Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

485-490 (Užici svačijeg života su nakon smrti promijenjeni u stvari koje sa njima korespondiraju)

Print Friendly, PDF & Email

Užici svačijeg života su nakon smrti promijenjeni u stvari koje sa njima korespondiraju

485. Bilo je ukazano u prethodnoj sekciji kako vladajući osjećaj ili dominantna ljubav sa svakime nastavlja/ostaje do u vječnost. Sada treba biti ukazano kako (ili ‘na koji način’) su užici tog osjećaja ili ljubavi promijenjeni u stvari koje (im) korespondiraju. Promjenom u korespondentne stvari je naznačeno, – u stvari duhovne koje korespondiraju sa prirodnim stvarima. Da su one promijenjene u duhovne stvari se može potvrditi iz ovoga, da sve dok je čovjek u njegovom zemaljskom tijelu on je u prirodnom svijetu, ali kada napusti to tijelo on dolazi u duhovni svijet i oblači duhovno tijelo. Da su anđeli i ljudi nakon smrti u potpunom ljudskom obliku, i da su ta tijela sa kojima su odjeveni duhovna tijela vidi iznad (br. 73-77 i 453-460); također, što je korespondencija duhovnih stvari sa prirodnima (br. 87-115)

486. Svi užici koje čovjek ima su užici njegove vladajuće ljubavi, jer on ne osjeća kao užitak ništa osim onog što ljubi, time posebice to što on ljubi iznad svih stvari. Isto je da li kažete vladajuća ljubav ili ono što on ljubi iznad svih stvari. Ovi su užici raznovrsni. Generalno gledano, ima ih onoliko koliko ima vladajućih ljubavi; posljedično tome onoliko koliko ima ljudi, duhova, i anđela; jer vladajuća ljubav jednog nije u svakom pogledu ista poput one u drugog. Iz tog razloga nitko nema lice potpuno isto kao netko drugi; jer svačije lice je slika njegovog uma; a u duhovnom svijetu ono je slika njegove vladajuće ljubavi. Pojedinačno gledano, svačiji su užici beskonačne raznolikosti. Nemoguće je za bilo koji užitak da bude potpuno nalik nekom drugom, ili isti kao drugi, bilo oni koji slijede jedan nakon drugoga ili oni koji postoje zajedno istovremeno, nijedan (užitak) nikad nije isti poput drugog. Unatoč tome, pojedinačni užici sa svakim (ili ‘u svakog’) se odnose spram njegove jedne ljubavi, koja je njegova vladajuća ljubav, jer oni ju sačinjavaju i tako čine jedno sa njom. Isto tako svi užici generalno se odnose spram jedne univerzalne vladajuće ljubavi, koja je na nebu ljubav spram Gospoda, a u paklu je to ljubav spram sebe samoga.

487. Jedino se iz/pomoću znanja o korespondencijama može (sa)znati u koje su duhovne užitke svačiji prirodni užici promijenjeni nakon smrti, i kakve su oni vrste užici. Generalno, ovo znanje naučava kako ništa prirodno ne može postojati bez nečeg duhovnog što sa njime korespondira. Pojedinačno, ono naučava što je to što korespondira, i kakve je vrste ta stvar. Prema tome, svatko tko ima ovo znanje može utvrditi i znati kakvo će njegovo vlastito stanje nakon smrti biti, samo ako on zna kakva je njegova ljubav, i koji je njezin odnos spram univerzalnih ljubavi o kojima je iznad bilo riječi, spram kojih se sve ljubavi odnose (= riječ je o ljubavi spram Gospoda i ljubavi spram bližnjega!). Ali nemoguće je za one koji su u ljubavi spram sebe samih znati koja je njihova vladajuća ljubav, budući oni ljube ono što je njihovo vlastito, i njihova zla nazivaju dobrima; a neistine kojima su skloni i pomoću kojih oni potvrđuju njihova zla oni nazivaju istinama. A ipak, da su bili voljni, oni su mogli (do)znati od drugih koji su mudri, i koji vide što oni sami ne vide. Ovo je, međutim, nemoguće sa onima (ili ‘u slučaju onih’) koji su toliko zavedeni od strane ljubavi spram vlastitog ja da preziru sva učenja mudrih.

[2] U drugu ruku, oni koji su u nebeskoj ljubavi prihvaćaju poduku, i čim su uvedeni u (ili ‘čim su im pokazana’) zla u kojima su bili rođeni, oni ih vide od istina, jer istine čine zla vidljivima. Od istine koja je od dobra svatko može vidjeti zlo i njegovu neistinu; ali od zla nitko ne može vidjeti što je dobro i istinito; i iz razloga što su neistine zla tama i korespondiraju sa tamom; posljedično tome, oni koji su u neistinama iz zla su poput slijepaca, i ne vide stvari koje su na svjetlu, već ih se namjesto toga klone poput sova#. Ali kako su istine od dobra svjetlo, i korespondiraju sa svjetlom (vidi iznad, br. 126-134), tako oni koji su u istinama od dobra imaju (dobar/zdrav) vid i otvorene oči, i razlučuju stvari koje pripadaju svjetlu i sjeni.

[3] Ovo mi je, također, bilo dokazano posredstvom iskustva. Anđeli koji su na nebu i vide i percipiraju zla i neistine koje se ponekad pojavljuju u njima, također zla i neistine u duhovima u svijetu duhova koji su povezani sa paklovima, iako su sami duhovi nesposobni vidjeti njihova vlastita zla i neistine. Takvi duhovi nemaju poimanja dobra nebeske ljubavi, savjesti, poštenja i pravde, osim takvih koji su učinjeni poradi vlastitog ja; niti o tome što znači biti vođen od strane Gospoda. Oni kažu kako takve stvari ne postoje, i time su beznačajne. Sve ove stvari su bile rečene sa namjerom da čovjek može ispitati samog sebe i da može prepoznati njegovu ljubav po njegovim užicima; i tako, onoliko koliko je to sposoban iz/pomoću nauke o korespondencijama, može saznati (kakvo će biti) stanje njegovog života nakon smrti.

# Iz korespondencije, ‘tama’ u Riječi predstavlja neistine, a ‘gusta tama’ neistine zla (br. 1839, 1860, 7688, 7711).

Onima koji su zli je nebesko svjetlo gusta tama (br. 1861, 6832, 8197).

Kaže se za one koji su u paklovima kako su u tami budući su u neistinama zla; o takvima (br. 3340, 4418, 4531).

U Riječi ‘slijepi’ predstavljaju one koji su u neistinama i nisu voljni biti podučeni (br. 2383, 6990).

488. Kako su užici svačije ljubavi promijenjeni nakon smrti u stvari koje korespondiraju se može saznati iz znanja o korespondencijama; ali kako to znanje još nije generalno poznato ja želim baciti nešto svjetla na ovaj predmet izvjesnim primjerima iz (svog vlastitog) iskustva. Svi koji su u zlu i koji su sebe ustanovili u neistinama u suprotnosti sa istinama Crkve, posebice oni koji su odbacili Riječ (= dakle, ateisti), bježe od svjetla nebeskog i sklanjaju se u pećinama koje se na njihovim otvorima prikazuju potpuno mračne, također u pukotinama stijena, i tamo sebe posakrivaju; a to je zbog toga što su ljubili neistine a mrzili istine; jer takve pećine i pukotine u stijenama#, baš kao i tama, korespondiraju sa neistinama, kao što svjetlo korespondira sa istinama. Njihov je vlastiti užitak boraviti na takvim mjestima, a nikakvog užitka nemaju u boravku na otvorenom prostoru (= što će reći, tamo gdje dopire svjetlo sunca!).

 [2] Oni koji su uživali u prepredenim i potajnim smicalicama i podmuklim makinacijama čine istu stvar. Oni su također u takvim pećinama; i oni posjećuju sobe tako mračne da nisu u stanju čak jedni druge vidjeti; i zajedno šapuću jedni drugima u uši u kutovima. U to je užitak njihove ljubavi promijenjen. Oni koji su sebe posvetili naukama sa nijednim drugim ciljem nego da bi zadobili ugled poradi učenosti, i nisu kultivirali njihovu racionalnu sposobnost pomoću njihove učenosti, već su uživali u stvarima pohranjenim u memoriju iz zadovoljstva (u) takvim stvarima, ljube pjeskovita mjesta, koja oni također odabiru radije nego poljane i vrtove, budući pjeskovita mjesta korespondiraju sa takvim studijama.

[3] Oni koji su umješni u doktrinama njihove vlastite i drugih Crkava, ali nisu njihovo znanje primjenili u životu, odabiru za sebe kamenita mjesta, i borave među gomilama kamenja, odbacujući kultivirana mjesta budući im se ova ne sviđaju. Oni koji su sve stvari pripisivali prirodi (= koji su tako negirali Boga), baš kao i oni koji su sve stvari pripisivali njihovoj vlastitoj razboritosti (= što će reći, koji su negirali Božju Providnost), i putem različitih vještina sebe uzdignuli do počasti i namakli bogatstvo/imetak, u drugom životu sebe posvete studijama čarobnjačkih vještina, koje su zloupotrebe Božanskog reda, i u ovima pronalaze glavni užitak života.

[4] Oni koji su prilagodili Božanske istine njihovim vlastitim ljubavima, i na taj ih način falsificirali/oskvrnuli, ljube mokraćne stvari, pošto ove korespondiraju sa užicima takvih ljubavi##. Oni koji su bili prljavo pohlepni borave u ćelijama, i ljube svinjsku prljavštinu i takve smradove kakvi isparavaju iz neprobavljene hrane u želucu.

[5] Oni koji su svoj život provodili samo u zadovoljstvima i živjeli su delikatno i udovoljavali njihovom apetitu/okusu i želucu, ljubeći takve stvari kao najviše dobro koje život pruža, ljube u drugom životu izmetine i zahode, u kojima pronalaze svoje užitke, iz razloga da su takvi užici duhovna prljavština. Mjesta koja su čista i oslobođena od prljavštine oni izbjegavaju, nalazeći ih neugodnima.

[6] Oni čiji su užici bili u preljubništvima provode svoje vrijeme u bordelima, gdje su sve stvari ogavne i prljave; ove oni ljube, a čestite domove izbjegavaju, te padaju u nesvjesticu čim uđu u njih. Ništa im ne pruža više užitak nego rastavljati brakove. Oni koji su njegovali duh osvete, i na taj su način poprimili divljačku i okrutnu prirodu, ljube mrtvačke stvari, i u paklovima su takve prirode; i tako dalje.

#U Riječi ‘rupa’ ili ‘pukotina u stijeni’ predstavlja mračnost i neistinu/(itu) vjere/(u) (Nebeske Tajne, br. 10582).

Jer ‘stijena’ predstavlja istinu od Gospoda (br. 8581, 10580); a ‘kamen’ istinu vjere (br. 114, 643, 1298, 3720, 6426, 8609, 10376).

##Prljanja/oskvrnuća istine korespondiraju sa mokraćom (br. 5390).

490. Iz ovih se stvari može saznati da su užici sviju nakon smrti promijenjeni u njihove korespondencije (ili ‘u njima korespondentne duhovne užitke’), dok sama ljubav nastavlja do vječnosti (ili ‘dok se sam čovjekov karakter, kojeg je zadobio svojim životom na Zemlji, ne mijenja do u vječnost’). Ovo je istinito za bračnu ljubav, za ljubav spram pravde, poštenja, dobrote i istine, ljubav spram znanja i spozna(van)ja, ljubav spram inteligencije i mudrosti, i ostalih. Iz ovih ljubavi, užici teku poput potoka iz njihovog izvora; i ovi se nastavljaju (ili ‘produžuju’); ali kada bivaju uzdignuti iz prirodnih u duhovne užitke oni su uznešeni do višeg stupnja.

E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 485-490’

Spread the Truth