IX
U ONOJ MJERI U KOJOJ ČOVJEK ODBACUJE OD SEBE SVAKOJAKE VRSTE
PRELJUBA ZATO ŠTO SU GRIJESI, U ISTOJ TOJ MJERI ON LJUBI ČEDNOST
74. U šestoj zapovijedi se pod preljubom, u prirodnom značenju, ne misli samo na kurvanje (bludničenje), već također i na bestidna djela, bludne riječi (riječi koje izazivaju požudu) kao i na prljave misli. No u duhovnom značenju, preljub predstavlja izopačenje dobara iz Riječi i krivotvorenje njezinih istina. Dok u najuzvišenijem značenju, preljubništvo predstavlja negiranje Gospodnjeg Božanstva te oskvrnuće Riječi. Ovime su predstavljene sve vrste preljuba. Prirodan čovjek spoznaje na racionalnom svjetlu (lumen) da je počiniti preljub isto što i počiniti bestidna djela, govoriti bludne riječi i misliti prljave misli, ali on ne zna da se pod preljubom također misli na izopačenje dobara i krivotvorenje istina iz Riječi, a još manje on zna kako preljub predstavlja negiranje Gospodnjeg Božanstva te oskvrnuće Riječi. Dosljedno tome on ne zna da je preljub tako veliko zlo da se može nazvati samim demonizmom; jer tko god počinjava prirodni on također počinjava i duhovni preljub, te obrnuto. Da je to tako će biti ukazano u posebnoj raspravi o BRAKU*. Svi oni koji ne smatraju preljub za grijeh, bilo u vjeri bilo u životu, su u preljubima raznoraznih vrsta.
*Brak (De Conjugio), malo djelo, koje je napisano otprilike 1767, te prvi puta štampano u 1860. Engleski prijevod se pojavljuje u POSMRTNIM TEOLOŠKIM DJELIMA, 2 knjiga. Djelo ‘O bračnoj ljubavi’ (De Amore Conjugiali) je bilo objavljeno u 1768.
75. U onoj mjeri u kojoj čovjek odbacuje od sebe preljub, u istoj toj mjeri on voli brak, ili, što je isto, u istoj mjeri u kojoj čovjek odbacuje preljubničku raskalašenost, u istoj toj mjeri on voli čednost braka. To je zbog toga što su preljubnička raskalašenost i čednost braka dvije suprotnosti, i stoga, u onoj mjeri u kojoj je čovjek u jednoj, u toj istoj mjeri on nije u drugoj. Stvari stoje precizno kako je rečeno iznad u poglavlju 70.
76. Nitko ne zna što je čednost braka ako od sebe ne odbacuje raskalašenost preljuba kao grijeh. Čovjek može poznavati ono u čemu jeste, ali ne može poznavati ono u čemu nije. On naravno zna iz opisa ili razmišljanja to nešto u čemu nije, ali ipak on to spoznaje samo u sjeni, čega se drži sa nesigurnošću. Stoga on to ne vidi na svjetlu i u potpunoj sigurnosti, kao kada to sam iskusi. Stoga je to ono što ‘znati’ naznačava, dok je ovo drugo znati a ipak ne znati. Istina je kako su raskalašenost preljuba i čednost braka u odnosu kao pakao i nebo, te da raskalašenost preljuba čini pakao u čovjeku, dok čednost braka čini nebo u njemu. Međutim, čednost braka je jedino moguća kod čovjeka koji odbacuje raskalašenost preljuba kao grijeh. Vidi niže, poglavlje 111.
77. Iz svega ovoga mi možemo zaključiti i vidjeti, bez ikakve sumnje, da li je čovjek Kršćanin ili ne, a čak i da li on ima religiju ili ne. Onaj koji ne smatra da je preljub grijeh, i iz svoje vjere i u svome životu, taj nije Kršćanin, niti ima u sebi ikakvu religiju. A u drugu ruku, ako čovjek odbacuje od sebe preljube zato što su grijesi, a posebice onaj koji zbog toga prema njima osjeća odbojnost, a još više ako su mu gadljivi, onda on u sebi ima religiju, a ako je u Kršćanskoj Crkvi onda je on Kršćanin.
Ali više o ovome u malom djelu pod nazivom ‘Brak’; u međuvremenu pogledajte što je na ovu temu bilo rečeno u djelu ‘Nebo i Pakao – 366-386’.
78. Da u preljubništvo također spada i bestidnost, izgovaranje pohotnih riječi i razmišljanje o prljavim stvarima, je očigledno iz Gospodnjih riječi u Mateju:
‘Čuli ste da je starima bilo rečeno, ‘Ne učinite preljuba’, ali Ja vam govorim kako svaki onaj koji sa požudom gleda na ženu drugoga počinjava u svom srcu preljuba.’ Matej 5:27, 28.
79. Da preljubništvo u duhovnom značenju predstavlja izopačenje dobara i krivotvorenje istine iz Riječi, je očigledno iz sljedećih stihova:
‘Babilon je vinom svoga bluda napojio sve narode.’ Otkrovenje 14:8.
‘Anđeo reče, Dođi da ti ukažem sud nad velikom bludnicom koja sjedi na mnogim vodama, sa kojom su blud provodili kraljevi zemlje.’ Otkrovenje 17:1, 2.
‘Babilon je učinio da svi narodi piju od vina srdžbe njezina bluda, i kraljevi zemlje su bludničili sa njom.’ Otkrovenje 18:3.
‘Bog je sudio veliku bludnicu koja je cijelu zemlju pokvarila sa svojim bludom.’ Otkrovenje 19:2.
‘Bludničenje’ se pripisuje Babilonu, pošto ‘Babilon’ predstavlja one koji sebi pripisuju suverenu Gospodnju moć, i oskvrnjuju Riječ tako što ju izopačuju i krivotvore; iz ovog razloga se Babilon naziva:
‘Majka svih bludnica i odurnosti zemaljskih.’ Otkrovenje 17:5.
[2] ‘Bludničenje’ ima isto značenje i u prorocima, kao u Jeremiji:
‘U Jeruzalemskih proroka vidjeh užasne strahote u počinjavanju preljuba i hodanju u laži.’ Jeremija 23:14.
U Ezekijelu:
‘Dvije žene, kćeri jedne matere, počiniše preljub u Egiptu; počiniše blud u svojoj mladosti. Jedna je bludničila dok je bila Moja, uspalila se za svojim susjedima, Asircima. I oda se bludu sa njima, a ne zaboravi ni blud u Egiptu; druga jos gori blud činjaše, blud je njezin bio veći nego u sestre; ona je nadodala svojem bludu, uspalila se na Kaldejce, sinove Babilonske koji su došli k njoj na ljubavnu postelju te ju okaljaše sa svojim bludom.’ Ezekijel 23:2-17.
Ove stvari su rečene o Izraelskoj i Židovskoj Crkvi, koja se na ovim mjestima zove ‘kćeri jedne matere.’ Njihovo ‘bludničenje’ predstavlja izopačenje i krivotvorenje Riječi, a pošto u Riječi ‘Egipat’ predstavlja znanje pohranjeno u memoriji, ‘Asirija’ prosuđivanje, ‘Kaldeja’ oskvrnuće istina a ‘Babilon’ oskrvnuće dobara, rečeno je da su one ‘počinile preljuba’ sa njima.
[3] Isto je rečeno o ‘Jeruzalemu’, pod kojim se podrazumijeva crkva s obzirom na doktrinu:
‘Ljepota te tvoja zavela, zbog glasa se svojega bludu podade, tako da si blud svoj izlila na svakog tko cestom prolazi; bludu se podade sa sinovima Egipta, sa tvojim susjedima snažna tijela si množila svoj blud; tjerala si blud i sa sinovima Asira, i nisi se zasitila, umnožila si onda svoj blud i u zemlji Kananskoj, sve do Kaldeje. Preljubnička žena koja strance prima k sebi umjesto svoga muža! Svima se bludnicama plaća ali ti si plaćala svojim ljubavnicima, mamila si ih da sa svih strana dođu u tvoju bludnu postelju. Stoga, preljubnice, čuj riječ Gospodnju.’ Ezekijel 16:15, 26, 28, 29, 32, 33, 35.
Da ‘Jeruzalem’ predstavlja crkvu se može vidjeti u ‘Doktrini o Gospodu za Novi Jeruzalem – 62, 63’.
Isto je predstavljeno sa ‘bludničenjem’ u Izaiji 23:17, 18; 57:3; Jeremiji 3:2, 6, 8, 9; 5:1, 7; 13:27; 29:23; Miheju 1:7; Nahumu 3:4; Hošei 4:10, 11; Levitskom Zakoniku 20:5; Brojevima 14:33; 15:39; i na drugim mjestima.
Iz istog razloga je Gospod Židovski narod nazvao:
‘Preljubničkim naraštajem.’ Matej 12:39; 16:4; Marko 8:38.
