Određene pojedinosti u svezi stanja onih koji su iz Riječi sebe potvrdili u neistinitosti doktrine, posebice ako su to učinili u korist doktrine o opravdavanju jedino putem vjere.
153. Ovim ću stvarima dodati nešto spomena vrijedno u svezi stanja nakon smrti onih koji su iz Riječi sebe potvrdili u neistinitosti doktrine, posebice ako su to učinili u korist doktrine o opravdavanju jedino putem vjere. Njihova sukcesivna stanja su kako slijedi:
(1) Kada nakon smrti (tj. odbacivanja tijela) ožive s obzirom na duh, što se generalno događa trećeg dana nakon što je srce prestalo kucati, njima se čini da su u tijelu sličnom onome kojeg su imali u svijetu, tako da zamišljaju kako i dalje tamo žive. Ipak oni nisu u materijalnom već u supstancijalnom tijelu, koje se njihovim čulima priviđa kao materijalno, iako ono to nije.
[2] (2) Nakon nekoliko dana percipiraju da su u svijetu gdje su oformljene različite zajednice, koji se naziva svijetom duhova, i posredan je između neba i pakla. Sve bezbrojne zajednice tamo su prekrasno raspoređene u skladu sa time da li su njihovi prirodni osjećaji dobri ili zli; oni raspoređeni u skladu sa dobrim prirodnim osjećajima komuniciraju sa nebom, a oni u skladu sa zlim osjećajima sa paklom.
[3] (3) Novo-pristigli duh, ili duhovni čovjek, je vođen od mjesta do mjesta, i uveden je u različite zajednice, i dobre i loše, i vrše se promatranja njegovog odnosa prema dobru i istini, te zlu i neistini.
[4] (4) Ako pokazuje osjećaj za dobro i istinu, odveden je od zlih i uveden u dobre zajednice, gdje posjećuje jednu za drugom sve dok ne dođe u onu koja korespondira sa njegovim vlastitim prirodnim osjećajem. Tamo on uživa dobro koje korespondira sa tim osjećajem, sve dok ne odloži prirodni osjećaj i stavi (na sebe) duhovan; i onda je uzdignut u nebo. Ovo se, međutim, događa s onima koji su u svijetu živjeli život dobročinstva i time također vjere; što znači da su vjerovali u Gospoda, i klonili se zala jer su grijesi.
[5] (5) Neki su sebe potvrdili u neistinama pomoću racionalnog uvjerenja posebice uz pomoć Riječi. Oni su, prema tome, živjeli prosto prirodan život, i stoga zao, jer neistine prate zla, a zla prianjaju uz neistine. Ovi su, pošto nemaju osjećaj za dobro i istinu, već za zlo i neistinu, odvedeni iz dobrih i uvedeni u zle zajednice, sve dok ne pristignu do one koja korespondira sa požudama njihove ljubavi.
[6] (6) Međutim, kako su ove dok su bili na svijetu prisvojile izgled dobrih osjećaja u njihovom vanjskom životu, iako u njihovim unutrašnjostima ove nisu bile ništa nego zli osjećaji ili požude, oni se jedno vrijeme drže u njihovim vanjštinama. Oni koji su imali vlast nad zajednicama ljudi u svijetu, su postavljeni nad jednom ili drugom zajedicom u svijetu duhova, nad cijelom ili nekim njezinim dijelom, u skladu sa opsegom autoriteta kojeg su ranije vršili. Ali pošto nemaju ljubav prema istini i pravdi, i čak ne mogu biti poučeni znanju o tome što su istina i pravda, nakon nekoliko dana su smjenjeni. Vidio sam takve ljude premještene iz jedne zajednice u drugu, i u svakoj im je bila povjerena uprava; ali vidio sam ih isto tako često smjenjene, nakon kratkog vremena provedenog u službi.
[7] (7) Nakon učestalog smjenjivanja neki, svladani umorom, ne žele, a drugi, pošto se plaše da će izgubiti svoj ugled, više nemaju srca tražiti daljnju službu. Oni se prema tome povuku i skrase se, tužna izgleda. Onda su odvedeni do samotne oblasti gdje se nalaze kolibice koje okupiraju. Tamo im je zadan određen posao; i ako ga obavljaju onda primaju hranu. Ako ne rade, gladuju, tako da ih nužnost prisiljava na rad. Hrana tamo je slična hrani u našem svijetu, ali ima duhovno porijeklo, i dana je sa neba od strane Gospoda svima u skladu sa primjenama koje vrše: lijenima se ništa ne daje, jer oni ne vrše primjene.
[8] (8) Nakon određenog vremena se zamore od njihovog rada, i onda izlaze iz svojih koliba. Ako su bili svećenici imaju čežnju graditi; i smjesta se tamo pojavljuju gomile klesanog kamenja, cigli, greda, dasaka; također hrpe trstike i rogoza, gline, kreča i katrana. Kad ugledaju ove materijale njihova čežnja za gradnjom je potstaknuta, i oni započinju konstruirati kuću, uzimajući sad kamen, sad komad grede, sad trstiku, a sad nešto žbuke. Ove oni nasumice postavljaju jedno na drugo, ali pred njihovim očima pravilnim redom. Međutim, ono što izgrade jednog dana, preko noći se sruši. Sljedećeg dana oni prave kolekciju iz palog smeća i ponovno grade: i to čine sve dok nisu umorni od gradnje. Sve ovo je posljedica korespondencije, jer oni su imali naviku prikupljanja odlomaka iz Riječi da bi potvrdili neistinitosti njihove vjere; i to je način na koji neistine izgrađuju Crkvu.
[9] (9) Nakon nešto vremena oni odlaze umorni, i sjedaju u samotnoj besposlenosti; a pošto, kako je već bilo rečeno, nikakva hrana nije dana sa neba besposlenima, njih hvata glad, i sve što im je na pameti je kako se dokopati hrane da bi njihova žudnja bila zadovoljena. Kada su u ovom stanju do njih dolaze određeni ljudi od kojih traže milostinju, ali ovi kažu: ‘Zašto tako sjedite besposleni? Dođite kući sa nama, i dat ćemo vam posao za raditi, i nahraniti vas.’ Oni onda rado ustaju i odlaze kući sa njima; i svaki ima svoj posao koji mu je određen, i prima hranu zato što ga obavlja. Svi, međutim, koji su sebe potvrdili u neistinama vjere, ne mogu vršiti poslove ikakve dobre primjene, već jedino posao zle primjene; i, štoviše, oni svoje zadatke ne vrše vjerno već nepošteno i nevoljno. Stoga zanemaruju svoj posao, i jedino im je stalo tumarati uokolo, razgovarati, odlaziti u šetnju i spavati; a kako se od strane njihovih gospodara ne mogu potstaknuti činiti nikakav posao, otpušteni su kao beskorisni.
[10] (10) Nakon otpuštanja, oni gorljivo gledaju unaokolo, i vide put koji vodi do kaverne. Kada stignu do nje vrata se otvaraju; ulaze i pitaju da li unutra ima ikakve hrane. Na odgovor kako ima oni traže dopuštenje da bi ostali. Dopuštenje im je dano. Onda nadzornik kaverne dolazi i kaže: ‘Iz ovog mjesta više ne možete izaći. Vi vidite vaše drugove; svi oni rade, i u skladu sa onim što naprave sa neba im je dana hrana. Ja vam ovo kažem da bi mogli znati kako stvari stoje.’ Njihovi drugovi im također kažu: ‘Naš nadzornik zna za koji rad je svako stručan i on mu ga dnevno određuje. Kada završite dana vam je hrana; ali ako ne dovršite nisu vam dani niti hrana niti odjeća. Ako itko nekoga ozlijedi, bačen je u kut kaverne gdje je mizerno mučen. Ovo se nastavlja sve dok nadzornik u njemu ne percipira neke znakove pokore. Onda je oslobođen i vraćen nazad na posao.’
[11] Rečeno mu je da je svatko slobodan nakon svoga posla otići u šetnju, razgovarati, i nakon toga otići na spavanje. On je također odveden u najudaljeniji dio kaverne gdje se nalaze kurtizane. Dozvoljeno mu je uzeti jednu od ovih za sebe, i zvati ju svojom ženom; ali ikakvo kršenje bračnog odnosa je zabranjeno pod prijetnjom kazne.
Od takvih kaverni, koje nisu ništa drugo nego vječna sirotišta, se sastoji pakao. Bilo mi je dozvoljeno ući i istražiti nekolicinu njih, kako bi to mogao obznaniti. Svi koji su tamo bili su izgledali degradirani; i ni jedan od njih nije znao tko je bio, ili koje je imao zaposlenje, dok je bio u svijetu. Kako god, anđeo koji me je pratio, mi je ukazao jednog koji je u svijetu bio sluga, jednog vojnika, oficira, svećenika, uglednu osobu, i jednog jako bogatog čovjeka. Ipak oni nisu znali drugo već da su bili robovi i suradnici slične prirode, pošto su iznutra bili slični, iako izvani neslični; a u duhovnom svijetu se svi druže u skladu sa njihovim unutrašnjostima.
[12] Generalno, paklovi se sastoje isključivo od takvih kaverni ili sirotinjskih domova, ali oni gdje borave sotone se razlikuju od onih gdje borave vragovi. Oni se nazivaju sotonama koji su bili u neistinama i posljedično u zlu; a vragovi, oni koji su bili u zlu, i posljedično tome u neistinama. Na nebeskom svjetlu sotone izgledaju blijedi poput leševa, ili tamni poput mumija; dok se vragovi pojavljuju mračni i ognjeviti, ili crni poput čađe; ali izgledom i formom su svi monstruozni. Pa ipak na njihovom vlastitom svjetlu, koje je kao ono gorućeg ugljena, oni ne izgledaju kao monstrumi, već kao ljudi. Ovaj izgled im je dodijeljen kako bi se bili sposobni međusobno družiti.
Emanuel Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje otkrito – 153’
