Bog, kako Mu je ime?
‘Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ‘Kako Mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?” “Ja Sam Koji Jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: ‘Ja Jesam’ posla me k vama.” Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži Izraelcima ovako: ‘Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To Mi je ime dovijeka, tako će Me zvati od koljena do koljena.’ Izlazak 3:13-15
Upitali su me ‘Zašto u svojim spisima (učenjima) koristim ime ‘Jehova’, te zašto na kraju svakog teksta kojeg je Gospodin objavio kroz svoje vjerne ‘pisare’ (J.Lorber, G.Mayerhofer i B.Dudde) uvijek potpisujem 7 a nekad čak i 9 imena [= Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog (7) i naš Vječni Otac (9)]?
To pitanje su me upitali zbog toga što su primjetili, a isto sam već nekoliko puta primjetio i sam, kako se ljudi, vjernici, tako reći ‘prepadnu’ pa onda ‘odmaknu’ od ‘učenja/gradiva/štiva’ (ta reakcija je posve slična onoj kada recimo hladnim predmetom dodirnete toplu kožu), ili pak onog koji to učenje/gradivo/štivo donosi’, i na sam pomen imena ‘Jehova/Jahve’, i to ponajviše zbog ‘loše’ reputacije koju u svijetu i među ljudima uživa sekta ‘Jehovinih svjedoka’ čiji pripadnici su, iskustva pokazuju, skloni ‘dosađivati’ ljudima, i čiji način ponašanja, opet iskustva pokazuju, većinu ljudi više odbija od Boga i religije nego što im tog istog Boga i religiju približava (= iskustva pokazuju da većina ljudi negativno doživljava ne samo naučavanje već i pripadnike te sekte).
Prostim riječima, ljudi (prosječni ili neupućeni vjernici) se iz gore opisanih razloga tako reći automatski ‘zatvaraju’ za sve što u sebi nosi makar i najmanji prizvuk imena ‘Jehova/Jahve’.
Da bi ovaj ‘problem’ riješili na zadovoljavajući način mi se prije svega moramo zapitati ‘Što je Bog’ i ‘Koja su Njegova svojstva (ili ‘koje su Njegove karakteristike’ = ‘što Boga čini Bogom?’)?’
Odgovor na to TEMELJNO pitanje je slijedeći: Bog ili vrhovno najuzvišenije Biće je Biće samo u sebi (= samoopstojeće Biće) i stoga od vječnosti u vječnost istinski, jedini i prvi izvor svega što postoji, bez Kojeg ništa što postoji ne bi moglo postojati (ili ‘ne bi došlo u postojanje’, ili pak ‘Kome sve što postoji duguje svoje postojanje’). Stoga, On kao takav (ili ‘posljedično tome On’) jedini ima postojanje ili, drugim riječima, On JEDINI JESTE. U tom i ni u jednom drugom smislu, reći će E.Swedenborg (‘Istinska Kršćanska Religija – 21’), je On Početak i Kraj, Prvi i Posljednji, Alfa i Omega.
E sad, to originalno, prvotno i jedino Biće, Koje je Uzrok ili Početak svega što postoji, se na hebrejskom jeziku naziva ‘JEHOVA’ ( hwhy yeh-ho-vaw’), što će reći, ime ‘Jehova’ na originalnom jeziku Božje Riječi (a to je hebrejski jezik) znači ‘Onaj koji Jeste’ ili ‘Ja Jesam’, i kao takvo se izvodi (ili ‘je izvedeno’) od glagola ‘biti’, ili ‘postojati’, pa je posljedično tome Jehova pravo i nezamjenjivo ime za Boga, Stvoritelja cijelog svemira i Istinskog Oca svih stvorenja (kao što je recimo za vodu ‘prava’ i ‘nezamjenjiva’ kemijska formula H2O!).
Ova ideja ne bi bila ‘toliko’ strana ‘prosječnom’ vjerniku samo kada bi on imao/posjedovao znanje i spoznaju (a to znanje i ta spoznaja čine jednu od karakteristika svijesti Novog Jeruzalema) o tome kako svako ime u Riječi Božjoj nije ‘samo’ ime (u prirodnom smislu), već ono (u duhovnom smislu) obuhvaća i predstavlja kvalitetu (njime se iskazuje kvaliteta/stanje) onog koji je nazvan, zbog čega se uostalom u toj istoj Riječi, svaki puta kada se netko imenuje (ili ‘kada se nekome daje ime’), odmah nakon toga daje i razlog za to, što će reći, tim imenom se istovremeno otkriva i njegovo duhovno stanje i kvaliteta.
Na primjer, kada se anđeo ukazao Josipu, rekavši da će Marija začeti po Duhu Svetome te da će roditi Sina (Matej 1:20), Josip Ga je trebao IMENOVATI Isus, iz razloga što će ‘On spasiti narod Svoj od grijeha njegovih’ (Matej 1:21). Stoga ime Isus nije ‘samo’ ime u prirodnom smislu već ono (kada na to gledamo duhovnim očima) znači/predstavlja ‘Spasenje’ i u sebi utjelovljuje ili predstavlja osnovnu/temeljnu/esencijalnu kvalitetu Onog Koji se je trebao roditi, tj. Onog Koji je tim imenom trebao biti nazvan, ovdje je riječ o utjelovljenom Jehovi tj. (Gospodinu) Isusu (Kristu), čija je glavna misija pri dolasku/spuštanju na ovaj svijet bilo spašavanje ljudskih bića od prijetećeg vječnog prokletstva.
Posebno poučno na ovu temu je i imenovanje dvanaest Jakovljevih sinova (vidi Postanak 29:30-35:26 i E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3858-4602’)
‘A kako imena u sebi nose duhovni smisao, izraz ‘ime’ ili ‘zvati po imenu’ generalno također predstavlja/označava suštinsku kvalitetu ili stvarne stvari ili određenog stanja. Pošto je to tako, ni jedno ime koje se koristi u Riječi u svom unutarnjem smislu ne znači/predstavlja određenu osobu, ili neki narod, ili neko kraljevstvo, ili neki grad, već u svakom slučaju neku ‘stvarnu’ stvar (kada ovdje spominje ‘stvarne stvari’ onda pri tome misli na ‘duhovne stvarnosti’ pošto je sve materijalno, gledano iz ove perspektive, u sebi ‘nestvarno’).’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3422’
U svezi imena vidi još ‘Nebeske Tajne – 144, 145, 340, 768, 1224, 1264, 1419, 1876, 1896, 1946, 2009, 2628e, 2643:2, 2724, 3004-3011, 3221, 3422, 4298, 4310, 4442:2, 5095, 5225, 6516:2, 6674:2, 6887, 8274, 9310, 10216, 10282e.’
Stoga, kada Mojsije, koji za nas koji u današnje vrijeme čitamo Božju Riječ predstavlja Božansku istinu, ‘objavljuje’ Izraelu, koji pak za nas koji u današnje vrijeme čitamo Božju Riječ predstavlja ‘duhovnog čovjeka’ ili ‘naš duhovni um’, kvalitetu/formulu (= ime) Božanskog, Praiskonskog, Prvotnog, Istinskog i Jedinog Bića, o čemu nas naučava Izlazak 3:13-15, on ‘otkriva’ slijedeće (hoće reći da je slijedeće Božanska istina): ‘Bog ili vrhovno najuzvišenije Biće je Biće samo u sebi (= samoopstojeće Biće) i stoga od vječnosti u vječnost istinski, jedini i prvi izvor svega što postoji, bez Kojeg ništa što postoji ne bi moglo postojati (ili ‘ne bi došlo u postojanje’, ili pak ‘Kome sve što postoji duguje svoje postojanje’). Stoga On kao takav (ili ‘posljedično tome On’) jedini ima postojanje ili drugim riječima, On JEDINI JESTE!’
To su karakteristike ili kvaliteta koje/a krasi Božansko postojanje od vječnosti u vječnost, tj. to su karakteristike ili kvaliteta koje/a se ne mogu/že od tog Božanstva odvojiti (to je ‘ime/kvaliteta’ koja je zauvijek Božje/a’), a ta kvaliteta kada uzima formu imena, tj. kada ju nazivamo, uzima ime ‘Jehova’ ili ‘Jahve’.
Vidi također E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 19’
7 i 9 imena
‘Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: Isus Krist, Nazarećanin, raspeti, Kojeg Bog uskrisi od mrtvih, je onaj kamen kojeg su graditelji odbacili, ali koji postade kamen zaglavni, i nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugog imena koje je dano ljudima po kojem se možemo spasiti.” Djela Apostolska 4:10-12
Ali, pitat će neki, zar nama ljudima (a prije svega Kršćanima) nije dano SAMO JEDNO ime po kojem se možemo spasiti, ime (‘ime’, ako gledamo na ovaj ‘problem’ duhovnim očima, u stvari ne predstavlja ‘ime’ već ‘kvalitetu ljubavi koju je Svojim primjerom, za života na zemlji, objavio utjelovljeni Jehova, Gospodin Isus Krist; vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 6674’ i ‘Otkrovenje Objašnjeno/Apocalypse Explained – 102’) ISUSA KRISTA?
Istina je, reći ću ja, nad tim imenom nema drugog imena, i ono je zaista SVEUKLJUČUJUĆE i SVEOBUHVATNO Božansko ime, stoga je sasvim dovoljno, umjesto svih tih ‘silnih’ (7 i 9) imena, reći, napisati ili potpisati ‘samo’ Isus Krist, ili pak ‘samo’ Gospodin, kako je to u svojim djelima (ili ‘kroz cijelo svoje teološko djelo’) činio E.Swedenborg koji na samom početku svoje najveće i najznačajnije knjige (‘Nebeske Tajne – 14’) kaže slijedeće: ‘U djelu koje (ili ‘u svemu što slijedi’) se ime ‘Gospodin’ koristi ekskluzivno da bi se njime predstavio Spasitelj svijeta, Isus Krist, Koji se naziva ‘Gospodinom’ bez dodavanja ostalih (!) Njegovih imena. On je kroz cijelo nebo spoznat/priznat i obožavan kao Gospodin (vidi ‘Raj i Pakao – 2-6’), pošto (jedino) On ima svu moć na nebu i na zemlji (Matej 28:18). Ovo je i On također zapovijedio kada je rekao: ‘Vi Me zovete Gospodinom, i u pravu ste, jer to i jesam! (Ivan 13:13)’ Nadalje, nakon Uskrsnuća, su Ga Njegovi učenici zvali ‘Gospodine’ (Ivan 20:28).’
Ali ovdje/tu se obično pojavljuje jedan ‘mali’ i nikako beznačajan problem, naime, u skoro cijelom Kršćanskom svijetu ljudi, vjernici, (i dalje) nisu upoznati ili ne znaju, za što krivnju jednim dijelom snose vladajuće doktrine i njihovo sasvim krivo i štetno učenje o tri odvojene Božanske osobe (vidi ‘O tri Boga u literalnom smislu Riječi‘), kako je taj Gospodin, Isus Krist, u stvari nitko drugi do utjelovljeni Jehova Otac, Stvoritelj i Održavatelj cijelog svemira, i posljedično tome Jedini (ovdje ‘utjelovljeni’) Bog.
Drugim riječima, skoro cjelokupno Kršćanstvo i dalje ne zna kako je gore opisano vrhovno Biće, sama Suština i Izvor svih stvari, zvano Jehova ili ‘Otac’, uzeo materijalno tijelo (Ivan 1:1-4, 14) u liku Gospodina Isusa Krista, kako je i obećao (vidi E.Swedenborg ‘Doktrina o Gospodinu za Novi Jeruzalem – 3-6’), u Kojem obitava u svoj Svojoj punini (Kološanima 2:9), kroz Kojeg i jedino kroz Njega sprovodi ili ostvaruje svoj veliki i slavni zadatak otkupljenja i spasenja ljudske rase, a baš to je Evanđelje, reći će dobri Swedenborg, kojeg Njegove sluge i apostoli moraju propovijedati:
‘Ako bilo tko ne pristupa/prilazi Bogu neba i zemlje Osobno, on ne može ući u nebo, pošto baš taj jedan Bog i čini nebo nebom, a taj isti/jedan Bog je Isus Krist, Koji je Jehova Gospodin, Stvoritelj od vječnosti, Iskupitelj u vremenu, i Regenerator u svoj vječnosti koja dolazi. Stoga je On istovremeno/ujedno i Otac, i Sin i Duh Sveti.’ E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 26’
Stoga, kada u svojim učenjima/spisima navodim/potpisujem 7 imena, što će reći, ‘Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog’, a imajući u vidu da svako od tih imena u sebi utjelovljuje ili predstavlja jednu od kvaliteta imenovanog, ovdje Isusa Krista, ja time propovijedam Istinsku Kršćansku Religiju i njeno Nebesko Evanđelje koje naučava slijedeće: ‘Originalno, Istinsko, Jedino Božansko Biće Koje je kao takvo Stvoritelj i Održavatelj cijelog Svemira, Koje je, po vrlini originalnog jezika nazvano Jehova, je uzeo materijalno tijelo u vremenu, kako je i obećao (Izaija 7:14; 9:6, 7), Kojeg je proslavio (učinio Božanskim) u liku Isusa Krista, u Kojem od tada/sada živi (= Sebe predstavlja) u svoj Svojoj punini i putem Kojeg sprovodi sve Svoje aktivnosti otkupljenja, obnavljanja i spašavanja ljudske rase.’
To Evanđelje nadalje objavljuje i slijedeću istinu: ‘Isus Krist, Raspeti, je stoga Jedini Bog Kojem je dana sva vlast na nebu i na zemlji (Matej 28:18), osim Njega drugog Boga nema i ne može biti, te stoga vjernici, ako se žele spasiti, moraju pristupati Njemu i samo Njemu, u Njega trebaju vjerovati, Njemu se moraju klanjati, Njega trebaju obožavati i SAMO Njega moraju voljeti.’
Svatko tko je ovog svijestan, tko u sebi nosi ovo znanje i ima ovu spoznaju, njemu je sasvim ‘dovoljno’ i ime Isus (Krist), jer:
‘Isus je nešto tako neizmjerno veliko da prilikom izgovaranja tog imena (ili ‘kada se to ime izgovori’) cijela vječnost treperi/vibrira od obožavanja. Kada kažete ‘Bog’, vi također imenujete (ili ‘time ste imenovali’) Uzvišeno Biće, ali Ga imenujete u Njegovoj beskrajnosti kako ispunjava beskrajni svemir Svojom beskonačnom moći/snagom iz vječnosti u vječnost. – Bilo kako bilo, imenom ‘Isus’ vi obilježavate (ili ‘ste označili’) savršeni, svemogući, osobni Božji centar ili, da se izrazimo još jasnije: Isus je naj-istinskiji, stvarni Bog kao čovjek, iz Kojeg, poput sunčevih zraka, kao duh Njegove beskrajne moći i snage, izvire/proizlazi svo Božanstvo koje prožima beskonačnost. Isus je stoga srž/suština sve-ukupne/totalne punine Božanstva. Ili: U Isusu Božanstvo istinski obitava/živi u Svojoj beskrajnoj punini u tjelesnoj stvarnosti. Stoga, sva Božanska beskonačnost uvijek vibrira/treperi kada se ovo sveto, uzvišeno ime izgovori u istinskoj ljubavi.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Duhovno Sunce – 2/13:2,3’ J.Lorber
Za te ljude, za one koji su to spoznali (koji imaju tu percepciju) i koji posljedično tome žive po zapovijedima ljubavi (ili ‘čiji životi su transformirani u ljubav’) našeg Gospodina Isusa Krista Jehove, Riječ kaže da su u Gospodinu i da je Gospodin u njima (Ivan 14:20; 15:5, 7), to su ‘Djeca Božja’ kojima je bila određena velika i sveta uloga da ljudima ove kao i ostalih zemalja u beskrajnom svemiru ukažu/otkriju/objave veliku istinu kako je Vrhovno Božansko Biće u Sebi najsavršeniji Čovjek, i stoga, da On za nas, ljude (ili ‘nama ljudima’) nije neki ‘daleki’, ‘nedohvatni’ i ‘nezamislivi’ Bog na visinama već ‘bliski’, ‘opipljivi’, ‘spoznatljivi’ i ‘voljeni’ Otac i prijatelj, štoviše, brat i sudrug u radosti baš kao i u nevolji.
‘Čujte ovo – sva nebesa, i vi serafi i kerubi, i svi anđeli – Bog, vječni Duh, u svoj punini Njegove Božanske savršenosti, zauvijek nezamislivi, je naš Otac, Koji hoda među nama kao da nije ništa više (ili ‘u ničemu bolji’) od nas! O, slavimo Ga u našim srcima zbog toga što se tako nezamislivo spustio do nas griješnika!’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Biskup Martin – 86:9’ J.Lorber
Iz tog i iz ni jednog drugog razloga (to je pak Evanđelje koje svojim silnim svjetlom obasjava beskrajne svemirske prostore) se u mojim spisima i učenjima uz sedam Božjih karakteristika mogu pronaći još dvije isto tako znakovite, naime ‘Vječni’ i ‘Otac’, o kojima je, a posebice ovoj potonjoj, u izobilju bilo riječi u temeljnom učenju Akademije pod imenom ‘Bogo-Čovjek’, a ponajviše u subjektima ‘Svijest Novog Jeruzalema‘, ‘Oče naš’, ‘Božja Djeca’ i ‘Planeta Zemlja’.
