‘Ovo Mi je ime dovijeka…’

(Izlazak 3:15)

‘Ovo Mi je ime dovijeka’, to znači da Božansko Ljudsko ima suštinsku prirodu (ili ‘kvalitetu’) samog Božanstva. Ovo je jasno iz značenja ‘imena Božjeg’ kao sve u jednoj cjelini pomoću čega je Bog obožavan, time Njegova suštinska priroda, što je bilo obrađivano u br. 2724, 3006, 6674. Ali Samo se Božanstvo ne može obožavati budući se Samom Božanstvu ne može pristupati bilo u vjeri bilo u ljubavi, budući je – u skladu sa riječima Gospoda u Ivanu – potpuno iznad poimanja:

Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođeni Sin, Koji je u krilu Očevu, On Ga obznani.’  Ivan 1:18.

I drugdje u istom Evanđelju:

             ‘Niti ste glasa Njegova ikada čuli niti ste lica Njegova ikada vidjeli.’   Ivan 5:37.

Stoga, ‘ime Božje’, budući je iste suštinske prirode kao Samo Božanstvo, jeste Božansko Ljudsko kojem se može pristupiti i kojeg se može obožavati.

[2] Činjenica da je Božansko Ljudsko ‘ime Božje’ je očigledna u Ivanu:

‘Oče, proslavi ime Svoje! Uto dođe glas s neba: Proslavio Sam Ga i opet ću Ga proslaviti!’  Ivan 12:28.

S obzirom na Božansko Ljudsko Gospod Sebe ovdje naziva ‘imenom Očevim’. U Izaiji:

‘Ja, Jehova, u pravdi Te pozvah, čvrsto ću Te za ruku držati; jer štiti ću Te, i postaviti Te za  savez narodima i svjetlost poganima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. Ja Sam Jehova, to Mi je ime, i Svoje slave drugome neću dati.’   Izaija 42:6-8.

Ovi i prethodni stihovi u Izaiji se sasvim jasno odnose na Gospoda. On je taj Koji je predstavljen ‘imenom Jehovinim’, kao što je očigledno iz proglašenja kako ‘On Svoje slave neće dati drugome’, što znači – budući se to odnosi na Gospoda –  davati Sebi Samome, jer su On i Jehova jedno.

 [3] U Mojsiju

 ‘Šaljem, evo, Svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te do mjesta koje Sam priredio. Obrati dobro pažnju na lice Njegovo, i slušaj Njegov glas; jer On vam neće opraštati prekršaje, budući je Moje ime u Njemu.’   Izlazak 23:20, 21.

‘Anđeo Jehovin’ je ovdje korišten da bi se naznačio Gospod s obzirom na Njegovo Božansko Ljudsko, vidi br. 6831. A pošto Božansko Ljudsko ima suštinsku prirodu samog Božanstva, tekst kaže kako je ‘ime Jehovino u Njemu’. Također u Molitvi Gospodnjoj riječi ‘Oče naš Koji jesi na nebesima, neka bude sveto ime Tvoje’ su korištene da bi se naznačio Gospod s obzirom na Njegovo Božansko Ljudsko, baš kao i sve u cjelosti putem čega Ga čovjek treba obožavati.