U kušnjama je Gospod Koji se bori za čovjeka

200. Gospod se jedini u kušnjama bori za čovjeka, i čovjek se sam od sebe uopće ne bori (Nebeske Tajne br. 1692, 8172, 8175, 8176, 8273). Čovjek se ni na koji način (ili ‘nikakvim sredstvima’) ne može boriti protiv zala i neistina od sebe samoga, pošto bi to bilo boriti se protiv svih paklova, koje jedino Gospod može podrediti i pobijediti (br. 1692). Paklovi se bore protiv čovjeka, a Gospod za njega (br. 8159). Čovjek se bori iz istina i dobara, time iz znanja i osjećaja otud (ili ‘iz  toga’) koji su sa njime; ali nije čovjek koji se bori, već Gospod pomoću njih (br. 1661). Čovjek misli da je Gospod odsutan u kušnjama, budući njegove molitve nisu čute kao što to jesu kada je izvan kušnji, ali unatoč  tome Gospod je onda više prisutan sa njime (br. 840). U kušnjama se čovjek treba boriti kao od sebe samoga, a ne objesiti svoje ruke i očekivati trenutačnu/neposrednu pomoć; ali unatoč tome on treba vjerovati kako je pomoć od Gospoda (br. 1712, 8179, 8969). Čovjek ne može drugačije primiti nebeski proprium (br. 1937, 1947, 2882, 2883, 2891). Kvaliteta toga propriuma, da ona nije čovjekova, već od Gospoda sa njime (br. 1937, 2882, 2883, 2891, 8497).

Kušnja ne koristi ničemu, i ne proizvodi nikakvo dobro, ukoliko čovjek ne vjeruje, bar nakon kušnji, da se Gospod borio te za njega izvojevao pobjedu (br. 8969). Oni koji postavljaju zaslugu u djela, ne mogu se boriti protiv zala, budući se oni bore iz njihovog vlastitog propriuma, i ne dozvoljavaju Gospodu da se bori za njih (br. 9978). Oni koji vjeruju kako su njihovim kušnjama zaslužili nebo su spašeni sa jako puno poteškoće (br. 2273).

Gospod ne kuša čovjeka, već ga oslobađa, i vodi ka dobru (br. 2768). Kušnje izgledaju kao da su od Božanstva (tj. kao da ih Bog šalje), dok one to ipak nisu (br. 4299). U kojem smislu se zamolba u Molitvi Gospodnjoj ‘Ne uvedi nas u kušnju’, treba razumjeti, iz iskustva (br. 1875). Gospod se ne slaže sa kušnjama (u smislu, ‘ne surađuje u njima’) time što ih dopušta, u skladu sa idejom koju čovjek ima o dopuštenju (br. 2768).

U svakoj kušnji postoji sloboda, iako to tako ne izgleda, ali sloboda je iznutra sa čovjekom od Gospoda, i prema tome se on bori i željan je pobjediti, a ne biti pobjeđen, što on ne bi učinio bez slobode (br. 1937, 1947, 2881). Gospod ovo ostvaruje posredstvom osjećaja za istinu i dobro utisnutih na unutarnjeg čovjeka, iako to čovjek ne zna (br. 5044). Jer sva je sloboda iz osjećaja ljubavi, i u skladu sa njezinom kvalitetom (br. 2870, 3158, 8987, 8990, 9585, 9591).

E.Swedenborg ‘Novi Jeruzalem i njegova nebeska doktrina – 200’