Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

292 (Sa svakim čovjekom se nalaze dobri i zli duhovi)

Sa svakim čovjekom se nalaze dobri i zli duhovi…

292. Sa svakim čovjekom se nalaze (= prisutni su) dobri i zli duhovi. Kroz dobre duhove je čovjek sjedinjen sa nebom, a kroz zle duhove sa paklom. Ovi duhovi su u svijetu duhova, koji leži na pola puta između neba i pakla. Ovaj svijet će specifično biti objašnjen na stranicama koje slijede. Kada ovi duhovi dođu k čovjeku oni uđu u njegovo cijelo pamćenje, i stoga u njegovu cijelu (po)misao/razmišljanje, zli duhovi u zle stvari njegovog pamćenja i (po)misli/razmišljanja, a dobri duhovi u dobre stvari njegovog pamćenja i (po)misli/razmišljanja. Ovi duhovi nemaju uopće nikakvog znanja da se nalaze sa čovjekom, već kada su sa njime oni vjeruju kako su sve stvari njegovog pamćenja i (po)misli/razmišljanja njihove vlastite; niti oni vide čovjeka, pošto u njihov vidokrug ne pada ništa što je u našem solarnom svijetu#. Gospodin vodi najveću moguću brigu da duhovi ne znaju kako su sa čovjekom; jer kada bi oni to znali onda bi razgovarali sa njime, i u tom slučaju bi ga zli duhovi uništili; jer zli duhovi, pošto su sjedinjeni sa paklom, ne žude za ničim drugim toliko kao uništiti čovjeka, ne samo njegovu dušu, to jest, njegovu vjeru i ljubav, već također i njegovo tijelo. Druga stvar je kad duhovi ne razgovaraju sa čovjekom, u kojem slučaju oni nisu svjesni da ono što oni razmišljaju i također ono što govore među sobom dolazi od čovjeka; jer iako je od čovjeka da oni razgovaraju međusobno (ili ‘jer iako je čak i ono što oni međusobno razgovaraju od čovjeka’), oni vjeruju kako je ono što razmišljaju i govore njihovo vlastito, i svatko cijeni i voli što je njegovo vlastito. Na ovaj način su duhovi prisiljeni voljeti i cijeniti čovjeka, iako oni to ne znaju. Ja sam se na osnovu svog višegodišnjeg neprestanog iskustva tako dobro upoznao sa činjenicom kako je takvo sjedinjenje duhova sa čovjekom da nema ničeg sa čime sam bolje upoznat.

# Sa svakim čovjekom postoje anđeli i duhovi, i posredstvom njih čovjek ima komunikaciju sa duhovnim svijetom (Nebeske Tajne, br. 697, 2796, 2886, 2887, 4047, 4048, 5846-5866, 5976-5993).

Čovjek bez duhova koji ga prate/poslužuju (ili ‘koji su sa njime’) ne može živjeti (br. 5993).

Duhovi ne vide čovjeka, isto kao što čovjek ne vidi duhove (br. 5862).

Duhovi ne mogu vidjeti ništa u ovom našem solarnom svijetu što pripada/ima vezu sa bilo kojim čovjekom osim sa onim sa kojim govore (n. 1880).

Spread the Truth