Vrlo je važno znati tko je Gospodar nebeskog kraljevstva, i kakva je tamo vrsta vlasti…
406. Sa duhovima koji su nedavno pristigli iz svijeta sam ponekad razgovarao u svezi stanja vječnog života, govoreći kako je važno (sa)znati tko je Gospod(ar) tog kraljevstva, i kakvu vrstu i kakav oblik vladavine ono ima. Kao što nema ničeg važnijeg za one koji ulaze u drugo kraljevstvo u svijetu nego (sa)znati tko je i kakav je kralj, i kakva je vladavina, i druge pojedinosti u svezi kraljevstva, tako je još od veće važnosti (to saznati) u svezi ovog kraljevstva u kojem će živjeti u vječnosti. Prema tome, oni trebaju znati da je Gospod Onaj Koji rukovodi/vlada nebom i svemirom, jer Onaj Koji rukovodi jednim rukovodi i drugim, time da je kraljevstvo u kojem se sada nalaze Gospodnje, i da su zakoni ovog kraljevstva vječne istine, koje su sve uspostavljene zakonom da se Gospoda mora voljeti iznad svih stvari a bližnje kao sebe samoga. I čak više od toga, ako hoće biti poput anđela, oni trebaju voljeti bližnjega više nego sebe same.
Čuvši ovo oni nisu znali što odgovoriti, iz razloga da, iako su za života u tijelu čuli nešto slično ovome, oni u to nisu vjerovali, i čudili su se kako takva ljubav može postojati na nebu, i kako je za ikoga moguće voljeti njegovog bližnjega više od sebe samoga. Ali bilo im je rečeno da u drugom životu svako dobro neizmjerno raste, i da dok za života u tijelu ne mogu ići dalje nego voljeti bližnjega kao sebe same, budući su ukopani u stvari vezane za tijelo, ipak kada je ovo odloženo njihova ljubav postaje čišća, i konačno postaje anđeoska, što je ljubiti bližnjega više nego sebe samoga. Jer u nebesima postoji radost u činjenju dobra drugima, ali ne i radost činjenja dobra sebi samome osim sa idejom da ono postane dobro nekog drugog, i time poradi drugoga. To je ljubiti bližnjega više nego sebe samoga. Njima je bilo rečeno da je mogućnost takve ljubavi prikazana u svijetu iz bračne ljubavi nekih koji su žrtvovali život da bi zaštitili svojeg partnera od ozljede, iz ljubavi roditelja spram njihove djece, koja je takva da će majka radije gladovati nego vidjeti kako njezino dijete gladuje; i iz iskrenog prijateljstva, u kojem će jedan prijatelj sebe izložiti opasnosti poradi drugoga; i čak u uglađenom i prijetvornom prijateljstvu koje hoće oponašati iskreno prijateljstvo, u tome što nudi bolje stvari onima za koje ispovijeda kako im želi dobro, te takvu dobru volju ima na usnama ali ne i u srcu. Konačno, iz prirode ljubavi, koja je takva da je njezina radost služiti druge, ne poradi vlastitog interesa već poradi njihova. Ali sve ovo je bilo nerazumljivo onima koji su sebe ljubili više od drugih, i u životu tijela su gramzivo jurili zaradu; a ponajviše pohlepnima.
E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 406’
