1403. DUHOVNI SMISAO

Od prvog poglavlja Postanka pa sve do ove točke (= Postanak 12 poglavlje), ili radije, do (prvog spomena) Ebera, povijesni prikaz/pripovijedanje, koji/e u unutrašnjem smislu predstavlja božanstvene i duhovne stvar(nost), i nije bi(l)o istinit(o) već izmišljen(o). Ali u ovom poglavlju i u onima koja slijede, povijesni prikazi nisu izmišljeni već su istiniti povijesni prikazi; a u unutrašnjem smislu oni na isti način predstavljaju božanstvene i duhovne stvari. Ovo svakome može biti jasno (ili ‘svatko može vidjeti’) jednostavno ako uzme u obzir da je to Riječ Božja.

1404.  U ovim stvarima koje se sada nalaze ispred nas, koje su istinski povijesni prikazi, sve izjave i riječi, i u generalno i specifično, u duhovnom smislu imaju u potpunosti drugačije značenje od onog kojeg nose/imaju u smislu slova; ali sami povijesni detalji su reprezentativni. ‘Abram’, kojeg se najprije obrađuje, generalno reprezentira Gospodina, a specifično božanstvenog čovjeka. ‘Izak’, koji se obrađuje nakon toga, isto tako generalno reprezentira Gospodina, a specifično duhovnog čovjeka; i ‘Jakov’ također generalno reprezentira Gospodina, a specifično prirodnog čovjeka. Tako oni reprezentiraju stvari koje pripadaju Gospodinu, stvari koje pripadaju Njegovom kraljevstvu, i one koje pripadaju Crkvi.

1405. Ali, kao što je već bilo jasno ukazano, unutrašnji smisao je takve naravi da sve stvari i generalno i specifično treba shvatiti odvojeno od slova, apstraktno – baš kao da slovo nije ni postojalo; jer u duhovnom smislu su duša i život Riječi, koji nisu vidljivi (ili ‘se manifestiraju’) ukoliko smisao slova tako reći ne nestane. Na ovaj način anđeli, vođeni od strane Gospodina, percipiraju Riječ kada ju čita čovjek.

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1403-1405’