IV
MUKOM KRIŽA GOSPOD NIJE UKLONIO GRIJEHE, VEĆ IH JE PONIO
15. Ima nekih unutar Crkve koji vjeruju kako je, pomoću muke križa, Gospod uklonio grijehe te Ocu pružio zadovoljenje, i tako iskupio čovječanstvo. Neki također vjeruju kako je On na Sebe prenio grijehe onih koji imaju vjeru u Njega, te da ih je ponio i bacio u dubine morske, to jest, u pakao. Ova vjerovanja (ideje) oni u sebi potvrđuju Ivanovim riječima u vezi s Isusom:
‘Evo, Jaganjac Božji, koji odnosi (uklanja) grijehe svijeta!’ Ivan 1:29;
i Gospodnjim riječima u Izaiji:
‘On je naše boli ponio, i na Sebe naše jade uzeo.
Za naše je prijestupe ranjen bio, zbog nepravdi naših Ga izudaraše: na Njega padne kazna – radi mira našeg, i Njegove nas rane iscjeliše.
A Jehova je svalio na Nj bezakonje nas sviju.
Ugnjetavan bijaše, i mučen, pa ipak nije otvorio usta Svojih: K’o jagnje na klanje odvedoše Ga.
Iz zemlje živih ukloniše Njega, za grijehe naroda mojeg je izudaran bio.
Grob Mu odrediše među zločincima, ali je u smrti Svojoj bio s bogatima.
Zbog patnja duše Svoje vidjet će svjetlost, i nasititi će se spoznajom njezinom.
Znanjem svojim… opravdat će mnoge; jer krivicu njihovu će na Sebe uzeti.
Dušu je Svoju ponudio na smrt: i među zlikovce bio ubrojen; i grijehe mnogih ponio je na Sebi; i zauzeo se za prijestupnike.’ Izaija 53:4 – do kraja.
Obadva ova odlomka se odnose na Gospodnje kušnje i muku; time što je ‘On odnio (uklonio) naše boli i jade’, i time što je ‘bezakonje nas sviju bilo svaljeno na Njega’, je predstavljeno isto što i ‘uzimanjem na sebe’* tugâ i nepravdi.’
*Glagol je ‘ponijeti’.
[2] Najprije će, prema tome, biti utvrđeno što se naznačava sa uzimanjem na sebe nepravdi, i nakon toga, što je naznačeno njihovim uklanjanjem. ‘Uzaimati na sebe nepravde’ ne naznačava ništa drugo nego istrpjeti mučne kušnje; također dopustiti da Židovi naprave sa Njime ono što su napravili sa Riječju, i da Ga tretiraju na isti način pošto je On bio Riječ. Jer Crkva, kakva je u to vrijeme bila sa Židovima, je bila u potpunosti opustošena; a bila je opustošena time što su oni do te mjere izopačili (krivo protumačili) sve stvari od Riječi da tamo nije preostala ni jedna istina; i iz tog razloga oni nisu priznali Gospoda. To je ono što je naznačeno i predstavljeno svim okolnostima Gospodnje muke. Proroci su također bili tretirani na sličan način, pošto su reprezentirali Gospoda s obzirom na Riječ, i stoga s obzirom na Crkvu; a Gospod je i Sâm bio Prorok.
[3] Da je Gospod i Sâm bio Prorok se može vidjeti iz ovih odlomaka:
‘Isus reče, Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju, i u svom vlastitom domu.’ Matej 13:57; Marko 6:4; Luka 4:24.
‘Isus reče, Ne može biti da prorok pogine izvan Jeruzalema.’ Luka 13:33.
‘Rekoše o Isusu, To je On, Prorok iz Nazareta.’ Matej 21:11; Ivan 7:40, 41.
‘Sve obuze strah; te slavljahu Boga govoreći, kako je velik Prorok ustao među njima.’ Luka 7:16.
‘Da će Prorok biti podignut među braćom njihovom, Čijim riječima trebaju biti poslušni.’ Ponovljeni Zakon 18:15-19.
Očigledno je iz onog što slijedi da je slično bilo učinjeno sa prorocima.
Proroku Izaiji je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve time što će:
‘Ukloniti kostrijet sa svojih bokova, skinuti cipele s nogu, i tri godine hodati gol i bos za znamen i na čuđenje.’Izaija 20:2, 3.
[4] Proroku Jeremiji je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve time što će:
‘Kupiti sebi opasač i opasati bokove; i bilo mu je zapovjeđeno da ga ne povlači kroz vodu, već da ga sakrije u rupu u kamenu blizu Eufrata. I nakon nekoliko dana ga je pronašao istrunulog.’ Jeremija 13:1-7.
Isti prorok je također reprezentirao stanje Crkve time što:
‘Na tom mjestu nije uzimao žene, niti ulazio u kuću žalosti, niti naricao, niti ulazio u kuću slavlja.’ Jeremija 16:2, 5, 8.
[5] Proroku Ezekijelu je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve time što će:
‘Britvom brijačkom sebi obrijati glavu, i bradu; zatim time što će porazdijeliti ošišanu kosu, zapaliti trećinu posred grada, trećinu sasjeći sa mačem, a trećinu baciti u vjetar; i time što će malo kose uzeti i zavezati u skute svojih haljina i onda ih baciti sred vatre i spaliti.’ Ezekijel 5:1-5.
Istom proroku je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve tako što će:
‘Pripremiti stvari za selidbu, i preseliti ih pred očima Djece Izraelove na drugo mjesto; tako što će preko dana iznositi zavežljaj, a preko noći izlaziti kroz rupu na zidu, prekrivajući svoje lice tako da ne vidi zemlju. Da na taj način on treba biti znamen domu Izraelovu, te treba reći: Evo, ja sam vam znamenje! Kako ja učinih, tako će vama biti učinjeno.’ Ezekijel 12:3-7, 11.
[6] Proroku Hošei je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve tako što će:
‘Uzeti sebi za ženu bludnicu. Učinivši to ona mu rodi troje djece, od kojih jedno nazva Jizreel, a drugo Ona-što-ne-zadobi-milosti, a treće Ne-narod-moj.’ Hošea 1:2-9.
Ponovno mu je bilo zapovjeđeno:
‘Da ljubi ženu koju ljubi prijatelj njezin, a ipak preljubnicu; koju je kupio za sebe za petnaest srebrnjaka.’ Hošea 3:1, 2.
[7] Proroku Ezekijelu je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve tako što će:
‘Uzeti opeku i na njoj izrezbariti Jeruzalem; onda postavljajući oko njega opsadu, te prema njemu gradeći rov i podižući nasip; tako što će postaviti gvozdenu ploču između sebe i grada te ležati na svojoj lijevoj strani tri stotine i devedeset dana, i nakon toga na svojoj desnoj strani [40 dana].
Zatim tako što će uzeti pšenice, ječma, leće, prosa i pira i od toga sebi napraviti kruh, kojeg onda treba jesti izmjerenog; i također što će sebi napraviti kolač od ječma sa ljudskim izmetinama; pošto je, međutim, molio da to ne bude tako, bilo mu je zapovjeđeno da ga napravi sa kravljom balegom.’ Ezekijel 4:1-15.
Povrh toga, proroci su pružali druge reprezentacije, kao Zedekija pomoću,
‘Željeznih rogova koje je napravio za sebe.’ 1 Kraljevi 22:11;
I drugi prorok time što je,
‘Bio udaren i ranjen, i time što je na svoje oči stavio pepeo.’ 1 Kraljevi 20:35, 38.
[8] Općenito, proroci su reprezentirali Riječ u krajnjem značenju, što je značenje slova, odjećom od dlake. Zaharija 13:4.
I zato je Ilija,
‘Bio odjeven u takvu odjeću, i oko bedara je bio opasan kožnim pojasom.’ 2 Kraljevi 1:8.
Isto tako Ivan Krstitelj,
‘Koji je imao odjeću od devine dlake, i kožni pojas oko bedara, i jeo je skakavce i divlji med.’ Matej 3:4.
Iz ovih stvari je očigledno da su proroci reprezentirali stanje Crkve, i Riječ; jer onaj koji reprezentira jedno, reprezentira također i drugo, pošto je Crkva po Riječi, i u skladu sa njezinim primanjem u život i vjeru. Stoga je prorocima, kad god su spomenuti u obadva Testamenta, također predstavljena doktrina Crkve izvedena iz Riječi. Gospodom je, međutim, kao najvećim Prorokom, predstavljena sâma Crkva, i sâma Riječ.
16. Stanje Crkve iz Riječi, kao što je reprezentirano u Prorocima, je ono što predstavlja njihovo ‘uzimanje na sebe ljudskih nepravdi, pokvarenosti i grijeha.’ Ovo je očigledno iz onog što je rečeno o proroku Izaiji:
‘Da je tri godine išao gol i bos, za znamen i čuđenje.’ Izaija 20:3;
i o proroku Ezekijelu;
‘Da je spremio izgnanički zavežljaj… i prekrio svoje lice tako da ne vidi zemlju. Da je na taj način bio znamen Domu Izraelovom, i također je rekao, Ja sam vam znamenje.’ Ezekijel 12:3-11.
[2] Da je to bilo uzimanje na sebe njihovih nepravednosti i pokvarenosti se jasno vidi u Ezekijelu, kada mu je bilo zapovjeđeno da trista devedeset dana leži na svojoj lijevoj strani, i četrdeset na svojoj desnoj strani, prema Jeruzalemu, i jede kolač od ječma sa kravljom balegom; gdje ovako čitamo:
‘Lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana budeš tako ležao, toliko ćeš dana nositi njihovu nepravdu (pokvarenost). Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: trista i devedeset dana nosit ćeš grijeh doma Izraelova. A kad to završiš, ponovo ćeš ležati na desnoj strani, da možeš nositi grijeh doma Judina četrdeset dana.’ Ezekijel 4:4-6.
[3] Očigledno je iz onog što slijedi u istom poglavlju da prorok, uzimajući tako na sebe nepravde i pokvarenosti Doma Izraelovog i Doma Judinog, iste nije odnio (uklonio) ili iskupio, već ih je jedino reprezentirao i predočio:
‘Jehova reče, Tako će sinovi Izraelovi jesti svoj nečisti kruh među narodima među koje ću ih izagnati… Gle, uništit ću u Jeruzalemu posljednju pričuvu kruha… Tako da im nestane kruha i vode, a oni jedan za drugim usahnu i poginu zbog bezakonja svojega.’ Ezekijel 4:13, 16, 17.
[4] Zato kada se isti prorok prikazao, i rekao:
‘Gle, Ja sam vam znamenje,’ također je dodano, ‘kako ja učinih, tako će njima biti učinjeno.’ Ezekijel 12:6, 11.
Značenje je slično gdje je rečeno o Gospodu:
‘On je naše boli ponio, i na Sebe naše jade uzeo…
Jehova je svalio na Nj bezakonje nas sviju…
Znanjem Svojim opravdao je mnoge, jer je ponio njihove nepravde.’ Izaija 53:4, 6, 11.
[5] Ovdje se kroz cijelo poglavlje obrađuje Gospodnja muka.
Da je Gospod Osobno, kao Najveći Prorok, reprezentirao stanje Crkve s obzirom na Riječ, se pokazuje iz pojedinosti Njegove muke, kao: Bio je izdan od strane Jude: bio je priveden i osuđen od strane velikih svećenika i starješina: oni su Ga lupali i udarali po glavi sa trskom: postavili su [na Njegovu glavu] krunu od trnja: razdijelili su Njegovu odjeću i bacilli kocku za Njegovu halju: raspeli su Ga: dali su Mu piti ocat i proboli su Njegov bok: Bio je zakopan i uskrsnuo je trećeg dana.
[6] Judinim izdajstvom je predstavljeno da je bio izdan od strane Židovskog naroda, koji je u to vrijeme posjedovao Riječ; jer Juda reprezentira taj narod. Time što su Ga uhvatili i osudili veliki svećenici i starješine je predstavljeno da je bio uhvaćen i osuđen od strane cijele te Crkve. To što su Ga lupali, pljuvali Mu u lice, bičevali Ga, i glavu Mu udarali trskom, predstavljalo je da su to isto učinili Riječi, s obzirom na njezine Božanske istine, koje sve tretiraju Gospoda. Time što su Mu postavili krunu od trnja na glavu je predstavljeno da su krivotvorili i izopačili te istine. To što su razdijelili Njegovu odjeću i bacali kocku za Njegovu halju je predstavljalo da su rasturili sve istine iz Riječi, ali ne njezino duhovno značenje: jer Gospodnja halja reprezentira to značenje Riječi. To što su Ga raspeli je predstavljalo da su uništili i oskvrnuli cijelu Riječ. Time što su Mu ponudili piti ocat je predstavljeno da je sve bilo potpuno krivotvoreno i lažno, i prema tome ga On nije popio. Time što su probili Njegov bok je predstavljeno da su potpuno uništili svu istinu i svo dobro iz Riječi. Njegov ukop je predstavljao odbacivanje onog što je još preostalo od Ljudskog koje je dobio majke.
[7] Njegovo uskrsnuće trećeg dana je predstavljalo Njegovo proslavljivanje. Istim idejama su slične stvari također predstavljene u Prorocima i Psalmima gdje su predskazane.
Iz istog razloga također, nakon što je bio izbičevan te izveden sa krunom od trnja na glavi, nakon što je od strane vojnika bio obučen u grimizno ruho, Pilat je rekao: ‘Evo Čovjeka’ (Ivan 19:1-5). To je bilo rečeno pošto se ‘čovjekom’ predstavlja Crkva, jer Sinom Čovječjim je predstavljena istina Crkve, i posljedično tome Riječ. Sada je očigledno iz ovih stvari da uzimanje na sebe nepravdi znači reprezentirati i prikazivati na Sebi grijehe protiv Božanskih istina Riječi.
Da je Gospod izdržao i pretrpio takav tretman kao Sin Čovječji, a ne kao Sin Božji, će se vidjeti u onome što slijedi; jer Sin Čovječji predstavlja Gospoda s obzirom na Riječ.
17. Nešto će sada biti rečeno u vezi s onim što naznačava odnošenje (uklanjanje) grijeha. Odnošenje (uklanjanje) grijeha naznačava isto što i iskupljenje i spašavanje čovjeka; jer Gospod je došao na svijet da bi se čovjek mogao spasiti. Bez Njegovog Dolaska ni jedan smrtnik ne bi bio mogao biti ponovno formiran i regeneriran, i time spašen: ali to je postalo moguće nako što je Gospod lišio vraga, to jest pakao, sve njegove moći, i proslavio Svoje Ljudsko, to jest, ujedinio ga sa Božanskim Svoga Oca. Da ove stvari nisu bile napravljene, ni jedan čovjek ne bi mogao trajno primiti ikakvu Božansku istinu, a još manje ikakvo Božansko Dobro; jer vrag, koji je prije ovoga imao superiornu moć, bi ih otrgnuo iz njegova srca.
[2] Iz ovih razmatranja je očigledno kako Gospod mukom križa nije odnio grijehe; već da ih odnosi, to jest, uklanja, u slučaju onih koji vjeruju u Njega tako što vrše Njegove zapovijedi. Ovo Gospod također naučava u Mateju:
‘Ne mislite da Sam došao uništiti Zakon ili Proroke… Tko dakle uništi jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako će naučavati ljude, najmanjim će se zvati u kraljevstvu nebeskom: ali tko ih bude vršio i druge učio, taj će se zvati velikim u kraljevstvu nebeskom.’ Matej 5:17, 19
[3] Svatko može vidjeti i to logičnim razmišljanjem samo, pod uvjetom da je imalo prosvjetljen, da grijesi ne mogu biti odnešeni (uklonjeni) od čovjeka, osim putem stvarnog pokajanja; a ovo se sastoji u tome da čovjek vidi svoje grijehe, pokorno moli Gospoda za pomoć i odustaje od njih. Vidjeti, vjerovati i naučavati drugačije, nije po Riječi, niti je po zdravom razumu, već iz požude i pokvarene volje, koja sačinjava čovjekov proprium*, kojim je njegova inteligencija smetena.
*Latinska riječ proprium naznačava ‘ono što je čovjekovo vlastito’ ili ‘ono što je čovjeku svojstveno’. Swedenborg je koristi u njezinom specijalnom smislu koji uključuje ‘što je od čovjekovog vlastitog ja’ ili ‘od vlastite prirode’.
