Najveća nagrada čiste božanstvene ljubavi – vjenčavanje sa Bogom
1. Reče Helena, pitajući: ‘Oh Gospode, rekao Si mi da Ti dam doličan/pravi(lan) poljubac, ali riječ ‘doličan/pravi(lan)’ me muči! Jer ja ne poznam drugog poljubca osim onog koji izlazi iz ljubavi (ili ‘kojeg stvara ljubav’), i nikad još nekog drugog nisam dala. Ako međutim poljubac iz najčišće ljubavi ne bi bio ispravan, onda mi nije jasno kakva je vrsta poljupca taj što Si ga opisao?’
2. Rekoh Ja: ‘Čekaj, čekaj, Heleno Moja naj-milija, kakvog bi drugog poljubca trebalo biti pored onog kojeg diktira čista i istinska/iskrena ljubav! Ali postoje dvije vrste doličnih/pravi(lnih) poljubaca, prvi je više iz poštovanja nego iz stvarne ljubavi, dok je druga vrsta dana čisto iz ljubavi. I gle, ova druga vrsta, usta što ljube usta a ne samo čelo, je ono što Ja smatram doličnim/pravim poljupcem. Poljubac iz najdubljeg poštovanja si Mi već dala u Moje čelo. Već sam tada primjetio kako je poljubac bio više iz ljubavi nego iz poštovanja. Pošto je tvoje poštovanje od tada potpuno prešlo u ljubav, više Mi ne možeš dati poljubac u čelo, već isključivo strastan poljubac u usta, i to će onda biti doličan/pravi poljubac! Razumiješ li to, Helenice Moja naj-voljenija?’
3. Helena će na to, lica poput ruže crvenog: ‘Oh doista, to ja vrlo dobro razumijem, ali zar to neće izgledati kao pretjerivanje (u smislu, ‘zar time neće biti prekoračena dozvoljena crta’)? No što ima veze. Ti Si, moj Bože i moj jedini Gospode, Onaj Koji to žudi. Ali štogod Ti žudiš ne može biti pogrešno, i ljubav također ne može biti u krivu! Ako ja naravno uzmem u obzir da Si Ti vječni Stvoritelj svih stvari i bića a ja jedino krhko stvorenje, onda je najčudnija stvar ako Ja, naj-ne-svetija, poljubim Tebe, najviše svetog, u usta, kroz Čije ‘Neka bude’ su nebo i Zemlja nastali! Ali Ti Sam želiš dati blaženstvo mojem uzburkanom srcu. I zato neka ono za čim je moje srce često potajno žudjelo, bude ispunjeno!’
4. Nakon ovih riječi Mi ona dâ poljubac iz stare škole, nakon čega Sam joj rekao: ‘Jedino sada si savršena i izvršila si za Mene veliko djelo pomirenja sa cijelom Zemljom! – Ti sama ćeš međutim od sada nadalje biti neprestano uz Mene, to jest, uživati najveće blaženstvo nad svim blaženstvima kroz svu Moju ljubav, naime blaženstvo Mojeg najvišeg i najčišćeg ljubavnog neba, gdje prebivaju oni anđeli koji Me ljube poput tebe! Ali kažem ti također ovo, da njih nema previše! Mnogi Me doista ljube, ali jedino kao ono što Sam u stvarnosti – njihov Bog, Gospod i Otac. Ti si međutim, usporedno sa Magdaleninim primjerom, doista prodrla još dublje u Mene, zahvaćajući/osvajajući i povlačeći Moje srce u tvoje čime se zbilo savršeno vjenčanje svih nebesa. Kroz ovo si vjenčanje ti postala prava supruga Božja, i otud jedno sa Mnom. Prema tome ćeš ravnopravno sudjelovati u svakom Mojem blaženstvu (doslovan bi prijevod bio, ‘u svakom blaženstvu što u susret k Meni dolazi’). Da li si s tim zadovoljna?!’
5. Helena će, sva drhtava od gorljivog užitka: ‘Oh, oh, oh! Ti moj najsvetiji Isuse! Ja – bijedni grešnik – oh Bože, oh Bože – Tvoja supruga?! Ne, sigurno to nije moguće! – Ali Ti – Istino naj-vječnija, si sada to Sam izgovorio – i time će to itekako biti tako! Što ću napraviti sa blaženstvom najdubljih dubina i najuzvišenijih visina? Kako ću biti sposobna to podnijeti? Zar mi se neće zavrtjeti u glavi kao jadnom grešniku dok sa najviše zvijezde gleda dolje na Zemlju? Hoću li ikad biti sposobna sebe prilagoditi takvoj visini? O moj naslađi Isuse, što Si od mene sada napravio! Ah, ja se sebi sada pričinjavam poput najsretnijeg nesretnika, i najblaženijeg jadnika! Poput nekog tko jeste i nije!’
6. Rekoh Ja: ‘Najvoljenija Moja, mirna budi! Ja ti kažem, pronaći ćeš svoj put brzo i na najlakši način, pošto su stvari najjednostavnije i najskromnije na Mojim najuzvišenijim visinama! Tamo ama baš nigdje nema preuveličane raskoši i nikakvog luksuza, već najdivnija skromnost i neprestana i potpuna radost! I gle, ti posjeduješ te stvari, i zato ćeš zasigurno pronaći svoj put. Ali sada gledaj kroz prozor prema jutru i reci Mi sve što ćeš vidjeti i otkriti!’
Od našeg Oca Nebeskog, Isusa Krista, putem Unutarnje Riječi primio prorok
Jakob Lorber te zapisao u njegovoj knjizi ‘Robert Blum – od pakla do raja – 1/88’
