Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

43 (Trojstvo osoba u Božanstvu je proizvod sabora u Nikeji, i otud je bilo izvedeno u Katoličku crkvu i u crkve nakon nje, i prema tome se treba zvati nikejsko vjerovanje, ali Trojstvo Boga u jednoj osobi, Gospodu Bogu Spasitelju, do/proiz-lazi od Krista osobno, i otud je bilo u Apostolskoj crkvi, i prema tome se treba zvati Kršćansko Trojstvo. Ovo Trojstvo Boga je Trojstvo Nove Crkve)

Print Friendly, PDF & Email

43. POGLAVLJE V

TROJSTVO OSOBA U BOŽANSTVU JE PROIZVOD SABORA U NIKEJI, I OTUD JE BILO IZVEDENO U KATOLIČKU CRKVU I U CRKVE (KOJE SU SE POJAVILE) NAKON NJE (= REFORMIRANE, EVANĐEOSKE), I PREMA TOME SE TREBA ZVATI NIKEJSKO VJEROVANJE, ALI TROJSTVO BOGA U JEDNOJ OSOBI, GOSPODINU BOGU SPASITELJU, DO/PROIZ-LAZI OD KRISTA OSOBNO, I OTUD JE BILO U APOSTOLJSKOJ CRKVI, I PREMA TOME SE TREBA ZVATI KRŠĆANSKO TROJSTVO. OVO TROJSTVO BOGA JE TROJSTVO NOVE CRKVE (= CRKVE NOVOG JERUZALEMA).

1. Postoje tri sažetka doktrine Kršćanske Crkve u svezi Božanskog Trojstva i istovremeno Jedinstva, koja se nazivaju Apostolsko, Nikejsko i Atanasijevo Vjerovanje. Apostolsko Vjerovanje su zapisali ljudi koji se nazvaju Apostolski Oci; Nikejsko Vjerovanje je bilo zapisano od strane skupštine biskupa i svećenika koji su bili sazvani od strane Cara Konstantina u gradu Nikeji, sa svrhom rastjerivanja/rasturanja Arijevog skandala koji je negirao Božanstvo Sina Božjeg; i Atanasijevo Vjerovanje od strane neke/određene osobe ili osoba odmah nakon tog Savjeta (u Nikeji). Ova tri Vjerovanja su bila priznata i prihvaćena od strane Kršćanske Crkve kao ekumenska i katolička, tj. kao univerzalne stvari doktrine što se tiče Oca, Sina i Svetog Duha.

2. Apostolsko Vjerovanje naučava ovako:

‘Ja vjerujem u Boga Oca Svemogućeg, Boga neba i zemlje; i u Isusa Krista Njegovog Sina, našeg Gospodina, Koji je bio začet po Svetom Duhu i rođen od djevice Marije… Ja vjerujem u Svetog Duha,’ itd.

Nikejsko Vjerovanje naučava ovako:

‘Ja vjerujem u jednog Boga, Oca Svemogućeg, Tvorca neba i zemlje… i u jednog Gospodina Isusa Krista, jedino-rođenog Sina Božjeg, rođenog od Oca prije vremena (before the ages); začetog a ne stvorenog, koji je iste supstance sa Ocem, po Kojem su sve stvari bile stvorene; koji je sišao sa neba i po Svetom Duhu se utjelovio u djevici Mariji, i postao Čovjekom… i (ja vjerujem) u Svetog Duha, Gospodina i Davaoca Života, koji proizlazi iz Oca i Sina, koji je zajedno sa Ocem i Sinom obožavan i slavljen; koji je govorio putem proroka (ili ‘kroz proroke’)…’

Atanasijevo Vjerovanje naučava ovako:

‘Katolička Vjera je ovo: Mi obožavamo jednog Boga u Trojstvu, i Trojstvo u Jedinstvu… Postoji jedna Osoba Oca, druga osoba Sina, i treća Svetog Duha… Otac, Sin i Sveti Duh imaju jedno Božanstvo (Godhead) i su-zajedničko veličanstvo. Da je Otac nestvoren, neizmjeran, vječan, svemoguć, Bog i Gospodin, na isti način Sin, i na isti način Sveti Duha; ipak nisu tri nestvorena, nezimjerna, vječna, svemoguća boga i gospodina, već Jedan. Sin je od Oca jedino, niti učinjen, niti stvoren već začet; Sveti Duh je iz Oca i Sina, ni učinjen, ni stvoren, ni začet, već proizlazeći. U ovom Trojstvu nitko nije ispred ili iza drugog, nitko nije veći ili manji od drugog, već su sve tri Osobe su-vječne (co-eternal), i su-jednake (co-equal). Ali isto kako smo mi prisiljeni Kršćanskom istinom priznati svaku Osobu pona-Osob kao Boga i Gospodina, tako nam je Katoličkom religijom zabranjeno reći da postoje tri Boga i tri Gospodina.’

Nadalje, u svezi Gospodina Isusa Krista, ovako:

‘Iako je On Bog i Čovjek, ipak On nije (ili ‘nisu/ne postoje’) dva već jedan Krist.’

3. Iz ovih stvari koje su proglašene/izrečene u tri vjerovanja može se sabrati kako je u razumijevanju svakog od njih Trojstvo Boga u Jedinstvu, i Jedinstvo u Trojstvu. Jer Apostolsko Vjerovanje izjavljuje/naučava u svezi Boga Oca, da je On Stvoritelj Svemira; u svezi Njegovog Sina, da je On bio začet po Duhu Svetom i rođen od djevice Marije; a u svezi Svetog Duha, da on postoji (ili ‘da On jeste’).

Nikejsko Vjerovanje, u drugu ruku, izjavljuje u svezi Boga Oca, da je On Stvoritelj Svemira; u svezi Sina, da je On bio začet prije sveg vremena i da se On spustio dolje i utjelovio; a u svezi Svetog Duha, da On proizlazi iz njih oboje.

Ali Atanasijevo Vjerovanje izjavljuje u svezi Oca, Sina i Svetog Duha, da su njih troje su-vječne i su-jednake Osobe, i da je svaka od njih Bog, ali da ipak nisu tri Boga, već jedan; i da iako je po Kršćanskoj Istini svaka Osoba pona-Osob Bog, ipak, po Katoličkoj religiji, nije dozvoljeno izreći (na glas) kako postoje tri Boga.

4. Iz ova tri Vjerovanja je očigledno kako se (u Kršćanskim Crkvama) naučavaju dva Trojstva, jedno koje je došlo u postojanje prije nego je svijet bio stvoren, i drugo koje je došlo u postojanje nakon njega. Trojstvo koje je bilo prije nego je svijet bio stvoren se naučava u Nikejskom i Atanasijevom vjerovanju, dok se Trojstvo koje je došlo u postojanje nakon što je svijet bio stvoren naučava u Apostolskom Vjerovanju. Prema tome, Apostolska Crkva nije znala ništa o ‘Sinu od vječnosti’, već jedino o Sinu rođenom u svijetu; i tako je u njoj ovaj Sin zazivan, ne onaj rođen od vječnosti. U drugu ruku, nakon Nikejskog Vjerovanja je Crkva, baš kao da je nanovo bila ustanovljena, priznala kao Boga Sina od vječnosti, ali ne Sina rođenog u svijetu.

5. Ova dva Trojstva se toliko razlikuju jedno od drugog kao jutro i večer, ili radije kao noć i dan; prema tome, njih oba zajedno jedan pripadnik Crkve nikako ne može priznati kao istinite, jer bi u tom slučaju u njemu religija mogla biti uništena i, zajedno sa religijom, i zdrav razum. Razlog tome je što iz Nikejskog i Atanasijevog vjerovanja nije moguće razmišljati o jednom Bogu (ili ‘zamišljati jednog Boga’), dok je to u slučaju Apostolskog Trojstva moguće; a o Njemu se na taj način može razmišljati (ili ‘Njega se tako može zamišljati’) u slučaju potonjeg, pošto to trojstvo postoji u Gospodinu Isusu Kristu, Sinu Božjem rođenom u svijetu.

6. Da je Božansko Trojstvo u Gospodinu Bogu Spasitelju Isusu Kristu, On Osobno naučava; jer On kaže: –

da su Otac i On jedno (Ivan 10:30),

da je On u Ocu, i Otac u Njemu (Ivan 14:10, 11),

da su sve Očeve stvari Njegove (Ivan 3:35; 16:5),

da onaj koji vidi Njega vidi Oca (Ivan 4:9),

i da onaj koji vjeruje u Njega, vjeruje u Oca (Ivan 12:44).

I, prema Pavlu: –

            da u Njemu tjelesno prebiva sva punina Božanstva (Kološanima 2:9).

Prema Ivanu: –

            On je istiniti Bog i vječni život. (1 Ivanova 5:20)

A prema Izaiji: –

            On je Otac Vječni (Izaija 9:6).

I na drugim mjestima u istom proroku koja se bave Njime je rečeno: ‘On je Jehova Iskupitelj, ‘jedini Bog’ (Izaija 43:10-14; 44:6, 24; 14:21, 22; itd), i da je, poradi Iskupljenja, ‘On Jehova, Pravda naša’ (Jeremija 23:6), i da je On ‘Bog, Otac’ (Izaija 9:6; 63:16); da ‘On Svoju slavu neće dati drugome’ (Izaija 42:8; 48:11); onda da je ‘Sveti Duh od Njega’ (Ivan 20:22)

Kako je, stoga, Bog Jedan i kako prema Gospodinovim riječima (Matej 28:19) postoji Božansko Trojstvo, Otac, Sin, i Sveti Duh, slijedi da je to Trojstvo u jednoj osobi, i to u Osobi Njega Koji je bio začet od Boga Oca, i rođen od djevice Marije, i poradi toga se naziva ‘Sin Svevišnjega’, ‘Sin Božji’, ‘Jedino-rođeni Sin’ (Luka 1:31-35; Ivan 1:18; 20:31; Matej 3:17; 16:16; 17:5). Očigledno je i unutarnjem i vanjskom vidu da se na svim ovim mjestima, kao i na svim gore citiranim, ne misli na nikakvog Sina od vječnosti.

Pošto je prema tome ovo Božansko Trojstvo (u kojem prema Pavlu prebiva punina Božanstva tjelesno) u Gospodinu Bogu Spasitelju Isusu Kristu, slijedi da Njemu jedino treba pristupati, Njega jedinog zamoljevati za pomoć, i obožavati Ga; i da se, kada je to učinjeno, istovremeno pristupa i Ocu, i (na taj način) čovjek prima Svetog Duha; jer On naučava da je On Osobno ‘Put, Istina i Život’, i da nitko ne dolazi k Ocu osim po Njega; i da onaj koji kroz Njega kao kroz Vrata ne uđe u ovčinjak (tj. u Crkvu), nije pastir, već lopov i razbojnik (Ivan 14:6; 10:1-9); onda također, da oni koji vjeruju u Njega imaju vječni život, a da oni koji ne vjeruju, neće vidjeti života (Ivan 3:15, 16, 36; 6:40; 11:2, 26; 1 Ivan 5:20).

7. Pošto je Božansko Trojstvo i istovremeno Božansko Jedinstvo u Gospodinu Isusu Kristu, Iskupitelju i Spastielju svijeta, to Trojstvo je Trojstvo Nove Crkve (= Crkve Novog Jeruzalema).

Spread the Truth