Kakvom su ljepotom obdareni na nebu oni koji su živjeli u ljubavi spram Gospoda i dobročinstvu spram bližnjega…

414. Oni koji su u nebu neprestano napreduju prema proljeću života, sa to većim napredovanjem prema radosnijem i sretnijem proljeću što više tisuća godina žive; i tako do vječnosti, sa porastom u skladu sa rastom i stupnjem njihove ljubavi, dobročinstva, i vjere. Žene koje su umrle stare i istrošene godinama, ako su živjele u vjeri u Gospoda, u dobročinstvu prema bližnjemu, i u sretnoj bračnoj ljubavi sa mužem, kako idu godine napreduju sve više i više ka cvijetu mladosti i ranoj zreloj dobi, i ka ljepoti koja nadilazi svaku predodžbu bilo kakve ljepote koja se može vidjeti na Zemlji. Dobrota i dobročinstvo su ono što daje taj oblik i tako očituje svoju vlastitu sličnost, uzrokujući radost i ljepotu dobročinstva da sjaji iz svakog pa i najmanjeg dijelića lica, te uzrokuju da budu sâmi oblici dobročinstva. Neki koji su to uočili su bili zapanjeni. Oblik dobročinstva koji se na živ način vidi na nebu, je takav da je to sâmo dobročinstvo koje i formira i formirano je; i to na takav način da je cijeli anđeo, tako reći, dobročinstvo, pogotovo u licu; i to se jednako jasno i vidi i osjeti. Kada je se ova forma ugleda njezina je ljepota neizreciva, i dira (affecting) sa dobročinstvom najunutarniji život uma. Jednom riječju, stariti na nebu je pomlađivati se. Takve forme ili takve ljepote postaju u drugom životu oni koji su živjeli u ljubavi spram Gospoda i dobročinstvu spram bližnjega. Svi anđeli su takve forme u beskrajnoj raznolikosti; i od ovih je sastavljeno nebo.

E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 414′