41. POGLAVLJE III
PRIJE NEGO JE SVIJET BIO STVOREN BOŽJE TROJSTVO NIJE POSTOJALO (= NIJE GA BILO)
1. Sveto Pismo naučava kako je Bog jedan, i od strane Gospodina prosvjetljen razum to vidi u Svetim Pismima i iz njih. Ali da je Bog bio trojedin prije nego je svijet bio stvoren, to Sveta Pisma ne naučavaju, i razum otud (= od/iz njih) prosvjetljen to ne vidi. Što je u Davidovim Psalmima rečeno u svezi Sina, ‘danas (ili ‘ovog dana’) Te rodih’ (Psalam 2:7), ne znači ‘od vječnosti’ već ‘u punini vremena’ (= kad se ispunilo vrijeme), jer ono što treba doći (= budućnost) je u Bogu sadašnjost, prema tome ‘danas/ovog dana’; na isti način kao i u Izaiji, ‘dijete nam se rodilo, dobismo sina, a Njegovo ime je Bog, Junak, Otac Vječni’ (Izaija 9:6).
2. Koji racionalni um, kada čuje da su prije nego je svijet bio stvoren postojale tri Božanske Osobe, zvane Otac, Sin i Duh Sveti, ne kaže dok razmišlja o njima, ‘Što znači Sin rođen (ili ‘što se misli pod Sinom rođenim’) od Boga Oca od vječnosti? Kako On može biti rođen? I što je Sveti Duh koji proizlazi (proceeding) iz Boga Oca kroz Sina od vječnosti? I kako je On mogao proizaći i postati i sam Bog? Ili kako osoba može začeti osobu od vječnosti, i oboje proizvesti osobu? Zar nije osoba osoba? Kako mogu tri Osobe, od kojih je svaka Bog, biti sjedinjene u Jednog Boga, na bilo koji drugi način osim (da su sjedinjene) u Jednu Osobu? Ipak ovo potonje je protivno Teologiji, iako je biti sjedinjen u jednog Boga u sukladnosti sa njom. Kako Božanstvo može biti razlikovano/podijeljeno na tri Osobe, a ipak ne na tri Boga, kada je ipak svaka Osoba Bog? Kako se Božanska Suština koja je jedna, i ista, i nedjeljiva, može nabrajati (fall into number), i stoga biti ili podijeljena ili umnožena? I kako tri Božanske Osobe mogu biti zajedno i držati konzultacije jedna sa drugom u odsutnosti proširenog prostora, kakav je slučaj bio prije nego je svijet bio stvoren? Kako, od Jehove Boga, Koji je Jedan, i otud Jedini, Beskonačni, Neizmjerni, Vječni, Svemogući, mogu biti proizvedena tri Njemu jednaka? Kako je moguće zamisliti trojstvo osoba u Božjem jedinstvu, ili Božje jedinstvo u trojstvu osoba? Na stranu činjenica da ideja o množini uništava ideju o jedinstvu, i obrnuto. Možda bi Grcima i Rimljanima također bilo moguće kombinirati/ujediniti sve njihove Bogove, kojih je bilo mnoštvo, u jednog Boga, samo/jedino uz pomoć istovjetnosti suštine.
3. Racionalan um, prevrćući u mislima i duboko razmišljajući (= u smislu, ‘kad utone u razmišljanje’) o Trojstvu Osoba od vječnosti u Božanstvu (in Godhead), bi mogao uzeti u obzir, također, kakva je bila korist od toga da se rodio Sin, i da je Sveti Duh intervenirao (= išao naprijed/proizašao) od Oca kroz Sina, prije nego je svijet bio stvoren! Da li je bila ikakva potreba/korist da troje održavaju savjetovanje kako bi svemir trebao biti stvoren, i stoga, da ga troje stvaraju? Dok je u stvari svemir bio stvoren od strane Jednog Boga. Niti je bilo ikakve potrebe/prilike za Sina da iskupljuje, pošto je u stvari iskupljenje bilo ostvareno u punini vremena nakon što je svijet bio stvoren. Niti (je bilo potrebe/prilike) za Svetog Duha da posvećuje, pošto još nije bilo čovjeka koji bi trebao biti posvećen. Prema tome, ako su ove ideje/koristi bile/postojale u Božjoj ideji, one ipak nisu bile ostvarene prije stvaranja svijeta, već nakon što je on u stvarnosti postojao; Iz čega slijedi da Trojstvo od vječnosti ne bi bilo Trojstvo u stvarnosti, već jedino u ideji (ili ‘stvarno Trojstvo već ideal’); a utoliko više, Trojstvo Osoba.
4. Tko je u Crkvi, dok čita Atanasijevo Vjerovanje, u stanju razumjeti slijedeće? ‘Da je Kršćanska istina kako je svaka Osoba ponaOsob Bog (by Himself is God), a ipak da nije zakonski po Katoličkoj religiji spomenuti tri Boga’? Zar na taj način njemu ‘religija’ nije nešto drugo od ‘istine’? I da su u skladu sa istinom tri Osobe tri Boga, a u skladu sa religijom su oni jedan Bog?
5. Trojstvo osoba u Božanstvu prije nego je svijet bio stvoren nije ušlo u ničiji um od Adamova vremena do Gospodinova Dolaska, što se jasno vidi iz Riječi Starog Testamenta i iz religijskih izvješća drevnih ljudi (ili ‘i povijesti u svezi religije drevnih ljudi’). Niti je ušlo u umove Apostola, kako se jasno vidi iz njihovih zapisa u Riječi. Niti je ušlo u bilo čiji um u Apostolskoj Crkvi, koja je postojala prije Savjeta u Nikeji, što se jasno vidi iz Apostolskog Vjerovanja, u kojem nema spomena o nikakvom Sinu od vječnosti, već o Sinu rođenom od djevice Marije. Trojstvo Osoba od vječnosti nije samo van razuma (= nadmašuje razum) već je i protivno razumu.
Protivno je razumu da su tri Osobe stvorile svemir; da su bile tri Osobe, od kojih je svaka Bog, a ipak ne tri Boga već jedan; i opet, da su bile tri Osobe a ne jedna Osoba.
Zar neće Nova Crkva (= Novi Jeruzalem) koja treba doći opisati/nazvati ovaj period Stare Crkve mračnim/zamračenim i barbarskim/nekulturnim vremenom, u kojem su ljudi obožavali tri Boga? Slično su iracionalne i stvari koje su proizašle iz tog Trojstva.
6. Trojstvo Osoba od vječnosti u Božanstvu je najprije bilo istaknuto/naučavano od strane Savjeta u Nikeji, što je očigledno po dva Vjerovanja/Kreda, Nikejskom i Atanasijevom. Nakon tog vremena pa sve do današnjih dana je bilo prihvaćeno od Crkava kao vodeća dogma i glavni izvor (fountain-head) svih njihovih doktrina. Dva su razloga bila zašto je to Trojstvo bilo istaknuto/objavljeno od strane Savjeta u Nikeji; prvi je bio da nisu znali ni jedan drugi način kako rasturiti skandale Arija, koji je negirao Božanstvo Gospodina; drugi je bio da nisu razumjeli što je bilo zapisano od strane Ivana Evanđelista (Ivan 1:1, 2, 10, 14; 16:28; 17:5). Kako ove izjave treba shvatiti se može vidjeti iznad.
7. Ta vjera Nikejskog Savjeta i Crkava od tada, da se Božanstvo prije nego je svijet bio stvoren sastojalo od tri Osobe, od kojih je svaka bila Bog, i da je od prve Osobe bila rođena druga, i od njih dvoje proizašao treći, nije samo van/iznad svačijeg razumijevanja, već mu je također i protivno, a vjera u to je paradoks, koji je protivan racionalnom razumijevanju; to je vjera koja u sebi nema ništa od Crkve, već umjesto toga uvjeravanje u ono što je neistinito, kakvu imaju oni koji boluju od religijske manije (ili ‘koji su po pitanju religijskih stvari ne-normalni/mahniti’). Ali ovdje se ipak ne kaže o onima koji ne vide da su ove stvari kontradiktorne i protivne Svetim Pismima a ipak vjeruju u njih, da su po pitanju religijskih stvari ne-normalni/mahniti; i stoga se to ne pripisuje (= u smislu, ‘kaže za’) Savjetu u Nikeji niti Crkvama koje su proizašle od tog vremena, pošto oni nisu vidjeli.
42. POGLAVLJE IV
BOŽJE TROJSTVO JE DOŠLO U POSTOJANJE NAKON ŠTO JE SVIJET BIO STVOREN, U STVARI U PUNINI VREMENA, I ONDA ZAISTA U UTJELOVLJENOM BOGU, KOJI JE GOSPODIN, SPASITELJ ISUS KRIST
1. Gore je bilo ukazano da Božje Trojstvo nije postojalo i nije ni moglo postojati prije nego je svijet bio stvoren; također da su u Bogo-Čovjeku tri suštinske sastavnice (essentials) jedne Osobe, na kojima je zasnovano Božje Trojstvo.
2. Da je Bog kao Riječ sišao dolje u svijet i uzeo na Sebe ljudsko u djevici Mariji, i da je ‘Sveta stvar’ otud rođena bila zvana ‘Sin Svevišnjeg’, ‘Sin Božji’, ‘Jedinorođenac’ je jako dobro poznato iz Stare Riječi, gdje je to prorokovano, i iz Nove Riječi, gdje je opisano.
3. Dakle, kad se vidi da je Najuzvišeniji Bog, koji je Otac, uz pomoć Svojeg proizlazećeg Božanstva, što je Sveti Duh, začeo Ljudsko u djevici Mariji, slijedi da je Ljudsko rođeno po tom začeću ‘Sin’, i da je Božansko koje ga je začelo ‘Otac’, i da su njih oba zajedno u Gospodinu Bog Spasitelju Isusu Kristu, Koji je Bog i Čovjek (ili ‘i da njih oba zajedno jesu Gospodin Bog Spastielj Isus Krist, Bog i Čovjek’).
4. Slijedi, također, da je Božanska Istina koja je Riječ, u kojoj je Božansko Dobro od Oca, bila sjeme, od kojeg je Ljudsko bilo začeto. Iz sjemena je ljudska duša, i posredstvom ljudske duše tijelo.
5. Kao potvrda će biti spomenuta slijedeća tajna: duhovni izvor sveg ljudskog sjemena je istina iz dobra, ne međutim Božanska Istina od Božanskog Dobra u njegovoj beskonačnoj i nestvorenoj suštini, kao što je u Gospodinu, već u konačnoj i od nje stvorenoj formi. Vidi ‘Užici mudrosti u svezi bračne ljubavi – 220, 245’
6. Jako je dobro poznato da duša sebi pripija tijelo da bi joj služilo u ispunjavanju koris(nos)ti (uses), i da nakon toga ona sebe sjedinjuje sa tijelom kako joj je potonje od koristi (ili ‘prema tome kako joj tijelo služi’), i to se nastavlja sve dok duša ne postane od tijela, a tijelo ne postane od duše; to je ono što Gospodin kaže, ‘Da je On u Ocu i Otac u Njemu.’(Ivan 10:38).
7. I ovih stvari slijedi da je Božje Trojstvo došlo u postojanje nakon što je svijet bio stvoren, i onda je bilo u Utjelovljenom Bogu, Koji je Gospodin Spastitelj Isus Krist.
43. POGLAVLJE V
TROJSTVO OSOBA U BOŽANSTVU JE PROIZVOD SABORA U NIKEJI, I OTUD JE BILO IZVEDENO U KATOLIČKU CRKVU I U CRKVE (KOJE SU SE POJAVILE) NAKON NJE (= REFORMIRANE, EVANĐEOSKE), I PREMA TOME SE TREBA ZVATI NIKEJSKO VJEROVANJE, ALI TROJSTVO BOGA U JEDNOJ OSOBI, GOSPODINU BOGU SPASITELJU, DO/PROIZ-LAZI OD KRISTA OSOBNO, I OTUD JE BILO U APOSTOLJSKOJ CRKVI, I PREMA TOME SE TREBA ZVATI KRŠĆANSKO TROJSTVO. OVO TROJSTVO BOGA JE TROJSTVO NOVE CRKVE (= CRKVE NOVOG JERUZALEMA).
1. Postoje tri sažetka doktrine Kršćanske Crkve u svezi Božanskog Trojstva i istovremeno Jedinstva, koja se nazivaju Apostolsko, Nikejsko i Atanasijevo Vjerovanje. Apostolsko Vjerovanje su zapisali ljudi koji se nazvaju Apostolski Oci; Nikejsko Vjerovanje je bilo zapisano od strane skupštine biskupa i svećenika koji su bili sazvani od strane Cara Konstantina u gradu Nikeji, sa svrhom rastjerivanja/rasturanja Arijevog skandala koji je negirao Božanstvo Sina Božjeg; i Atanasijevo Vjerovanje od strane neke/određene osobe ili osoba odmah nakon tog Savjeta (u Nikeji). Ova tri Vjerovanja su bila priznata i prihvaćena od strane Kršćanske Crkve kao ekumenska i katolička, tj. kao univerzalne stvari doktrine što se tiče Oca, Sina i Svetog Duha.
2. Apostolsko Vjerovanje naučava ovako:
‘Ja vjerujem u Boga Oca Svemogućeg, Boga neba i zemlje; i u Isusa Krista Njegovog Sina, našeg Gospodina, Koji je bio začet po Svetom Duhu i rođen od djevice Marije… Ja vjerujem u Svetog Duha,’ itd.
Nikejsko Vjerovanje naučava ovako:
‘Ja vjerujem u jednog Boga, Oca Svemogućeg, Tvorca neba i zemlje… i u jednog Gospodina Isusa Krista, jedino-rođenog Sina Božjeg, rođenog od Oca prije vremena (before the ages); začetog a ne stvorenog, koji je iste supstance sa Ocem, po Kojem su sve stvari bile stvorene; koji je sišao sa neba i po Svetom Duhu se utjelovio u djevici Mariji, i postao Čovjekom… i (ja vjerujem) u Svetog Duha, Gospodina i Davaoca Života, koji proizlazi iz Oca i Sina, koji je zajedno sa Ocem i Sinom obožavan i slavljen; koji je govorio putem proroka (ili ‘kroz proroke’)…’
Atanasijevo Vjerovanje naučava ovako:
‘Katolička Vjera je ovo: Mi obožavamo jednog Boga u Trojstvu, i Trojstvo u Jedinstvu… Postoji jedna Osoba Oca, druga osoba Sina, i treća Svetog Duha… Otac, Sin i Sveti Duh imaju jedno Božanstvo (Godhead) i su-zajedničko veličanstvo. Da je Otac nestvoren, neizmjeran, vječan, svemoguć, Bog i Gospodin, na isti način Sin, i na isti način Sveti Duha; ipak nisu tri nestvorena, nezimjerna, vječna, svemoguća boga i gospodina, već Jedan. Sin je od Oca jedino, niti učinjen, niti stvoren već začet; Sveti Duh je iz Oca i Sina, ni učinjen, ni stvoren, ni začet, već proizlazeći. U ovom Trojstvu nitko nije ispred ili iza drugog, nitko nije veći ili manji od drugog, već su sve tri Osobe su-vječne (co-eternal), i su-jednake (co-equal). Ali isto kako smo mi prisiljeni Kršćanskom istinom priznati svaku Osobu pona-Osob kao Boga i Gospodina, tako nam je Katoličkom religijom zabranjeno reći da postoje tri Boga i tri Gospodina.’
Nadalje, u svezi Gospodina Isusa Krista, ovako:
‘Iako je On Bog i Čovjek, ipak On nije (ili ‘nisu/ne postoje’) dva već jedan Krist.’
3. Iz ovih stvari koje su proglašene/izrečene u tri vjerovanja može se sabrati kako je u razumijevanju svakog od njih Trojstvo Boga u Jedinstvu, i Jedinstvo u Trojstvu. Jer Apostolsko Vjerovanje izjavljuje/naučava u svezi Boga Oca, da je On Stvoritelj Svemira; u svezi Njegovog Sina, da je On bio začet po Duhu Svetom i rođen od djevice Marije; a u svezi Svetog Duha, da on postoji (ili ‘da On jeste’).
Nikejsko Vjerovanje, u drugu ruku, izjavljuje u svezi Boga Oca, da je On Stvoritelj Svemira; u svezi Sina, da je On bio začet prije sveg vremena i da se On spustio dolje i utjelovio; a u svezi Svetog Duha, da On proizlazi iz njih oboje.
Ali Atanasijevo Vjerovanje izjavljuje u svezi Oca, Sina i Svetog Duha, da su njih troje su-vječne i su-jednake Osobe, i da je svaka od njih Bog, ali da ipak nisu tri Boga, već jedan; i da iako je po Kršćanskoj Istini svaka Osoba pona-Osob Bog, ipak, po Katoličkoj religiji, nije dozvoljeno izreći (na glas) kako postoje tri Boga.
4. Iz ova tri Vjerovanja je očigledno kako se (u Kršćanskim Crkvama) naučavaju dva Trojstva, jedno koje je došlo u postojanje prije nego je svijet bio stvoren, i drugo koje je došlo u postojanje nakon njega. Trojstvo koje je bilo prije nego je svijet bio stvoren se naučava u Nikejskom i Atanasijevom vjerovanju, dok se Trojstvo koje je došlo u postojanje nakon što je svijet bio stvoren naučava u Apostolskom Vjerovanju. Prema tome, Apostolska Crkva nije znala ništa o ‘Sinu od vječnosti’, već jedino o Sinu rođenom u svijetu; i tako je u njoj ovaj Sin zazivan, ne onaj rođen od vječnosti. U drugu ruku, nakon Nikejskog Vjerovanja je Crkva, baš kao da je nanovo bila ustanovljena, priznala kao Boga Sina od vječnosti, ali ne Sina rođenog u svijetu.
5. Ova dva Trojstva se toliko razlikuju jedno od drugog kao jutro i večer, ili radije kao noć i dan; prema tome, njih oba zajedno jedan pripadnik Crkve nikako ne može priznati kao istinite, jer bi u tom slučaju u njemu religija mogla biti uništena i, zajedno sa religijom, i zdrav razum. Razlog tome je što iz Nikejskog i Atanasijevog vjerovanja nije moguće razmišljati o jednom Bogu (ili ‘zamišljati jednog Boga’), dok je to u slučaju Apostolskog Trojstva moguće; a o Njemu se na taj način može razmišljati (ili ‘Njega se tako može zamišljati’) u slučaju potonjeg, pošto to trojstvo postoji u Gospodinu Isusu Kristu, Sinu Božjem rođenom u svijetu.
6. Da je Božansko Trojstvo u Gospodinu Bogu Spasitelju Isusu Kristu, On Osobno naučava; jer On kaže: –
da su Otac i On jedno (Ivan 10:30),
da je On u Ocu, i Otac u Njemu (Ivan 14:10, 11),
da su sve Očeve stvari Njegove (Ivan 3:35; 16:5),
da onaj koji vidi Njega vidi Oca (Ivan 4:9),
i da onaj koji vjeruje u Njega, vjeruje u Oca (Ivan 12:44).
I, prema Pavlu: –
da u Njemu tjelesno prebiva sva punina Božanstva (Kološanima 2:9).
Prema Ivanu: –
On je istiniti Bog i vječni život. (1 Ivanova 5:20)
A prema Izaiji: –
On je Otac Vječni (Izaija 9:6).
I na drugim mjestima u istom proroku koja se bave Njime je rečeno: ‘On je Jehova Iskupitelj, ‘jedini Bog’ (Izaija 43:10-14; 44:6, 24; 14:21, 22; itd), i da je, poradi Iskupljenja, ‘On Jehova, Pravda naša’ (Jeremija 23:6), i da je On ‘Bog, Otac’ (Izaija 9:6; 63:16); da ‘On Svoju slavu neće dati drugome’ (Izaija 42:8; 48:11); onda da je ‘Sveti Duh od Njega’ (Ivan 20:22)
Kako je, stoga, Bog Jedan i kako prema Gospodinovim riječima (Matej 28:19) postoji Božansko Trojstvo, Otac, Sin, i Sveti Duh, slijedi da je to Trojstvo u jednoj osobi, i to u Osobi Njega Koji je bio začet od Boga Oca, i rođen od djevice Marije, i poradi toga se naziva ‘Sin Svevišnjega’, ‘Sin Božji’, ‘Jedino-rođeni Sin’ (Luka 1:31-35; Ivan 1:18; 20:31; Matej 3:17; 16:16; 17:5). Očigledno je i unutarnjem i vanjskom vidu da se na svim ovim mjestima, kao i na svim gore citiranim, ne misli na nikakvog Sina od vječnosti.
Pošto je prema tome ovo Božansko Trojstvo (u kojem prema Pavlu prebiva punina Božanstva tjelesno) u Gospodinu Bogu Spasitelju Isusu Kristu, slijedi da Njemu jedino treba pristupati, Njega jedinog zamoljevati za pomoć, i obožavati Ga; i da se, kada je to učinjeno, istovremeno pristupa i Ocu, i (na taj način) čovjek prima Svetog Duha; jer On naučava da je On Osobno ‘Put, Istina i Život’, i da nitko ne dolazi k Ocu osim po Njega; i da onaj koji kroz Njega kao kroz Vrata ne uđe u ovčinjak (tj. u Crkvu), nije pastir, već lopov i razbojnik (Ivan 14:6; 10:1-9); onda također, da oni koji vjeruju u Njega imaju vječni život, a da oni koji ne vjeruju, neće vidjeti života (Ivan 3:15, 16, 36; 6:40; 11:2, 26; 1 Ivan 5:20).
7. Pošto je Božansko Trojstvo i istovremeno Božansko Jedinstvo u Gospodinu Isusu Kristu, Iskupitelju i Spastielju svijeta, to Trojstvo je Trojstvo Nove Crkve (= Crkve Novog Jeruzalema).
E.Swedenborg ‘Zakoni Nove Crkve – 41-43’
