IX

U SVAKOM DETALJU RIJEČI POSTOJI VJENČANJE GOSPODA I CRKVE,

I POSLJEDIČNO TOME VJENČANJE DOBRA I ISTINE

80. Do sada nije bilo (ras)poznato kako u svakom detalju Riječi postoji vjenčanje Gospoda i Crkve, i posljedično tome vjenčanje dobra i istine: niti se to moglo opaziti, pošto duhovni smisao Riječi nije bio otkriven sve do sada, a ovo vjenčanje jedino ovaj smisao može učiniti očiglednim. Jer u Riječi postoje dva značenja, naslovljena duhovno i božanstveno značenje, koja su skrivena u značenju Slova; što pripada duhovnom značenju se posebice odnosi na Crkvu, a što pripada božanstvenom značenju, na Gospoda. Sadržaj duhovnog značenja se također odnosi prema Božanskoj Istini, a sadržaj božanstvenog značenja prema Božanskom Dobru; i posljedično tome u Riječi, u značenju njezina Slova, postoji ovo vjenčanje. Međutim, ovo je očigledno jedino onima koji, iz duhovnih i božanstvenih značenja u Riječi, znaju što predstavljaju riječi i imena, neke riječi i imena su pripisane dobru, neke istini, a neke uključuju obadvije reference. Prema tome, bez znanja o ovom značenju se ovo vjenčanje u svakom detalju Riječi ne može vidjeti, i posljedično tome ova unutarnja istina do sada nije bila razotkrivena.

81. Pošto tamo postoji takvo vjenčanje u svakom detalju Riječi, zbog toga se u njoj često pojavljuju dvostruki izražaji, koji izgledaju kao ponavljanja iste stvari; ali oni, međutim, nisu ponavljanja; već se jedan odnosi prema dobru a drugi prema istini, a kada su obadva uzeta zajedno oni ostvaruju sjedinjenje dobra i istine, i tako ih kombiniraju u jedno. Ovo je također temelj Božanske svetosti Riječi; jer u svakom Božanskom djelu postoji sjedinjenje dobra sa istinom, i istine sa dobrom.

82. Rečeno je kako u svakom detalju Riječi postoji vjenčanje Gospoda i Crkve, i posljedično tome vjenčanje dobra i istine; jer gdje postoji vjenčanje Gospoda i Crkve tamo je također vjenčanje dobra i istine, potonje rezultira iz prijašnjeg. Jer kada je Crkva, ili čovjek koji pripada Crkvi, utemeljen u istinama, Gospod onda ulazi u te istine sa dobrom, i oživljava ih; ili, što je isto, kada je čovjek koji pripada Crkvi u razumijevanju istine, Gospod onda ulazi u njegovu inteligenciju kroz dobro ljubavi prema bližnjemu i tako ulijeva život u njega.

83. Postoje dvije životne sposobnosti u svakom čovjeku, razumijevanje i volja, razumijevanje je primatelj istine, i otud mudrosti, volja je primatelj dobra, i otud ljubavi. Ove dvije sposobnosti trebaju činiti jedno, kako bi čovjek mogao biti pripadnik Crkve; i one su ujedinjene kada čovjek formira svoje razumijevanje od pravih istina, prividno sam od sebe, i kada je njegova volja ispunjena sa dobrom ljubavi, što je učinjeno od strane Gospoda. Na ovaj način čovjek ima život istine i život dobra, život istine u njegovom razumijevanju a život dobra u njegovoj volji kroz razumijevanje. Ovo je vjenčanje istine i dobra u čovjeku, i također vjenčanje Gospoda i Crkve u njemu. Ali u svezi ovog međusobnog sjedinjenja koje se naziva vjenčanjem, više će se vidjeti u ANĐEOSKOJ MUDROSTI U SVEZI SA BOŽANSKOM PROVIDNOŠĆU, U SVEZI SA BOŽANSKOM LJUBAVLJU I MUDROŠĆU, i U SVEZI ŽIVOTA.

84. Oni koji pažljivo čitaju Riječ ne mogu a ne primjetiti primjenu dvostrukih izražaja koji izgledaju kao ponavljanja iste stvari; kao na primjer, brat i drug, siromašni i bijedni, divljina i pustinja, praznoća i praznina, neprijatelj i protivnik, grijeh i nepravda, bijes i gnjev, narod i ljudi, radost i veselje, oplakivanje i ridanje, pravda i pravo (sud), i tako dalje. Ovi izgledaju kao da su istoznačni izrazi, dok u stvari nisu. Jer riječi brat, siromah, divljina (praznoća), neprijatelj, grijeh, bijes, narod, radost, oplakivanje i pravda se koriste u odnosu na dobro, i, u suprotnom smislu, na zlo; dok se riječi drug, bijednik, pustinja, praznina, protivnik, nepravda, gnjev, ljudi, veselje, ridanje i pravo (sud) koriste u odnosu na istinu, i, u suprotnom smislu, na neistinu. Ipak, izgleda čitatelju koji je u neznanju o istini koja je uključena kako su siromah i bijednik, divljina i pustinja, praznoća i praznina i tako dalje, jedna te ista stvar; dok one to nisu, nego postaju jedno sjedinjenjem.

            U Riječi su također mnoge druge stvari blisko povezane; poput vatre i plamena, zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena (kruha i vode), kruha i vina, grimiznog i skupocjenog lana, i tako dalje. To je zbog toga što vatra, zlato, mjed, drvo kruh i grimiz predstavljaju dobro, dok plamen, srebro, željezo, kamen, voda, vino i skupocjen lan predstavljaju istinu. Na isti način je rečeno da ljudi trebaju voljeti Boga sa svim svojim srcem i cijelom dušom; i također da će Bog stvoriti u čovjeku novo srce i novi duh, jer srce se koristi u odnosu na dobro ljubavi, a duša i duh u odnosu na istine vjere. Postoje, štoviše, određeni izražaji, koji imaju dijela i u dobru i u istini, i korišteni su zasebno, bez dodavanja drugih; ali ove i mnoge druge stvari su očigledne jedino anđelima, i onima koji, dok percipiraju prirodni smisao, razumiju također i duhovni smisao.

85. Bilo bi zamorno ukazati iz Riječi da se tamo pojavljuju takvi dvostruki izrazi, koji su prividno ponavljanja iste stvari, jer to bi ispunilo mnoštvo stranica. Ali kako bi otklonio svu sumnju, navest ću neke odlomke gdje su zajedno korišteni pravo (ili sud) i pravda (ili pravednost), onda također narodi i ljudi, i također radost i veselje. Sljedeće su odlomci gdje su zajedno imenovani pravo (sud) i pravda (ili pravednost):

‘Grad… bijaše pun prava, i pravednost je u njoj stolovala.’  Izaija 1:21.

‘Sion će biti otkupljen u pravu, a obraćenici njegovi u pravednosti.’ Izaija 1:27. 

‘Jehova nad Vojskama uzvisit će se u pravu, i sveti Bog će biti posvećen u pravednosti.’  Izaija 5:16.

‘Uzvišen će biti Jahova; jer On u visinama boravi; Ispunio je Sion pravom i pravednošću.’ Izaija 33:5.

‘Ovako govori Jehova, Držite se prava i činite pravednost, jer blizu je Moje spasenje, da se Moja pravednost može objaviti.’  Izaija 56:1.

‘Kao narod koji vrši pravednost i nije zaboravio pravo Boga svoga: oni traže…  pravedne sudove.’  Izaija 58:2.

‘Ako se zakuneš: ‘Živoga mi Jehove!’ istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti.’ Jeremija 4:2.

‘A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da Mene spozna. Jer Ja sam Jehova Koji tvori dobrotu, pravo i pravednost na zemlji, jer to Mi je milo” – riječ je Jehovina.’  Jeremija 9:24.

‘Činite pravo i pravednost. Jao onom koji kuću gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava. Nije li ti i otac jeo i pio, ali je činio pravo i pravednost i zato mu bješe dobro.’  Jeremija 22:3, 13, 15.

‘Evo dolaze dani – riječ je Jehovina – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji.’  Jeremija 23:5; 33:15.

‘Ako je čovjek pravedan i poštuje zakon i pravdu.’  Ezekijel 18:5.

‘Ako se bezbožnik odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, neće biti osuđen; jer radio je po zakonu i pravdi, on će zbog toga živjeti.’ Ezekijel 33:14, 16, 19.

‘Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravednosti i u pravu, u milosrđu i u ljubavi.’  Hošea 2:19.

‘Pravo nek’ poteče kao voda i pravednost k’o bujica silna.’ Amos 5:24.

‘Pretvoriste pravo u otrov a plod pravednosti u pelin?’  Amos 6:12

‘Jehova će spor moj voditi i izreći sud; izvest će me na svjetlost, gledat ću pravednost Njegovu.’ Mihej 7:9.

‘O Jehova, pavednost je Tvoja k’o Božji vrhunci, a sudovi Tvoji k’o duboko more.’  Psalam 36:6.

‘Pravednost će Tvoja zasjati k’o svjetlost i Tvoje pravo k’o sunce podnevno.’ Psalam 37:6.

‘Nek’ puku Tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!’ Psalam 72:2.

‘Pravednost i pravo temelj su prijestolja Tvoga.’ Psalam 89:14.

‘Slavit ću Te u čestitosti srca kad naučim sudove pravednosti Tvoje… Sedam puta na dan Tebe hvalim zbog pravednih sudova Tvojih.’  Psalam 119:7, 164.

‘Pravdu Jehovinu vrši Bog, i sudove Njegove s Izraelom.’ Ponovljeni Zakon 33:21.

‘Duh Istine će osuditi (ili ‘prekoriti’) svijet…  po pitanju pravednosti i prava.’  Ivan 18:8, 10, 11; i na drugim mjestima.

Pravo (sud) i pravda (ili pravednost) su tako često spomenuti zato što je pravo (sud) pripisano istinama, a pravda (ili pravednost) dobru. Prema tome, pod sprovođenjem prava (suda) i pravde (pravednosti) je također naznačeno djelovati iz istine i od dobra. Razlog zašto je pravo (sud) pripisano istini a pravda (pravednost) dobru je, da se Gospodnja vladavina u duhovnom kraljevstvu naziva pravo (ili sud), a Gospodnja vladavina u božanstvenom kraljevstvu se naziva pravdom (ili pravednošću). O ovoj temi vidi djelo NEBO I PAKAO, br. 214, 215. Kako je sud (pravo) pripisan(o) istini, prema tome u određenim odlomcima čitamo:

‘Istina (veritas) i pravednost (justitia).’  Izaija 11:5; Psalam 85:11; i na drugim mjestima.

86. Da se ponavljanja prividno iste stvari pojavljuju u Riječi na račun vjenčanja dobra i istine se sasvim jasno može vidjeti iz sljedećih odlomaka gdje su spomenuti narodi i ljudi:

‘Ah grešna li naroda, ljudi natovarenih nepravdom.’  Izaija 1:4.

‘Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku… Ti si ljude umnožio.’   Izaija 9:2, 3

‘O Asiru, šibo gnjeva mojega… Na narod ću ga poslati licemjeran, na ljude što Me razjariše.’  Izaija 10:5, 6.

‘U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, ljudi će željno tražiti. I prebivalište Njegovo bit će slavno.’   Izaija 11:10.

‘Jehova, koji je udario ljude… udarcima bez kraja i konca, Koji je gnjevno vladao narodima.’ Izaija 14:6.

‘U ono će vrijeme će kao dar Gospodu biti donešeni ljudi raštrkani (rastrgani) i opljačkani… narod podijeljen (izmjeren) i pogažen.’  Izaija 18:7.

‘Zato te slavi narod snažan, grad moćnih ljudi Tebe se boji.’    Izaija 25:3.

‘Jehova će raskinuti… lice zastora bačenog na sve ljude, i veo koji pokriva sve narode.’ Izaija 25:7.

‘Pristupite… narodi; pomno slušajte, ljudi.’  Izaija 34:1.

‘Ja… Te pozvah… za Savez ljudima i svjetlost narodima.’   Izaija 42:6.

‘Neka se saberu svi narodi, i neka se skupe ljudi.’   Izaija 43:9.

‘Evo, dajem rukom znak narodima, i zastavu svoju dižem ljudima.’   Izaija 49:22.

‘Evo, učinih Te svjedokom ljudima, princem i zapovjednikom narodima.’   Izaija 55:4.

‘Evo dolaze ljudi iz zemlje sjeverne, narod velik… s krajeva zemlje.’ Jeremija 6:22.

‘Ne dam da više slušaš rug naroda, ne dam da više budeš na sramotu ljudima.’   Ezekijel 36:15

‘Svi ljudi i narodi… će Mu služiti.’  Danijel 7:14.

‘Neka narodi ne govore o njima poslovice, i kažu među ljudima: Gdje im je Bog?’  Joel 2:17.

‘Ostatak mojih ljudi će ih oplijeniti, preostatak moga naroda zaposjest će ih.’   Sefanija 2:9.

‘I doći će mnogi ljudi i moćni će narodi tražiti Jehovu nad Vojskama u Jeruzalemu.’ Zaharija 8:22.

‘Ta vidješe oči moje spasenje Tvoje, koje si pripravio pred licem svih ljudi: svjetlost na prosvjetljenje naroda.’   Luka 2:30-32

‘Otkupio Si nas… krvlju Svojom iz svakoga plemena i naroda.’   Otkrovenje 5:9.

‘Treba da ponovno prorokuješ pred… ljudima i narodima.’  Otkrovenje 10:11.

‘Ti Me postavi glavarom naroda; ljudi koje ne poznavah će Mi služiti.’      Psalam 18:43.

‘Jehova razbija nakane narodima, mrsi namjere ljudima.’   Psalam 33:10.

‘Na porugu smo narodima, ljudi kimaju glavom nad nama.’   Psalam 44:14.

‘Jehova će nam podložiti ljude, i narode staviti pod noge naše…Bog kraljuje nad narodima: Prinčevi su ljudi sazvani zajedno.’  Psalam 47:3, 8, 9.

‘Neka te slave ljudi… nek’ se vesele i kliču narodi: jer sudit ćeš ljudima pravedno i narode voditi na zemlji.’   Psalam 67:3-5.

‘Sjeti me se, Jehova, po dobroti prema svojim ljudima… da se radujem radosti Tvojih naroda.’  Psalam 106:4, 5; i na drugim mjestima.

Narodi i ljudi su spomenuti zajedno, pošto su ‘narodima’ naznačeni oni koji su u dobru, i u suprotnom smislu, oni koji su u zlu; a ‘ljudima’ oni koji su u istinama, i u suprotnom smislu, oni koji su u neistinama. Iz ovog razloga oni koji pripadaju Gospodnjem duhovnom kraljevstvu se nazivaju ljudima, a oni koji pripadaju Njegovom božanstvenom kraljevstvu se nazivaju narodima; jer svi u duhovnom kraljevstvu su u istinama i posljedično u mudrosti, dok su svi u božanstvenom kraljevstvu u dobru, i posljedično tome u ljubavi.

87. Drugi izrazi su korišteni na ovaj način, poput radosti i veselja, kao u sljedećim odlomcima:

‘A gle: radost i veselje, ubijaju goveda.’  Izaija 22:13.

‘Pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.’  Izaija 35:10; 51:11.

‘Nije li… radosti i veselja nestalo iz Doma Boga našega?’   Joel 1:16.

‘Glas radosti i glas veselja će prestati.’   Jeremija 7:34; 25:10.

‘Post desetoga mjeseca postat će za Dom Judin radost i veselje.’   Zaharija 8:19.

‘Veselite se s Jeruzalemom i radujte se u njemu.’   Izaija 66:10.

‘Raduj se i veseli kćeri Edomska.’  Tužaljke 4:21.

‘Raduj se, nebo, i kliči, zemljo.’’  Psalam 96:11.

‘Objavi mi radost i veselje.’   Psalam 51:8.

‘Radost i veselje će u Sionu odjekivat’, i zahvalnice i glas hvalospjeva.’  Izaija 51:3.

‘Bit će radost; i rođenju njegovom mnogi će se veseliti.’   Luka 1:14.

‘Uklonit ću… glas radosti i glas veselja: glas zaručnika, i glas zaručnice.’   Jeremija 7:34; 16:9; 25:10.

‘Opet će se na ovom mjestu oriti… poklici radosti, poklici veselja; glas zaručnika i glas zaručnice.’  Jeremija 33:10, 11; i na drugim mjestima.

[2] Obadvoje, i ‘radost’ i ‘veselje’ su spomenuti u ovim odlomcima pošto se radost odnosi prema dobru, a veselje prema istini; to jest, radost se odnosi na ljubav, a veselje na mudrost. Jer radost pripada srcu, a veselje duši; to jest, radost pripada volji, a veselje razumijevanju. Očigledno je da je u ove dvostruke izraze također uključeno vjenčanje Gospoda i Crkve, pošto su spomenuti

‘poklici radosti i poklici veselja, glas zaručnika i glas zaručnice.’  Jeremija 7:34; 16:9: 25:10; 33:10, 11;

jer Gospod je zaručnik a Crkva je zaručnica. Da je Gospod zaručnik se može vidjeti u Mateju 9:15; Marku 2:19, 20; Luki 5:35; a da je Crkva zaručnica se može vidjeti u Otkrovenju 21:2, 9; i 22:17.

Iz tog razloga je Ivan Krstitelj rekao o Isusu:

‘Onaj koji ima zaručnicu je zaručnik.’  Ivan 3:29.

88. Na račun vjenčanja Gospoda sa Crkvom, ili što je isto, vjenčanja Božanskog Dobra i Božanske Istine u svakom dijelu Riječi, izrazi ‘Jehova Bog’, i također ‘Jehova Svetac Izraelov’ se tako učestalo pojavljuju, kao da je riječ o dvoje, dok su pak oni jedno. Jer Jehova naznačava Gospoda s obzirom na Božansko Dobro Božanske Ljubavi; a Bog, Svetac Izraelov, naznačava Gospoda s obzirom na Božansku Istinu Božanske Mudrosti. Iako su Jehova i Bog, i Jehova i Svetac Izraelov spomenuti u mnogim odlomcima u Riječi, a ipak se misli samo na jednog, kao što se može vidjeti u ‘Doktrini o Gospodu za Novi Jeruzalem’, br. 34, 38 i 46.

89. Pošto u cijeloj Riječi i u svakom njezinom dijelu postoji vjenčanje Gospoda i Crkve, može biti očigledno kako sve stvari (u) Riječi, generalno i pojedinačno, obrađuju Gospoda, kao što je ukazano u DOKTRINI O GOSPODU ZA NOVI JERUZALEM, br. 1-7. Crkva, koja je također obrađivana, je također Gospod; jer Gospod naučava kako je pripadnik Crkve u Njemu, i On u njemu, Ivan 6:56; 14:20, 21; 15:5, 7.

90. Kako je tema koja se ovdje obrađuje Božanstvenost i svetost Riječi, onome što je već bilo rečeno možemo dodati nešto vrijedno spomena. Jednom mi je sa neba bio poslan dolje mali komadić papira ispisan sa Hebrejskim slovima, ali zapisanima onako kako je to bio običaj među Drevnim ljudima kod kojih su ta slova, koja su danas dijelom ravna, bila zakrivljena, sa malim rošćićima okrenutim nagore. Anđeli koji su onda bili sa mnom rekoše kako su oni iz samih slova razumjeli kompletna značenja, a da su ih specijalno znali iz zakrivljenosti linija i nagore okrenutih rošćića iznad nekih slova. Oni su objasnili što su slova i savijanja predstavljala, i odvojeno i zajedno, te su rekli kako je slovo ‘H’, koje je bilo dodano imenima Abram i Sara, predstavljalo beskonačno i vječno. Oni su mi također objasnili značenje Riječi u Psalmu 32:2, iz slova ili slogova jedino; dodajući kako je značenje slova sa svim uključenim savijanjima bilo, da je Gospod milosrdan čak prema onima koji čine zlo.

[2] Obavijestili su me kako se rukopis u trećem nebu sastojao od savijenih i različito zakrivljenih slova, od kojih je svako sadržavalo određeno kompletno značenje; da su samoglasnici tamo reprezentirali zvuk, koji korespondira sa osjećajem; da u tom nebu oni ne mogu izgovoriti samoglasnike i i e, već umjesto njih upotrebljavaju y i eu; te da su među njima u upotrebi samoglasnici a, o, i u, pošto ovi imaju puniji zvuk. Oni su također rekli kako nijedan suglasnik nisu izgovarali tvrdo, već meko, i iz tog razloga su određena Hebrejska slova imala točkice u njima, kao znak da ih treba izgovarati meko. Oni su dodali da je tvrdo zvučanje slova bilo u upotrebi u duhovnom kraljevstvu, pošto su tamo anđeli u istinama, a istine dopuštaju tvrdoću; ali ne i dobra u kojem su anđeli Gospodnjeg božanstvenog ili trećeg neba. Štoviše, oni rekoše da su među njima imali Riječ zapisanu savijenim slovima koja imaju nagore okrenute roščiće koji su imali svoje vlastito značenje. Iz ovog je bilo jasno što predstavljaju ove Riječi Gospodnje:

‘Jedna točkica ili jedna kovrčica neće nestati iz zakona, dok se sve ne ispuni.’  Matej 5:18.

i također:

‘Lakše će nebo i zemlja proći, nego da propadne i jedna kovrčica zakona.’  Luka 16:17.