Ljubav prema sebi i prema svijetu su zajedno protivne…

Kakva je ljubav prema sebi se može može vidjeti ako ju usporedimo sa nebeskom ljubavi. Nebeska ljubav se sastoji u ljubavi prema primjenama samih primjena radi (primjena = ostvarivanje ljubavi i mudrosti, tj. milosrđa i istina vjere u praksi ili stvarnom životu), ili dobrima poradi samog dobra, koja čovjek čini u ime crkve, svoje zemlje, ljudske zajednice, i svojih sugrađana; jer to je voljeti Boga i voljeti bližnjega, pošto su sve primjene i sva dobra od Boga, i jesu bližnji kojega treba voljeti. Ali onaj koji ove voli poradi sebe ih voli jedino kao svoje sluge, pošto mu one poslužuju; posljedično tome, volja je onog koji je u ljubavi prema sebi da crkva, njegova zemlja, ljudska zajednica i njegovi sugrađani, služe njemu, a ne on njima, jer on sebe postavlja iznad njih a njih postavlja ispod sebe. Prema tome u onoj mjeri u kojoj je itko u ljubavi prema sebi on sebe odvaja od neba, pošto sebe odvaja od nebeske ljubavi.

E. Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 557’