Kada i zašto je Božja Crkva na Zemlji postala reprezentativna?!
1361. Činjenicu da je Crkva postala reprezentativna kao rezultat idolopoklonstva nitko nije sposoban znati ukoliko ne zna što je reprezentacija. Stvari koje su bile reprezentirane u Židovskoj Crkvi, i u Riječi, su Gospod i Njegovo Kraljevstvo, i prema tome božanstvene stvari ljubavi i duhovne stvari vjere. Ove su stvari koje su reprezentirane, kao dodatak mnogim stvarima koje idu sa njima, poput svega što pripada Crkvi. One koje reprezentiraju su ili osobe ili inače stvari u svemiru ili na ovoj Zemlji; ukratko, sve stvari koje su predmeti osjetila, u tolikoj mjeri da ima jedva ijedan predmet koji ne može biti reprezentativan. Generalni je zakon reprezentacije međutim da se nikakva pažnja ne obraća na reprezentativnu osobu ili stvar, već na stvarni subjekt koji je bio reprezentiran.
[2] Na primjer: Svaki kralj koji je živio – u Judeji ili Izraelu, ili čak u Egiptu i drugdje – je mogao reprezentirati Gospoda. Sam njihov status kralja je bio reprezentativan, i tako je najgori kralj od svih bio sposoban Njega reprezentirati, takvi poput Faraona koji je postavio Josipa nad zemljom Egipatskom ili Nabukodonozora u Babilonu, Danijel 2:37, 38, ili Saula i svih drugih kraljeva Judeje i Izraela, bez obzira kakva su vrsta ljudi oni bili. Njihovo pomazanje, vrlinom kojeg su oni bili zvani ‘Jehovini pomazanici’, je u sebi nosilo tu reprezentaciju. Na isti su način svi svećenici, koliko god ih je mnogo bilo, reprezentirali Gospoda. Sam njihov svećenički status je reprezentativan. Ovo važi čak za svećenike koji su bili zli i nemoralni, jer u reprezentacijama se nikakva pažnja nije obraćala na karakter uključene osobe. I ne samo ljudska bića nego su također životinje bile reprezentativne, na primjer one korištene pri žrtvovanjima. Jaganjci i ovce su reprezentirali božanstvene stvari, golubice i grlice duhovne, kao i ovnovi, jarci, mladi junci, i volovi, premda su ovi potonji reprezentirali niže vrste božanstvenih i duhovnih stvari.
[3] Niti su, kao što je bilo rečeno, bila jedino živa stvorenja koja su bila reprezentativna nego također i neživi predmeti, takvi poput oltara i čak kamenja od oltara; također Kovčeg i Šator zajedno sa svime u njemu; i Hram također zajedno sa svime u njemu, što je činjenica koju je svatko sposoban vidjeti. Svijeće, kruhovi, i Aronova svečana odora su bili sukladno reprezentativni. U Drevnim Crkvama su se reprezentacije protezale do svakog čulnog objekta, takvih poput planina i brežuljaka, dolina, ravnica, rijeka, potoka, izvora, cisterni, šuma, stabala općenito, i svake vrste stabala pojedinačno, tako da je svako pojedinačno stablo imalo neko definitivno značenje. Jednom kada je Crkva simbola sa značenjem dokončala ove su stvari postale reprezentanti. Ova razmatranja čine jasnim što treba razumjeti pod reprezentantima. I vidjevši da su ne jedino ljudska bića, bez obzira tko su ili kojeg karaktera, nego također životinje i čak neživi predmeti, mogli reprezentirati božanstvene i duhovne stvari – koje su stvari koje pripadaju Gospodnjem kraljevstvu na nebu i one koje pripadaju Gospodnjem kraljevstvu na Zemlji – posljedično je jasno što je reprezentativna Crkva.
[4] Reprezentacije su bile takve da su se duhovima i anđelima sve stvari koje su bile vršene u skladu sa propisanim obredom/ritualom prikazivale svetima, kao kada bi visoki svećenik, koji je bio oprao sebe sa vodom, vršio službu obučen u odoru njegove službe, i stajao pred zapaljenim svijećama, bez obzira kakav je on čovjek bio, pa čak i najnemoralniji i jedan idolopoklonik u srcu. I isto je važilo za sve druge svećenike, jer, kako je bilo rečeno, u reprezentacijama se nikakva pažnja ne obraća na čovjeka, nego jedino na stvarnu stvar koja je bila reprezentirana. Reprezentacija je bila potpuno apstrahirana od osobe, baš kao i od volova, mladih bikova, ili jagnjadi koji su bili žrtvovani, ili iz krvi koja je bila izlivena na oltar, ili opet iz samog oltara, i tako dalje.
[5] Ova je reprezentativna Crkva bila uspostavljena kada je svo unutarnje obožavanje izumrlo, kada je obožavanje postalo ne samo potpuno izvanjsko nego također idolopokloničko. Ona je bila uspostavljena tako da bi nebo moglo biti sjedinjeno u izvjesnoj mjeri sa Zemljom, to jest, da bi Gospod mogao biti sjedinjen sa ljudskim bićima posredstvom neba. I ovo se dogodilo nakon što je sjedinjenje posredstvom unutarnjih stvari obožavanja bilo izumrlo. Priroda ovog sjedinjenja posredstvom reprezentanata jedino će u Gospodnjoj Božanskoj milosti biti raspravljana kasnije. Reprezentanti ne započinju sve do sljedećeg poglavlja, gdje je svaka pojedinačna stvar od onda nadalje čisto reprezentativna. Trenutno je predmet rasprave stanje onih koji su bili njihovi praoci, prije nego su neki od njih i njihovi potomci postali reprezentativni, čije je obožavanje, kako je bilo ukazano iznad, bilo idolopoklonsko.
E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1361’
