‘I bijah mrtav’ (Otkrovenje 1:18) predstavlja kako je On bio zanijekan i Njegovo Božansko Ljudsko ne-priznato. Time što je On ‘bio mrtav’ nije naznačeno da je bio raspet, i zato umro, već da je On bio zanemaren u crkvi, a Njegovo Božansko Ljudsko ne-priznato, jer tako je On mrtav kod ljudi. Njegovo Božansko od vječnosti doista jeste priznato, ali ovo je Sam Jehova (Otac); ali Njegovo Ljudsko nije priznato da je Božansko, iako su Božansko i Ljudsko u Njemu kao duša i tijelo, i prema tome nisu dvoje nego jedno, da, jedna osoba (Ivan 10:30), u skladu sa doktrinom koja je primljena kroz cijeli Kršćanski svijet, a ime je dobila od Atanasija. Kada je, prema tome, Božansko u Njemu razdvojeno od Ljudskog, kad se kaže da Njegovo Ljudsko nije Božansko, već poput ljudskog u drugog čovjeka, u tom slučaju je on mrtav kod ljudi. Ali u svezi ovog razdvajanja i tako usmrćivanju Gospoda, više se može vidjeti u djelu ‘Doktrina o Gospodu za Novi Jeruzalem’; i ‘Božanska Providnost – 262-263’.