Anđeoske ideje u svezi riječi ‘Ne uvedi nas u kušnju, nego izbavi nas od zl(og)a…’

1875. Bilo mi je dozvoljeno percipirati anđeoske ideje u svezi ovih (ili ‘koje okružuju ove’) riječi u Molitvi Gospodnjoj: ‘Ne uvedi nas u kušnju, nego izbavi nas od zl(og)a.’(Matej 6:13; Luka 11:4) Dobri duhovi koji su se nalazili u mojoj blizini su počeli otklanjati ‘kušnju’ i ‘zlo’ putem izvjesne ideje koja je bila perceptibilna unutar mene, i to su nastavili raditi sve dok ono što je čisto anđeosko, naime, Dobro, nije preostalo, i nikakve ideje o kušnji i zlu tamo nije bilo; literalno značenje na taj način potpuno n/pr-estaje. Kada je to prvo otklanjanje započelo o tom su dobru bile formirane bezbrojne ideje – ideje kako dobro može nastati/proizaći iz čovjekovih nevolja/tuga/bolesti dok nevolja/tuga/bolest ipak svoje izvorište ima u tom čovjeku i njegovu zlu,  koje u sebi sadrži kaznu. Povezana sa ovim idejama je bila jedna vrsta ogorčenosti da ljudi mogu prepostavljati kako kušnja i zlo koje ju prati dolaze iz ijednog drugog izvora, i da je prisutna bilo kakva ideja o zlu kada su oni razmišljali o Gospodu. Ove su ideje bile pročišćene svaki puta kad su se uzdizale naviše. Ova su uzdizanja bila predstavljena sa otklanjanjima, također opisanima u br. 1393, koja su bila učinjena hitro na način koji je bio neopisiv, sve dok nisu prešla na sjenovitu stranu moje misli. One su u tom trenutku bili u nebu gdje postoje jedino neizrecive ideje u svezi dobra koje pripada Gospodu.

E. Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1875’