8588. Reprezentativno obožavanje Boga među Židovskim narodom… i komunikacija sa anđelima posredstvom reprezenata u toj Crkvi…

[5] Među tim (Židovskim) narodom je reprezentativno obožavanje Boga bilo unatoč tome uspostavljeno budući je reprezentativno obožavanje moglo biti uspostavljeno među bilo kojim narodom koji je mislio kako su izvanjske stvari obožavanja bile svete i poštovao ih na u suštini idolopoklonički način. Jer reprezentirano se ne odnosi spram osobe koja reprezentira, jedino prema reprezentiranoj stvarnosti, 1361; i taj je narod po sklonosti bio takav, više od ijednog drugog naroda, da su izvanjske stvari lišene ičega unutarnjega bile od strane njih u cjelosti poštovane/obožavanje kao da su bile svete i Božanske. Oni su bili takvi da su poštovali njihove oce – Abrahama, Izaka i Jakova, i kasnije Mojsija i Davida – kao polu-bogove. Kao dodatak tome oni su obožavali kao svete i Božanske, svaki komadić kamena ili drva posvećen njihovom obožavanju Boga, takve poput Kovčega, ploča tamo, svijećnjaka, oltara, Aronova crkvena ruha, Urim i Tumim, i kasnije hram. Posredstvom izvanjskih stvari potput takvih je u to vrijeme komunikacija anđela nebeskih sa čovječanstvom bila u Gospodnjoj Providnosti učinjena mogućom; jer Crkva, ili reprezentativno od Crkve, mora negdje postojati, kako bi nebo moglo biti u komunikaciji sa ljudskom rasom. I budući je ta nacija više od ijedne druge mogla učiniti da se obožavanje Boga sastoji od izvanjskih stvari, i tako je mogla djelovati kao reprezentativno od Crkve, taj je narod bio onaj koji je bio usvojen.

[6] Komunikacija sa anđelima na nebu posredstvom reprezentanata je bila ostvarena u to vrijeme na sljedeći način. Ljudsko je izvanjsko obožavanje bilo prenešeno anđeoskim duhovima koji su jednostavni i nisu pridavali pažnje unutarnjim vrijednostima, premda su oni sami unatoč tome dobri iznutra. Takvi su duhovi oni koji u Velikom Nebeskom Čovjeku korespondiraju sa kožom. Oni ni najmanje ne obraćaju pažnju na ono što je u čovjeku iznutra, jedino na ono što je vidljivo izvanjski; i ako je ovo od strane njih uočeno kako je sveto oni misle kako je i ono iznutra također sveto. Što su više unutarnji anđeli neba vidjeli u ovim duhovima (= znači ti priprosti duhovi služe kao jedan ‘most’) stvarnosti koje su bile reprezentirane, posljedično korespondentne nebeske i Božanske vrijednosti; jer oni su mogli prebivati sa ovim duhovima i vidjeti te vrijednosti, ali ne sa ljudima, osim kroz ove duhove. Anđeli borave sa ljudima u njihovim unutarnjim vrijednostima; ali kada tamo nema unutarnjih vrijednosti, oni borave u unutrašnjostima priprostih duhova; jer mudrost anđela se proteže jedino do duhovnih i božanstvenih vrijednosti, koje su unutarnje vrijednosti reprezentanata. Iz ovog kratkog objašnjenja čovjek može prepoznati kako je komunikacija sa nebom kroz takve ljude mogla biti učinjena mogućom.’

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 8588:5, 6’