1738. ‘I dao mu je desetinu od svega’ (Postanak 14:20) naznačava ostatke stečene iz pobjede. Ovo je jasno iz značenja ‘desetine’ kao ostataka, sa čime smo se već bavili u 576. A što su međutim ostaci, vidite 468, 530, 560, 561, 661, 1050, gdje je ukazano kako su oni sva stanja ljubavi (love) i dobročinstva spram bližnjega (charity), i sva stanja nevinosti i mira, sa kojima je čovjek obdaren. On je obdaren sa ovim stanjima od najranijeg djetinstva, premda se to obdarivanje postepeno smanjuje kako on napreduje ka zrelosti života. Ali dok je osoba regenerirana ona prima, povrh onih koje već ima, nove ostatke, i tako novi život; jer iz/po ostacima, i posredstvom njih je da je osobi omogućeno biti čovječnom. U stvari, ako je lišena stanja ljubavi i dobročinstva spram bližnjega, i ako je lišena stanja nevinosti – stanja koja sebe usađuju u svim drugim stanjima njegova života – osoba više nije čovječna, već je gora od bilo koje divlje životinje. Ostaci stečeni tijekom ovih konflikata/borbi prouzročenih od strane kušnji su ono što je naznačeno u prikazanom stihu. Ovi su ostaci što je naznačavala desetina koju je Abram dao Melkizedeku. Oni su takođe sve božanstvene stvari ljubavi koje je Gospod sakupio za Sebe tijekom neprestanih konflikata i pobjeda posredstvom kojih je On bio neprestano sjedinjavan sa Božanskom Suštinom sve dok nije bila dosegnuta točka kada je Njegova Ljudska Suština također bila postala Ljubav, ili Biće (Esse) života, to jest, Jehova.