U drugom životu jasno kao dan kakvu je misao, i prema tome ideju, svaka osoba formirala za sebe u svezi Jednog Boga
2329. [4] Oni koji su istinski članovi/pripadnici Crkve, tj., koje vodi ljubav prema Gospodinu i ljubav prema bližnjem/milosrdnost, znaju o Trojstvu (ili ‘su upoznati sa Trojstvom’) i priznaju ga; ali i pored toga oni sebe ponizuju pred Gospodinom i obožavaju jedino Njega. Oni t(ak)o čine pošto znaju da nema drugog načina kako doći do samog Božanstva (= u smislu, ‘dosegnuti samo Božanstvo’), Koje se naziva ‘Otac’, osim kroz/putem Sina, i da sva Svetost koju posjeduje Sveti Duh proizlazi iz Njega. Kad su u ovoj ideji oni ne obožavaju nikog drugog osim Njega, kroz Koga i iz Koga su sve stvari (= u smislu, ‘dolaze u postojanje’ = ‘imaju svoje biće’), i prema tome obožavaju Jedno Biće (= jednog Boga).
[5] Niti oni raspršuju svoje ideje između tri, kao što to mnogi unutar Crkve žele učiniti, šo je očigledno po mnogima (= jako puno ljudi) u drugom životu, uključujući neke od učenih, koji su za vrijeme njihova života u tijelu pretpostavljali za sebe kako imaju veću sposobnost u shvaćanju vjerskih tajni od drugih ljudi. Kad su ti ljudi bili ispitani u drugom životu da bi se vidjelo kakvu ideju imaju u svezi Boga – da li o tri Nestvorena, tri Beskonačnosti, tri Vječnosti, tri Svemoguća, i tri Gospodina – bilo je poprilično očigledno (ili ‘jasno se vidjelo’) da su oni imali ideju o tri (bića) (jer u tom svijetu se odvija komunikacija ideja = svatko jasno vidi što je drugome u umu), iako je dio Vjerovanja (Atanasijevog koje je prihvaćeno u cijelom Kršćanskom svijetu), koje je objavljeno jasnim riječima (= u smislu, ‘u tom Vjerovanju jasno i glasno piše’), da nisu (= ne postoje) tri Nestvorena, ni tri Beskonačnosti, ni tri Vječnosti, ni tri Svemoguća, ni tri Gospodina, već Jedan – što je također istina. Rezultat toga je bio da su oni priznali kako su sa svojim usnama uistinu govorili kako je Bog jedan, ali usprkos tome su oni mislili – a neki su i vjerovali – da su tri, koja su u ideji mogli razdvojiti, ali ne i sjediniti zajedno. Razlog je da za sve tajne, čak i najdublje, postoji određena ideja, jer bez postojanja ideje ništa se ne može zamisliti niti zaista išta zadržati u pamćenju.
[6] Otud je u drugom životu jasno kao dan kakvu je misao, i prema tome ideju, svaka osoba formirala za sebe u svezi Jednog Boga. Zaista, kada Židovi u drugom životu čuju da je Gospodin (nitko drugi nego) Jehova i da postoji samo jedan Bog, oni nemaju ništa za reći; ali kada percipiraju da su Kršćanske ideje podijeljene na/među tri, oni kažu da oni osobno obožavaju jednog Boga dok Kršćani obožavaju tri. Utoliko više što nitko nije u stanju sjediniti tri koja su tako razdvojena u ideji osim onih koji imaju vjeru koja dolazi zajedno sa ljubavlju prema bližnjem/milosrdnošću (= koja proizlazi iz te ljubavi/milosrdnosti) – jer Gospodin njihove umove prilagođava Sebi.
