Ideja o tri Božanske Osobe, tj. tri Boga, zatvara nebo za čovjeka!!!

1102. Mi sada prelazimo na doktrinu o Trojstvu, koja je bila zapisana od strane Atanasija, i potvrđena od strane Savjeta u Nikeji. Ova doktrina je tako formulirana da ostavlja, dok se čita, jasnu ideju kako postoje tri Osobe, i prema tome kako postoje tri ko-ordinirana/jednoglasna Boga, ali (ostavlja) nejasnu/tamnu ideju da je Bog jedan, dok je međutim, kako je gore rečeno, nebo primarno otvoreno čovjeku pomoću ideje njegove misli u svezi Boga, dok, u drugu ruku, ideja o tri Boga zatvara nebo.

Da li ova Atanasijeva doktrina, kada se čita, ostavlja jasnu ideju kako postoje tri Osobe, i, prema tome, da postoje tri ko-ordinirana/jednoglasna Boga; i da li ovo ko-ordinirano/jednoglasno Trojstvo stvara/uzrokuje ideju/misao da postoji jedan Bog, neka svatko promotri na osnovu svog vlastitog mišljenja o tome. Jer rečeno je u Atanasijevom vjerovanju, nedvojbenim/sasvim jasnim riječima, da:

‘Postoji jedna Osoba Oca, druga Sina, i treća Svetog Duha. Otac je nestvoren, beskonačan, vječan, Svemoguć, Bog i Gospodin; a isto tako i Sin, i isto tako i Sveti Duh.’

Također:

‘Oca nitko nije učinio i stvorio, Sin je bio rođen od Oca, a Sveti Duh proizlazi iz oba. Prema tome postoji jedan Otac, jedan Sin i jedan Sveti Duh. I u ovom Trojstvu sve tri osobe su zajedno vječne, i u potpunosti jednake.’

Iz ovih riječi nitko ne može razmišljati drugačije nego da postoje tri Boga. Niti su Atanasije osobno niti Nikejski Sabor mogli misliti drugačije, što je očigledno iz slijedećih riječi ubačenih u doktrinu:

‘Kao što smo mi prisiljeni Kršćanskom istinom priznati svaku Osobu pona-Osob kao Boga i Gospodina, tako nam je Kršćanskom religijom zabranjeno (ili ‘ne smijemo’) izreći da postoje tri Boga i tri Gospodina.’

Ovo se ne može shvatiti na ni jedan drugi način nego da je dozvoljeno priznati, ali ne imenovati, tri Boga i Gospodina; ili da je dozvoljeno misliti kako postoje tri Boga i Gospodina, ali ne i izreći (= na glas izgovoriti).

1103. Da doktrina o Trojstvu, zvana Atanasijevo Vjerovanje, ostavlja, kada se čita, jednu nejasnu/mračnu ideju kako je Bog jedan (= kako postoji jedan Bog), i to tako nejasnu/mračnu da ne otklanja ideju o tri Boga, je jasno iz ove činjenice, da doktrina čini jednog Boga od tri, unijom/jedinstvom/skladom suštine, govoreći:

‘Ovo je Katolička vjera, da mi obožavamo jednog Boga u Trojstvu, i Trojstvo u Jedinstvu, niti miješajući osobe, niti razdvajajući suštinu.’

I nakon toga:

‘Stoga Jedinstvo u Trojstvu, i Trojstvo u Jedinstvu, treba biti obožavano.’

Ova izjava je dana sa ciljem da bi se otklonila ideja o tri Boga, ali jedini efekt koji ima na razumijevanje je da vodi do pretpostavke kako postoje tri Osobe, koje ipak imaju jednu Božansku suštinu, tj. pod Božanskom suštinom se, onda, tamo misli na Boga, a ipak suština, baš kao i božanstvo, veličanstvo, slava, koji su isto tako spomenuti, jesu predikati, dok je Bog, pošto je Osoba, subjekt.

Reći, prema tome, da je suština Bog bi bilo istoznačno sa tvrdnjom kako je predikat subjekt. Suština, međutim, nije Bog, već pripada Bogu; slično tome (ili ‘baš kao što’) veličanstvo i slava nisu Bog, već su od Boga (= Božji/pripadaju Bogu), baš kao što predikat nije subjekt, već pripada subjektu. Ovo jasno ukazuje kako se ideja o tri Boga kao tri Osobe ne otklanja na ovaj način.

Ovo se može ilustirati usporedbom. Pretpostavite da u jednom kraljevstvu postoje tri vladara sa jednakom moći, i da se svaki od njih naziva kralj; u tom slučaju, ako su moć i veličanstvo ono što se misli pod kraljem, oni bi se, ako je to zapovjeđeno, mogli nazivati i proglasiti kraljem, međutim ne bi ih bilo lako nazvati ‘jedan kralj’. Ali kako se misli na osobu kada se spomene kralj, nemoguće je pod bilo kakvom zapovjeđu da se za tri kralja misli kao o jednom kralju. Ako bi vam, prema tome, oni rekli: ‘Govori sa nama slobodno kako misliš’, zar ne bi vi bez sumnje odgovorili: ‘Vi ste zaista kraljevi, vi ste također veličanstva.’ Ako bi morao odgovoriti, ‘Kako mi je zapovjeđeno govoriti tako ja mislim’, vi ste obmanuti, pošto se ili pretvarate ili sebe prisiljavate; ako sebe prisiljavate, vaša misao nije slobodna, već prianja uz vaš govor.

[2] Atanasije je ovo također percipirao, i, prema tome, on objašnjava gore spomenute riječi ovako:

‘Kao što smo mi prisiljeni Kršćanskom istinom priznati svaku Osobu pona-Osob kao Boga i Gospodina, tako nam je Kršćanskom religijom zabranjeno izreći da postoje tri Boga i tri Gospodina.’

Ove riječi mogu biti shvaćene jedino sa ovim značenjem, da je dozvoljeno priznati, ali ne i imenovati tri Boga i Gospodina, ili da je dozoljeno misliti o, ali ne i izreći da postoje tri Boga i tri Gospodina, pošto je to protivno Kršćanskoj vjeri. Također, da je dozvoljeno priznati i misliti o tri beskonačna, vječna, nestvorena i Svemoguća, pošto su tri osobe, ali ne imenovati tri beskonačna, vječna, nestvorena i Svemoguća, već jednog jedinog. Atanasije je dodao gore citirane riječi ostalima (u vjerovanju), zato što nitko, pa čak ni on sam, nije mogao razmišljati drugačije. Ali svatko može govoriti drugačije, i svatko bi i trebao, pošto je to učenje Kršćanske religije, tj., Riječi, da ne postoje tri Boga već jedan Bog. Pored toga funkcija/svojstvo pripisano svakoj osobi kao njezina pojedinačna/specijalna karakteristika, tj., stvaranje Ocu, iskupljenje Sinu, a prosvjetljenje Svetom Duhu, nije, posljedično, jedna te ista u tri osobe, a ipak sve te funkcije ulaze u Božansku suštinu; jer stvaranje je Božansko, iskupljenje je Božansko, i prosvjetljenje je Božansko.

[3] Nadalje, da li ijedan čovjek koji želi povezati/promijeniti ideju o tri Boga u ideju o jednom Bogu, razmišlja da Trojstvo u Jedinstvu i Jedinstvo u Trojstvu treba obožavati, niti miješajući osobe, niti razdvajajući suštinu? Tko je to u stanju učiniti čak i uz pomoć metafizičkog raspravljanja koje prevazilazi shvaćanje? Prosti ljudi to u potpunosti nisu u stanju; a učeni žurno prelaze preko subjekta govoreći sebi, ovo je moja doktrina i vjera u svezi Boga, ne zadržavajući otuda u memoriji uz pomoć nejasne/mračne ideje, ili u misli iz memorije, ništa osim da postoje tri Osobe i jedan Bog, i svaki čovjek onda pravi jednog od tri na svoj vlastiti način, ali jedino kada govori i piše; jer kad razmišlja, on može razmišljati jedino o tri, a o jednom jedino po jednoglasnosti/koordinaciji trojice. Ali slušaj, čitatelju moj, i nemoj sebi reći da je ovo pre oštro ili preotvoreno izgovoreno protiv vjere koja je univerzalno prihvaćena u svezi trojedinog Boga, jer vidjet ćeš na stranicama koje slijede da se svi detalji Atanasijevog Vjerovanja slažu sa istinom, pod uvjetom da (ili ‘jedino ako se’) se umjesto tri Osobe, jedna osoba, u kojoj je trojstvo, prizna (ili ‘ako se umjesto u tri Osobe, vjeruje u jednu Osobu u kojoj je Trojstvo’).

E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 1102, 1103’