19. (1) (TAJ) JEDAN (JEDINI) BOG JE NAZVAN JEHOVA NA OSNOVU/ZBOG SVOGA BIĆA (PO SVOJOJ BÎTI = PO SVOJEM BIĆU), TO JEST, NA OSNOVU ČINJENICE DA ON JEDINI JEST, DA JE JEDINI BIO I DA ĆE JEDINI BITI, I ZBOG TOGA ŠTO JE ON PRVI I POSLJEDNJI, POČETAK I KRAJ, ALFA I OMEGA

Jako dobro se zna da Jehova znači (tj. ‘u crkvama je jako dobro poznato da Jehova znači’ ili ‘zna se da ime ‘Jehova’ predstavlja’) ‘Ja jesam’ i ‘Biće’ (ili ‘Biti’). Jasno je iz Knjige Stvaranja, zvane Postanak, da se Bog tako nazivao od najstarijih vremena. U Postanku se On nazivao Bogom u prvom poglavlju, ali se u drugom (poglavlju) i onima što slijede On nazivao Jehova Bog. Kasnije, kada su Abrahamovi potomci, počevši od Jakova, zaboravili na Božje ime (ili ‘kako se Bog zove’), zahvaljujući svom dugom ostanku/zadržavanju u Egiptu, to ime je bilo prizvano u njihovu memoriju (ili ‘na to ime ih se podsjetilo’). O tome čitamo:

‘Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju:  ‘Kako Mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?” “Ja Sam Koji Jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima:  ‘Ja Jesam’ posla me k vama.” Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži Izraelcima ovako: ‘Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To Mi je ime dovijeka, tako će Me zvati od koljena do koljena.’   Izlazak 3:13-15

Pošto je jedino Bog ‘Ja jesam’ i ‘Biće’, ili (što je isto kao da kažemo) ‘Jehova’, stoga u cijelom stvorenom svemiru nema i ne može biti ničeg što svoje postojanje/biće ne duguje Njemu. Kako/na koji način se to događa će se vidjeti niže (tj. u nastavku teksta). Riječi:

‘Ja sam Prvi i Posljednji, Početak i Kraj, Alfa i Omega (Izaija 44:6; Otkrovenje 1:8, 11; 22:13)’,

imaju isto značenje, i predstavljaju da je On jedan jedini izvor od početka do kraja, iz Kojeg proizlaze sve stvari.

(2) Bog se zove ‘Alfa i Omega, Početak i Kraj’, pošto je alfa prvo a omega posljednje slovo u Grčkoj abecedi, stoga oni (ta dva slova) predstavljaju sve stvari zajedno. Razlog tome je što svako slovo abecede u duhovnom svijetu stoji za/predstavlja određenu stvar. Samoglasnici, koji uređuju (ili ‘koji su ono što daje’) ton, predstavljaju nešto što pripada osjećaju ljubavi. Ovo je izvor i duhovnog ili anđeoskog govora, a također i njihovog sistema pisanja. Ali to je do sada neznana tajna; jer postoji univerzalni jezik kojeg koriste svi anđeli i duhovi, koji nema ništa zajedničko sa bilo kojim ljudskim jezikom u/na svijetu. Svatko nakon smrti posjeduje ovaj jezik, jer je on prirođen svakome od njegova stvaranja. Posljedično tome, u duhovnom svijetu svatko može razumijeti svakoga. Meni je često bilo dozvoljeno slušati taj jezik, kojeg sam onda usporedio sa jezicima na svijetu, otkrivši da se ni u čemu ne slaže bilo kojim prirodnim jezikom na zemlji. On se od njih razlikuje u svom osnovnom/početnom principu, koji je da svako pojedino slovo svake riječi stoji/predstavlja neku stvar (ili ‘ima svoje posebno značenje’). U tome se sada može vidjeti razlog zašto (ili ‘zbog toga’) je Bog nazvan Alfa i Omega, što znači da je On jedan jedini izvor od početka do kraja, od Kojeg sve proizlazi. O tom jeziku i njegovom sistemu zapisivanja, koji teče (flow) iz duhovne misli anđela, vidi Conjugial Love (‘O bračnoj ljubavi’) – 326-329, a također i naprijed u ovoj knjizi (280, 365:3, 386)