10740. Što netko radi iz ljubavi to ostaje upisano/zapisano u/na njegovu srcu; jer ljubav je vatra života, i sačinjava (ili ‘i stoga’) svačiji život. Prema tome, kakva ljubav takav je i život; a kakav je život, što će reći, kakva je ljubav, takav je cijeli čovjek i u duši i u tijelu.
10741. Baš kao što ljubav prema Gospodinu i ljubav prema bližnjem sačinjavaju/tvore nebo/nebeski život u osobi, tako samo-ljubav i ljubav prema svijetu, kada su pre-dominantne (= kada pre-vladavaju u čovjeku) sačinjavaju pakleni život u njemu; jer ove potonje/kasnije vrste ljubavi su na-suprotne prvima. Stoga oni kod kojih ljubav prema sebi i ljubav prema svijetu pre-vladavaju, ne mogu primiti ništa sa/iz neba; umjesto toga, ono što oni primaju dolazi iz pakla. Jer što god osoba misli i što god namjerava, što će reći, sve što vjeruje i što voli, dolazi ili iz neba ili iz pakla.
10742. To objašnjava zašto oni čiji je život sastavljen od samo-ljubavi i ljubavi prema svijetu, žude jedino za vlastitim dobrom, a ne za dobrom nekog drugog osim ako to njima samima ne donosi neku dobrobit/korist. A pošto njihov život proizlazi iz pakla, oni preziru druge u odnosu na sebe, ljuti su na druge koji (ili ‘ako’) se prema njima ne odnose sa naklonošću, mrze ih, izgaraju od žudnje za osvetom, zaista, čak od želje da se sa okrutnošću odnose prema njima. Ti osjećaji konačno postanu užici njihova života, stoga vrsta ljubavi koja sačinjava njihov život (= njihove ljubavi).
10743. To su ljudi koji u sebi imaju/nose pakao i koji nakon smrti ulaze u pakao. Oni ulaze/dolaze nakon smrti u pakao jer se njihov život slaže (= u skladu je) sa životom onih koji su u paklu, pošto su tamo svi takvog karaktera; i zato što (nakon smrti) svatko dolazi k svojima (= ka onima koji su u istoj ljubavi).
10744. Pošto takve osobe ne primaju ništa iz/sa neba, oni u svom srcu negiraju Boga i život nakon smrti, i posljedično tome potcjenjuju/preziru sve što ima veze sa Crkvom. To što oni čine dobro svojim sugrađanima, zajednici, zemlji, ili Crkvi, ili što govore dobro o njima, to ne vrijedi/mijenja/pomaže ništa, jer oni govore i djeluju na taj način iz sebičnih i svjetovnih razloga, sa ciljem da bi ih drugi vidjeli i da bi im porastao ugled, položaj ili zbog zarade. Za njih ti ciljevi služe kao izvanjska kontrola pomoću koje ih se navodi ka činjenju dobra i pomoću koje ih se spriječava/zadržava da čine ono što je loše. Ali njima nedostaje bilo kakve unutarnje kontrole savjesti koja ih tjera da ne čine zlo pošto je to grijeh i kao takvo protivno Božjim zakonima.
10745. Stoga, kada takve osobe uđu u zagrobni život, što se događa odmah nakon smrti, i kada im se oduzmu izvanjska ograničenja, oni zarone u svakojake zločinačke aktivnosti u skladu sa svojim unutarnjim impulsima (= unutrašnjostima), poput, prezira prema drugima u odnosu na sebe, neprijateljstva, mržnje, osvete, okrutnosti, i iznad svega licemjerja, prevare, lukavstva, i još mnogih drugih pakosti/zloba. Sve te aktivnosti su onda užici njihove ljubavi; i stoga su oni odvojeni od dobra i bačeni u pakao.
10746. Činjenica da su te stvari užici njihova života nije poznata većini ljudi dok žive na svijetu (= u smislu da oni toga nisu svjesni), pošto se te stvari skrivaju u samo-ljubavi i ljubavi prema svijetu, a takvi ljudi tada nazivaju dobrim sve ono što je u skladu sa tim užicima, a sve što ih potvrđuje nazivaju istinom. Oni niti znaju niti priznaju/spoznaju bilo što drugo kao dobro i istinito, pošto su za sebe zatvorili nebo i od tamo ne primaju ništa.
10747. Pošto je ljubav vatra života, i kako je kvaliteta svačijeg života određena (ili ‘u skladu sa’) njegovom ljubavlju, iz ovog se može vidjeti što je nebeska vatra a što paklena vatra. Nebeska vatra je ljubav prema Gospodinu i ljubav prema bližnjem, a paklena vatra je ljubav prema sebi i ljubav prema svijetu sa posljedičnim žudnjama koje idu zajedno sa svakim zlom koje iz ovih ljubavi izvire kao iz svoga izvora.
10748. Kakav je život onih u paklu se može izvesti iz načina života kakvog bi takvi ljudi vodili jedno pored drugog ako bi bili lišeni izvanjskih ograničenja/spona i kad ne bi bilo unutarnjih (spona) koje ih ograničavaju/prisiljavaju.