Ti si Petar, i na toj stijeni ću izgraditi Svoju Crkvu…
57. Razgovarao sam (u duhovnom svijetu) sa nekima od tih ljudi (= Babilonaca = pripadnicima Rimokatoličke crkve, tj. papistima) u svezi ključeva danih Petru, pitajući da li su vjerovali kako mu je bila predana/prenijeta Gospodinova vlast/moć nad nebom i zemljom?! Pošto je ovo bio temelj njihove religije (ili ‘temeljna točka njihovog religijskog sistema’), oni su na tome žestoko inzistirali, govoreći kako u svezi toga nije bilo nikakve sumnje, pošto je to bilo očito/jasno izrečeno. Ali kada sam ih zapitao da li su znali kako u svakom pojedinačnom izražaju/detalju u Riječi postoji duhovni smisao, koji je smisao Riječi (ili ‘i da je to kako je Riječ shvaćena’) na nebu, oni su najprije rekli da nisu znali, ali su nakon toga rekli kako će istražiti/raspitati se; nakon što su to napravili, bili su upućeni/podučeni da unutar svakog pojedinačnog izražaja/detalja Riječi postoji duhovni smisao, koji se razlikuje od doslovnog/literarnog smisla slova, kao što se duhovno razlikuje od prirodnog; oni su također bili podučeni da ni jedna osoba koja je imenovana u Riječi nije imenovana na nebu (ili ‘da ni jedno od imena nema to značenje na nebu’), već da se tamo umjesto njega razumije određena duhovna stvar (ili ‘nešto duhovno’). Konačno su bili su informirani da se tamo umjesto ‘Petra’ u Riječi misli na (= da tamo Petar ne predstavlja Petra već) istinu vjere u crkvi koja proizlazi iz dobra dobročinstva/milosrđa, i da isto znači i ‘stijena’, koja je tamo imenovana po Petru (ili ‘koja je spomenuta uz Petra’), jer rečeno je:
Ti si Petar, i na toj stijeni ću izgraditi Svoju Crkvu.’
Matej 16:18 i u nastavku
Ovo ne znači kako je ikakva moć/vlast bila dana Petru, već istini koja se izdiže iz dobra, jer na nebesima sva sila/vlast pripada istini iz dobra, ili dobru koje djeluje kroz istinu; a pošto svo dobro, i sva istina, dolaze od Gospodina, i ništa nije od čovjeka, sva sila/vlast je Gospodinova.
Kada su ovo čuli bili su ozlojađeni i željeli su znati da li je to bio duhovni smisao tih riječi. Stoga im je bila dana Riječ koja/kakva je na nebesima, koja sadrži duhovni ali ne i prirodni smisao, pošto je za anđele, koji su duhovni. Da na nebu postoji takva Riječ, se može vidjeti u djelu o Nebu i Paklu (pogl. 259-261). I kada su je pročitali, oni su jasno vidjeli da tamo Petar nije imenovan (ili ‘da se tamo ne spominje Petar’), već umjesto njega# istina iz dobra koje dolazi od Gospodina. Vidjevši ovo oni su bijesno odbacili Riječ, i bili bi ju skoro rastrgali na komadiće sa njihovim zubima, da ona u tom trenutku nije bila odnešena. Na taj način su bili uvjereni, iako to nisu bili voljni priznati (ili ‘iako protiv svoje volje’), da jedino Gospodin ima svu moć/vlast (ili ‘da jedino Gospodinu pripada sva moć/vlast’), i da ona ni u kojem slučaju ne može pripadati ikojem čovjeku, pošto je Božanska.
#Gospodinovih dvanaest apostola reprezentiraju crkvu po pitanju svih aspekata istine i dobra, ili vjere i ljubavi, na isti način kao i dvanaest plemena Izraelovih (detaljno objašnjenje i potvrda ove izjave se može pronaći u E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – br. 2179, 3354, 3488, 3858, 6397’). Petar, Jakov i Ivan reprezentiraju vjeru, milosrdnost i dobra djela milosrdnosti (Nebeske Tajne – 3750). Petar reprezentira vjeru (‘Nebeske tajne – 4738, 6000, 6073, 6344, 10087, 10580’). Ključevi kraljevstva nebeskog koji su dani Petru, označavaju da je sva moć/vlast dana istini koja dolazi iz dobra, ili vjeri koja dolazi iz milosrdosti koje je iz Gospodina; stoga da sva moć/vlast pripada Gospodinu (Nebeske Tajne – 6344). ‘Ključ’ predstavlja moć otvaranja i zatvaranja (Nebeske Tajne – 9410). Dobro ima svu moć/snagu uz pomoć istina, ili, drugim riječima, istine imaju svu moć/snagu iz dobra koje je iz Gospodina (Nebeske Tajne – 3091, 3563, 6344, 6413, 6948, 8200, 8304, 9327, 9410, 9639, 9643, 10019, 10182). ‘Stijena’ u Riječi predstavlja Gospodina kao Božansku Istinu (Nebeske Tajne – 8581, 10580) Sva imena osoba ili mjesta u Riječi predstavljaju stvari i stanja (Nebeske Tajne – 768, 1888, 4310, 4442, 10329). Ova imena ne ulaze/prelaze u nebo, već se okreću u stvari koje predstavljaju; niti se imena mogu izgovoriti na nebu (Nebeske Tajne – 1878, 5225, 6516, 10216, 10282). Kako elegantan je unutrašnji smisao Riječi, gde se samo imena pojavljuju, se može ilustrirati primjerima (Nebeske Tajne – 1224, 1264, 1888; Nebeske Tajne E.Swedenborga, kao i sva ostala njegova teološka djela na engleskom jeziku, možete pronaći na sljedećoj internet stranici – www.theheavenlydoctrines.org ).
E.Swedenborg ‘Posljednji Sud i uništenje Babilona – 57’
