

I nakon što je bio viđen:

‘On je postao nevidljiv.’  Luka 24:31.

Kako je Gospod sada bio takve prirode, to jest, Božanske, On je bio uznešen, i sjeo je s desne strane Boga; jer rečeno je u Luki:

‘I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.’  Luka 24:51;

I u Marku: 

‘I Gospod Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.’  Marko 16:19.

Sjesti s desne strane Boga predstavlja Božansku Svemoć.

[11]      Pošto se Gospod uzdigao u nebo i sjeo s desnu stranu Boga, čime je predstavljena Božanska Svemoć, sa Božanskim i Ljudskim koji su sjedinjeni u jedno, slijedi da je Njegova Ljudska supstanca ili suština baš kao i njegova Božanska suština. Pretpostaviti drugačije bi bilo razmišljati kako je Njegovo Božansko bilo uznešeno na nebo i sjedi s desnu stranu Boga, a ne istovremeno i Njegovo Ljudsko. Ovo je, međutim, protivno Svetim Pismima, i također protivno Kršćanskoj doktrini, koja je, da su Bog i Čovjek u Kristu kao duša i tijelo; i da bi razdvojiti ove bilo protivno zdravom razumu. Ova unija Oca sa Sinom, ili Božanskog sa Ljudskim, je također naznačena u sljedećim odlomcima:

‘Izišao Sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.’     Ivan 16:28.

‘Sad odlazim i idem Onomu Koji Me posla.’  Ivan 7:33; 16:5; 17:11, 13; 20:17.

‘A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?’  Ivan 6:62.

‘Nitko nije uzašao na nebo doli Onaj Koji siđe s neba, Sin Čovječji.’  Ivan 3:13.

Svaki čovjek koji je spašen doista biva uzdignut u nebo, ipak ne sam od sebe, već od strane Gospoda (uz pomoć Gospoda). Gospod je jedini bio uzdignut Sam od Sebe.

*Pražnjenje (Exinanition), stanje tijekom kojeg je bila skinuta materijalna nasljednost.

36. (7) NA TAJ NAČIN JE BOG POSTAO ČOVJEK, KAO U PRVIM STVARIMA TAKO TAKOĐER I U POSLJEDNJIM.

Bog je Čovjek, i svaki anđeo i duh je čovjek od Boga. Ovo je ukazano na nekoliko mjesta u djelu ‘Nebo i Pakao’; a bit će u potpunosti ukazano u malim djelima o ‘Anđeoskoj Mudrosti’. E sad, Bog je od početka bio Čovjek u prvim stvarima, ali ne u posljednjim; ali nakon što je On prisvojio Ljudsko u svijetu, On je također postao Čovjek u krajnjim stvarima. Ovo slijedi iz onog što je upravo bilo ustvrđeno, da je Gospod ujedinio Svoje Ljudsko sa Svojim Božanskim, i tako također učinio Božanskim Svoje Ljudsko. Otud je da se za Gospoda kaže kako je Početak i Kraj, Prvi i Posljednji, i Alfa i Omega; kao u Otkrovenju:

‘Ja Sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak, govori Gospod Bog – Onaj Koji jest i Koji bijaše i Koji dolazi, Svemogući.’  Otkrovenje 1:8.

‘Kada je Ivan ugledao Sina Čovječjeg – sred sedam svijećnjaka… pao Mu je pred noge kao mrtav. Ali On je stavio na njega desnicu govoreći… Ja Sam Prvi i Posljednji.’  Otkrovenje 1:13, 17; 2:8; 21:6.  

‘Evo, dolazim ubrzo… naplatit ću svakom čovjeku po njegovu djelu! Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!’  Otkrovenje 22:12, 13.

I u Izaiji:

‘Ovako govori kralj Izraelov i Iskupitelj njegov, Jehova nad Vojskama: ‘Ja Sam Prvi i Ja Sam Posljednji.’    Izaija 44:6; 48:12.

Spread the Truth