VI
GOSPOD SE S OBZIROM NA NJEGOVO BOŽANSKO LJUDSKO
NAZIVA ‘SIN BOŽJI’; A KAO RIJEČ, ‘SIN ČOVJEČJI’
19. U Kršćanskoj Crkvi ne postoji ni jedna druga ideja (pretpostavka) nego da je Sin Božji druga Osoba Božanstva, zasebna (različita) od Osobe Oca, odakle je proizašlo vjerovanje u Sina Božjeg rođenog od vječnosti. Kako je ovo vjerovanje bilo opće prihvaćeno, a kako se odnosi na Boga, nitko nije imao ikakve mogućnosti ili slobode razmišljati o tome na bilo kojem stupnju razumijevanja, čak ni u tolikoj mjeri da se pomisli, ‘Što to može značiti biti rođen od vječnosti?’ Jer svatko tko razmišlja o tome iz svog razumijevanja (koristeći svoj razum) mora zasigurno reći u sebi, ‘Ovo nadilazi moje razumijevanje; ali ja to ipak potvrđujem (govorim/tvrdim), pošto drugi tako kažu, i vjerujem u to, pošto drugi vjeruju. Neka se zna, međutim, da nema Sina od vječnosti, već da je Gospod od vječnosti. Kada se zna što je Gospod, a što Sin, čovjek onda, ali nikako ne prije, može razmišljati iz razumijevanja o Trojedinom Bogu.
[2] Da je ‘Sin Božji’ Gospodnje Ljudsko, koje je bilo začeto od strane Jehove Oca, i rođeno od Djevice Marije, se jasno vidi iz sljedećih odlomaka:
U Luki:
‘Anđeo Gabrijel je bio poslan u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip, iz kuće Davidove; a djevica se zvala Marija. I anđeo je ušao k njoj, i rekao joj ‘Zdravo, ti što uvelike si povlaštena, Gospod je s tobom: blažena si ti među ženama.’ A kada ga je ona ugledala, smete (uznemiri) se na njegove riječi, te stade razmišljati kakav bi to pozdrav mogao biti. No anđeo joj reče: ‘Ne boj se, Marijo! Jer našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš Mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega… Nato će Marija anđelu: Kako će to biti kad ja čovjeka ne poznajem? A Anđeo joj odgovori i reče joj: ‘Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će se također ta Sveta Stvar koju ćeš poroditi zvati Sin Božji.’ Luka 1:26-35.
Ovdje je rečeno, ‘Začet ćeš i roditi Sina: On će biti velik, i zvat će se Sin Svevišnjega.’ I opet, ‘Ta Sveta Stvar koju ćeš poroditi će se zvati Sin Božji.’ Iz ovog je očigledno kako je Ljudsko začeto od Boga i rođeno od Djevice Marije ono što se naziva ‘Sin Božji’.
[3] U Izaiji:
‘Gospod Osobno će vam dati znak: Evo, začet će djevica i roditi Sina i nadjenut će Mu ime ‘Bog(-je)-sa-nama (Emanuel)!’ Izaija 7:14.
Očigledno je kako je Sin začet od Boga i rođen od djevice Onaj koji će se zvati Bog(-je)-sa.nama, i posljedično tome Koji je Sin Božji. Da je to tako je također potvrđeno u Mateju 1:22, 23.
[4] Ponovo u Izaiji:
‘Jer, Dijete nam se rodilo, Sina dobismo; vlast će Mu na ramenima biti. I zvat će se: Prekrasni, Savjetnik, Bog, Silni (Junak), Otac Vječni, Princ Mironosni.’ Izaija 9:6, 7.
Isto je ovdje jasno rečeno; jer rečeno je, ‘Dijete nam se rodilo, Sina dobismo,’ koji nije Sin od vječnosti, nego Sin rođen u svijetu. Ovo je također očigledno iz prorokovih riječi u sljedećem stihu, br. 7, koje su slične onima koje je anđeo Gabrijel izrekao Mariji u Luki 1:32, 33.
[5] U Psalmima:
‘Objavit ću proglas: Jehova je rekao, ‘Ti si Sin moj; danas Te rodih.
Poljubite Sina, da se ne razgnjevi, te ne propadnete na putu.’ Psalam 2:7, 12.
Niti se ovdje misli na ikakvog Sina od vječnosti, već na Sina rođenog u svijetu; jer ovo je proročanstvo u svezi Gospoda Koji će (tek) doći; i prema tome se naziva ‘proglasom kojeg je Jehova dao’ Davidu. ‘Danas’ nije od vječnosti, već u vremenu.
[6] Ponovno u Psalmima:
‘Postavit ću Njegovu ruku također i u more… On će Me zvati: ‘Ti si Otac Moj, Ja ću Ga Prvo-rođencem Svojim učiniti.’ Psalam 89:26-28.
Cijeli ovaj Psalam tretira Gospoda Koji treba doći. Prema tome On je Onaj na Kojeg se misli (kada kaže) kako će ‘Jehovu zvati Svojim Ocem’, i Koji treba biti ‘Prvo-rođeni’, i stoga Koji je Sin Božji.
[7] Tako također i u drugim odlomcima, kao tamo Gdje se naziva,
‘Izdanak iz stabla Jišajeva.’ Izaija 11:1;
‘Grana Davidova.’ Jeremija 23:5, 6;
‘Rod ženin.’ Postanak 3:15;
‘Jedinorođeni.’ Ivan 1:18;
‘Svećenik dovijeka, i, Gospod.’ Psalam 110:4, 5.
[8] U Židovskoj Crkvi, je pod ‘Sinom Božjim’ bio shvaćen Mesija, Kojeg su očekivali, i o Kojem su znali da se treba roditi u Betlehemu. Da su pod ‘Sinom Božjim’ razumjeli Mesiju je očigledno iz sljedećih odlomaka:
U Ivanu:
‘Petar je rekao, Mi vjerujemo i sigurni smo da si Ti Krist, Sin Boga živoga.’ Ivan 6:69.
U istome:
‘Ti si Krist, Sin Božji, Koji će doći na svijet.’ Ivan 11:27.
U Mateju:
‘Veliki svećenik je zapitao Isusa, da li je On bio Krist, Sin Božji. Isus mu je rekao, Ja Jesam.’ Matej 26:63, 64; Marko 14:62.
U Ivanu:
‘Ove stvari su zapisane, da mognete vjerovati da Isus jeste Krist, Sin Božji.’ Ivan 20:31; i Marko 1:1.
[9] ‘Krist’ je Grčka riječ koja znači ‘Pomazanik’, isto što i ‘Mesija’ na Hebrejskom jeziku; i prema tome je rečeno u Ivanu:
‘Pronašli smo Mesiju, što znači, kad se prevede, Krist(a).’ Ivan 1:41;
I na drugom mjestu,
‘Žena reče, Ja znam da će Mesija doći, Koji se naziva Krist.’ Ivan 4:25.
Bilo je ukazano u prvom poglavlju da Zakon i Proroci, to jest, cijela Riječ Starog Testamenta, govori o Gospodu. Prema tome, Sin Božji Koji će doći ne može naznačavati ništa drugo nego Ljudsko koje je Gospod prisvojio na svijetu.
[10] Iz ovog slijedi kako je ovo Ljudsko ono na koje se, prilikom Njegovog krštenja, mislilo pod ‘Sinom, kojeg je Jehova, glasom sa neba, tako nazvao kada je Isus bio kršten:
‘Ovo je Moj Sin ljubljeni, u Kojem sam prezadovoljan.’ Matej 3:17; Marko 1:11; Luka 3:22;
jer Njegovo Ljudsko je bilo kršteno; i kada je bio preobražen:
‘Ovo je Moj Sin ljubljeni, u kojem sam prezadovoljan, Njega slušajte.’ Matej 17:5; Marko 9:7; Luka 9:35;
I također u drugim odlomcima, kao u:
Mateju 8:29; 14:33; 27: 43, 54; Marku 3:11; 15:39; Ivanu 1:18, 34, 49; 3:18; 5:25; 10:36; 11:4.
20. Pošto se pod ‘Sinom Božjim’ misli na Gospoda Njegovog Ljudskog što se tiče, kojeg je On prisvojio u svijetu, što je Božansko Ljudsko, očigledno je što označavaju Gospodnje riječi, tako često ponavljane, da je On bio poslan na svijet od strane Oca, i da je proizišao iz Oca. ‘Biti poslan na svijet od strane Oca’ znači da je bio začet od strane Jehove Oca. Da ‘biti poslan’, i ‘biti poslan od strane Oca’, ne predstavlja ništa drugo se vidi iz svih onih odlomaka gdje je također rečeno kako je ‘On činio Očevu volju i vršio djela Svoga Oca’. Ova djela su se sastojala u nadvladavanju paklova, proslavljivanju Njegovog Ljudskog, naučavanju Riječi i ustanovljavanju* Nove Crkve; a ova nikako ne bi mogla biti ostvarena osim posredstvom Ljudskog začetog od Jehove a rođenog od djevice; to jest, ukoliko Bog nije postao Čovjek(om). Ovo ćete vidjeti ako istražite one odlomke gdje su izrazi ‘poslan’ i ‘bio poslan’ korišteni kao u:
Mateju 10:40; 15:24; Marku 9:37; Luki 4:43; 9:48; 10:16; Ivanu 3:17, 34; 4:34; 5:23, 24, 36-38; 6:29, 39, 40, 44, 57; 7:16, 18, 28, 29; 8:16, 18, 29, 42; 9:4; 11:41, 42; 12:44, 45, 49; 13:20; 14:24; 15:21; 16:5; 17:3, 8, 21, 23, 25; 20:21;
i također oni odlomci gdje Gospod naziva Jehovu ‘Ocem’.
(*Latinski izraz ‘instaurare’, ustanoviti/postaviti, ali ne izvorno, već u smislu ‘obnavljajući’ i ‘popravljajući’.)
21. Mnogi u današnje vrijeme misle o Gospodu kako je On običan čovjek poput njih, pošto misle jedino o Njegovom Ljudskom, a ne istovremeno o Njegovom Božanskom; dok se ipak Njegovo Božansko i Njegovo Ljudsko ne mogu odvojiti. ‘Jer Gospod je Bog i Čovjek; a Bog i Čovjek u Gospodu nisu dvoje, već jedna Osoba, da, u potpunosti jedna, baš kao što su duša i tijelo jedan čovjek.’ Ovo je u skladu sa doktrinom koja je primljena (prevladava) u cijelom Kršćanskom svijetu a koja je bila formulirana od strane Crkvenih Vijeća, i naziva se doktrina Atanasijevog Vjerovanja. Prema tome, kako netko ne bi u budućnosti razdvojio u svojim mislima Božansko i Ljudsko u Gospodu, ja ga zaklinjem da čita odlomke iz Luke koji su gore citirani, a također i slijedeći iz Mateja:
‘A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. I ona će rodit Sina, a ti ćeš Mu nadjenuti ime Isus; jer On će spasiti narod Svoj od grijeha njegovih… Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi svog prvorođenog sina. I nadjenu Mu ime Isus.’ Matej 1:18-25
Iz ovih riječi, i iz onih zapisanih u Luki u svezi Gospodnjeg rođenja, i iz drugih gore navedenih, očigledno je kako ‘Sin Božji’ jeste Isus, Koji je bio začet od Jehove Oca, i rođen od Djevice Marije, o Kojem su svi Proroci i Zakon prorokovali do Ivana.
22. Onaj koji zna što se u Gospodu naziva ‘Sin Božji’ a što ‘Sin Čovječji’, je sposoban vidjeti mnoge tajne u Riječi: jer Gospod ponekad Sebe naziva ‘Sinom’, ponekad ‘Sinom Božjim’, a ponekad ‘Sinom Čovječjim’, uvijek u skladu sa subjektom koji se obrađuje (razmatra). Kada se obrađuju Njegovo Božansko, Njegovo jedinstvo sa Ocem, Njegova Božanska moć, vjera u Njega i život iz Njega, On onda Sebe naziva ‘Sinom’, i ‘Sinom Božjim’, kao u Ivanu 5:17-26; i na drugim mjestima. Gdje se, međutim, obrađuju Njegova muka, Sud, Njegov Dolazak, i, općenito, iskupljenje, spasenje, obnavljanje i regeneracija, onda On Sebe naziva ‘Sinom Čovječjim’, jer se onda misli na Njega kao Riječ.
Gospod je u Riječi Starog Testamenta imenovan različitim imenima. On je tamo imenovan Jehova, Jah, Gospod, Bog, Gospod Jehova, Jehova Zebaot, Bog Izraela, Svetac Izraelov, Moćni Jakovljev, Šadaj, Stijena; također Stvoritelj, Tvorac, Spasitelj i Iskupitelj; svugdje sukladno temi koja se obrađuje. Slučaj je sličan u Riječi Novog Testamenta, gdje se On naziva Isus, Gospod, Bog, Sin Božji, Sin Čovječji, Prorok, Jagnje, i također drugim imenima: pa ipak uvijek sukladno temi koja se tamo razmatra.
23. Nakon što je bilo ukazano na temelju čega se Gospod naziva ‘Sin Božji’: sada će biti ukazano na kojem temelju se On naziva ‘Sin Čovječji’. On se naziva ‘Sin Čovječji’ gdje se obrađuju Njegova muka, Sud, Njegov Dolazak, i, općenito, iskupljenje, spasenje, obnavljanje i regeneracija. Tome je razlog, da je Sin Čovječji Gospod kao (s obzirom na) Riječ; i kao Riječ je On patio, sudi, dolazi na svijet, iskupljuje, spašava, obnavlja i regenerira. Da je to tako se može vidjeti iz onog što sada slijedi.
24. (1) GOSPOD SE NAZIVA ‘SIN ČOVJEČJI’ KADA SE OBRAĐUJE NJEGOVA MUKA. Ovo je očigledno iz sljedećih odlomaka:
‘Isus reče učenicima, Evo, idemo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima; i oni će Ga osuditi na smrt, i predati poganima: A oni će Ga… izbičevati, popljuvati, i ubiti: ipak, trećeg dana će On ponovno ustati.’ Marko 10:33, 34
Isto tako na drugim mjestima, gdje je On predskazao Svoju muku, kao u Mateju 20:18, 19; Marku 8:31; Luki 9:22;
‘Isus reče učenicima… Evo, približio se čas, i Sin Čovječji će biti izdan i predan u ruke grešničke.’ Matej 26:45.
‘Anđeo reče ženama koje su došle do grobnice, Sjetite se kako vam je govorio… Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ponovno ustane.’ Luka 24:6, 7.
Gospod je onda Sebe nazivao ‘Sinom Čovječjim’ pošto je dopustio da se prema Njemu odnose na isti način kako su se odnosili prema Riječi, kao što je gore bilo ukazano u mnogim odlomcima (u potpunosti).
25. (2) GOSPOD SE NAZIVA ‘SIN ČOVJEČJI’ KADA SE OBRAĐUJE SUD. To je očigledno iz sljedećih odlomaka:
‘Kad Sin Čovječji dođe u Svojoj slavi… onda će sjesti na prijestolje slave Svoje. I Postavit će ovce Sebi zdesna, a jarce slijeva.’ Matej 25:31, 33.
‘Kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje Svoje slave… sudit će dvanaest plemena Izraelovih.’ Matej 19:28.
‘Doći će Sin Čovječji u slavi Oca svoga… i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.’ Matej 16:27.
‘Stoga uvijek budni budite… da budete dostojni… stajati ipred Sina Čovječjega.’ Luka 21:36.
‘U čas kad i ne mislite dolazi Sin Čovječji.’ Matej 24:44; Luka 12:40.
‘Otac ni jednog čovjeka ne sudi, već je sav sud predao Sinu… jer On je Sin Čovječji.’ Ivan 5: (22), 27.
Razlog zašto Gospod Sebe naziva ‘Sinom Čovječjim’ kada se obrađuje sud je da se sav sud ostvaruje u skladu sa Božanskom Istinom, koja je u Riječi. Da ova sudi svakoga Gospod Sam kaže u Ivanu:
‘I sluša li tko Moje riječi, a ipak ne vjeruje, Ja ga ne sudim: jer Ja nisam došao suditi svijet… Riječ koju Sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan.’ Ivan 12:47, 48.
I na drugom mjestu:
‘Sin Čovječji nije došao da sudi svijetu, nego da se svijet po Njemu može spasiti. Tko vjeruje u Njega, nije osuđen; a tko ne vjeruje već je osuđen, što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.’ Ivan 3:13, 17, 18.
Da Gospod ne osuđuje nikoga na pakao, ili pak nekog baca dolje u pakao; već da zli duh sam sebe baca dolje, može se vidjeti u djelu o NEBU I PAKLU, odlomci 545-550, 574. Pod ‘imenom’ Jehova, Gospod, i Sin Božji, se misli na Božansku Istinu, i posljedično Riječ, koja je od Njega, o Njemu, i stoga jeste On.
26. (3) GOSPOD SE NAZIVA ‘SIN ČOVJEČJI’ TAMO GDJE SE OBRAĐUJE NJEGOV DOLAZAK. Ovo je očigledno iz sljedećih odlomaka:
‘Učenici rekoše Isusu, Koji će biti znak Tvojeg Dolaska, i svršetka jednog perioda (iskupljenja)?’
Onda je Gospod predskazao uzastopne faze (stanja) Crkve sve do kraja; a u svezi njezinog kraja je rekao:
‘I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu… i ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.’ Matej 24:3, 30; Marko 13:26; Luka 21:27.
Pod ‘krajem jednog perioda (iskupljenja)’ se (u duhovnom značenju) misli na posljednju fazu Crkve; pod ‘Dolaskom (Sina Čovječjeg) na oblacima nebeskim u slavi’, se misli na otvaranje Riječi, i manifestaciju da je Riječ bila zapisana jedino u svezi Gospoda.
U Danijelu:
‘Gledah… i gle, na oblacima nebeskim dolazi jedan kao Sin čovječji.’ Danijel 7:13.
U Otkrovenju:
Gle, dolazi s oblacima, i svako oko će Ga vidjeti.’ Otkrovenje 1:7.
Ovo je također rečeno o Sinu Čovječjem, što se vidi iz trinaestog stiha istog poglavlja. Također je rečeno u drugom dijelu iste knjige,
‘Gledah, i, gle, bijel oblak, a na oblaku sjedi Jedan kao Sin Čovječji.’ Otkrovenje 14:14.
[2] Da je Gospod mislio na jednu stvar u Sebi pod ‘Sinom Božjim’, a drugu pod ‘Sinom Čovječjim’, je očigledno iz Njegovog odgovora velikom svećeniku:
‘Veliki svećenik reče Isusu: Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?’ Reče mu Isus: Ti si rekao: (da) Ja jesam! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.’ Matej 26:63, 64.
Ovdje je On najprije priznao da je bio Sin Božji, i nakon toga je rekao da će vidjeti Sina Čovječjeg kako sjedi s desne strane Sile, i dolazi na oblacima nebeskim. Ovime se misli da će, nakon muke na križu, On posjedovati Božansku silu otvaranja Riječi i ponovnog ustanovljavanja Crkve. Ovo ranije nije moglo biti ostvareno, pošto On tada još nije bio nadvladao paklove i proslavio Svoje Ljudsko. Što predstavlja ‘sjediti na oblacima’ i ‘doći u slavi’, objašnjeno je u djelu NEBO I PAKAO, br. 1.
27. (4) GOSPOD SE NAZIVA ‘SIN ČOVJEČJI’ GDJE SE OBRAĐUJE ISKUPLJENJE, SPASENJE, OBNAVLJANJE I REGENERACIJA. Ovo je očigledno iz sljedećih odlomaka:
‘Sin Čovječji je došao… dati Svoj život kao otkupninu za mnoge.’ Matej 20:28; Marko 10:45.
‘Sin Čovječji je došao da bi spasio a ne da bi uništio.’ Matej 17:11; Luka 9:56.
‘Sin Čovječji je došao tražiti i spasiti ono što je izgubljeno.’ Luka 19:10.
‘Sin Čovječji je došao da bi se kroz Njega svijet mogao spasiti.’ Ivan 13:17.
‘Onaj koji sije dobro sjeme je Sin Čovječji.’ Matej 13:37.
Ovdje se obrađuju Iskupljenje i Spasenje; a kako Gospod ove ostvaruje posredstvom Riječi, On prema tome Sebe ovdje naziva Sinom Čovječjim.
Gospod kaže:
‘Sin Čovječji ima moć opraštati grijehe.’ Marko 2:10; Luka 5:24, to jest; spasiti;
također, da je:
‘On Gospodar Šabata, jer je Sin Čovječji.’ Matej 12:8; Marko 2:28; Luka 6:5.
Jer On je Riječ, koju On onda naučava. Štoviše, On kaže u Ivanu:
‘Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: koju će vam dati Sin Čovječji.’ Ivan 6:27.
Pod ‘hranom’ se misli na svu istinu i dobro doktrine iz Riječi, i posljedično tome od Gospoda. Ovo je također značenje ‘mane’ u tom poglavlju, i ‘kruha koji silazi sa neba’; i također u sljedećim riječima istog poglavlja:
‘Ako ne jedete tijelo Sina Čovječjeg, i pijete Njegovu krv, u vama nema života.’ stih 53.
‘Tijelo’, ili ‘kruh’, je dobro ljubavi iz Riječi; ‘krv’, ili ‘vino’, je dobro vjere iz Riječi, a oboje su od Gospoda.
[2] ISTO PREDSTAVLJA ‘SIN ČOVJEČJI’ KADA SE O NJEMU GOVORI U DRUGIM ODLOMCIMA; kao u sljedećim:
‘Lisice imaju svoje rupe, a ptice nebeske svoja gnjezda; ali Sin Čovječji nema gdje Svoju glavu nasloniti.’ Matej 8:20; Luka 9:58.
Pod ovime se misli da Riječ nema mjesta kod Židova, kao što Gospod također kaže u Ivanu 8:37; niti je ona kod njih ostala, pošto Ga nisu priznali, Ivan 5:38, 39. U Otkrovenju također ‘Sin Čovječji’ predstavlja Gospoda kao Riječ:
‘Ugledao sam sred sedam svijećnjaka Jednog kao Sina Čovječjeg, odjevenog u dugu haljinu sve do stopala, i opasanog oko prsiju sa zlatnim pojasom.’ Otkrovenje 1:13 i nakon toga.
Ovdje je uz pomoć različitih stvari Gospod reprezentiran kao Riječ, i prema tome se On također naziva ‘Sin Čovječji’.
U Psalmima:
‘Tvoja ruka nek’ bude nad čovjekom desnice Tvoje, nad Sinom Čovječjim Kog si za Sebe snažnim učinio. Onda se više nećemo odmetnuti od Tebe; oživi nas.’ Psalam 80:17, 18.
‘Sin Čovječji na desnoj strani’ ovdje je također Gospod kao Riječ; stoga je, također, ‘Sin Čovječji’. On se naziva ‘Čovjekom desnice’ pošto Gospod ima silu po vrlini Božanske Istine, koja je isto tako Riječ. Štoviše, On je imao Božansku silu kada je Ispunio cijelu Riječ. Stoga On također reče:
‘Da će vidjeti Sina Čovječjeg kako sjedi s desnu stranu Oca, sa silom.’ Marko 14:62.
28. (5) ‘SIN ČOVJEČJI’ PREDSTAVLJA GOSPODA KAO RIJEČ, POŠTO SU PROROCI TAKOĐER BILI NAZIVANI SINOVIMA ČOVJEČJIM.
Proroci su bili nazivani sinovima čovječjim pošto su reprezentirali Gospoda kao (s obzirom na) Riječ, i posljedično su predstavljali doktrinu Crkve iz(vedenu iz) Riječi. na nebu se, kada su imenovani u Riječi, ništa drugo ne razumije pod prorocima; jer duhovno značenje ‘Proroka’, a također ‘Sina Čovječjeg’, je doktrina Crkve iz Riječi; a kada se Prorok koristi u slučaju Gospoda, onda je time predstavljena sâma Riječ. Prorok Danijel je bio nazivan Sinom Čovječjim, kao što se može vidjeti u Danijelu 8:17. Prorok Ezekijel je bio nazivan Sinom Čovječjim, kao što se može vidjeti u Ezekijelu 2:1, 3, 6, 8; 3:1, 3, 4, 10, 17, 25; 4:1, 16; 5:1; 6:2; 7:2; 8:5, 6, 8, 12, 15; 11:2, 4, 15; 12:2, 3, 9, 18, 22, 27; 13:2, 17; 14:3, 13; 15:2; 16:2; 17:2; 20:3, 4, 27, 46; 21:2, 6, 9, 12, 14, 19, 28; 22:18, 24; 23:2, 36; 24:2, 16, 25; 25:2; 26:2; 27:2; 28:2, 12, 21; 29:2, 18; 30:2, 21; 31:2; 32:2, 18; 33:2, 7, 10, 12, 24, 30; 34:2; 35:2; 36:1, 17; 37:3, 9, 11, 16; 38:2, 14; 39:1, 17; 40:4; 43:7, 10, 18; 44:5.
Iz svih ovih navedenih odlomaka je sada očigledno da se Gospod s obzirom na Njegovo Ljudsko naziva ‘Sin Božji’, a kao Riječ, ‘Sin Čovječji’.
