Swedenborgov razgovor sa anđelima u svezi zala u male djece…
2307. Razgovarao sam sa anđelima o mladoj djeci, da li su ova slobodna od zala budući se ni jedno zlo njihovih vlastitih djela ne lijepi za njih kako je to slučaj sa odraslima (= hoće reći, kako oni, budući su umrli u dječačkoj dobi, nisu imali prilike tijekom života činiti nikakvog zla). Ali bilo mi je rečeno da su oni isto toliko ukopani/zaronjeni u zlo; doista da su oni također ništa nego zlo, ali da su zajedno sa svim anđelima čuvani/zadržavani od zla i od strane Gospoda držani u dobru, do te mjere da im se čini kao da prebivaju u dobru od njih samih. To je također zašto je, nakon što su mlada djeca postala odrasli na nebu, njima ponekad dozvoljeno povratiti se u njihova zla koja su oni stekli nasljedstvom – da kojim slučajem ne bi ikakva lažna ideja postojala u njima kako je dobro sa njima proizašlo/izvedeno od njih samih a ne od Gospoda; i oni su ostavljeni zaronjenima tom zlu (množina) dok ne saznaju, priznaju, i vjeruju kako je istina takva kako je upravo bilo naznačeno. Izvjesna osoba također koja je bila umrla kao malo dijete ali koja je odrasla na nebu je posjedovala sličnu ideju i bila je stoga vraćena u život zala koja su njemu bila prirođena. U tom je trenutku meni bilo dano percipirati iz njegove sfere da je on imao sklonost dominirati nad drugima i da nije smatrao grijehom požudna djela, što su bila zla koja je on posjedovao nasljedstvom od njegovih roditelja. Ali nakon što je priznao da je takav bio njegov karakter on je bio opet primljen nazad među anđele sa kojima je bio ranije.
2308. U sljedećem životu nitko nikada ne biva kažnjen naračun nasljednog zla, budući to nije njegovo vlastito i stoga nije njegova krivnja što je takav. On biva kažnjen naračun zla kojeg je sam počinio, time za onu količinu nasljednog zla kojeg on čini svojim vlastitim putem njegovih vlastitih djelovanja u životu (Ezekijel 18) kao što je već izjavljeno u br. 966. Razlog za vraćanje male djece, kada su već postali odrasli, u stanje njihova nasljednog zla nije prema tome da bi oni mogli biti kažnjeni, nego zato da mogu znati kako su sami od sebe ništa nego zlo, i da je po milosrđu Gospodnjem da su odvedeni iz pakla koje je u njima, u nebo, i da nisu u nebu naračun nikakve njihove vlastite zasluge nego naračun Gospoda. Na ovaj su način oni spriječeni od hvalisanja drugima zbog dobra koje je u njima, jer to je protivno dobru koje teče iz zajedničke ljubavi, kao što je protivno istini vjere.