Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

4281:2, 3 (Crkva među Židovima nije bila Crkva nego ono što reprezentira Crkvu)

Print Friendly, PDF & Email

Crkva među Židovima nije bila Crkva nego ono što reprezentira Crkvu…

4281. [2] Jakov i njegovi potomci su po prirodi bili takvi da sa njima božanstvena i duhovna ljubav nije mogla biti sjedinjena sa prirodnim dobrom, to jest, unutarnji ili duhovni čovjek nije mogao biti sjedinjen sa vanjskim ili prirodnim čovjekom. Ovo je očigledno iz detalja izrečenih u Riječi u svezi tog naroda (= Židova). Jer oni niti su znali niti su željeli znati što je bio unutarnji ili duhovni čovjek, i prema tome im ta stvar nije bila otkrivena. U stvari njihovo je vjerovanje bilo kako kod čovjeka nije postojalo ništa osim vanjskog ili prirodnog (= njegova tijela). Niti su u svom njihovom obožavanju oni imali išta drugo na umu, tako da je obožavanje Boga sa njima bilo potpuno idolopokloničko; jer jednom kada je unutarnje obožavanje razdvojeno od vanjskog, ono nije ništa nego idolopokloničko. Crkva koja je bila uspostavljena među njima u stvari nije bila Crkva nego jedino ono što reprezentira Crkvu, iz kojeg razloga se ta Crkva naziva reprezentativnom Crkvom. Jer bilo je moguće za reprezentativno od Crkve da postoji među takvim ljudima, vidi 1361, 3670, 4208.

[3] Zaista u reprezentacijama se nikakva pažnja ne obraća na osobu koja reprezentira, jedino na stvar koja je njome reprezentirana. Posljedično tome nisu samo osobe reprezentirale Božanske, božanstvene, ili duhovne stvari, nego također i neživi predmeti, takvi poput Aronove odjeće, kovčega, oltara, volova i ovaca koji su bili korišteni kao žrtve, svijećnjak sa njegovim svijećama, prinosni kruh na zlatnom stolu, ulje sa kojim su bili pomazani, tamjan, i drugi predmeti poput ovih. To je bio razlog zašto su njihovi kraljevi, oni loši ne manje nego dobri, reprezentirali kraljevanje Gospoda Isusa Krista, i zašto su njihovi visoki svećenici, oni loši ne manje nego dobri, reprezentirali stvari koje su pripadale Božanskoj svećeničkoj službi Gospoda, kada su vršili njihovu vlastitu funkciju u izvanjskom obliku u skladu sa propisanim pravilima i zapovijedima. Kako bi prema tome među njima reprezentativna crkva mogla doći u postojanje njima su kroz jasno vidljivo otkrovenje bila osigurana takva propisana pravila i takvi zakoni koji bi bili potpuno reprezentativni. Prema tome sve dok su ih oni vršili i striktno ih se pridržavali, ti su ljudi bili sposobni igrati reprezentativnu ulogu. Ali kada su odstupili od njih u propisana pravila i zakone drugih naroda, i posebice u obožavanje drugog boga, oni su sebe lišili njihove sposobnosti da igraju tu reprezentativnu ulogu. Iz ovog razloga su oni bili prisiljeni izvanjskim mjerama – koje su bile zarobljeništva, nesreće, prijetnje, i čuda – na poslušnost zakonima i propisanim pravilima koja su bila istinski reprezentativna, ne pomoću unutarnjih sredstava, poput onih ljudi čije je izvanjsko obožavanje imalo unutarnje u sebi. Ovo su razmatranja koja su u unutarnjem povijesnom značenju naznačena riječima ‘Jakovljev je kuk bio iščašen’ (Postanak 25:32), što je značenje koje se odnosi spram Jakova i njegovih potomaka (= Židova).’

Spread the Truth