Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

680:1, 2 (Dobra i istine su prava hrana za čovjeka)

Print Friendly, PDF & Email

680. Činjenica kako su dobra i istine prava/stvarna (genuine) hrana za čovjeka mora biti očigledna svakome, jer onaj koji je njih lišen nema u sebi života, već je mrtav. Hrana kojom se hrani duša čovjeka duhovno mrtvog u ovom smislu se sastoji od užitaka koji izviru iz zla, i od zadovoljstava stečenih iz neistina. Ovi su hrana smrti. Ovi užici i zadovoljstva također proizlaze iz tjelesnih, svjetovnih i prirodnih stvari, koje u sebi nemaju ni najmanje života. Takav čovjek nadalje ni ne zna što je duhovna i božanstvena hrana. Svaki puta kada su u Riječi spomenuti ‘hrana’ ili ‘kruh’ on pretpostavlja da se time misli na hranu za tijelo. U Molitvi Gospodnjoj, u riječima ‘Daj nam kruh naš svagdašnji’ na primjer, on pretpostavlja da to jedino predstavlja hranu za tijelo (ili ‘on razmišlja čisto o prehrani za tijelo’). Ima nekih čije se ideje šire dalje i koji tvrde/dokazuju  kako ova peticija uključuje i sve druge fizičke potrebe, kao što su odjeća, vlasništvo/novac, i slično. Oni čak oštro negiraju (ili ‘oni će se čak razjareno svađati’) da je ikakva druga hrana time naznačena premda jasno vide kako riječi/peticije koje prethode i one koje slijede uključuju jedino božanstvene i duhovne stvari, i da se odnose na Gospodnje kraljevstvo, te je moguće da znaju  kako je Riječ Gospodnja božanstvena i duhovna.

[2] Iz ovog i drugih sličnih primjera mora biti dovoljno očigledno kako li je tjelesan čovjek u današnje vrijeme; i da je, poput Židova, on sklon primiti sve što je rečeno u Riječi na najprostiji i materijalan način. Gospod Sam jasno naučava što je u Njegovoj Riječi naznačeno sa ‘hranom’ i ‘kruhom’. U svezi ‘hrane’ on ovako govori u Ivanu:

‘Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji.’   Ivan 6:27.

A u svezi ‘kruha’ On kaže, u istom poglavlju:

‘Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja Sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću Ja dati tijelo je Moje – za život svijeta… Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.’  Ivan 6:49-51, 58.

Ali u današnje vrijeme ima takvih ljudi koji čuju ove riječi i kažu: ‘Tvrda je to besjeda! Tko  je može slušati?’ i koji ‘odstupiše, i više nisu išli s Njime’ (Ivan 6:60, 66), kojima je Gospod rekao: ‘Riječi koje vam govorim, Duh su i Život su.’ (Ivan 6:63).

Spread the Truth