Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

445-452 (Ponovno oživljavanje čovjeka iz mrtvih)

Print Friendly, PDF & Email

PONOVNO OŽIVLJAVANJE ČOVJEKA IZ MRTVIH

I NJEGOV ULAZAK U VJEČNI ŽIVOT

445. Kada tijelo više nije sposobno u prirodnom svijetu vršiti njegove funkcije koje korespondiraju sa mislima i osjećajima njegovog duha koje on ima/prima iz duhovnog svijeta, onda se za čovjeka kaže kako je umro. To se događa kada disanje pluća i kucanje srca prestanu. No čovjek ipak ne umire; on je tek odvojen od tjelesnog dijela koji mu je bio od koristi u svijetu, jer sâm čovjek (i dalje) živi (tj. nastavlja živjeti): Rečeno je da sâm čovjek živi, budući čovjek nije čovjek poradi njegovog tijela nego poradi njegovog duha, jer duh je onaj koji u čovjeku razmišlja, a misao sa osjećajem je ono što čini čovjeka. Otud je jasno da čovjek kada umre samo prijeđe iz jednog svijeta u drugi (ili ‘očigledno je prema tome iz ovoga kako je smrt čovjeka samo prijelaz iz jednog svijeta u drugi’). I to je razlog zašto u Riječi u njezinom unutarnjem značenju ‘smrt’ predstavlja uskrsnuće i nastavak života.#

            #U Riječi ‘smrt’ predstavlja uskrsnuće, jer kada čovjek umre njegov se život i dalje nastavlja (Arcana Coelestia, br. 3498, 3505, 4618, 4621, 6036, 6221).

446. Postoji najdublja/najunutarnija komunikacija duha sa disanjem i sa kucanjem srca, misao duha komunicira sa disanjem, a njegov osjećaj, koji pripada ljubavi, sa srcem;# posljedično tome, kada ova dva pokreta u tijelu prestanu smjesta nastupa razdvajanje (duše i tijela). Ova dva pokreta, naime, disanje pluća i kucanje srca, su sâme veze čijim je prekidanjem duh prepušten sebi samome; a tijelo se, budući je onda lišeno života svojeg duha, hladi te započinje raspadati. Ova najdublja/najunutarnija komunikacija čovjekovog duha je sa disanjem i sa srcem, pošto o ovima zavise svi vitalni pokreti, ne samo u tijelu općenito već u svakom njegovom pojedinačnom dijelu.##

            #Srce korespondira sa voljom, time sa osjećajima koji pripadaju ljubavi, dok disanje pluća korespondira sa razumijevanjem, time sa mišlju/razmišljanjem (br. 3888).

            Otud ‘srce’ u Riječi predstavlja volju i ljubav (br. 7542, 9050, 10336).

            ‘Duša’ predstavlja razumijevanje, vjeru i istinu; prema tome ‘iz duše i iz srca’ predstavlja što je od/iz razumijevanja, vjere, i istine, i što je od/iz volje, ljubavi, i dobra (br. 2930, 9050).

            Korespondencija srca i pluća sa Velikim Nebeskim Čovjekom, ili nebom (br. 3883-3895).

            ##Kucanje srca i disanje pluća vladaju cijelim tijelom, i uzajamno utječu u svaki dio (br. 3887, 3889, 3890).

447. Nakon razdvajanja, čovjekov duh ostaje u tijelu jedno kratko vrijeme, ali jedino dok rad srca nije u potpunosti prestao, što se događa različito u skladu sa stanjem bolesti od koje je čovjek umro, kod nekih srce nastavlja raditi jedno određeno vrijeme, kod drugih opet ne tako dugo. Čim ovaj rad prestane čovjek je ponovno oživljen; ali to je učinjeno od strane Gospoda jedino. Ponovno oživljavanje znači izvlačenje duha iz tijela, a njegovo uvođenje u duhovni svijet je ono što se obično naziva ponovnim oživljavanjem (reanimacijom). Duh nije odvojen od tijela sve dok rad srca nije prestao, iz razloga da srce korespondira sa osjećajem koji pripada ljubavi, koja je sam život u čovjeku, jer od ljubavi svatko ima/dobija svoju životnu toplinu;# posljedično tome, sve dok ova sjedinjenost postoji (= dok traje), postoji korespondencija, i tako život duha u tijelu.

            # Ljubav je bitak (esse) čovjekova života (br. 5002).

            Ljubav je duhovna toplina, i prema tome sam(a) život(nost) (br. 1589, 2146, 3338, 4906, 7081-7086, 9954, 10740).

            Osjećaj je nastavljanje/produžetak ljubavi (br. 3938).

448. Kako je ovo ponovno oživljavanje (reanimacija) ostvareno mi je bilo i rečeno i ukazano putem živog iskustva. Stvarno iskustvo mi je bilo podareno da bi mogao u potpunosti znati kako se događa.

449. S obzirom na tjelesna osjetila sam bio doveden u stanje bezosjetljivosti, tako skoro u stanje umiranja, ali su unutarnji život i mišljenje/misao ostali neoslabljeni (= nastavili su normalno funkcionirati), kako bi mogao percipirati i zapamtiti stvari koje mi se događaju, i koje se događaju onima koji su ponovno oživljeni iz mrtvih. Percipirao sam kako je disanje tijela bilo skoro sasvim oduzeto; ali se unutarnje disanje duha nastavilo u sjedinjenju sa slabim i tihim disanjem tijela. Onda je najprije bila uspostavljena komunikacija pulsa srca sa božanstvenim kraljevstvom, pošto to kraljevstvo korespondira sa srcem u čovjeku.# Mogli su se vidjeti anđeli iz tog kraljevstva, neki na udaljenosti, a dva kako sjede blizu moje glave. Tako je sav moj vlastiti osjećaj ljubavi (affection = sklonost) bio oduzet ikako su misao i percepcija ostali.

[2] U ovom sam stanju bio nekoliko sati. Onda su se duhovi koji su bili oko mene povukli, pretpostavljajući kako sam mrtav; i percipirao se aromatični vonj poput onog u balzamiranog tijela, jer kada su prisutni božanstveni anđeli sve što pripada lešu se percipira kao aromatično, a kada duhovi to percipiraju oni ne mogu prići; i na ovaj način se zli duhovi drže dalje od čovjekova duha kada je uveden u vječni život. Anđeli koji su sjedili pored moje glave su bili tihi, i samo su razmjenjivali svoje misli sa mnom; i kada su njihove misli primljene, anđeli znaju da je čovjekov duh u stanju u kojem može biti izv-ađen/učen iz tijela. Ova razmjena njihovih misli je bila ostvarena gledanjem u moje lice, jer na ovaj način se u nebu razmjenjuju misli.

[3] Budući su misao i percepcija ostali, da bi mogao saznati i zapamtiti kako je ostvareno ponovno oživljavanje, percipirao sam kako su anđeli najprije pokušali ustvrditi koja je bila moja misao, da li je bila poput misli onih (ili ‘o čemu sam razmišljao, da li sam razmišljao poput onih’) koji umiru, koja(/e) je obično o vječnom životu; također da su željeli (o)držati moj um u tom razmišljanju. Nakon toga mi je bilo rečeno kako se čovjekov duh održava u svojoj posljednjoj misli kada tijelo umire, dok se ne vrati mislima koje su od (= pripadaju/potječu/izviru iz) njegove generalne ili vladajuće ljubavi u svijetu. Posebice mi je bilo dozvoljeno vidjeti i osjetiti kako se odvijalo, tako reći, povlačenje i izvlačenje unutrašnjosti mojeg uma, stoga mojeg duha, iz tijela; i bilo mi je rečeno kako je to od Gospoda, i da se na taj način ostvaruje uskrsnuće.

            #Srce korespondira sa Gospodnjim božanstvenim kraljevstvom, pluća sa Njegovim duhovnim kraljevstvom (br. 3635, 3886, 3887).

450. Božanstveni anđeli koji su sa onim koji je ponovno oživljen se ne povlače od njega (= ne napuštaju ga), budući oni ljube svih; ali kada je duh takav da više ne može biti združen sa božanstvenim anđelima, on čezne otići od njih. Kada se to dogodi, dolaze anđeli iz Gospodnjeg duhovnog kraljevstva, kroz koje je dano korištenje svjetla; jer prije toga on nije vidio ništa, tek samu misao. Bilo mi je također ukazano kako se ovo zbiva. Izgledalo je kao da anđeli odmotavaju, tako reći, presvlaku (coat) sa lijevog oka prema korijenu nosa, da bi se oko moglo otvoriti i bilo u stanju gledati. To je jedino privid, ali duhu se pričinja kako je doista napravljeno. Kada se presvlaka tako prividno odmotala pojavljuje se slabašno svjetlo (ili ‘slabašan osjet svjetla’), ali ono je vrlo mutno/potamnjelo, poput onog koje se vidi kroz očne kapke pri prvom buđenju iz sna. Meni je ovo mutno/potamnjelo svjetlo uzelo nebesku nijansu, ali mi je kasnije bilo rečeno kako boja varira. Onda se javlja osjet kako je nešto nježno bilo odmotano sa lica, i kada je to učijeno onda je uvedena/potaknuta duhovna misao. Ovo odmotavanje sa lica je također privid, koji predstavlja prelazak duha iz prirodne u duhovnu misao. Anđeli su izuzetno pažljivi da iz onog koji je ponovno oživljen jedino proizlaze takve ideje koje imaju ukus ljubavi. Oni mu sada kažu kako je on duh. Kada je počeo uživati svjetlo, duhovni anđeli pružaju novom duhu svaku službu/uslugu koju bi mogao poželjeti u tom stanju, i podučavaju ga o stvarima (iz) drugog života u onoj mjeri u kojoj ih može razumjeti. Ali ako on nema želju biti podučen, duh čezne otići iz društva anđela. Usprkos tome, anđeli se ne povlače od njega, nego on sebe razdvaja od njih; jer anđeli ljube svakoga, i za ničim ne žude toliko kao za tim da pružaju uslugu/služe, podučavaju, i uvode u nebo; ovo sačinjava njihov najveći užitak. Kada se duh tako povukao, on je primljen od strane dobrih duhova, i sve dok ostaje u njihovom društvu štogod je moguće mu biva napravljeno. Ali ako je živio takav život u svijetu koji bi ga spriječio uživati društvo dobrih, on čezne otići od njih, i ovaj se doživljaj ponavlja sve dok ne dođe u zajednicu sa takvima koji su u potpunom skladu sa  njegovim životom u svijetu; i sa takvima pronalazi svoj vlastiti život, i što je iznenađujuće, on onda vodi onakav život kakav je vodio na svijetu.

451. Ovo početno/uvodno stanje čovjekova života nakon smrti traje samo nekoliko dana. Kako je on nakon toga vođen iz jednog stanja u drugo, i konačno ili u nebo ili u pakao, će biti rečeno u onome što slijedi. Ovo mi je, također, bilo dozvoljeno naučiti putem višestrukog iskustva.

452. Razgovarao sam sa nekima trećeg dana nakon njihove smrti, kada su se stvari gore opisane (br. 449, 450) dogodile. Također sam razgovarao sa trojicom koje sam poznavao u svijetu, kojima sam spomenuo kako je u tijeku organiziranje ukapanja njihovih tijela; Rekao sam, ‘njihovo ukapanje’; čuvši to oni su bili zahvaćeni izvjesnim čuđenjem, govoreći kako su bili živi, i da je stvar koja im je služila u svijetu ono što sada biva ukopano. Nakon toga su se uvelike čudili da nisu vjerovali u ovakav život nakon smrti dok su živjeli u tijelu, a posebice da je jedva itko u Crkvi tako vjerovao. Oni koji, u svijetu, nisu vjerovali u nikakav život duše nakon života u tijelu su uvelike posramljeni kada otkriju za sebe kako su živi. Ali oni koji su sebe potvrdili u toj nevjeri traže združivanja/veze sa sebi sličnima, i razdvojeni su od onih koji su imali vjeru. Takvi su većim dijelom priljubljeni nekoj paklenoj zajednici, budući su oni također negirali Božanstvo te su prezirali istine Crkve. Jer u onoj mjeri u kojoj itko sebe potvrdi protiv vječnog života njegove duše on sebe također potvrdi protiv svega što pripada nebu i Crkvi.

E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 445-452’

Spread the Truth