Pretvaranje užitaka naših ljubavi nakon smrti …

401. Čovjek koji je u ljubavi spram sebe i svijeta percipira dok živi u tijelu osjećaj užitka od tih ljubavi i također u određenim zadovoljstvima izvedenim iz tih ljubavi. Ali čovjek koji je u ljubavi spram Boga i ljubavi spram bližnjega ne percipira dok živi u tijelu ikakav izraziti osjećaj užitka od tih ljubavi ili od dobrih osjećaja koji su izvedeni iz njih, već jedino blaženstvo koje je jedva perceptibilno, budući je ono skriveno u njegovim unutrašnjostima i prikriveno vanjštinama koje pripadaju tijelu te otupljeno svjetovnim brigama. Ali nakon smrti su ova stanja u potpunosti promijenjena. Užici ljubavi spram sebe samoga i svijeta su onda okrenuti u ono što je bolno i grozno, zato jer se pretvara u takve stvari koje se nazivaju ‘paklenom vatrom’, i po redu u stvari koje su uprljane i nečiste koje korespondiraju njihovim nečistim zadovoljstvima, a u ovima, divno za reći, oni onda uživaju. Ali nejasan užitak i skoro neperceptibilno blaženstvo onih koji su za života u svijetu bili u ljubavi spram Boga i ljubavi spram bližnjega je onda okrenuto u nebeske užitke, koji postaju na svaki način percipirani i zamjetni (= moguće ih je osjetiti), jer blaženstvo koje je ležalo skriveno i neprepoznato u njihovim unutrašnjostima dok su živjeli na svijetu je onda otkriveno i dovedeno do očigledne senzacije, pošto je takav bio užitak njihovog duha, a oni su onda u duhu.

E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 401’