Reprezentacije… na nebu… u Riječi… i njihov značaj u Židovskoj i Kršćanskoj Crkvi…

3475. Bilo je izjavljeno i ukazano već nekoliko puta kako na nebu reprezentacije poput onih sadržanih u Riječi sebe očituju neprestano jedna za drugom. Ove reprezentacije su takve da ih duhovi i anđeli vide na svjetlu daleko jasnijem nego što je svjetlo koje sija u svijetu u podne. Doista te su reprezentacije na nebu takve da su sve stvari viđene od strane anđela koje uzimaju jedan izvanjski oblik također percipirane od strane njih s obzirom na značenje koje te iste stvari nose u njihovom unutarnjem obliku. I one također sadrže dalje stvari koje su čak više unutarnje. Jer postoje tri neba. U prvom nebu jedan anđeo vidi ove reprezentacije u izvanjskom obliku kojeg uzimaju, i istovremeno on ima percepciju značenja kojeg one posjeduju u njihovom unutarnjem obliku. U drugom nebu jedan ih anđeo vidi kako postoje u njihovom unutarnjem obliku, i istovremeno on ima percepciju onog što su one u obliku koji je još više unutarnji. U trećem nebu jedan ih anđeo vidi kako postoje u tom još više unutarnjem obliku, koji je najunutarniji. Stvari viđene u prvom nebu su generalne reprezentacije stvari koje se vide u drugom nebu; dok su ove zauzvrat generalne reprezentacije onih viđenih u trećem. Tako stvari viđene u prvom nebu sadrže u sebi one viđene u drugom; a one viđene u drugom sadrže one viđene u trećem. I budući one sebe očituju pomoću stupnjeva kako je opisano može se vidjeti kako savršene, kako pune mudrosti, i istovremeno kako blažene, su one stvari koje se vide u najunutarnijem nebu, i one su potpuno neopisive. Jer milijuni i milijuni sebe očituju u jednoj pojedinačnoj karakteristici cijele reprezentacije.  Svaka pojedinačna od ovih reprezentacija utjelovljuje takve stvari koje suštinski pripadaju Kraljevstvu Gospodnjem, dok one zauzvrat utjelovljuju one koje suštinski pripadaju Gospodu Osobno. Stanovnici prvog neba vide unutar njihovih reprezentacija takve stvari koje sebe očituju unutar unutarnje sfere kraljevstva. A unutar ovih oni vide stvari još više unutarnje, i tako, premda udaljeno, stvari koje reprezentiraju Gospoda. Stanovnici drugog neba vide unutar njihovih reprezentacija takve stvari koje postoje u najunutarnijoj sferi kraljevstva; a unutar ovih oni još bliže vide reprezentacije Gospoda. Stanovnici trećeg neba međutim vide Gospoda Osobno.

3476. Iz ovoga čovjek sada može vidjeti kakva je situacija sa Riječju; jer Gospod je Riječ dao čovječanstvu, i također anđelima, tako da bi posredstvom Nje oni mogli biti sa Njime. Doista, Riječ je sredstvo pomoću kojeg je Zemlja ujedinjena sa nebom, i nebo sa Gospodom, njezino doslovno značenje je ono što sjedinjuje čovječanstvo sa prvim nebom. Videći sada da doslovno značenje drži unutar sebe unutarnje značenje, predmet kojega je Kraljevstvo Gospodnje, a potonje drži najviše značenje, predmet kojega je Gospod; i videći da ova značenja postoje u redu jedno unutar sljedećeg, očigledno je kakvo je sjedinjenje sa Gospodom posredstvom Riječi.

3477. Bilo je izjavljeno kako su na nebu reprezentacije neprestane pojave, takve reprezentacije koje u stvari utjelovljuju najdublje tajne mudrosti. One koje su očigledne čovjeku iz doslovnog značenja Riječi su poredbeno nekoliko, toliko nekoliko poput vode u maloj bari kada se usporedi sa vodama u oceanu. Kakve su reprezentacije na nebu može postati jasno iz onog što sam već nekoliko puta naveo iz onih stvari koje sam vidio, i također iz sljedećeg: Izvjesnim duhovima, kako sam vidio, je bio reprezentiran širok put i uzak put koji je spomenut u Riječi (Matej 7:13, 14) – širok put koji bi ih vodio u pakao, i uzak do neba. Širok put je bio zasađen sa stablima i cvijećem, i drugim takvim stvarima koje su na vani izgledale prekrasne i ugodne. Ali različite vrste guja i zmija koje oni nisu vidjeli su bile sakrivene tamo. Uzak put nije bio ukrašen na isti način sa stablima i cvjećnjacima da bi to oko vidjelo nego je izgledao tužno i žalosno. Ipak tamo su se duž te ceste nalazili mladi anđeli-djeca ukrašeni na najatraktivniji način među jako ljupkim drvoredima i cvjećnjacima, koje ti duhovi međutim nisu vidjeli. Bili su u tom trenutku zapitani kojim su se putem željeli zaputiti. Oni rekoše, širokim. Ali iznenada su njihove oči bile otvorene i oni su ugledali zmije duž puta, ali anđele duž uskoga. Oni su onda bili iznova zapitani kojim su se putem željeli zaputiti. Ovog su puta oni bili izgubljeni i ostali su šutjeti. Sve dok je njihov vid bio otvoren oni su rekli kako su željeli krenuti uskim putem; ali čim je on bio zatvoren oni su se željeli zaputiti širokim.

3478. Nekima je tamo također bio reprezentiran šator sa kovčegom, jer onima koji su, dok su živjeli u svijetu, uvelike uživali u Riječi, takve su im stvari predstavljene vidljivo. Tako su u spomenutim prilikama oni vidjeli šator sa svim njegovim namještajem; što će reći, oni su vidjeli njegove dvorove, njegove okolne zavjese, njegove velove unutra, zlatni oltar ili oltar tamjana, stol gdje su kruhovi bili postavljeni, svijećnjak, i pomirilište sa kerubom. Istovremeno je tim poštenim/čestitim duhovima bilo dozvoljeno percipirati što je svaka pojedinačna stvar naznačavala. Bila su to tri neba koja su bila reprezentirana sa šatorom, i Gospod Osobno sa svjedočanstvom unutar kovčega, iznad kojega je bilo pomirilište. I do opsega do kojeg je njihov vid bio otvoren oni su vidjeli unutar ovih predmeta više nebeske i Božanske stvari, o kojima oni nisu bili imali nikakvog znanja tijekom njihova života. I što je bilo zapanjujuće, svaka i najmanja stvar tamo, čak svaka kukica ili prsten, jer bila reprezentativna. Razmotrite samo kruh postavljen na stol. Unutar njega kao unutar reprezentacije i simbola su oni percipirali hranu na kojoj anđeli žive, i tako su percipirali božanstvenu i duhovnu ljubav zajedno sa svim blaženstvom i srećom koje anđeli uživaju. I unutar te ljubavi, također toga blaženstva i sreće, oni su percipirali Gospoda Osobno kao kruh ili manu sa neba. Oni su percipirali više pored toga iz oblika, pozicije, i broja kruhova, i iz zlata koje je bilo oko njih, i iz svijećnjaka koji se osvjetljivao te stvari i prikazivao daljnje reprezentacija stvari koje su neopisive.  Tako je bilo isto sa svime drugime u šatoru. Iz svega ovoga čovjek također može vidjeti da su religijski obredi ili reprezentanti Židovske Crkve sadržavali sve tajne Kršćanske Crkve, i također da oni kojima su reprezentanti i znaci puni značenja Riječi Starog Zavjeta otkriveni jesu sposobni, dok žive u svijetu, percipirati tajne koje pripadaju Crkvi Gospodnjoj na Zemlji. I kada oni uđu u drugi život oni su sposobni znati i percpirati tajne nad tajnama koje pripadju Kraljevstvu Gospodnjem na nebu.

3479. Židovi koji su živjeli prije Dolaska Gospodnjeg, kao također oni koji su živjeli sve od tada, nisu imali drugu ideju u svezi religijskih obreda njihove Crkve nego da se obožavanje Boga sastojalo jedino u stvarima koje su bile izvanjske. Oni su bili sasvim nezainteresirani u svezi toga što su ti obredi reprezentirali i naznačavali. Doista oni nisu niti znali niti željeli znati kako je postojao ikakav unutarnji element u obožavanju ili u Riječi, niti stoga da je bilo ikakvog života nakon smrti, niti posljedično da je postojalo ikakvo nebo; jer oni su bili potpuno čulno – i tjelesno – skloni. Sada budući su bili zaronjeni u vanjske stvari razdvojene od unutarnjih, obožavanje je u njihovom slučaju bili ništa drugo nego idolopokloničko, i iz toga razloga su oni bili jako puno naklonjeni obožavati bilo kakve bogove, pod uvjetom da su bili uvjereni da bi im ti bogovi mogli omogućiti prosperirati.

[2] Pa ipak pošto je osjećaj svetosti unutar izvanjskih stvari mogao postojati sa tim narodom, tako da su oni bili sposobni smatrati za svete religijske obrede pomoću kojih su nebeske stvari Gospodnjeg kraljevstva bile reprezentirane; i budući su oni bili sposobni obožavati Abrahama, Izaka, Jakova, također Mojsija i Arona, i nakon ovih Davida, od kojih su svi reprezentirali Gospoda; i iznad svega budući su oni bili sposobni imati duboko i sveto poštovanje prema Riječi u kojoj je svaka pojedinačna stvar bila reprezentativna i znak prepun značenja (meaningful sign) o Božanskim stvarima, reprezentativna Crkva je prema tome bila uspostavljena među tim narodom. Ali da je taj narod bio poznavao unutarnje stvari do te mjere da su ih oni priznali oni bi ih bili učinili profanima i čineći tako bi bili posjedovali istovremeno izvanjsku svetost i unutarnju nečistoću, tako da ne bi moglo biti nikakve komunikacije reprezentanata sa nebom posredstvom tog naroda. To je zašto im unutarnje stvari nisu bile razotkrivene, čak ni istina da će Gospod doći da bi spasio njihove duše (što je pak tumačenje prirode stvari koju sadrže riječi iz Izaije 6:9, 10 & Mateja 13:15).

[3] Budući je ovo bio slučaj sa Judinim plemenom više nego sa svim ostalim plemenima, i budući danas kao i u prethodnim vremenima oni smatraju kao svete religijske obrede koji mogu biti vršeni izvan Jeruzalema; budući oni također obožavaju praoce, i iznad svega imaju duboko i sveto štovanje spram Riječi Starog Zavjeta; i budući je bilo predviđeno kako će Kršćani u stvari odbaciti Stari Zavjet i također će ukaljati njihove vlastite unutrašnjosti sa stvarima koje su nesvete/nečiste, taj je narod bio sačuvan sve do današnjih dana, u skladu sa Gospodnjim riječima u Mateju 24:34. Sa Kršćanima je trebalo biti drugačije, kako su oni trebali imati znanje o unutarnjim stvarima i također živjeti kao unutarnje-skloni ljudi. Da su to Kršćani u stvari napravili, Židovski bi narod bio poput drugih uništen prije nego su mnoga stoljeća prošla. Sa tim je narodom međutim situacija da njihova izvanjska svetost, ili svetost obožavanja, ne može imati učinka na njih unutarnje, jer unutarnje su oni uprljani od prljave samo-ljubavi i prljave ljubavi spram svijeta, i također od idolopoklonstva u kojem oni obožavaju izvanjske stvari lišene unutarnjih. I budući sukladno oni nemaju ništa neba unutar sebe, oni nisu sposobni uzeti išta nebesko sa njima u drugi život, sa izuzetkom onih nekoliko koji su vođeni od strane međusobne ljubavi i stoga ne žive u preziru spram drugih u poredbi sa sobom samima.

3480. Bilo mi je također ukazano kako sva nečistoća prisutna sa tim narodom i dalje nije spriječila da unutarnji aspekti Riječi – to jest, njezin unutarnji duhovni i božanstveni sadržaj – sebe očituju na nebu. U stvari je sva ta nečistoća bila oduzeta tako da ne bude zamjećena, i zla su također bila pretvorena u dobro, tako da je tek izvanjska svetost mogla služiti kao temelj, u kojoj su unutarnji aspekti Riječi bili pri tom predstavljeni anđelima bez upadanja ikakvih zapreka. Iz ovoga mi je bilo očigledno kako su iznutra idolopoklonički ljudi bili sposobni reprezentirati svete stvari, čak Gospoda Osobno, i tako kako je Gospod bio sposoban boraviti sred sve njihove nečistoće, Levitski Zakonik 16:16, i tako imati sličnost Crkve tamo, jer samo reprezentativna Crkva je sličnost Crkve a ne sama stvarna Crkva.

[2] Među Kršćanima je puno teže stvoriti istu situaciju budući oni imaju znanje o unutarnjim aspektima obožavanja, premda oni ne vjeruju u njih. Stoga oni nisu sposobni imati nikakve svete osjećaje za izvanjske stvari razdvojene od unutarnjih. Nadalje sa ljudima koji su vodili život vjere komunikacija je ostvarena posredstvom dobra koje je prisutno unutar njih – zla i neistine su u međuvremenu bili protjerani. Po tom pitanju – što je zapanjujuće – svaki pojedinačni detalj Riječi kada se od strane njih čita je očitovan pred anđelima. Ovo se događa unatoč činjenice da te osobe koje čitaju Riječ ne obraćaju pažnju na njegov smisao. Ovo mi je bilo ukazano iz mnogo iskustva, jer sa tim ljudima unutarnje koje nije tako perceptibilno služi kao temelj.