Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

IV. MUKOM KRIŽA GOSPOD NIJE UKLONIO GRIJEHE, VEĆ IH JE PONIO

Print Friendly, PDF & Email

IV

MUKOM KRIŽA GOSPOD NIJE UKLONIO GRIJEHE, VEĆ IH JE PONIO

15. Ima nekih unutar Crkve koji vjeruju kako je, pomoću muke križa, Gospod uklonio grijehe te Ocu pružio zadovoljenje, i tako iskupio čovječanstvo. Neki također vjeruju kako je On na Sebe prenio grijehe onih koji imaju vjeru u Njega, te da ih je ponio i bacio u dubine morske, to jest, u pakao. Ova vjerovanja (ideje) oni u sebi potvrđuju Ivanovim riječima u vezi s Isusom:

‘Evo, Jaganjac Božji, koji odnosi (uklanja) grijehe svijeta!’  Ivan 1:29;

i Gospodnjim riječima u Izaiji:

‘On je naše boli ponio, i na Sebe naše jade uzeo.
Za naše je prijestupe ranjen bio, zbog nepravdi naših Ga izudaraše: na Njega padne kazna – radi mira našeg, i Njegove nas rane iscjeliše.
A Jehova je svalio na Nj bezakonje nas sviju.
Ugnjetavan bijaše, i mučen, pa ipak nije otvorio usta Svojih: K’o jagnje na klanje odvedoše Ga.
Iz zemlje živih ukloniše Njega, za grijehe naroda mojeg je izudaran bio.
Grob Mu odrediše među zločincima, ali je u smrti Svojoj bio s bogatima.
Zbog patnja duše Svoje vidjet će svjetlost, i nasititi će se spoznajom njezinom.
Znanjem svojim… opravdat će mnoge; jer krivicu njihovu će na Sebe uzeti.
Dušu je Svoju ponudio na smrt: i među zlikovce bio ubrojen; i grijehe mnogih ponio je na Sebi; i zauzeo se za prijestupnike.’        Izaija 53:4 – do kraja.

Obadva ova odlomka se odnose na Gospodnje kušnje i muku; time što je ‘On odnio (uklonio) naše boli i jade’, i time što je ‘bezakonje nas sviju bilo svaljeno na Njega’, je predstavljeno isto što i ‘uzimanjem na sebe’* tugâ i nepravdi.’

*Glagol je ‘ponijeti’.

[2]        Najprije će, prema tome, biti utvrđeno što se naznačava sa uzimanjem na sebe nepravdi, i nakon toga, što je naznačeno njihovim uklanjanjem. ‘Uzaimati na sebe nepravde’ ne naznačava ništa drugo nego istrpjeti mučne kušnje; također dopustiti da Židovi naprave sa Njime ono što su napravili sa Riječju, i da Ga tretiraju na isti način pošto je On bio Riječ. Jer Crkva, kakva je u to vrijeme bila sa Židovima, je bila u potpunosti opustošena; a bila je opustošena time što su oni do te mjere izopačili (krivo protumačili) sve stvari od Riječi da tamo nije preostala ni jedna istina; i iz tog razloga oni nisu priznali Gospoda. To je ono što je naznačeno i predstavljeno svim okolnostima Gospodnje muke. Proroci su također bili tretirani na sličan način, pošto su reprezentirali Gospoda s obzirom na Riječ, i stoga s obzirom na Crkvu; a Gospod je i Sâm bio Prorok.

[3] Da je Gospod i Sâm bio Prorok se može vidjeti iz ovih odlomaka:

‘Isus reče, Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju, i u svom vlastitom domu.’  Matej 13:57; Marko 6:4; Luka 4:24.

‘Isus reče, Ne može biti da prorok pogine izvan Jeruzalema.’  Luka 13:33.

‘Rekoše o Isusu, To je On, Prorok iz Nazareta.’  Matej 21:11; Ivan 7:40, 41.

 ‘Sve obuze strah; te slavljahu Boga govoreći, kako je velik Prorok ustao među njima.’  Luka 7:16.

‘Da će Prorok biti podignut među braćom njihovom, Čijim riječima trebaju biti poslušni.’ Ponovljeni Zakon 18:15-19.

Očigledno je iz onog što slijedi da je slično bilo učinjeno sa prorocima.

Proroku Izaiji je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve time što će:

‘Ukloniti kostrijet sa svojih bokova, skinuti cipele s nogu, i tri godine hodati gol i bos za znamen i na čuđenje.’Izaija 20:2, 3.

[4]        Proroku Jeremiji je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve time što će:

‘Kupiti sebi opasač i opasati bokove; i bilo mu je zapovjeđeno da ga ne povlači kroz vodu, već da ga sakrije u rupu u kamenu blizu Eufrata. I nakon nekoliko dana ga je pronašao istrunulog.’  Jeremija 13:1-7.

Isti prorok je također reprezentirao stanje Crkve time što:

‘Na tom mjestu nije uzimao žene, niti ulazio u kuću žalosti, niti naricao, niti ulazio u kuću slavlja.’ Jeremija 16:2, 5, 8.

[5]        Proroku Ezekijelu je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve time što će:

‘Britvom brijačkom sebi obrijati glavu, i bradu; zatim time što će porazdijeliti ošišanu kosu, zapaliti trećinu posred grada, trećinu sasjeći sa mačem, a trećinu baciti u vjetar; i time što će malo kose uzeti i zavezati u skute svojih haljina i onda ih baciti sred vatre i spaliti.’  Ezekijel 5:1-5.

Istom proroku je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve tako što će:

‘Pripremiti stvari za selidbu, i preseliti ih pred očima Djece Izraelove na drugo mjesto; tako što će preko dana iznositi zavežljaj, a preko noći izlaziti kroz rupu na zidu, prekrivajući svoje lice tako da ne vidi zemlju. Da na taj način on treba biti znamen domu Izraelovu, te treba reći: Evo, ja sam vam znamenje!  Kako ja učinih, tako će vama biti učinjeno.’    Ezekijel 12:3-7, 11.

[6]        Proroku Hošei je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve tako što će:

‘Uzeti sebi za ženu bludnicu. Učinivši to ona mu rodi troje djece, od kojih jedno nazva Jizreel, a drugo Ona-što-ne-zadobi-milosti, a treće Ne-narod-moj.’   Hošea 1:2-9.

 Ponovno mu je bilo zapovjeđeno:

‘Da ljubi ženu koju ljubi prijatelj njezin, a ipak preljubnicu; koju je kupio za sebe za petnaest srebrnjaka.’   Hošea 3:1, 2.  

[7]        Proroku Ezekijelu je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve tako što će:

‘Uzeti opeku i na njoj izrezbariti Jeruzalem; onda postavljajući oko njega opsadu, te prema njemu gradeći rov i podižući nasip; tako što će postaviti gvozdenu ploču između sebe i grada te ležati na svojoj lijevoj strani tri stotine i devedeset dana, i nakon toga na svojoj desnoj strani [40 dana].
Zatim tako što će uzeti pšenice, ječma, leće, prosa i pira i od toga sebi napraviti kruh, kojeg onda treba jesti izmjerenog; i također što će sebi napraviti kolač od ječma sa ljudskim izmetinama; pošto je, međutim, molio da to ne bude tako, bilo mu je zapovjeđeno da ga napravi sa kravljom balegom.’    Ezekijel 4:1-15.

Povrh toga, proroci su pružali druge reprezentacije, kao Zedekija pomoću,

‘Željeznih rogova koje je napravio za sebe.’  1 Kraljevi 22:11;

I drugi prorok time što je,

‘Bio udaren i ranjen, i time što je na svoje oči stavio pepeo.’  1 Kraljevi 20:35, 38.

[8]        Općenito, proroci su reprezentirali Riječ u krajnjem značenju, što je značenje slova, odjećom od dlake. Zaharija 13:4.

I zato je Ilija,

‘Bio odjeven u takvu odjeću, i oko bedara je bio opasan kožnim pojasom.’   2 Kraljevi 1:8.

Isto tako Ivan Krstitelj,

‘Koji je imao odjeću od devine dlake, i kožni pojas oko bedara, i jeo je skakavce i divlji med.’   Matej 3:4.

Iz ovih stvari je očigledno da su proroci reprezentirali stanje Crkve, i Riječ; jer onaj koji reprezentira jedno, reprezentira također i drugo, pošto je Crkva po Riječi, i u skladu sa njezinim primanjem u život i vjeru. Stoga je prorocima, kad god su spomenuti u obadva Testamenta, također predstavljena doktrina Crkve izvedena iz Riječi. Gospodom je, međutim, kao najvećim Prorokom, predstavljena sâma Crkva, i sâma Riječ.

16. Stanje Crkve iz Riječi, kao što je reprezentirano u Prorocima, je ono što predstavlja njihovo ‘uzimanje na sebe ljudskih nepravdi, pokvarenosti i grijeha.’ Ovo je očigledno iz onog što je rečeno o proroku Izaiji:

‘Da je tri godine išao gol i bos, za znamen i čuđenje.’  Izaija 20:3;  

i o proroku Ezekijelu;

‘Da je spremio izgnanički zavežljaj… i prekrio svoje lice tako da ne vidi zemlju. Da je na taj način bio znamen Domu Izraelovom, i također je rekao, Ja sam vam znamenje.’  Ezekijel 12:3-11.

[2]        Da je to bilo uzimanje na sebe njihovih nepravednosti i pokvarenosti se jasno vidi u Ezekijelu, kada mu je bilo zapovjeđeno da trista devedeset dana leži na svojoj lijevoj strani, i četrdeset na svojoj desnoj strani, prema Jeruzalemu, i jede kolač od ječma sa kravljom balegom; gdje ovako čitamo:

‘Lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana budeš tako ležao, toliko ćeš dana nositi njihovu nepravdu (pokvarenost). Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: trista i devedeset dana nosit ćeš grijeh doma Izraelova. A kad to završiš, ponovo ćeš ležati na desnoj strani, da možeš nositi grijeh doma Judina četrdeset dana.’  Ezekijel 4:4-6.

[3]        Očigledno je iz onog što slijedi u istom poglavlju da prorok, uzimajući tako na sebe nepravde i pokvarenosti Doma Izraelovog i Doma Judinog, iste nije odnio (uklonio) ili iskupio, već ih je jedino reprezentirao i predočio:

‘Jehova reče, Tako će sinovi Izraelovi jesti svoj nečisti kruh među narodima među koje ću ih izagnati… Gle, uništit ću u Jeruzalemu posljednju pričuvu kruha… Tako da im nestane kruha i vode, a oni jedan za drugim usahnu i poginu zbog bezakonja svojega.’     Ezekijel 4:13, 16, 17.

 [4]       Zato kada se isti prorok prikazao, i rekao:

‘Gle, Ja sam vam znamenje,’ također je dodano, ‘kako ja učinih, tako će njima biti učinjeno.’ Ezekijel 12:6, 11.

Značenje je slično gdje je rečeno o Gospodu:

‘On je naše boli ponio, i na Sebe naše jade uzeo…
Jehova je svalio na Nj bezakonje nas sviju…
Znanjem Svojim opravdao je mnoge, jer je ponio njihove nepravde.’   Izaija 53:4, 6, 11.

[5]       Ovdje se kroz cijelo poglavlje obrađuje Gospodnja muka.

Da je Gospod Osobno, kao Najveći Prorok, reprezentirao stanje Crkve s obzirom na Riječ, se pokazuje iz pojedinosti Njegove muke, kao: Bio je izdan od strane Jude: bio je priveden i osuđen od strane velikih svećenika i starješina: oni su Ga lupali i udarali po glavi sa trskom: postavili su [na Njegovu glavu] krunu od trnja: razdijelili su Njegovu odjeću i bacilli kocku za Njegovu halju: raspeli su Ga: dali su Mu piti ocat i proboli su Njegov bok: Bio je zakopan i uskrsnuo je trećeg dana.

[6]        Judinim izdajstvom je predstavljeno da je bio izdan od strane Židovskog naroda, koji je u to vrijeme posjedovao Riječ; jer Juda reprezentira taj narod. Time što su Ga uhvatili i osudili veliki svećenici i starješine je predstavljeno da je bio uhvaćen i osuđen od strane cijele te Crkve. To što su Ga lupali, pljuvali Mu u lice, bičevali Ga, i glavu Mu udarali trskom, predstavljalo je da su to isto učinili Riječi, s obzirom na njezine Božanske istine, koje sve tretiraju Gospoda. Time što su Mu postavili krunu od trnja na glavu je predstavljeno da su krivotvorili i izopačili te istine. To što su razdijelili Njegovu odjeću i bacali kocku za Njegovu halju je predstavljalo da su rasturili sve istine iz Riječi, ali ne njezino duhovno značenje: jer Gospodnja halja reprezentira to značenje Riječi. To što su Ga raspeli je predstavljalo da su uništili i oskvrnuli cijelu Riječ. Time što su Mu ponudili piti ocat je predstavljeno da je sve bilo potpuno krivotvoreno i lažno, i prema tome ga On nije popio. Time što su probili Njegov bok je predstavljeno da su potpuno uništili svu istinu i svo dobro iz Riječi. Njegov ukop je predstavljao odbacivanje onog što je još preostalo od Ljudskog koje je dobio majke.

[7]        Njegovo uskrsnuće trećeg dana je predstavljalo Njegovo proslavljivanje. Istim idejama su slične stvari također predstavljene u Prorocima i Psalmima gdje su predskazane. 

Iz istog razloga također, nakon što je bio izbičevan te izveden sa krunom od trnja na glavi, nakon što je od strane vojnika bio obučen u grimizno ruho, Pilat je rekao: ‘Evo Čovjeka’ (Ivan 19:1-5). To je bilo rečeno pošto se ‘čovjekom’ predstavlja Crkva, jer Sinom Čovječjim je predstavljena istina Crkve, i posljedično tome Riječ. Sada je očigledno iz ovih stvari da uzimanje na sebe nepravdi znači reprezentirati i prikazivati na Sebi grijehe protiv Božanskih istina Riječi.

Da je Gospod izdržao i pretrpio takav tretman kao Sin Čovječji, a ne kao Sin Božji, će se vidjeti u onome što slijedi; jer Sin Čovječji predstavlja Gospoda s obzirom na Riječ.

17. Nešto će sada biti rečeno u vezi s onim što naznačava odnošenje (uklanjanje) grijeha. Odnošenje (uklanjanje) grijeha naznačava isto što i iskupljenje i spašavanje čovjeka; jer Gospod je došao na svijet da bi se čovjek mogao spasiti. Bez Njegovog Dolaska ni jedan smrtnik ne bi bio mogao biti ponovno formiran i regeneriran, i time spašen: ali to je postalo moguće nako što je Gospod lišio vraga, to jest pakao, sve njegove moći, i proslavio Svoje Ljudsko, to jest, ujedinio ga sa Božanskim Svoga Oca. Da ove stvari nisu bile napravljene, ni jedan čovjek ne bi mogao trajno primiti ikakvu Božansku istinu, a još manje ikakvo Božansko Dobro; jer vrag, koji je prije ovoga imao superiornu moć, bi ih otrgnuo iz njegova srca.

[2]        Iz ovih razmatranja je očigledno kako Gospod mukom križa nije odnio grijehe; već da ih odnosi, to jest, uklanja, u slučaju onih koji vjeruju u Njega tako što vrše Njegove zapovijedi. Ovo Gospod također naučava u Mateju:

‘Ne mislite da Sam došao uništiti Zakon ili Proroke… Tko dakle uništi jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako će naučavati ljude, najmanjim će se zvati u kraljevstvu nebeskom: ali tko ih bude vršio i druge učio, taj će se zvati velikim u kraljevstvu nebeskom.’  Matej 5:17, 19

 [3]       Svatko može vidjeti i to logičnim razmišljanjem samo, pod uvjetom da je imalo prosvjetljen, da grijesi ne mogu biti odnešeni (uklonjeni) od čovjeka, osim putem stvarnog pokajanja; a ovo se sastoji u tome da čovjek vidi svoje grijehe, pokorno moli Gospoda za pomoć i odustaje od njih. Vidjeti, vjerovati i naučavati drugačije, nije po Riječi, niti je po zdravom razumu, već iz požude i pokvarene volje, koja sačinjava čovjekov proprium*, kojim je njegova inteligencija smetena.


*Latinska riječ proprium naznačava ‘ono što je čovjekovo vlastito’ ili ‘ono što je čovjeku svojstveno’. Swedenborg je koristi u njezinom specijalnom smislu koji uključuje ‘što je od čovjekovog vlastitog ja’ ili ‘od vlastite prirode’.

Spread the Truth