‘Žedan Sam…’

386:30 Da je Gospod žeđao mi čitamo u Ivanu:

‘Kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: “Žedan Sam.” A ondje je  stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše Njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: “Dovršeno je!” I prignuvši glavu, preda duh.’    (19:28-30)

Oni koji o ovim stvarima misle jedino na prirodan način a ne duhovno, mogu pretpostaviti kako one ne uključuju ništa više osim toga da je Gospod žeđao, i da Mu je onda bio dan ocat; ali budući su sve stvari koje su u Svetom Pismu rečene u svezi Njega bile onda ispunjene/svršene/upotpunjene, a On je došao na svijet da bi spasio čovječanstvo, zbog toga je On rekao, ‘Žedan Sam’, čime je naznačeno kako je iz Njegove Božanske ljubavi On želio i žudio za spasenjem ljudske rase. No to što Mu je bio dan ocat, predstavlja da u dolazećoj Crkvi (= misli se na sve sekte u Kršćanskoj Crkvi) neće biti prave istine, već istina pomiješana sa neistinama, takva kakva postoji u onih koji razdvajaju vjeru od dobročinstva, ili istinu od dobra (= to su pak Protestanti ili Reformirane/Evanđeoske crkve), ovo je što predstavlja ‘ocat’. To što su oni ‘spužvu nataknuli na izop’ predstavlja izvjesno njezino pročišćavanje (= hoće reći, kako je uz takvo ‘onečišćeno’ učenje, moguć samo jedan površan ili izvanjski stupanj pročišćenja od grijeha i time primanja pogodnosti Kristova velikog Djela Spasenja), jer ‘izopom’ je predstavljena izvanjska sredstva pročišćavanja (kao što se može vidjeti u br. 7918). Da svaka pojedinost stvari koje se u Riječi odnose spram Gospodnje muke, uključuje i predstavlja Božanske (Divine), božanstvene (celestial), i duhovne stvari, može se vidjeti iznad (br. 83).