4 POGLAVLJE

SVETO PISMO ILI RIJEČ GOSPODNJA

I. SVETO PISMO, ILI RIJEČ, JE SÂMA BOŽANSKA ISTINA.

189.  Generalno se svi slažu u tome da je Riječ od Boga, da je božanski inspirirana, i prema tome sveta; ali do ovog časa je ostalo nepoznato gdje prebiva njezina božanstvenost; jer Riječ u Slovu izgleda poput običnog rukopisa čudnovatog stila, kojem nedostaje uzvišenosti i briljantnosti što su očigledno značajke svjetovne literature. Iz ovog razloga čovjek koji obožava prirodu umjesto Boga, i koji posljedično tome razmišlja od sebe i svoga vlastitog propriuma* a ne iz neba od Gospoda, može sa lakoćom potpasti u grešku što se tiče Riječi i prezreti ju, i reći u sebi dok ju čita, ‘Što ovo znači? Što to znači? Da li je ovo Božansko? Može li Bog, čija mudrost je beskonačna, govoriti na ovaj način? U čemu se sastoji njezina svetost, ili odakle proizlazi osim iz čovjekove religijske lakovjernosti?’ 

*Latinska riječ ‘proprium’ korištena kao imenica, naznačava ‘ono što je čovjeku vlastito’. Swedenborg ju koristi u posebnom smislu, koji uključuje ‘što je od čovjekovog vlastitog ja’.

190. Ali onaj koji razmišlja na ovaj način ne uzima u obzir kako je Jehova Gospod, koji je Bog neba i zemlje, izrekao Riječ po Mojsiju i Prorocima, i posljedično tome da ona mora biti Božanska Istina, jer što Jehova Gospod Osobno izgovara ne može biti ništa drugo; niti on uzima u obzir da je Gospod Spasitelj, koji je istovjetan Jehovi, izgovorio Riječ koju su zapisali Evanđelisti, veći dio nje Svojim vlastitim ustima, a ostalo kroz Svojih dvanaest Apostola inspiriranih od strane Duha Njegovih usta, koji je Sveti Duh. Iz tog razloga, On Osobno izjavljuje kako je u Njegovim riječima duh i da je u njima život, kako je On svjetlo koje osvjetljava i kako je On istina; kao što je očigledno iz sljedećih odlomaka:

‘Isus reče: Riječi koje vam Ja rekoh, duh su i život.’  Ivan 6:63.

‘Isus je rekao ženi na Jakovljevom izvoru, Kad bi znala dar Božji i tko je Onaj koji ti veli: Daj mi piti, ti bi u Njega zaiskala i On bi ti dao žive vode… A tko bude pio vode koju ću mu Ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: nego će voda koju ću mu Ja dati postati u njemu izvorom vode što teče u život vječni.’  Ivan 4:6, 10, 14.

Jakovljevim izvorom je predstavljena Riječ, isto kao i u Ponovljenom Zakonu 33:28;

radi toga je Gospod, pošto On jeste Riječ, tamo sjeo, i govorio sa ženom; a živom vodom je predstavljena istina Riječi.

‘Isus reče: Ako je tko žedan, neka dođe k Meni, i pije. Onaj koji vjeruje u Mene, kao što reče Pismo, rijeke će žive vode poteći iz njegovog trbuha.’  Ivan 7:37, 38.

‘Petar je rekao Isusu, Ti imaš riječi života vječnoga.’  Ivan 6:63.

‘Isus je rekao, Nebo i zemlja će proći, ali Moje riječi neće proći.’  Marko 13:31.

Riječi Gospodnje su istina i život, pošto je On istina i život, kao što naučava u Ivanu:

‘Ja sam put, istina, i život.’  Ivan 14:6;

i u istoj Knjizi:

‘U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog… U njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo.’  Ivan 1:1, 4.

Riječ ovdje naznačava Gospoda s obzirom na Božansku istinu, u kojoj jedinoj je život i svjetlo. Iz ovog razloga se Riječ, koja je od Gospoda, i koja jeste Gospod, naziva:

‘izvor živih vodà,’  Jeremija 2:13, 17:13, 31:9;

‘bunar spasenja.’  Izaija 12:3;

‘izvor,’ Zaharija 13:1;

‘rijeka vode života,’  Apokalipsa 22:1.

Također je rečeno:

‘Jaganjac, koji je usred prijestolja, past će ih i voditi na izvore živih vodâ.’   7:17

Mogu se dati daljnji navodi gdje se Riječ također naziva ‘svetište i šator,’ u kojem Gospod boravi sa čovjekom.

191. Ali prirodni čovjek i dalje ne može biti uvjeren da je Riječ sâma Božanska Istina, u kojoj je Božanska Mudrost isto kao i Božanski Život; jer on ju cijeni/sudi po njezinom stilu, u kojem se te stvari ne vide/pojavljuju. Ipak stil kojim je Riječ pisana je sâm Božanski stil, sa kojim se ni jedan drugi ne može usporediti, bez obzira kako uzvišen i izvrstan on mogao izgledati. Stil Riječi je takav da svetost postoji u svakoj rečenici, u svakoj riječi, i čak u nekim slučajevima u samim slovima; posljedično tome Riječ ujedinjuje čovjeka sa Gospodom, i otvara nebo. Postoje dvije stvari koje proizlaze iz Gospoda, Božanska Ljubav i Božanska Mudrost, ili što je isto, Božansko Dobro i Božanska Istina: Riječ je u svojoj biti obadvoje. Pošto Riječ ujedinjuje čovjeka sa Gospodom i otvara nebo, kao što je upravo bilo rečeno, ona prema tome ispunjava čovjeka sa dobrima ljubavi i istinama mudrosti – njegovu volju sa dobrima ljubavi a njegovo razumijevanje sa istinama mudrosti; na taj način čovjek ima život kroz Riječ. Ali treba biti jasno shvaćeno da jedino oni imaju život iz Riječi koji ju čitaju u svrhu izvlačenja Božanskih Istina iz nje kao iz njihova glavnog izvora, i primjenjuju ih u životu; a da se tome suprotno zbiva sa onima koji Riječ čitaju samo u svrhu stjecanja časti i zadobijanja svjetovnih bogatstava.  

192. Svaki čovjek koji ne zna da u Riječi postoji određeno duhovno značenje, poput duše u tijelu, mora suditi o njoj jedino po značenju Slova, dok je pri svemu tom ovo značenje poput košare koja sadržava blaga, koja su njezino duhovno značenje. Prema tome, kada (ili ‘sve dok’) ovo duhovno značenje nije poznato, Božanska svetost Riječi se može prosuditi jedino kao kada se dragi kamen prosuđuje po matrici koja ga okružuje, koja ponekad izgleda kao običan kamen; ili jedino kao kada čovjek na osnovu kutije izrađene od jaspisa, lapisa, azbesta ili moskovskog stakla, ili ahata, sudi o dijamantima, rubinima, sardoniksima, orijentalnim topazima, itd. koji se uredno posloženi nalaze unutar nje. Sve dok njegovi sadržaji nisu poznati ne čudi da je kutija cijenjena jedino u skladu sa vrijednošću materijala od kojeg je sastavljena, a koji je vidljiv oku. Isto je sa Riječju s obzirom na značenje njezinog Slova. Stoga, da bi otklonio svaku sumnju kako je takva priroda Riječi, tj. da je božanska i naj-svetija, Gospod mi je otkrio njezino unutarnje značenje, koje je u svojoj biti duhovno, te prebiva u vanjskom prirodnom značenju, baš kao duša u tijelu. To značenje je duh, koji Slovu daje život; ono prema tome može svjedočiti o Božanstvenosti i svetosti Riječi, i može uvjeriti čak prirodnog čovjeka, ako je on voljan biti uvjeren.  

II. U RIJEČI POSTOJI DUHOVNO ZNAČENJE, KOJE DO SADA NIJE BILO POZNATO.

193. Tko neće priznati, i složiti se sa tvrdnjom da je Riječ, pošto je Božanska, u njezinom unutarnjem sadržaju duhovna? Ali tko je do sada znao što je duhovno, i gdje u Riječi leži sakriveno? Što je duhovno će biti ukazano u pripovijesti na završetku ovog poglavlja, a gdje ono leži skriveno u Riječi u onome što sada slijedi. Riječ je duhovna u svojem unutarnjem sadržaju pošto je sišla od Jehove Gospoda, i prošla kroz anđeoska nebesa; a Sâmo Božansko, koje je u sebi neizrecivo i neshvatljivo, je u svom silasku bilo prilagođeno percepciji anđela, i konačno onoj u ljudi. Otud Riječ ima duhovno značenje koje je unutar prirodnog značenja baš kao što je duša u čovjeku, ili kao što je misao razumijevanja u govoru, ili kao što je osjećaj volje u djelu. I ako ju možemo usporediti sa vidljivim stvarima u svijetu prirode, duhovno značenje je unutar prirodnog značenja kao što je cijeli mozak unutar svojih omotačkih membrana i ovojnica, ili kao što su mladi izdanci stabla unutar njihovih vanjskih zaštitnih kora, ili kao što je embrij kokoši unutar ljuske jajeta; i tako dalje. Kako činjenica da postoji takvo duhovno značenje do sada još nikome nije bila obznanjena kroz Božansku inspiraciju, ova istina, koja u sebi prevazilazi sve istine koje su do sada bile otkrivene, mora sada biti razjašnjena razumijevanju. Ovo će biti učinjeno izlaganjem građe u sljedećim člancima:

(1) Što je duhovno značenje.

(2) Ovo značenje je u cijeloj Riječi, i u svakom njezinom dijelu.

(3) Zbog ovog značenja Riječ je Božanski inspirirana, i sveta u svakoj riječi.

(4) Ovo značenje je do sada bilo nepoznato.

(5) Od sada će biti obznanjeno jedino onima koji su u pravim istinama od Gospoda.

(6) Izvjesne prekrasne stvari u svezi Riječi iz njezinog duhovnog značenja.

Svaki od ovih članaka će sada biti posebno obrađen.

194. (1) ŠTO JE DUHOVNO ZNAČENJE. 

Duhovno značenje Riječi nije značenje koje sjaji iz značenja Slova kada bilo tko pretražuje (tj. studira) Riječ i objašnjava ju (tako) da bi dokazao izvjesnu dogmu/načelo/doktrinu Crkve. To značenje se može nazvati literalnim ili crkvenim značenjem Riječi; ali duhovno značenje nije vidljivo u značenju Slova; ono je iznutra u njemu, kao što je duša u tijelu, ili misao razumijevanja u oku, ili kao što je osjećaj ljubavi na licu. Posebice ovo značenje je ono što Riječ čini duhovnom, ne samo za ljude već također za anđele; i stoga Riječ posredstvom ovog značenja komunicira sa nebesima. Pošto je unutarnji sadržaj Riječi duhovan, ona je zapisana pomoću čistih korespondencija; a što je na taj način zapisano predočuje u svom krajnjem smislu stil Proroka, Evanđelista i Apokalipse. Ovaj stil, običan kako se može pričinjavati, ipak u sebi ima pohranjenu svu Božansku i anđeosku mudrost. Što je naznačeno sa korespondencijama se može vidjeti u djelu naslovljenom ‘Nebo i Pakao’, objavljenom u Londonu u 1758, gdje su obrađene korespondencije svih stvari na nebu sa svim stvarima u čovjeku (br. 87-102); i korespondencije svih stvari na nebu sa svim stvarima na zemlji (br. 103-115). Ovo će biti potpunije objašnjeno primjerima iz Riječi; a ovi će biti dani uskoro.

195. Iz Gospoda, jedno nakon drugog, proizlaze Božansko božanstveno, Božansko duhovno i Božansko prirodno. Što proizlazi iz Njegove Božanske Ljubavi se naziva Božansko božanstveno, i sve to je dobro (ili ‘Ono se naziva božanstvenim što proizlazi iz Njegove Božanske Ljubavi, i to je Božansko Dobro’) ; što proizlazi iz Njegove Božanske Mudrosti se naziva Božansko duhovno, i sve to je istina (ili ‘što proizlazi iz Njegove Božanske Mudrosti se naziva duhovnim, i to je Božanska Istina’) ; Božansko prirodno je iz obadvoje, i obuhvaća obadvoje u njihovoj krajnjoj formi. Anđeli božanstvenog kraljevstva, koji sačinjavaju treće ili najviše nebo, su u Božanskom koje proizlazi iz Gospoda, koje se naziva božanstveno, jer oni su u dobru ljubavi iz Gospoda. Anđeli Gospodovog duhovnog kraljevstva, koji sačinjavaju drugo ili srednje nebo, su u Božanskom koje proizlazi iz Gospoda, koje se naziva duhovnim, jer oni su u Božanskoj Mudrosti iz Gospoda. Anđeli Gospodovog prirodnog kraljevstva, koji sačinjavaju prvo ili najniže nebo, su u Božanskom koje proizlazi iz Gospoda, koje se naziva Božansko prirodno, i oni su u vjeri ljubavi prema bližnjemu iz Gospoda. Ljudi koji pripadaju Crkvi (na Zemlji) su, međutim, u jednom od ova tri kraljevstva u skladu sa njihovom ljubavi, mudrošću i vjerom, i nakon smrti oni ulaze u to kraljevstvo u kojem se (za života na Zemlji) nalaze (u duhu). Po prirodi je Gospodova Riječ slična nebu. U svojem krajnjem značenju je prirodna, u svojem unutarnjem značenju je duhovna, a u svojem najunutarnijem značenju je božanstvena; i svako od ova tri značenja je Božansko. Ona je prema tome prilagođena anđelima tri neba, i također ljudima.

196. (2) DUHOVNO ZNAČENJE JE U CIJELOJ RIJEČI, I SVAKOM NJEZINOM DIJELU.

Ovo se ne može bolje vidjeti nego iz primjera, poput sljedećih: Ivan kaže u Apokalipsi:

‘I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijelac; a Onaj koji je na njemu sjedio se zvao Vjerni i Istiniti; i u pravednosti On sudi i ratuje. Oči su Mu bile kao plamen ognjeni, na glavi Mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli On sam. I bio je ogrnut ogrtačem krvlju natopljenim; ime Mu: Riječ Božja. Prate Ga na bijelcima vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist… Na ogrtaču, o boku, ima ime napisano: KRALJ KRALJEVA I GOSPODAR GOSPODARA. I vidjeh jednog anđela kako stoji na suncu; i viče glasom gromkim, govoreći…  Ovamo dođite i skupite se na veliku večeru; Da se najedete mesa kraljeva, i mesa zapovjednika, i mesa silnika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa sviju ljudi, slobodnjaka i robova, i malih i velikih!’   Ivan 19:11-18

Što ove riječi predstavljaju nitko ne može vidjeti nego iz duhovnog značenja Riječi: a nitko ne može vidjeti duhovno značenje Riječi osim iz znanja o korespondencijama, jer sve riječi (iznad) su korespondencije i niti jedna (riječ tamo) nije bez značenja. Nauka o korespondencijama naučava značenje bijelog konja, Njega koji je sjedio na njemu, Njegovih očiju koje su bile kao plamen ognjeni, o krunama koje su bile na Njegovoj glavi, o ogrtaču umočenom u krv, o bijelom lanu u kojeg su bili odjeveni oni koji su pripadali Njegovoj vojsci na nebu, o anđelu koji stoji na suncu, o velikoj večeri na koju oni trebaju doći i okupiti se, i također o mesu kraljeva, zapovjednika i mnogih drugih kojeg su se trebali najesti.

[2]        Pojedina čno značenje svake ove stvari u duhovnom značenju se može vidjeti objašnjeno u ‘Apokalipsi Otkrivenoj,’ br. 820-838; i također u malom djelu o ‘Bijelom Konju’; stoga ih je ovdje nepotrebno nadugačko objašnjavati. U tim knjigama je ukazano da je u upravo navedenom odlomku opisan Gospod kao Riječ. Njegovim očima, koje su bile kao plamen ognjeni, je naznačena Božanska Mudrost Njegove Božanske Ljubavi; krunama koje su bile na Njegovoj glavi, i imenom kojeg nitko nije znao osim Njega, su naznačene Božanske istine Riječi od Njega, i da nitko ne zna kakva je Riječ u njezinom duhovnom značenju, osim Gospoda i onih kojima ju On otkrije; također, Njegovim ogrtačem umočenim u krv je naznačeno prirodno značenje Riječi, što je značenje Slova, koje je bilo oskvrnuto. Sasvim je jasno da je Riječ ona koja je tako opisana, jer rečeno je, ‘Njegovo ime je Riječ Božja.’ Također je jasno da je Gospod onaj na koga se misli, jer rečeno je kako je ime Onog koji sjedi na bijelom konju bilo ‘Kralj kraljeva i Gospodar gospodara,’ isti izraz je bio korišten u Apokalipsi 17:14, gdje je rečeno: ‘I Jagnje će ih nadvladati: jer On je Gospodar gospodara, i Kralj kraljeva.’ Da će duhovno značenje Riječi biti otkriveno na kraju Crkve je predstavljeno ne samo onime što je rečeno o bijelom konju, i o Njemu koji je sjedio na njemu, već također velikom večerom na koju su svi bili pozvani doći od strane anđela koji stoji na suncu, da se najedu mesa kraljeva i zapovjednika i ostalih, čime se naznačava prisvajanje svake vrste dobra od Gospoda. Svi ovi izrazi bi bili bez značenja, i bez života i duha, ukoliko se unutar njih ne bi nalazilo duhovno značenje, kao što se duša nalazi unutar tijela.

197. U Apokalipsi, u poglavlju 21, Novi Jeruzalem je opisan kako slijedi:

‘Njegovo svjetlo je bilo poput najdragocjenijeg kamena, kamena slična jaspisu, kristalno čistom; I bio je okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela, i na njima napisana imena što su imena dvanaest plemena Djece Izraela. Njegove zidine su bile sto četrdeset i četiri lakta, u skladu sa čovjekovom mjerom, tj. mjerom anđela. Zidine su gradske bile od jaspisa, a njegovi temelji od svakovrsnog dragog kamenja, od jaspisa, safira, kalcedona, smaragda, sardoniksa, sarda, krizolita, berila, topaza, krizopraza, hijacinta i ametista. Vrata su bila dvanaest bisera. Sâm grad je bio od čistog zlata, slična čistom staklu; i prostirao se u četvorini, dužina, širina i visina mu jednake, dvanaest tisuća stadija;’ uz mnoge druge pojedinosti.

Da sve ove stvari treba razumjeti duhovno može biti očigledno iz činjenice da se Novim Jeruzalemom naznačava Nova Crkva koju će Gospod uspostaviti, kao što je ukazano u Apokalipsi Otkrivenoj, br. 880. Pošto je sa Novim Jeruzalemom tamo predstavljena Crkva, slijedi kako sve što je rečeno o njemu kao gradu, njegovim kapijama, njegovim zidinama, temeljima zidina, i njihovim dimenzijama, sadržava duhovno značenje, jer što god se odnosi prema Crkvi je duhovno. Što te stvari predstavljaju je ukazano u ‘Apokalipsi Otkrivenoj’, br. 896-925; prema tome je nepotrebno objašnjavati ih nadugačko. Iz tog djela je dovoljno znati da u svakoj pojedinosti toga opisa postoji duhovno značenje, poput duše u tijelu. Izdvojeno od tog smisla ništa što je tamo zapisano se ne bi moglo razumjeti u odnosu na Crkvu; kao da je grad bio od čistog zlata, njegove kapije od bisera, njegove zidine od jaspisa, temelji zidina od dragog kamenja: da su zidine bile sto četrdeset i četiri lakta, što je mjera čovjeka, to jest, anđela, i da je grad bio u dužini, širini i visini dvanaest tisuća stadija; uz mnoge druge pojedinosti. Bilo tko, međutim, tko ima znanje o duhovnom značenju iz nauke o korespondencijama razumije te stvari, kao na primjer da zidine i njezini temelji predstavljaju doktrinalna učenja Crkve, izvedena iz značenja Slova Riječi, i da brojevi dvanaest, sto četrdeset i četiri, i dvanaest tisuća predstavljaju sve što pripada toj Crkvi, naime, zbroj svih njezinih istina i dobara.

198. U Evanđelju po Mateju Gospod govori Svojim učenicima o svršetku ovog razdoblja, čime se naznačava kraj Crkve. Na svršetku Njegovog predskazanja u svezi sa sukcesivnim promjenama u njezinom stanju On kaže:

‘A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati: i tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu.  I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele Svoje s velikim glasom trublje i sabrat će Njegove izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.’   Matej 24:29-31.

Ove riječi, u njihovom duhovnom značenju, ne označavaju da će sunce i mjesec pomrčati, da će zvijezde pasti s neba, da će se znak Gospodnji pojaviti na nebu, i da će se Njega ugledati na oblacima, isto kao i anđele sa trubljama; već su svim tim riječima tamo naznačene stvari koje se odnose prema Crkvi, o čijem su konačnom stanju izgovorene. U duhovnom značenju pomoću sunca koje će biti pomrčeno je naznačena ljubav prema Gospodu; mjesecom koji više neće svijetliti se naznačava vjera u Njega; a zvijezdama koje će padati sa neba su naznačena znanja o istini i dobru. Znakom Sina Čovječjeg na nebu je naznačeno pojavljivanje Božanske Istine u Riječi od Njega; a plemenima zemaljskim koja će naricati je naznačen neuspjeh svih istina vjere, i svog dobra ljubavi. Dolaskom Sina Čovječjeg na oblacima nebeskim, sa slavom i moći, je naznačeno otkrovenje prisustva Gospodnjeg u Riječi; oblacima nebeskim je naznačeno značenje Slova Riječi; a slavom je naznačeno duhovno značenje Riječi. Anđelima sa velikim glasom trublje je naznačeno nebo, odakle dolazi Božanska Istina; a sakupljanjem odabranih sa četiri vjetra, sa jednog kraja neba do drugoga, je naznačeno novo nebo i Nova Crkva, koji će biti formirani od onih koji vjeruju u Gospoda i koji žive u skladu sa Njegovim zapovijedima. Da se tu ne misli na pomračenje sunca i mjeseca, i padanje zvijezda na zemlju je sasvim jasno iz Prorokà, gdje su dane slične izjave u svezi s stanjem Crkve u vrijeme kada je Gospod trebao doći u svijet; kao u Izaiji:

‘Dolazi nesmiljeni dan Gospodnji – gnjev i jarost… Jer nebeske zvijezde a ni Sazvježđa neće više sjati svjetlošću; pomrčat će sunce ishodeći, i mjesec neće više svijetliti. Kaznit ću svijet za zloću.’   (13:9-11) a vidi 24:21, 23;

u Joelu:

‘Dolazi dan Gospodnji… Dan pun mraka i tmine… Sunce i mjesec će pomrčati, i zvijezde će potamniti.’   2:1, 2… 3:15;

i u Ezekijelu:

‘Zakrit ću nebesa, i zvijezde na njima ugasiti: Oblakom ću sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošću neće svijetliti. Sva ću blistava svjetla na nebu nad tobom utrnuti i mrak ću nad tvojom zemljom razastrijeti.’  32:7, 8.

Danom Gospodnjim se naznačava Dolazak Gospodnji koji se dogodio u vrijeme kada u Crkvi više nije bilo preostalo nikakvog dobra ljubavi i istine vjere, niti ikakvog znanja o Gospodu; iz tog razloga se naziva danom mraka i tmine.

199. Gospod je, kada je bio u svijetu, govorio pomoću korespondencija, stoga sa duhovnim i istovremeno sa prirodnim značenjem, kao što se može vidjeti iz njegovih poredbi u kojima se u svakoj riječi nalazi duhovno značenje. Uzmite na primjer poredbu o deset djevica. On je rekao:

‘Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica (ili ‘kraljevstvo nebesko je kao deset djevica koje’) uzeše svoje svjetiljke, i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja: mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: Evo zaručnika! Iziđite mu u susret! Tada ustadoše sve one djevice i prirediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke! Mudre im odgovore: Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima, i kupite za sebe! Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu; i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: Gospode! Gospode! Otvori nam! A On im odgovori: Zaista kažem vam, ne poznam vas!’  Matej 25:1-12.

Da u svakom dijelu ove poredbe ima duhovno značenje, i posljedično tome Božanska svetost, nitko ne može vidjeti osim onih koji znaju da postoji duhovno značenje, i koji su upoznati sa njegovom prirodom. U duhovnom značenju, kraljevstvom nebeskim se naznačava nebo i Crkva, zaručnikom se naznačava Gospod, a vjenčanjem se naznačava vjenčanje Gospoda sa nebom i Crkvom posredstvom dobra ljubavi i istine vjere. Djevicama su naznačeni oni koji pripadaju Crkvi; deset naznačava sve, a pet određeni dio; svjetiljkama su naznačene stvari od vjere, a uljem stvari od dobra ljubavi. Spavanjem i buđenjem su naznačeni prirodni čovjekov život u svijetu, i njegov duhovni život nakon smrti. Kupovanjem je naznačeno namicanje za sebe; a odlaženjem do onih koji prodaju, i kupovanjem ulja, je naznačeno namicanje za sebe dobra ljubavi od drugih, nakon smrti. Pošto se ovo nakon smrti više ne može steći, prema tome, iako su došle na vjenčana vrata sa njihovim svjetiljkama i uljem kojeg su kupili, ipak im je zaručnik rekao, ‘Ne poznajem vas.’ To je zbog toga što čovjek, nakon što je njegov život u svijetu završen, ostaje onakav kakav je bio u svijetu. Iz ovih stvari je očigledno da je Gospod govorio uz pomoć čistih korespondencija, i to zbog toga što je govorio iz Božanskog koje je bilo u Njemu i bilo je Njegovo vlastito. Pošto djevice predstavljaju one koji pripadaju Crkvi, stoga se u Proročkom dijelu Riječi djevica učestalo spominje, i kći Sionska, Jeruzalemska, Judejska, i Izraelska; a pošto ulje predstavlja dobro ljubavi, prema tome su sve svete stvari Crkve bile pomazane sa uljem. Slučaj je isti sa ostalim poredbama, i sa svim riječima koje je Gospod izgovorio. Iz tog razloga Gospod izjavljuje kako su Njegove riječi duh i život, Ivan 6:63.

200. (3) ZBOG DUHOVNOG ZNAČENJA JE RIJEČ BOŽANSKI INSPIRIRANA, I SVETA U SVAKOJ RIJEČI.

U Crkvi se kaže kako je Riječ sveta, pošto ju je Jehova Bog izgovorio; ali pošto njezina svetost sama po sebi nije vidljiva u značenju Slova, svatko tko na račun toga počinje sumnjati u njezinu svetost, potvrđuje svoje sumnje putem mnogih stvari koje nakon toga čita u Riječi, jer on kaže sebi, ‘Da li je ovo sveto? Da li je ovo Božansko?’ Sukladno tome, da ne bi takve misli ušle u umove mnogih i naposlijetku prevladale, i Riječ posljedično tome bila odbačena kao knjiga bez vrijednosti, i na taj način se veza Gospoda sa čovjekom prekinula, Gospodu se sada svidilo otkriti njezin duhovni smisao, kako bi se doznalo gdje unutar nje leži skrivena Božanska svetost. Određeni primjeri mogu biti dani da bi se ovo ilustriralo. U Riječi se ponekad spominju Egipat, Asirija, Edom, Moab, djeca Amonova, Filistejci, Tir, Sidon, i Gog. Svatko tko ne zna da su putem tih imena predstavljene nebeske stvari i stvari od Crkve može pogrešno zaključiti da se Riječ isuviše bavi ljudima i narodima a premalo sa nebom i Crkvom, time puno sa svjetovnim a malo sa nebeskim stvarima. Kada on međutim zna što je predstavljeno sa tim ljudima ili njihovim imenima, on iz greške može biti vođen/uveden u istinu.

[2]        Slučaj je isti kada bilo tko u Riječi vidi kako se često spominju vrtovi, šume i stabla koja rastu u njima, poput masline, vinove loze, cedra, topole i hrasta; i jagnjeta, ovce, koze, teleta i vola; i također planine, brežuljci, doline, i izvori, rijeke, i vode u njima; i mnoge slične stvari. Onaj koji ne zna ništa o duhovnom značenju Riječi ne može nego pretpostaviti kako su time naznačeni jedino ti objekti. On ne zna da se vrtom, lugom i šumom naznačava mudrost, inteligencija, i znanje; maslinom, vinovom lozom, cedrom, topolom i hrastom su naznačeni dobro i istina Crkve, božanstveno, duhovno, racionalno, prirodno i čulno; jagnjetom, ovcom, kozom, teletom i volom su naznačeni nevinost, ljubav prema bližnjemu i prirodni osjećaj; a planinama, brežuljcima i dolinama su naznačene više, niže i najniže stvari Crkve.

[3]        Opet, o ne zna da je Egiptom predstavljen naučni princip, Asirijom racionalni, Edomom prirodni, Moabom krivotvorenje dobra, a djecom Amonovom krivotvorenje istine, Filistejcima vjera bez ljubavi prema bližnjemu, Tirom i Sidonom znanje o dobru i istini, a Gogom vanjsko obožavanje bez unutarnjeg. Generalno, Jakovom je u Riječi naznačena prirodna Crkva, Izraelom duhovna Crkva, a Judom božanstvena Crkva.

            Kada čovjek zna ove stvari on može shvatiti da se Riječ bavi isključivo nebeskim stvarima, i da su ovosvjetske stvari samo subjekti u kojima se te nebeske stvari nalaze.

[4]        Drugi primjer iz Riječi će ilustrirati ovu istinu. Čitamo u Izaiji:

‘U onaj će dan ići cesta od Egipta do Asirije. Asirci će dolaziti u Egipat, a Egipćani u Asiriju; Egipat će služiti sa Asircima. U onaj će dan Izrael, treći s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje. Jehova nad Vojskama blagoslovit će ga: Nek’ je blagoslovljen Egipat Moj narod, djelo Mojih ruku Asirija, i baština Moja Izrael.’  Izaija 19:23-25.

Ove riječi u duhovnom značenju naznačavaju da će u vremenu Dolaska Gospodnjeg naučno, racionalno, i duhovno postati jedno, i naučno će služiti racionalnom, a obadvoje će služiti duhovnom; jer, kao što je bilo rečeno, Egiptom je naznačen naučni princip, Asirijom racionalni, a Izraelom duhovni. Dan, koji se dva puta spominje, naznačava Prvi i Drugi Dolazak Gospodnji.

201. (4) DUHOVNO ZNAČENJE RIJEČI JE DO SADA BILO NEPOZNATO.

Da sve stvari u prirodi, i generalno i pojedinačno, i također sve stvari u ljudskom tijelu, korespondiraju sa duhovnim stvarima je ukazano u djelu ‘Nebo i Pakao’, br. 87-105. Što korespondencija jest je, međutim, do sada bilo nepoznato; ipak u najdrevnijim vremenima je to bilo vrlo dobro poznato, jer za one koji su tada živjeli je nauka o korespondencijama bila nauka nad svim naukama, i bila je tako univerzalna da su sve njihove rasprave i knjige bile zapisane pomoću korespondencija. Knjiga o Jobu, što je knjiga Drevne Crkve, je puna korespondencija. Hijeroglifi Egipta i drevni mitovi su bili iste prirode. Sve drevne Crkve su reprezentirale duhovne stvari; ceremonije i također odredbe na kojima je njihovo obožavanje bilo utemeljeno, su se sastojale od čistih korespondencija. Iste prirode su bile sve stvari Crkve koja je bila uspostavljena među Djecom Izraela; Njihove žrtve paljenice, njihovi prinosi, njihove prinosnice (meat-offering) i ljevanice (drink-offering, sa svim stvarima koje su s njima povezane, su bile korespondencije. Tako također i šator, sa svime u njemu; i isto tako njihovi blagdani, kao blagdan beskvasnih kruhova, blagdan sjenica, i blagdan žetve; i također svećenička služba Arona i Levita, i njihove svete odore. Što su bile duhovne stvari sa kojima ove stvari korespondiraju je ukazano u ‘Nebeskim Tajnama’, koje su objavljene u Londonu. Štoviše, sve odredbe i sudovi koji se odnose na njihovo obožavanje i život su također bile korespondencije. Zatim, pošto Božanske stvari sebe manifestiraju u svijetu u korespondencijama, Riječ je radi toga bila zapisana pomoću čistih korespondencija. Stoga je Gospod također, pošto je govorio iz Božanskog, govorio pomoću korespondencija. Jer štogod proizlazi iz Božanskog sebe manifestira u prirodi u takvim stvarima koje korespondiraju sa Božanskim; a te stvari onda imaju u sebi pohranjene Božanske stvari koje se nazivaju božanstvenima i duhovnima.   

202. Bio sam obaviješten da su ljudi Najdrevnije Crkve, koja je postojala prije Poplave, bili takvog nebeskog karaktera da su razgovarali sa anđelima nebeskim; i da su imali moć to činiti putem korespondencija. Posljedično tome njihova mudrost je postala takva da, štogod su vidjeli na zemlji, oni o tome nisu razmišljali jedino prirodno, već također duhovno, time također u sjedinjenju sa anđelima nebeskim. Bio sam dalje obaviješten kako su Enoh, koji se spominje u Postanku 5:21-24, i njegovi suradnici, sakupili korespondencije iz njihovog razgovora, i prenijeli ovo znanje potomstvu. Kao rezultat toga nauka o korespondencijama nije bila samo poznata već također i kultivirana u mnogim kraljevstvima Azije, posebice u Zemlji Kananskoj, Egiptu, Asiriji, Kaldeji, Siriji, Arabiji, i Tiru, Sidonu, i Ninivi. Od tamo je bila prebačena u Grčku; ali tamo je bila promijenjena u bajku, kao što se može vidjeti iz literature najstarijih Grčkih pisaca.

203. Da bi predočio kako je znanje o korespondencijama dugo vremena bio sačuvano među Poganskim narodima Azije, mada kod onih koji se nazivaju vidovnjacima i mudracima, a od strane nekih, Magima, dat ću jedan primjer iz 1 Samuela 5 i 6. Tamo je ispripovijedano da je Kovčeg, koji sadrži dvije ploče na kojima su Deset Zapovijedi bile zapisane, bio otet od strane Filistejaca i postavljen u Dagonov hram u Ashdodu. Dagon je pao na zemlju pred njime, i kasnije su njegova glava sa dlanovima njegovih ruku ležali na podu hrama otrgnuti od tijela. Poradi Kovčega su ljudi Ashdoda i Ekrona, mnoge tisuće njih, bili udareni čirevima/hemeroidima, a njihova zemlja opustošena miševima. Filistejci su zbog toga pozvali zajedno njihove gospodare i njihove vidjeoce; a kako bi spriječili svoje uništenje, odlučili su napraviti pet zlatnih čireva/hemeroida i pet zlatnih miševa, i nova kola; i postaviti na njih Kovčeg, sa zlatnim čirevima/hemeroidima i miševima pored njega; i vučena od strane dvije krave, koje su mukale pred kolicima, poslati ih nazad Djeci Izraela. Djeca Izraela su prinijeli krave i kola kao žrtvu, i na ovaj način je Bog Izraela bio umilostivljen.

            Sve ove stvari koje su Filistejski vidjeoci odlučili su bile korespondencije, kao što je očigledno iz njihovog značenja, koje je kako slijedi. Sami Filistejci predstavljaju one koji su u vjeri odvojenoj od ljubavi prema bližnjemu; a Dagon reprezentira taj oblik religije. Hemeroidi/čirevi, sa kojima su bili udareni, predstavljaju prirodne ljubavi, a ove su, ako su odvojene od duhovne ljubavi, nečiste; a miševi predstavljaju opustošenje Crkve posredstvom krivotvorenja istine. Nova kola predstavljaju prirodnu doktrinu Crkve; jer kola u Riječi predstavljaju doktrinu izvedenu iz duhovnih istina. Krave predstavljaju dobre prirodne osjećaje; zlatni hemeroidi predstavljaju prirodne osjećaje pročišćene i učinjene dobrima; a zlatni miševi predstavljaju opustošenje Crkve privedeno kraju posredstvom dobra, jer zlato u Riječi predstavlja dobro. Mukanje krava na putu predstavlja poteškoću pretvaranja zlih požuda u prirodnom čovjeku u dobre osjećaje. Prinošenje krava i kolica kao žrtava-paljenica predstavlja da je na ovaj način Bog Izraela bio umilostivljen. Sve ove stvari koje su Filistejci učinili na savjet njihovih vidjeoca su bile korespondencije, i iz ovog je jasno da je znanje o korespondencijama dugo vremena bilo sačuvano među Poganima.

204. Vremenom su se reprezentativni obredi Crkve, koji su bili korespondencije, počeli okretati u idolopoklonstvo i također u magiju. Božanskom Providnošću Gospodnjom je, radi toga, nauka o korespondencijama bila postepeno izgubljena, a među Izraelskim i Židovskim narodom je bila u potpunosti izbrisana. Obožavanje tog naroda se uistinu sastojalo od čistih korespondencija, i posljedično tome je reprezentiralo nebeske stvari; ali sami ljudi nisu razumjeli reprezentaciju jedne jedine stvari. Jer oni su bili u potpunosti prirodni ljudi, i prema tome nisu željeli niti su, zaista, imali moći, znati išta o duhovnim i božanstvenim stvarima i prema tome ništa o korespondencijama, koje su reprezentacije duhovnih i božanskih stvari u prirodnim stvarima.

205. Idolopoklonstva naroda u drevna vremena su nastala iz znanja o korespondencijama, pošto sve stvari koje se pojavljuju na zemlji imaju korespondenciju, poput stabala, zvijeri, i ptica svake vrste, također riba i svih drugih stvari. Drevni ljudi koji su imali znanje o korespondencijama su za sebe napravili kipove koji korespondiraju nebeskim stvarima, i uživali su u njima pošto su oni predstavljali stvari od neba i Crkve. Ove kipove su oni stoga postavili ne samo u svoje hramove već također i u njihove domove, ne da bi ih obožavali, već da bi ih mogli podsjećati o nebeskim stvarima koje su predstavljali. Na taj način su u Egiptu i drugdje oni postavili obličja teladi, volova, zmija, također djece, staraca i djevojaka; pošto telad i volovi predstavljaju osjećaje i sile prirodnog čovjeka; zmije, razboritost a također i lukavost čulnog čovjeka; djeca, nevinost i ljubav prema bližnjemu; starci, mudrost; a djevojke, osjećaje prema istini; i tako dalje. Kada je, međutim, znanje o korespondencijama bilo izgubljeno, njihovo potomstvo je počelo obožavati kao svete, a kasnije kao božanstva, kipove i portrete postavljene od strane drevnih ljudi, pošto su ovi bili u i oko njihovih hramova. Iz istog razloga su drevni ljudi obožavali u vrtovima i lugovima, u skladu sa različitim vrstama stabala koja rastu u njima, i također na planinama i brežuljcima; pošto su vrtovi i lugovi predstavljali mudrost i inteligenciju, a svako stablo nešto što se odnosi prema ovima. Tako je maslina predstavljala dobro ljubavi, vinova loza, istinu iz tog dobra; cedar, racionalno dobro i istinu; dok je planina predstavljala najviše nebo, a brežuljak, nebo ispod njega.

Znanje o korespondencijama se zadržalo među mnogim istočnim narodima čak sve do Dolaska Gospodnjeg. To se može vidjeti iz priče o mudracima sa Istoka, koji su došli k Gospodu pri Njegovom rođenju.

‘Zvijezda je išla pred njima, i oni sa sobom doniješe darove; zlato, tamjan i smirnu.’  Matej 2:1, 2, 9, 10, 11.

Jer zvijezda koja je išla pred njima je predstavljala znanje sa neba; zlato, božanstveno dobro; tamjan, duhovno dobro; a smirna, prirodno dobro; a iz ovo troje proizlazi svo obožavanje. Pa ipak među Izraelskim i Židovskim narodom nije bilo znanja o korespondencijama bilo kakve vrste, iako su sve pojedinosti njihovog obožavanja, sve odredbe i sudovi dani od strane Mojsija, i sve sadržano u Riječi, bile čiste korespondencije. Razlog za to je bio da su oni u srcu bili idolopoklonici, i posljedično nisu čak bili voljni znati da je ijedan dio njihovog obožavanja imao božanstveno i duhovno značenje. Oni su vjerovali kako su sve te stvari bile same u sebi svete; da su im prema tome božanstvene i duhovne stvari bile otkrivene, oni ih ne bi samo bili odbacili, već bi ih čak bili oskvrnuli. Iz tog razloga im je nebo do takve mjere bilo zatvoreno da su oni jedva znali da postoji vječni život. Da je slučaj bio takav je sasvim jasno iz činjenice da oni nisu priznali Gospoda, iako je cijelo Sveto Pismo prorokovalo u svezi Njega, i predskazalo Njegov Dolazak. Oni su Ga odbacili iz jednog jedinog razloga, da ih je podučavao o nebeskom a ne o zemaljskom kraljevstvu; jer oni su žudjeli za Mesijom koji će ih uzvisiti nad svim drugim narodima na svijetu, a ne onog koji će Svojom glavnom brigom napraviti njihovo vječno spasenje.

206. Nauka o korespondencijama, pomoću koje je komunicirano duhovno značenje Riječi, nije bila objelodanjena u to vrijeme pošto su Kršćani primitivne Crkve bili izuzetno priprosti ljudi, tako da njima nije mogla biti otkrivena; jer da je bila otkrivena, ne bi im bila od nikakve koristi, niti bi bila shvaćena. Nakon njihovog vremena se tama uglavila u cijelom Kršćanskom svijetu, najprije zbog toga što su okolo bila raširena krivovjerna mišljenja mnogih, a kasnije, zbog odluka i proglasa Nikejskog Sabora u vezi s Tri Božanske Osobe od vječnosti, i u vezi s Osobom Krista kao Marijinog Sina, a ne kao Sina Jehove Boga. Otud je nastalo sadašnje vjerovanje u opravdanje, u skladu sa kojim se naizmjenice pristupa trojici bogova. O ovoj vjeri ovisi svaka pojedinost Crkve današnjih dana, kao što tjelesni organi ovise o glavi: i pošto su ljudi upotrijebili sve u Riječi kako bi potvrdili ovu pogrešnu vjeru, duhovni smisao nije mogao biti otkriven. Da je bio otkriven, ljudi bi ga također bili upotrijebili u istu svrhu, i posredstvom toga, bi bili oskvrnuli svetost Riječi, i time bi za sebe bili sasvim zatvorili nebo, i Gospoda otklonili iz Crkve.

207. Nauka o korespondencijama, pomoću koje je komunicirano duhovno značenje (Riječi), je danas otkrivena, pošto su sada Božanske istine Crkve izvedene na svjetlo. Ove su istine od koji se duhovno značenje Riječi sastoji, i dok su ove u čovjeku, značenje Slova Riječi ne može biti krivo protumačeno. Jer ovo značenje se može okrenuti u obadva pravca; ako je okrenuto da bi išlo u prilog neistini, onda njegova unutarnja svetost biva uništena, a sa ovom također i njezina vanjska svetost; ali ako je okrenuto ka onome što je istinito, njezina svetost ostaje. Više će, međutim, o ovom predmetu biti rečeno u onome što slijedi. Da će duhovno značenje biti otkriveno u današnje vrijeme je naznačeno Ivanom koji je vidio kako se nebo otvara, i onda bijelog konja; i također time što je vidio i čuo anđela, koji je stajao na suncu i pozivao svih zajedno na veliku večeru, Apokalipsa 19:11-18. Međutim, da ovaj smisao neće biti priznat duže vrijeme, je naznačeno sa zvijeri i kraljevima zemlje, koji će ratovati sa Njime koji sjedi na bijelom konju, Apokalipsa 19:19; i također s zmajem koji progoni ženu, koja je porodila muško dijete, u divljinu, gdje je iz svojih ustiju izbacio vodu poput poplave, da bi je utopio, Apokalipsa 12:13-17. 

208. (5) ODSAD ĆE DUHOVNO ZNAČENJE RIJEČI BITI OBZNANJENO JEDINO ONIMA KOJI SU U PRAVIM ISTINAMA OD GOSPODA.

To je zbog toga što nitko ne može vidjeti duhovno značenje osim od Gospoda jedino, i ukoliko on nije u Duhovnim istinama od Gospoda. Jer duhovno značenje riječi obrađuje/raspravlja jedino Gospoda i Njegovo kraljevstvo; i u razumijevanju tog značenja su Njegovi anđeli na nebu, jer to značenje je Njegova Božanska Istina na nebu. Čovjek može izvršiti nasilje nad Božanskom Istinom, ako ima znanje o korespondencijama i pomoću njega nastavlja istraživati duhovno značenje Riječi iz svoje vlastite inteligencije; pošto pomoću nekoliko korespondencija koje su mu poznate on može izopačiti duhovno značenje, i čak ga nagnati potvrditi ono što je neistinito. To bi bilo vršiti nasilje nad Božanskom Istinom, i posljedično nad nebom također, gdje ona prebiva. Prema tome, ako itko sam od sebe žudi otkriti to značenje, a ne od Gospoda, nebo mu je zatvoreno; i onda on ili ne vidi istinu, ili zapada u duhovno ludilo.

            To je također zbog toga što Gospod naučava svakoga posredstvom Riječi. Štoviše, On naučava iz znanja kojeg čovjek već posjeduje, i ne dodjeljuje direktno novo znanje. Prema tome, ako čovjek nije utemeljen u Božanskim istinama, ili ako je stekao samo nekoliko istina kao i neistina, on može posredstvom njih krivotvoriti istine, kao što je učinjeno od strane svakog krivovjernika u odnosu na značenje Slova Riječi. Stoga da nitko ne bi ušao u duhovno značenje, i izopačio pravu istinu koja pripada tom značenju, nad njom su postavljeni čuvari, koji se u Riječi nazivaju kerubima.

209.  (6) IZVJESNE PREKRASNE STVARI U SVEZI RIJEČI IZ NJEZINOG DUHOVNOG ZNAČENJA.

U prirodnom svijetu iz Riječi ne proizlaze nikakve prekrasne stvari pošto tamo duhovno značenje nije očigledno; niti je od strane čovjeka unutarnje primljeno, kakvo je samo u sebi. U duhovnom svijetu se, međutim, iz Riječi pojavljuju prekrasne stvari, jer tamo su svi ljudi duhovni, a duhovne stvari vrše utjecaj na duhovnog čovjeka baš kao što prirodne stvari vrše utjecaj na prirodnog čovjeka. Ja ću sada spomenuti nekoliko od mnoštva prekrasnih stvari koje u duhovnom svijetu nastaju iz Riječi. Sâma Riječ, postavljena tamo u svetišta hramova, pred očima anđela sjaji poput velike zvijezde, a ponekad poput sunca, i iz blistavog zračenja koje ju okružuje tamo se također pojavljuju prekrasne duge. To se događa kad god je svetište otvoreno.

[2]        Da sve pojedinačne istine Riječi sjaje sam bio u mogućnosti zapaziti također iz ove činjenice, da kada je bilo koji stih iz Riječi zapisan na komad papira, a papir onda bačen u zrak, papir blistavo sjaji u obliku u kojem je bio odrezan; tako da duhovi posredstvom Riječi mogu proizvesti različite sjajne oblike, uključujući i obličja ptica i riba. Ali što je još prekrasnije, ako ijedna osoba trlja svoje lice, svoje ruke, ili odjeću koju nosi, o otvorenu Riječ, tako da sa njima dodirne zapis, njegovo lice, ruke i odjeća sjaje kao da stoji na zvijezdi, okružen sa njezinim svjetlom. Ovo sam često vidio na moje veliko čuđenje; i tako mi je bilo očigledno zašto je Mojsijevo lice sjajilo, kada je sa Planine Sinajske donio dolje Table Saveza.

[3]        Pored ovih prekrasnih stvari koje nastaju iz Riječi i pojavljuju se u duhovnom svijetu, postoje i mnoge druge koje su drugačije prirode. Na primjer, ako itko tko je utemeljen u neistinama gleda na Riječ kako leži na svom svetom mjestu, pred njegovim očima se pojavljuje tama, i Riječ mu izgleda crna, a ponekad kao prekrivena čađom; dok ako dodirne Riječ, slijedi gromka eksplozija, i on je odbačen u kut sobe, gdje neko vrijeme leži kao da je mrtav. Onda, ako je odlomak iz Riječi zapisan na komadiću papira od strane osobe koja je u neistinama, i papir je bačen nagore prema nebu, onda slijedi slična eksplozija u zraku između njegovog oka i neba; papir je raskomadan i nestaje. Ista stvar se događa ako je papir bačen prema anđelu koji stoji u blizini, kao što sam često mogao vidjeti.

[4]        Na ovaj način mi je postalo jasno da oni koji su u neistinama doktrine nemaju komunikaciju sa nebom posredstvom Riječi, već da je njihovo čitanje Riječi raspršeno po putu, i nestaje poput baruta umotanog u papir, kada je ovaj potpaljen i bačen u zrak. Obrnuto se događa sa onima koji su u istinama doktrine od Gospoda kroz Riječ. Njihovo čitanje Riječi prodire čak do neba i tamo ostvaruje sjedinjenje sa anđelima. Sami anđeli, kada se spuštaju sa neba da bi ispod obavili bilo koju dužnost, se pojavluju okruženi sa malim zvijezdama, posebice oko glave, jer to je znak da su utemeljeni u Božanskim istinama iz Riječi.

[5]        Štoviše, u duhovnom svijetu postoje stvari slične onima na zemlji; ali stvari tamo imaju duhovni izvor. Tako tamo postoje zlato i srebro, i dragocjeno kamenje svake vrste; a duhovni izvor ovih je smisao Slova Riječi. To je razlog zašto su, u Apokalipsi, temelji zidina Novog Jeruzalema opisani kao dvanaest dragocjenih kamenova, jer temelji njegovih zidina predstavljaju doktrine Nove Crkve izvedene iz značenja Slova Riječi. Iz istog razloga je također u Aronovom oplećku bilo dvanaest dragocjenih kamenova, nazvanih Urim i Tumim, i posredstvom ovih kamenova su mu bili dani odgovori sa neba. Pored ovih, postoje mnoge još prekrasnije stvari koje nastaju iz Riječi, koje se odnose prema sili istine koja prebiva u njoj. Ova sila je tako velika da bi njezin opis nadmašio svako vjerovanje. Ona je takva da u duhovnom svijetu isprevrće planine i brežuljke, pomiče/nosi ih na veliku udaljenost i baca u more. Ona izvodi mnoge druge stvari jer je, ukratko, sila Gospodnja po vrlini Riječi beskrajna.

III.  ZNAČENJE SLOVA RIJEČI JE TEMELJ, SPREMNIK, I POTPORA NJEZINIH DUHOVNIH I BOŽANSTVENIH ZNAČENJA.

210.  U svemu Božanskom postoji prvo, srednje i posljednje; prvo prelazi kroz srednje do posljednjeg, i tako postoji i opstaje; posljedično tome posljednje je temelj. Opet, prvo je u srednjem, i posredstvom srednjeg u posljednjem, i na taj način je posljednje spremnik; i pošto je posljednje spremnik i temelj, ono je također i potpora. U frazeologiji učenih se ovo troje mogu nazvati krajnja svrha, uzrok i posljedica; također, biće, postajanje i postojanje: krajnja svrha je biće, uzrok je postajanje a posljedica je postojanje. Posljedično tome, u svakoj stvari koja je potpuna postoji trojstvo, koje se naziva prvo, srednje i posljednje: također krajnji cilj, uzrok i posljedica. Kada čovjek razumije ove stvari onda on također razumije da je svako Božansko djelo potpuno i savršeno u njegovom posljednjem; i također da je u posljednjem sve prisutno, pošto su u njemu istodobno prethodne stvari.

211. Iz ovog razloga se, u Riječi, u njezinom duhovnom značenju, brojem tri naznačava ono što je potpuno i savršeno, i na taj način sveobuhvatno; a pošto je to značenje tog broja, on se u Riječi koristi kada je to značenje naumljeno, kao u sljedećim odlomcima:

‘Izaija je hodao gol i bos tri godine.’  Izaija 20:3.

‘Jehova je pozvao Samuela tri puta, i Samuel je tri puta trčao Eliju, i Eli je razumio trećeg puta.’   1 Samuel 3:1-8.

‘Jonatan je rekao Davidu da se sakrije u polju tri dana. Jonatan je onda odapeo tri strelice pored kamena i konačno je David sebe poklonio tri puta pred Jonatanom.’  1 Samuel 20:12-42.

‘Ilija se tri puta pružio nad udovičinim sinom.’  1 Kraljevi 17:21.

‘Ilija je zapovijedio da se voda izlije na žrtvu paljenicu tri puta.’   1 Kraljevi 18:34.

‘Isus je rekao: Kraljevstvo nebesko je poput kvasca, kojeg žena uze i zamijesi ga u tri mjere brašna dok svo ne uskisne.’  Matej 13:33.

‘Isus je rekao Petru da će Ga tri puta zanijekati.’   Matej 26:34.

‘Isus je tri puta zapitao Petra, Ljubiš li Me?’   Ivan 21:15-17.

‘Jona je bio u utrobi kita tri dana i tri noći.’   Jona 1:!7.

‘Isus je rekao da će uništiti Hram, i da će ga On Sam izgraditi za tri dana.’   Matej 26:61.

‘Isus se u Getsemeni molio tri puta.’  Matej 26:39-44.

‘Isus je ponovno uskrsnuo trećeg dana.’  Matej 28:1.

Postoje još mnogi drugi odlomci gdje je broj tri spomenut; i zbog značenja tog broja se koristi tamo gdje se obrađuje dovršeno i savršeno djelo.

212.  Postoje tri neba, najviše, srednje, i najniže; najviše nebo sačinjava božanstveno kraljevstvo Gospodnje, srednje nebo Njegovo duhovno kraljevstvo, a najniže nebo Njegovo prirodno kraljevstvo. Baš kao što postoje tri neba, tako također postoje tri značenja Riječi, božanstveno, duhovno i prirodno. Na ova značenja je također primjenjivo što je bilo rečeno iznad u br. 210, da je prvo u srednjem, i posredstvom srednjeg u posljednjem, baš kao što je krajnja svrha u uzroku, i otud u posljedici. Otud je priroda Riječi jasna; naime, značenje Slova, što je prirodno značenje, ima unutarnje značenje, koje je duhovno, i unutar ovog je najunutarnije značenje, koje je božanstveno; i tako je najniže značenje, koje je prirodno, i naziva se značenje Slova, spremnik dva unutarnja značenja, i posljedično njihov temelj i potpora.

213. Iz ovog slijedi da bi Riječ bez značenja Slova bila poput palače bez temelja, palače u zraku umjesto na zemlji, samo sjena koja bi nestala. Opet, bila bi poput hrama, koji sadržava mnoge svete stvari, čije centralno svetište nema zaštitni krov ili razvodni zid, koji su njezini sadržaji. Ako bi ovi nedostajali, ili bi bili oduzeti, njezine svete stvari bi bile odnešene od strane razbojnika, i zgažene od strane zvijeri zemaljskih i ptica nebeskih, i tako uništene. Ona bi bila poput šatora Djece Izraela u pustinji, u čijem najunutarnijem je bio Kovčeg Saveza, a u centru zlatni svijećnjak, zlatni oltar na kojem je bio tamjan, i stol na kojem je bio prinosni kruh, bez njihovih konačnih stvari, koje su bile zavjese, koprene i stupovi. Zaista, Riječ bi bez značenja svoga Slova bila kao ljudsko tijelo bez njegovog izvanjskog pokrova, koji se naziva koža, i bez potpore njegovih kostiju; bez ovih bi se svi unutarnji dijelovi raspali. Ona bi također bila poput srca i pluća u prsnom košu, bez njihovog pokrova koji se naziva poplućnica, i njihove potpore, koja se naziva rebrima; i poput mozga bez njegovih pokrova, tvrde i meke moždanice, i bez njihovog zajedničkog pokrova, spremnika i potpore, koji se naziva lubanja. Tako bi bilo sa Riječju bez značenja njezinog Slova; iz tog razloga je rečeno u Izaiji:

‘da će Jehova nad svom slavom postaviti zaštitu.’  4:5.

IV. U ZNAČENJU SLOVA RIJEČI JE BOŽANSKA ISTINA U SVOJOJ PUNINI, SVOJOJ SVETOSTI, I SVOJOJ SILI.

214. Riječ je, u značenju Slova, u svojoj punini, svojoj svetosti, i svojoj sili, pošto su dva prva ili unutrašnja značenja, koja se nazivaju duhovnim i božanstvenim, istovremeno u prirodnom značenju, koje je značenje Slova, kao što je bilo rečeno iznad u br. 210 i 212; ali na koji način su oni istovremeno prisutni će sada biti opširno prikazano. U nebu i na svijetu postoje dvije vrste reda, sukcesivni red i istodobni red; u sukcesivnom redu jedna stvar slijedi i prati drugu, od najviše do najniže; ali u istodobnom redu jedna stvar postoji pored druge, od onog što je najunutarnije do onog što je najizvanjskije. Sukcesivni red je potput stupa sa stepenicama od najviše do najniže; dok je istodobni red poput djela/objekta povezanog u koncentriranim krugovima (ili ‘napravljenog od podudarnih prstenova’) od centra čak do posljednje površine. Sada mora biti objašnjeno kako sukcesivni red postaje u konačnoj ili posljednjoj formi istodobni red. Najviše stvari u sukcesivnom redu postaju najunutarnije istodobnog reda, a najniže stvari sukcesivnog reda postaju najizvanjskije istodobnog reda, baš kao kada bi stepenice stupa utonule dolje i na ravnom nivou oblikovale povezano djelo. Tako je istodobni red formiran od sukcesivnog; i to je tako u u svim stvarima i u prirodnom i u duhovnom svijetu, generalno i pojedinačno. Jer svugdje postoji prvo, srednje i posljednje, prvo prelazi kroz srednje i nastavlja do posljednjeg. Treba, međutim, biti jasno shvaćeno da postoje stupnjevi čistoće, u skladu sa kojima je svaki red osnovan.

            Primjenimo sada ovo na Riječ. Božanstveno, duhovno i prirodno proizlaze iz Gospoda u sukcesivnom redu, i u krajnoj ili posljednjoj formi su u istodobnom redu; tako su onda, božanstvena i duhovna značenja Riječi istodobno u njezinom prirodnom značenju. Kada je ovo shvaćeno može se vidjeti kako je prirodno značenje Riječi spremnik, temelj, i podrška duhovnim i božanstvenim značenjima; i također kako su Božansko Dobro i Božanska Istina, u značenju Slova Riječi, u njihovoj punini, njihovoj svetosti, i njihovoj sili. Iz ovog može biti jasno kako je Riječ u značenju Slova Sâma Riječ, jer unutar ovog prebiva duh i život. Ovo je značenje ovih riječi Gospodnjih:

‘Riječi koje vam govorim su duh, i život.’  Ivan 6:63.

Jer Gospod je Svoje riječi izgovarao u prirodnom značenju. Božanstvena i duhovna značenja nisu Riječ, bez prirodnog značenja; jer tako su poput duha i života bez tijela; ili, kao što je bilo rečeno iznad u br. 213, poput palače koja nema temelj.

215. Istine značenja Slova Riječi, u nekim slučajevima, nisu gole istine, već prividi istine, koje su, tako reći, sličnosti i usporedbe, uzete od takvih stvari kakve su u prirodi, prilagođene i prikladne shvaćanju priprostih ljudi i djece; ali pošto su istovremeno korespondencije, one su prijemnici i prebivališta prave istine. One su posude koje ju sadržavaju, kao što kristalni vrč sadržava dobro vino, ili srebrni tanjur hranjivu hranu. One su poput odjeće koja služi za odjevanje tijela, poput pelena jednog novorođenčeta, ili pristale haljine jedne djevojke. One su također poput znanja prirodnog čovjeka, koje obuhvaća percepcije i osjećaje duhovne istine. Sâme razotkrivene istine, koje su uključene, sadržane, odjenute i obuhvaćene, su u duhovnom značenju Riječi, a razotkrivena dobra su u njezinom božanstvenom značenju.

[2]        Ovo se međutim može ilustrirati iz Riječi. Isus je rekao:

‘Jao vama, pismoznanci i farizeji… jer vi čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.’  Matej 23:25, 26.

U ovom odlomku je Gospod govorio pomoću sličnosti/poredbi i usporedbi, koje su istovremeno korespondencije. On je koristio riječi ‘čaša i zdjela’; a ‘čaša’ ne samo da naznačava već također i predstavlja istinu Riječi; jer čašom se naznačava vino, a vino predstavlja istinu; ‘zdjelom’ se međutim naznačava hrana, a hrana predstavlja dobro. Prema tome, očistiti unutrašnjost čaše i zdjele predstavlja očistiti unutrašnjosti uma, koji su u odnosu prema volji i razmišljanju, posredstvom Riječi. ‘Da vanjština također bude čista’, predstavlja da na taj način vanjštine mogu biti pročišćene; a vanjštine su djela i riječi, jer ovi izvode svoju bit iz unutrašnjosti.

[3]        Opet, Isus je rekao:

‘Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan, i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima.’  Luka 16:19, 20.

U ovom odlomku je Gospod također govorio pomoću sličnosti i usporedbi, koje su bile korespondencije i sadržavale duhovne stvari. Bogatašem je naznačen Židovski narod, koji je nazvan bogatim pošto su posjedovali Riječ, koja sadrži duhovna bogatstva. Grimiznim i tananim lanom u kojeg je bogataš bio odjeven su predstavljeni dobro i istina Riječi, sa grimizom njezino dobro, a sa lanom tananim njezina istina. Svakodnevnim sjajnim gošćenjem je predstavljen užitak Židovskog naroda zbog posjedovanja Riječi, i slušanja mnogih odlomaka iz nje koji su čitani u njihovim hramovima i sinagogama. Siromahom Lazarom su naznačeni Pogani, pošto oni nisu posjedovali Riječ. Lazarom koji je ležao pred bogataševim vratima je naznačeno da su Pogani bili prezreni i odbačeni od strane Židova; a time što je bio pun čireva je predstavljeno da su Pogani poradi njihovog nepoznavanja istine bili u mnogim neistinama.

[4]        Pogani su naznačeni Lazarom, pošto je Gospod volio Pogane kao što je volio Lazara, kojeg je uskrsnuo iz mrtvih, Ivan 11:3, 5, 36; koji se naziva Njegovim prijateljem, Ivan 11:11; i koji je sjedio sa Njime za stolom, Ivan 12:2. Iz ova dva odlomka je očigledno da su dobra i istine značenja Slova Riječi poput posudâ, i poput odjeće za neodjeveno dobro i istinu, koji obadvoje leže sakriveni u duhovnim i božanstvenim značenjima Riječi.

[5]        Pošto je ovo priroda Riječi u značenju Slova, slijedi da oni koji su utemeljeni u Božanskim istinama, i koji vjeruju kako je Riječ iznutra sveta i Božanska, a posebice oni koji vjeruju kako je Riječ ove prirode po vrlini njezinih duhovnih i božanstvenih značenja, vide Božanske istine na prirodnom svjetlu, dok čitaju Riječ u stanju prosvjetljenja od Gospoda. Jer nebesko svjetlo, u kojem je duhovno značenje Riječi, utječe u prirodno svjetlo u kojem je značenje Slova Riječi, i prosvjetljava čovjekovu intelektualnu sposobnost, koja se naziva racionalnom, omogućavajući mu da vidi i prepozna Božanske istine, i kada su očitovane i kada leže sakrivene. Ove istine, zajedno sa nebeskim svjetlom, utječu u umove nekih ljudi, čak kada su nesvjesni ove činjenice. 

216. U njezinim najunutarnjijim dubinama je Riječ od svog božanstvenog značenja poput nježnog plamena koji gori, a u svojim središnjim udubinama je od svog duhovnog značenja poput svjetla koje osvjetljava; posljedično tome Riječ je u svojem krajnjem obliku od svog prirodnog značenja poput prozirnog predmeta, koji je prijemčiv za obadvoje, i plamen i svjetlo; i od plamena je crvenkasto rumena, a od svjetla bijela poput snijega. Tako je relativno poput rubina i poput dijamanta; od božanstvenog plamena poput rubina, a od duhovnog svjetla poput dijamanta. Pošto je to priroda Riječi u značenju Slova, prema tome je Riječ u ovom značenju naznačena sljedećim:

(1) Dragim kamenjem koje je formiralo temelje Novog Jeruzalema.

(2) Urimom i Tumimom na Aronovom oplećku.

(3) Također sa dragim kamenjem u Edenskom Vrtu, gdje je rečeno da se nalazio Kralj Tira.

(4) Također sa zastorima, koprenama i stupovima Šatora.

(5) Isto tako vanjskim dijelovima Hrama u Jeruzalemu.

(6) Riječ je u njezinoj slavi bila reprezentirana u Gospodu, kada je bio preobražen.

(7) Sila Riječi u njezinom krajnjem je bila reprezentirana sa Nazirejcima.

(8) U svezi neizrecive sile Riječi.

Ove točke će sada biti ilustirane odvojeno.

217. (1) ISTINE ZNAČENJA SLOVA RIJEČI SU NAZNAČENE DRAGIM KAMENJEM KOJE JE FORMIRALO TEMELJE NOVOG JERUZALEMA, ŠTO OPISUJE APOKALIPSA 21:17-21.

Iznad u br. 209 je bilo rečeno kako u duhovnom svijetu ima dragog kamenja, baš kao i u prirodnom svijetu, i da ono ima duhovni izvor u istinama značenja Slova Riječi. Ovo izgleda nevjerojatno, a ipak je istinito. Prema tome, gdjegod je u Riječi spomenuto drago kamenje, ono u duhovnom značenju naznačava istine. Otud slijedi da su sa dragim kamenjem za koje je rečeno kako je formiralo temelje zidina oko grada, Novog Jeruzalema, predstavljene istine doktrine Nove Crkve, pošto se Novim Jeruzalemom naznačava Nova Crkva s obzirom na doktrinu iz Riječi. Njegovim zidinama stoga, i temeljima tih zidina, se ništa drugo ne može naznačavati nego izvanjske stvari Riječi, to jest, značenje njezinog Slova; jer iz ovog značenja je doktrina, a posredstvom doktrine, Crkva; i ovo značenje je poput zidina sa temeljima, koje okružuju i osiguravaju grad.

Sljedeće stvari su zabilježene u Apokalipsi u svezi Novog Jeruzalema i njegovih temelja:

‘Anđeo je izmjerio zidine grada Jeruzalema, sto četrdeset i četiri lakta, po čovjekovoj mjeri, to jest, mjeri anđela. Zidine su imale dvanaest temelja ukrašenih sa svakojakim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, peti od sardoniksa, šesti  od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista.’ Apokalipsa 21: (14) 17-20.

Zidine su imale dvanaest temelja, formiranih od istog broja dragog kamenja, pošto broj dvanaest predstavlja sve stvari koje pripadaju istini iz dobra, i zbog toga, u ovom odlomku, sve stvari koje pripadaju doktrini. Međutim, ovaj odlomak i njegov kontekst se mogu vidjeti do u detalje objašnjeni, i potvrđeni paralelnim odlomcima iz Proročkih Knjiga Riječi, u mojoj knjizi ‘Apokalipsa Otkrivena’.

218. (2) DOBRA I ISTINE RIJEČI U ZNAČENJU NJEZINOG SLOVA SU NAZNAČENE URIMOM I TUMIMOM NA ARONOVOM OPLEĆKU.

Urim i Tumim su se nalazili na Aronovom oplećku, jer je njegovim svećeništvom bio reprezentiran Gospod s obzirom na Božansko Dobro, i djelo spasenja. Svećeničkom odjećom, ili njezinom svetošću, su bile reprezentirane Božanske istine od Gospoda. Oplećkom je bila reprezentirana Božanska Istina u njezinom krajnjem, i time Riječ u značenju Slova, jer ovo je Božanska Istina u svojoj krajnosti. Prema tome, sa dvanaest dragih kamenova sa imenima Dvanaest Izraelskih Plemena, koji su bili Urim i Tumim, su bile reprezentirane Božanske istine od Božanskog Dobra u cjelosti. U svezi ovih stvari je ovako zapisano u Mojsiju:

‘Oplećak neka naprave… od plavog, i ljubičastog, i crvenog prepredenog i lijepo usukanog lana… I neka naprave Naprsnik za presuđivanje umjetnički… kao i posao na oplećku… na njemu  poredaj četiri reda dragulja. U prvome redu neka bude: rubin, topaz i alem; u drugome redu: smaragd, safir i dijamant; u trećem redu: hijacint, ahat i ledac; a u četvrtom redu:  krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u zlatne okvire. Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova… Neka budu svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena… A Aron će na naprsniku nositi ‘Urim’  i ‘Tumim’… i oni će biti na Aronovu srcu kad bude dolazio pred  Jehovu.’   Izlazak 28:6, 15-21, (29), 30.

Što Aronovova odjeća, njegov oplećak, ogrtač, kaput, mitra, i opasač predstavljaju je objašnjeno u ‘Nebeskim Tajnama’, objavljenim u Londonu, gdje je prilikom obrađivanja tog poglavlja ukazano da je oplećkom bila reprezentirana Božanska Istina u njezinom krajnjem. Sa dragim kamenjem na njoj su bile reprezentirane istine providne od dobra. Sa dvanaest postavljenih u dva reda su bile reprezentirane sve te istine od prve do posljednje; sa dvanaest plemena, sve što se odnosi prema Crkvi; sa naprsnikom, Božanska Istina iz Božanskog dobra u univerzalnom smislu; sa Urimom i Tumimom, sjajnost Božanske Istine od Božanskog Dobra u krajnostima; jer Urim je blistava vatra, a Tumim, sjajnost na anđeoskom jeziku, a integritet na Hebrejskom. Također je ukazano da su odgovori bili davani promjenama boje svjetla, i istovremeno pritajenom percepcijom, ili sa živim glasom; uz mnoge druge pojedinosti. Iz ovog može biti očigledno da su tim kamenjem također bile predstavljene istine od dobra u krajnjem značenju Riječi; i da se odgovori sa neba ne daju putem ni jednih drugih sredstava, pošto je u tom značenju proizlazeće Božansko u svojoj punini.

219. (3) ISTO JE NAZNAČENO DRAGIM KAMENJEM U VRTU EDENSKOM U KOJEM SE, KAKO JE REČENO, NALAZIO KRALJ TIRA.

 Zapisano je u Ezekijelu: Kralju Tira

‘ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato.’  Ezekijel 28:12, 13.

Tirom je u Riječi predstavljena Crkva s obzirom na znanja o dobru i istini; Vrtom Edenskim je predstavljena mudrost i inteligencija iz Riječi; a dragim kamenjem su predstavljene istine providne od dobra, takve kakve su u značenju Slova Riječi. Pošto je to značenje tog kamenja ono se prema tome naziva njezinim pokrovom/omotačem; a gore u br. 213 se može vidjeti da značenje Slova pokriva/štiti unutrašnje stvari Riječi.

220. (4) ISTINE I DOBRA U KRAJNOSTIMA, ONAKVE KAKVE SU U ZNAČENJU SLOVA RIJEČI, SU BILE REPREZENTIRANE SA ZASTORIMA, KOPRENAMA I STUPOVIMA ŠATORA.

Šator kojeg je u pustinji izgradio Mojsije je reprezentirao nebo i Crkvu; iz tog razloga je model za njega bio ukazan od strane Jehove na Planini Sinaju. Posljedično tome sve što je bilo u tom šatoru, svijećnjak, zlatni oltar za tamjan, stol na kojem je bio prinosni kruh, je reprezentiralo i predstavljalo svete stvari neba i Crkve. Svetište, gdje se nalazio Kovčeg Saveza, je reprezentiralo i prema tome predstavljalo najunutarnije neba i Crkve. Sâm Zakon, zapisan na dvije ploče, je predstavljao Riječ; a kerubi iznad njega su predstavljali čuvare koji su pazili da se te svete stvari Riječi ne bi oskvrnule. Zatim, pošto vanjske stvari izvode svoju bit iz unutarnjih stvari, a obadvoje svoju izvode iz onog što je najunutarnije, što je u šatoru bio Zakon, stoga su svete stvari Riječi bile reprezentirane i predstavljene pomoću svih stvari koje su pripadale šatoru. Slijedi prema tome, da su krajne stvari šatora, naime njegovi zastori, koprene i stupovi, koji su bili njegovi pokrovi, prijemnici i potpore, predstavljali krajne stvari Riječi, koje su istine i dobra značenja njezinog Slova. Zato što su takve stvari bile predstavljene, stoga su,

‘svi zastori i koprene bili napravljeni od prepredenog lana, od plavog, ljubičastog, i tamnocrvenog dvostruko-bojanog  prediva sa izvezenim kerubima.’ Izlazak 26:1, 31, 36.

Što je, u generalnom i pojedinačnom smislu, bilo reprezentirano i predstavljeno sa šatorom i svime u njemu, je objašnjeno u ‘Nebeskim Tajnama’, tamo gdje se to poglavlje obrađuje. Tamo je ukazano da su zavjese i koprene reprezentirale izvanjske stvari neba i Crkve, time također izvanjske stvari Riječi. Nadalje, da je prepredeni lan predstavljao istinu koja ima duhovni izvor; plavo, istinu iz božanstvenog izvora; ljubičasto, božanstveno dobro; tamnocrveno dvostruko obojano, duhovno dobro; a kerubi, čuvare unutrašnjosti Riječi.

221. (5) ISTO JE BILO REPREZENTIRANO VANJSKIM HRAMA U JERUZALEMU.

To je zbog toga što su hram, baš kao i šator, reprezentirali nebo i Crkvu; ali hram je reprezentirao nebo u kojem su duhovni anđeli, dok je šator reprezentirao nebo gdje se nalaze božanstveni anđeli. Duhovni anđeli su oni koji su u mudrosti iz Riječi, dok su božanstveni anđeli oni koji su u ljubavi iz Riječi. Da hram u Jeruzalemu, u najvišem smislu, predstavlja Gospodnje Božansko Ljudsko, On Sam naučava u Ivanu:

‘Uništite ovaj hram, i u tri dana ću ga podignuti… Ali On je govorio o hramu Svojeg tijela.’  Ivan 2:19, 21;

a gdje je Gospod naznačen, također je naznačena Riječ, pošto On jest Riječ. Zatim, pošto su unutrašnje stvari hrama reprezentirale unutrašnje stvari neba i Crkve, time također i Riječi, prema tome su njegove izvanjske stvari reprezentirale vanjske stvari neba i Crkve, time također vanjske stvari Riječi, koje su značenje njezinog Slova. U svezi izvanjskih stvari hrama je zapisano:

‘da su bile izgrađene od kamena, cijelog i neklesanog, i unutra od cedrovine; i da su u svim njegovim zidovima bili urezani kerubi, palme, i rastvoreni cvjetovi; i da je pod bio prekriven zlatom.’   1 Kraljevi 6:7, 29, 30.

Svim ovim stvarima su također reprezentirane vanjske stvari Riječi, koje su svete stvari značenja njezinog Slova. 

222. (6) RIJEČ JE U NJEZINOJ SLAVI BILA REPREZENTIRANA U GOSPODU, KADA JE BIO PREOBRAŽEN.

U vezi s Preobraženjem Gospoda pred Petrom, Jakovom i Ivanom, je rečeno:

‘Da Mu je lice zasjalo kao sunce, a haljine mu postadoše kao svjetlost; i ukazali su im se Mojsije i Ilija kako razgovarahu s Njime. Svijetao oblak je zasjenio učenike, i glas se iz oblaka čuo koji govoraše: Ovo je Sin moj, Ljubljeni… Slušajte Ga.’    Matej 17:1-5.

Bio sam obaviješten kako je Gospod ovom prilikom reprezentirao Riječ. Njegovo lice, koje je zasjalo kao sunce, je reprezentiralo Božansko Dobro Njegove Božanske Ljubavi; a Njegove haljine, koje su postale kao svjetlost, Božansku Istinu Njegove Božanske Mudrosti. Mojsije i Ilija su reprezentirali povijesnu i proročku Riječ; Mojsije, Riječ koju je on zapisao, i generalno povijesnu Riječ; a Ilija, cijelu proročku Riječ. Svijetao oblak, koji je zasjenio učenike, je reprezentirao Riječ u značenju Slova. Iz tog razloga se iz ovog oblaka začuo glas, govoreći, ‘Ovo je Sin Moj ljubljeni… Slušajte Ga’, budući da su svi proglasi i odgovori sa neba dani jedino posredstom krajnjih stvari, takvih kakve su u značenju Slova Riječi; jer one svoju punoću dobijaju od Gospoda.  

223. (7) SILA RIJEČI U NJEZINOM KRAJNJEM JE BILA REPREZENTIRANA NAZIREJCIMA.

Čitamo u Knjizi Sudaca u svezi Samsona, da je bio Nazirej od majčine utrobe, i da je snaga njegova počivala u njegovoj kosi. Štoviše, Nazirejac i Nazirejstvo također znači imati kosu. On sam je nedvojbeno ukazao da mu je snaga počivala u kosi, kada je rekao:

‘Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe Nazirej Božji; da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek.’   Suci 16:17.

Nitko ni u kojem slučaju ne može znati zašto je Nazirejstvo, kojim je predstavljena kosa, bilo uspostavljeno, i zašto je Samsonova snaga ležala u njegovoj kosi ukoliko ne zna što je u Riječi predstavljeno glavom. Glava predstavlja inteligenciju, koju anđeli i ljudi imaju od Gospoda posredstvom Božanske Istine. Kosa, prema tome, predstavlja inteligenciju od Božanske Istine u krajnjem ili ekstremima. Pošto je to bilo predstavljeno sa kosom iz tog razloga je za Nazirejce bilo određeno kao zakon:

‘Da ne smiju brijati kosu na svojoj glavi, pošto je to bio Nazireat Božji na njihovoj glavi.’  Brojevi 6:1-21.

Iz istog razloga je također bilo određeno:

‘Da Veliki Svećenik i njegov sin ne smiju brijati svoje glave, da ne bi umrli, i gnjev došao na cijeli Dom Izraelov.’  Levitski Zakonik 10:6.

Pošto je kosa, na račun ovog značenja utemeljenog u korespondenciji, bila tako sveta, prema tome je Sin Čovječji, koji je Gospod s obzirom na Riječ, opisan čak i u pogledu Njegove kose, koja je

‘bila bijela poput vune, poput snijega.’  Otkrovenje 1:14.

‘Na isti način je opisan i Pradavni.’  Danijel 7:9.

Pošto kosa predstavlja istinu u krajnjem, time značenje Slova Riječi, zbog toga su oni koji su prezirali Riječ u duhovnom svijetu postali ćelavi; dok su se tome nasuprot, oni koji su ukazivali čast Riječi i smatrali ju svetom, pojavljivali sa prekrasnom kosom. Na račun ove korespondencije je

‘četerdeset i dvoje djece koji su Elija nazvali ćelavcem, bili rastrgani na komadiće od strane dvije medvjedice.’    2 Kraljevi 2:23, 24.

Jer Eli je reprezentirao Crkvu s obzirom na doktrinu iz Riječi, a medvjedice predstavljaju silu istine u krajnjem. Sila Božanske Istine, ili Riječi, je u značenju Slova, pošto je Riječ u tom smislu u svojoj punini, i anđeli dva kraljevstva Gospodnja i ljudi su istovremeno u tom smislu.

224. (8) U SVEZI NEIZRECIVE SILE RIJEČI.

U današnje vrijeme jedva netko zna kako u istinama postoji ikakva sila; jer pretpostavlja se da je istina jedino izričaj od strane nekog na vlasti, koja se na račun toga mora poslušati; posljedično tome da je samo poput daha iz usta, ili zvuka u uhu. Dok su u stvari dobro i istina principi svih stvari u obadva, duhovnim i prirodnim svjetovima, i oni su sredstva pomoću kojih je svemir bio stvoren i uz čiju pomoć je bio očuvan, i također sredstva pomoću kojih je čovjek bio stvoren; prema tome ovo dvoje su sve-u-svemu svega. Da je svemir bio stvoren uz pomoć Božanske Istine je izričito proglašeno u Ivanu:

‘U početku je bila Riječ… i Riječ je bila Bog. Sve stvari koje su bile stvorene su bile stvorene po Riječi… i svijet je bio stvoren po njoj.’  Ivan 1:1, 3, 10;

i u Davidu:

‘Jehovinom Riječju su bila stvorena nebesa.’  Psalam 33:6.

U obadva odlomka je Riječju naznačena Božanska Istina. Kako je svemir bio stvoren pomoću nje, tako je također očuvan pomoću nje: jer baš kao što je opstojanje neprestano postojanje, tako je očuvanje neprestano stvaranje.

[2]        Čovjek je bio stvoren uz pomoć Božanske Istine pošto se sve stvari u njemu odnose prema razumijevanju i volji, razumijevanje je primatelj Božanske Istine, a volja Božanskog Dobra. Posljedično tome ljudski um koji se sastoji od ova dva principa, nije ništa nego forma Božanske Istine i Božanskog Dobra, duhovno i prirodno organiziranih: ljudski mozak je takva forma. Nadalje, pošto cijeli čovjek ovisi o umu, sve sastavnice tijela su dodaci, koji su oživljeni i žive iz ova dva principa.

[3]        Otud sada može biti očigledno zašto je Bog došao u svijet kao Riječ, i postao Čovjek. On je to učino kako bi ostvario iskupljenje; jer Bog je u to vrijeme posredstvom Ljudskog, koje je bilo Božanska Istina, prisvojio svu silu, oborio paklove, koj su bili nasrnuli na nebesa dom anđela, pokorio ih, i učinio poslušnima Sebi. Ovo On nije napravio nikakvom usmenom riječju, već Božanskom Riječju, koja je Božanska Istina; i nakon toga je otvorio veliki bezdan između paklova i nebesa, preko kojeg nitko iz pakla ne može prijeći. Ako bi itko pokušao, na prvom koraku je mučen poput zmije na ploči od užarenog željeza, ili na gomili mrava; jer čim vragovi i sotone otkriju miris Božanske Istine, oni sebe bacaju u bezdan, i jure u kaverne, koje zatvaraju tako efikasno da ni pukotina ne ostaje otvorena. To je zbog toga što je njihova volja opsjednuta sa zlom a njihovo razumijevanje sa neistinama, time onime što je protivno Božanskom Dobru i Božanskoj Istini; a pošto se cijeli čovjek sastoji od ova dva životna principa, kao što je bilo rečeno ranije, oni su prilikom percepcije onog što im je protivno tako neugodno mučeni od glave do pete.

            Iz ovog se može vidjeti da je sila Božanske Istine neizreciva; a pošto je Riječ, koju Kršćanska Crkva posjeduje, spremnik Božanske Istine u tri stupnja, očigledno je da je to ono što je naznačeno u Ivanu 1:1, 3, 10. Da je ova sila neopisiva mogu dokazati na osnovu mnoge dokumentirane evidencije iz mojih iskustava u duhovnom svijetu; ali kako to nadilazi vjerovanje, ili se čini nemogućim, ja ću od toga odustati. Međutim, to bar jednim dijelom možete vidjeti ispričano iznad u br. 209. Iz onog što je bilo rečeno se može uspostaviti važna istina, da Crkva koja je utemeljena u Božanskim istinama iz Riječi ima moć nad paklovima, i da je to  Crkva o kojoj je Gospod rekao Petru:

‘Na ovoj stijenu ću izgraditi Svoju Crkvu; i vrata pakla ju neće nadvladati.’  Matej 16:18.

Gospod je ovo rekao nakon Petrovog priznanja kako je:

‘Krist bio Sin Boga živoga.’  Stih 16.

Ova istina je u tom odlomku naznačena stijenom; jer stijena svugdje u Riječi naznačava Gospoda s obzirom na Božansku Istinu.

V. DOKTRINA CRKVE MORA BITI IZVEDENA IZ ZNAČENJA SLOVA RIJEČI, I PUTEM NJEGA POTVRĐENA.

225. Bilo je ukazano u prethodnom članku da je Riječ, u značenju Slova, u svojoj punini, svojoj svetosti i svojoj sili; a pošto je Gospod Riječ, i Prvi i Posljednji, kako izjavljuje u Apokalipsi 1:17, slijedi da je On osobito prisutan u tom značenju, te od njega podučava i prosvjetljuje ljude. Dokaz ovoga će biti pružen prikladnim redom kako slijedi:

(1) Bez doktrine je Riječ nerazumljiva.

(2) Doktrina mora biti izvedena iz značenja Slova Riječi.

(3) Ali Božanska Istina, koja je izvor doktrine, se očituje jedino onima koji su prosvjetljeni od strane Gospoda. 

226. (1) BEZ DOKTRINE JE RIJEČ NERAZUMLJIVA.

To je zbog toga što se Riječ u značenju Slova sastoji od čistih korespondencija, tako konstruiranih da u njoj istodobno mogu biti duhovne i božanstvene stvari, i da ih svaka njezina riječ može sadržavati i služiti kao njihov temelj. Iz ovog razloga su Božanske istine u značenju Slova rijetko otkrivene. Većim dijelom su one zakrivene, i pošto su takve nazivaju se prividi istine, jer su prilagođene percepciji priprostih ljudi, čije misli se ne izdižu iznad onog što je vidljivo njihovim očima. Postoje, štoviše, određene stvari koje izgledaju kao proturječja, dok u stvari u Riječi, kada se razmatra na njezinom vlastitom duhovnom svjetlu, ne postoji ni jedno jedino proturječje. U nekim dijelovima Proroka su također zabilježena imena lokacija i osoba iz kojih se ne može izvući nikakvo značenje.

[2]        Pošto je to onda priroda Riječi u značenju Slova, može biti očigledno da se ona bez doktrine ne može razumjeti. Neki primjeri ovo mogu razjasniti. Rečeno je kako se,

‘Jehova kaje,’ Izlazak 32:12, 14; Jona 15:29.

Također je rečeno da se,

‘Jehova ne kaje.’  Brojevi 23:19. 1 Samuel 15:29.

Ovi odlomci se ne mogu uskladiti bez doktrine. Rečeno je da,

‘Jehova kažnjava grijehe otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena.’  Brojevi 14:18:

i također je rečeno da,

‘otac neće umrijeti zbog sina, niti sin zbog oca., već će svatko umrijeti u svojem vlastitom grijehu.’  Ponovljeni Zakon 24:16.

Na svjetlu doktrine ovi odlomci nisu proturječni već su u savršenom skladu.

[3]        Isus je rekao:

‘Molite i dat će vam se; tražite, i naći ćete; i onome koji kuca će biti otvoreno.’  Matej 7:8; 21:21, 22.

Bez doktrine se može vjerovati da će svatko primiti što traži; ali doktrina objašnjava da je dano štogod čovjek traži u skladu sa voljom Gospodnjom; jer Gospod poučava:

‘Ako ostanete u Meni, i Moje riječi ostanu u vama, tražit ćete što hoćete, i bit će vam dano.’  Ivan 15:7.

[4]        Gospod kaže:

‘Blaženi su siromašni, jer njihovo je kraljevstvo Božje.’  Luka 6:20.

Bez doktrine se može pretpostaviti kako je nebo za siromašne, a ne za bogate; ali doktrina naučava da se ovdje misli na siromašne u duhu, jer Gospod kaže:

‘Blaženi su siromašni duhom; njihovo je kraljevstvo nebesko.’  Matej 5:3.

[5]        Opet, Gospod kaže:

‘Ne sudite, da ne budete suđeni. Jer kojim sudom sudite, istim ćete biti suđeni.’  Matej 7:1, 2; Luka 6:37.

Bez doktrine čovjek može doći do zaključka da se o opakom čovjeku ne smije izreći prosudba kako je opak; dok, u skladu sa doktrinom, čovjek može suditi, pod uvjetom da je sud pravedan, jer Gospod kaže:

‘Sudite pravedan sud.’  Ivan 7:24.

[6]        Isus kaže:

‘Vi se pak ne dajte zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, Krist. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima.  I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist.’    Matej 23: 8-10.

Bez doktrine može izgledati da mi nikoga ne smijemo nazivati učiteljem, ocem, ili gospodarem; ali doktrina naučava da mi to možemo učiniti u prirodnom smislu, ali ne u duhovnom.

[7]        Isus je rekao Svojim učenicima:

‘Kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje Svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.’   Matej 19:28.

Iz ovih riječi se može zaključiti da će učenici također suditi, dok u stvari oni ne mogu suditi nikoga. Doktrina će prema tome objasniti ovu tajnu, naučavajući kako jedini Gospod, Koji je sveznajući, i Koji zna svačija srca, hoće i može suditi; i da je sa Njegovih dvanaest Apostola naznačena Crkva s obzirom na sve istine i dobra koje posjeduje od Gospoda posredstvom Riječi; prema tome doktrina zaključuje da su ove koje će suditi svakoga, u skladu sa riječima Gospodnjim u Ivanu 3:17, 18; 12:47, 48. Postoje mnogi drugi odlomci u Riječi koji su slični ovima, iz kojih je jasno vidljivo da je Riječ bez doktrine nerazumljiva.

227. Ne samo da je uz pomoć doktrine Riječ shvaćena, već ona također daje prosvjetljenje razumijevanju; jer ona je onda poput svijećnjaka sa njegovim zapaljenim svijećama. Čovjek onda vidi više nego je vidio ranije, i također razumije što je ranije bilo nerazumljivo. Nejasne i neskladne stvari on ili ne primjećuje ili ih mimoilazi, ili ih inače vidi i objašnjava, usklađujući ih posredstvom doktrine. O tome da ljudi vide i tumače Riječ u skladu sa doktrinom svjedoče iskustva u Kršćanskom svijetu. Svi Reformirani Kršćani gledaju na Riječ sa njihovog vlastitog doktrinalnog stajališta, i objašnjavaju je sukladno; Rimokatolici i također Židovi čine isto tako. Na taj način ljudi u skladu sa lažnom doktrinom vide i tumače neistine, a istinu u skladu sa istinitom doktrinom. Iz ovog je očigledno da je istinska doktrina poput svijeće u mraku, i smjernice pored puta.

228. Može se stoga jasno vidjeti da su oni koji čitaju Riječ bez doktrine u tami u vezi sa svakom istinom. Njihovi umovi su nestalni i zbunjeni, podložni greškama i skloni krivovjerjima, koja oni gorljivo prigrljuju, ako ih (sami) favoriziraju ili ih podržava netko od autoriteta, te ako njihov vlastiti ugled time nije narušen. Riječ je njima poput svijećnjaka bez svjetla, i oni mnoge stvari vide, tako reći, u sjeni, razumijevajući pak skoro ništa, jer doktrina jedina je koja prosvjetljuje. Vidio sam kako su takvi ljudi bili ispitani od strane anđela, i bili su u stanju potvrditi iz Riječi koje god mišljenje im se dopalo, i potvrditi posebice što je pripadalo njihovom samo-ljublju, i ljubavi onih sa kojima su u prijateljstvu. Ali vidio sam ih također bez odijela, što je znak da su bili lišeni istina; jer odijela su u duhovnom svijetu istine.

229. (2) DOKTRINA MORA BITI IZVAĐENA IZ ZNAČENJA SLOVA RIJEČI, I NJIME POTVRĐENA.

To je zbog toga što je Gospod prisutan u tom značenju, podučava i prosvjetljava um; jer Gospod nikad ne djeluje osim u punini, a Riječ je u značenju Slova u njezinoj punini, kako je bilo rečeno gore; prema tome doktrina mora biti izvađena iz značenja Slova. Doktrina prave istine može također biti potpuno izvučena iz literalnog značenja Riječi; jer Riječ je u tom značenju poput odjevene osobe, ali čije lice i ruke su nepokriveni. Sve u Riječi što se odnosi na čovjekovu vjeru i život, i time na njegovo spasenje, je tamo razotkriveno. Ostalo je pokriveno; i na mnogim mjestima gdje je prikriveno ipak je vidljivo, poput stvari koje se pokazuju ženi kada se promatraju kroz tanan svileni veo koji prekriva njezino lice. Štoviše, kako se istine Riječi povećavaju iz ljubavi prema njima, i koordinirane su ljubavlju, one postaju sve više i više providne i očigledne.

230. Može se pretpostaviti da se doktrina prave istine može zadobiti posredstvom duhovnog značenja Riječi, koje se dobija posredstvom znanja o korespondencijama. Doktrina, međutim, ne može biti zadobijena takvim sredstvima, već jedino ilustrirana i potkrijepljena. Jer kao što je bilo izjavljeno iznad u br. 208 čovjeku je moguće krivotvoriti Riječ, tako što spaja i upotrebljava određene korespondencije koje može poznavati da bi potvrdio što u njegovom umu čvrsto vjeruje i što je bazirano na nekom principu kojeg je prisvojio. Štoviše, duhovno značenje nije komunicirano nikome osim od strane Gospoda jedino, a On ga štiti kao što štiti anđeosko nebo, jer nebo je unutar njega.

231. (3) PRAVA ISTINA, KOJA JE IZVOR DOKTRINE, JE U ZNAČENJU SLOVA RIJEČI OČIGLEDNA JEDINO ONIMA KOJI SU PROSVJETLJENI OD STRANE GOSPODA.

Prosvjetljenje dolazi od Gospoda jedino, i dodijeljeno je onima koji vole istine zato što su istine, i koji u skladu sa njima svrsishodno djeluju (and who aply them to the uses of life); u slučaju drugih, nema prosvjetljenja u Riječi. Prosvjetljenje dolazi od Gospoda jedino, pošto je Riječ od Njega, i posljedično tome On je u njoj; i dodijeljeno je onima koji vole istine pošto su istine, i koji ih primjenjuju u životu (and who aply them to the uses of life), pošto su oni u Gospodu i Gospod je u njima; jer Gospod je sâma Istina, kao što je bilo ukazano u poglavlju o Njemu. Gospod se voli onda kada ljudi žive u skladu sa Božanskim istinama, i na taj način od njih svrsishodno djeluju (and so perform the uses from them), u skladu sa ovim riječima u Ivanu:

‘U onaj ćete dan spoznati… da ste vi u Meni i Ja u vama. Tko ima Moje zapovijedi i čuva ih, taj Me ljubi… i Ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati… I kod njega ću se nastaniti.’  Ivan 14:20, 21, 23.

Ovakvi su prosvjetljeni kada čitaju Riječ, i u njihovom slučaju je Riječ i jasna i providna. U njihovom slučaju se Riječ takvom prikazuje, pošto postoji duhovno a također i božanstveno značenje u svakom njezinom dijelu, a ova značenja su na nebeskom svjetlu. Prema tome posredstvom ovih značenja i njihovog svjetla, Gospod utječe u prirodno značenje Riječi i u svjetlo ovog značenja u čovjeku. Posljedično tome čovjek priznaje istinu iz unutarnje percepcije, i nakon toga ju vidi u svojoj vlastitoj misli. Ovo se događa onoliko često koliko je on u osjećaju istine same istine radi; jer percepcija dolazi iz osjećaja, a misao iz percepcije; i na taj način nastaje to priznavanje koje se naziva vjera. 

232. Suprotno se događa u slučaju onih koji čitaju Riječ iz doktrine lažne religije, a još posebice u slučaju onih koji tu doktrinu potvrđuju iz Riječi, tražeći svoju vlastitu slavu i svjetovno bogatstvo. U njihovom slučaju se istine Riječi prikazuju kao u noćnoj sjeni, a neistine kao na danjem svjetlu. Oni čitaju istine, ali ih ne vide; a ako vide njihovu sjenu, oni ju krivotvore. Ti su oni o kojima Gospod govori kako,

‘imaju oči, ali ne vide, i uši, ali ne razumiju.’   Matej 13:14, 15.

Iz tog razloga je njihovo svjetlo u duhovnim stvarima koje se tiču Crkve samo prirodno, a njihova mentalna vizija je poput one u čovjeka koji kada se probudi u krevetu vidi prikaze, ili one u mjesečara, koji zamišlja kako je potpuno budan dok čvrsto spava.

233. Bilo mi je dozvoljeno razgovarati sa mnogima nakon smrti koji su vjerovali kako će sjajiti poput zvijezda na nebu, pošto su, kako rekoše, Riječ smatrali svetom, i često ju čitali. Oni su iz nje sakupili mnoge odlomke pomoću kojih su potvrdili dogme njihove vjere. Iz ovog razloga su stekli ugled obrazovanih učenjaka, i kao posljedica toga su pretpostavljali kako će biti Mihaeli i Rafaeli. Nekolicina njih je bilo ispitano s obzirom na ljubav iz koje su studirali Riječ, i otkrilo se da su neki od njih to učinili iz samo-ljublja, da bi im ljudi ukazivali štovanje kao liderima Crkve; a drugi iz ljubavi prema svijetu, da se mogu dokopati bogatstva. Kada su ovi bili daljnje ispitani u vezi s onim što su znali iz Riječi, bilo je otkriveno da nisu znali ni jednu jedinu pravu istinu, već jedino ono što se može nazvati krivotvorenom istinom, što je u stvarnosti smrdljiva neistina, jer na nebu ona smrdi. Oni su bli obaviješteni da je to bio rezultat čitanja Riječi sa njima samima i svijetom kao krajnjim ciljevima, a ne istinom vjere i dobrom života. Jer onda je um uronjen u stvari od vlastitog ja i svijeta i stoga ljudi neprestano razmišljaju iz svoga propriuma; a čovjekov proprium je u mraku  po pitanju svega što se tiče neba i Crkve. U ovom stanju čovjek ne može biti vođen od strane Gospoda i uzdignut u nebesko svjetlo, i posljedično on ne može primiti nikakav upliv od Gospoda kroz nebo.

            Također sam često vidio takve osobe primljene u nebo; kada je, međutim, bilo otkriveno kako su bez istina, bili su izbačeni; ali kod njih se zadržala uobraženost kako su zaslužili nebo. Drugačije je u slučaju onih koji su studirali Riječ iz ljubavi prema poznavanju istine zbog toga jer je istina, i pošto koristi primjenama (and because it is serviceable to the uses) ne samo njihovog vlastitog života već također života njihovog bližnjeg. Vidio sam takve osobe uzdignute u nebo, i na taj način u svjetlo u kojem je Božanska Istina, i istovremeno uznijete u tu anđeosku mudrost i njezinu sreću koju uživaju anđeli nebeski.

VI.   SJEDINJENJE SA GOSPODOM, I ZDRUŽIVANJE S ANĐELIMA SE OSTVARUJE POMOĆU ZNAČENJA SLOVA RIJEČI.

234.  Sjedinjenje sa Gospodom se ostvaruje posredstvom Riječi jer On jest Riječ, to jest, sâma Božanska Istina i u tom pogledu Božansko Dobro. Sjedinjenje se ostvaruje pomoću značenja Slova pošto je Riječ u tom značenju u svojoj punini, svojoj svetosti, i svojoj sili, kao što je bilo ukazano iznad u članku o tome. Ovo sjedinjenje čovjeku nije primjetno, no ono je u osjećaju za istinu i njezinoj percepciji. Združivanje sa anđelima se ostvaruje pomoću značenja Slova pošto su unutar njega duhovna i božanstvena značenja, a anđeli se nalaze u tim značenjima: anđeli Gospodnjeg duhovnog kraljevstva su u duhovnom značenju Riječi, a anđeli Njegovog božanstvenog kraljevstva su u njezinom božanstvenom značenju. Ova dva značenja se razotkrivaju iz prirodnog smisla Riječi kada ju čita čovjek koji Riječ smatra svetom. Ovo razotkrivanje je trenutačno, a time također i združivanje sa anđelima.  

235. Pomoću mnogih iskustava mi je bilo dokazano da su duhovni anđeli u duhovnom značenju Riječi, a božanstveni anđeli u njezinom božanstvenom značenju. Bilo mi je dopušteno percipirati kako je, dok sam čitao Riječ u značenju Slova, bila otvorena komunikacija sa nebesima, ponekad sa jednom zajednicom, ponekad sa drugom. Ono što sam razumio u skladu sa prirodnim značenjem, duhovni anđeli su razumjeli u skladu sa duhovnim značenjem, i to trenutno. Kako sam ovu komunikaciju percipirao tisuću puta, ja u svezi nje nemam ni najmanje sumnje. Štoviše, neki duhovi, koji prebivaju ispod nebesa, zloupotrebljavaju ovu komunikaciju. Oni ponavljaju određene odlomke iz značenja Slova Riječi, te odmah opažaju i obraćaju pažnju na zajednicu sa kojom je komunikacija ostvarena. Učestalo sam vidio i čuo kako se ovo događa. Tako mi je stvarnim iskustvom bilo dodijeljeno doznati da je Riječ, s obzirom na značenje njezinog Slova, Božanski medij sjedinjenja sa Gospodom, i združivanja sa anđelima nebeskim.   

236. Neki primjeri će ukazati kako duhovni i božanstveni anđeli, kada čovjek čita Riječ, iz prirodnog značenja percipiraju njihovo vlastito značenje. Uzmimo za primjere četiri zapovijedi Dekaloga, počevši sa petom, ‘Ne ubij’. Ovime čovjek ne razumije jedino ubijanje, već također gajenje mržnje i žudnju za osvetom čak do točke ubojstva. Duhovni anđeo pak pod ubijanjem razumije djelovati poput vraga, i uništavati čovjekovu dušu; a božanstveni anđeo pod ubijanjem razumije mržnju prema Gospodu i Riječi.

[2]        Šesta Zapovijed je: ‘Ne učini preljuba.’ Pod preljubom čovjek razumije počinjavanje kurvarluka, i uživanje u bestidnim stvarima, pohotnim razgovorima, i prljavim mislima; duhovni anđeo razumije izopačivanje dobra Riječi, i krivotvorenje njezine istine; a božanstveni anđeo razumije negiranje Gospodnje Božanstvenosti, i oskvrnuće Riječi.

[3]        Sedma Zapovijed je: ‘ Ne ukradi’. Pod krađom čovjek razumije krađu, prevaru, i lišavanje bližnjeg njegove imovine pod bilo kojim izgovorom; duhovni anđeo razumije lišavanje drugih istinà i dobara njihove vjere, pomoću neistine i zla; a božanstveni anđeo razumije pripisivanje samom sebi onog što pripada Gospodu, i prisvajanje za samog sebe pravednosti i zasluge Gospodnje.

[4]        Osma Zapovijed je: ‘ Ne svjedoči lažno.’ Pod lažnim svjedočenjem čovjek razumije laganje, i klevetanje; duhovni anđeo razumije izjavljivanje i uvjeravanje kako je neistina istina, a zlo dobro, i obrnuto; a božanstveni anđeo razumije huljenje protiv Gospoda i Riječi.

[5]        Iz ovih primjera se može vidjeti kako su duhovna i božanstvena značenja razotkrivena i izvučena iz prirodnog značenja Riječi koje ih sadržava. I što je prekrasno, da anđeli izvlače njihova vlastita značenja bez poznavanja čovjekovih misli. Ipak, misli anđela i ljudi čine jedno uz pomoć korespondencije, poput krajnjeg cilja, uzroka i posljedice; jer krajnji cilj u stvari postoji u božanstvenom kraljevstvu, uzroci u duhovnom kraljevstvu, a posljedice u prirodnom kraljevstvu. Na ovaj način je, onda, združivanje ljudi i anđela posljedica instrumentalnosti Riječi.

237. Duhovni anđeo iz značenja Slova Riječi vadi i priziva duhovne stvari, a božanstveni anđeo, božanstvene stvari, pošto su ove stvari u skladu sa njihovim naravima, i u biti su iste. Ovo se može ilustrirati primjerima istog postupka u tri kraljevstva prirode, životinjskom, biljnom i mineralnom. U životinjskom kraljevstvu, kada je hrana bila pretvorena u probavni sok, krvni sudovi iz nje vade krv koja im je potrebna, nervna vlakna njihove sokove, supstance koje su ishodišta tih vlakana, njihov duh. U biljnom kraljevstvu, stablo je sa njegovim deblom, granama i lišćem, podržavano od strane njegovog korijenja, pomoću kojeg izvlači iz tla grublji sok za deblo, grane i lišće, a čišći za mesni dio voća, najčišći za sjemenje unutar voća. U mineralnom kraljevstvu, na određenim mjestima u zemljinoj utrobi, postoje mineralne rude, impregnirane sa zlatom, srebrom, bakrom i željezom; i iz isparenja i effluvia iz kamenja, zlato, srebro i željezo dobijaju svaki svoj vlastiti element, dok ih vodeni element održava u kružnom gibanju.

238. Riječ u Slovu je poput košare u kojoj je raspoređeno drago kamenje, biseri i dijademe. Kada čovjek Riječ smatra svetom, i čita ju gledajući u životne primjene, njegove misli se mogu usporediti sa onima u osobe koja uzima takvu košaru u svoju ruku i šalje ju nagore u nebo. U njezinom uzašću ona se otvara, i njezin dragocjen sadržaj doseže anđele, koji su duboko ushićeni kako ih vide i ispituju. Njihov užitak je komuniciran čovjeku, donoseći tako združivanje, i razmjenu percepcija. U svrhu ovog združivanja sa anđelima, i istovremeno, sjedinjenja sa Gospodom, je bila uspostavljena Sveta Večera, u kojoj kruh na nebu postaje Božansko Dobro, a vino, Božanska Istina, obadvoje od Gospoda. Takva korespondencija postoji od stvaranja, u svrhu da anđeosko nebo i Crkva na zemlji, i općenito, duhovni svijet i prirodni svijet, mogu činiti jedno, i da se Gospod može istovremeno sjediniti sa obadvoje.

239. Združivanje čovjeka sa anđelima je ostvareno pomoću prirodnog ili literalnog značenja Riječi, pošto su u svakom čovjeku od stvaranja tri stupnja života, božanstveni, duhovni, i prirodni. Čovjek je, međutim, u prirodnom stupnju sve dok je u ovom svijetu. On je također u anđeoskom duhovnom stupnju sve dok je u pravim istinama, i u božanstvenom stupnju u onoj mjeri u kojoj je njegov život u skladu sa tim istinama. Ipak, on u stvarnosti ne ulazi u same duhovne i božanstvene stupnjeve sve do nakon smrti, pošto su obadva ograđena i sakrivena unutar njegovih prirodnih ideja. Kada je, međutim, prirodno otklonjeno smrću, duhovno i božanstveno ostaje, i sada su njegove misli izvedene iz njih. Tako se iz onog što je bilo rečeno može očitovati da Riječ jedina sadrži duh i život, kako Gospod kaže:

‘Riječi koje vam govorim su duh, i život.’  Ivan 6:63.

‘Voda koju ću mu Ja dati će biti… izvor vode koja struji u život vječni.’  Ivan 4:14.

‘Čovjek ne živi samo od kruha, već od svake riječi što izlazi iz Božjih usta.’  Matej 4:4.

‘Radite… za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin Čovječji.’     Ivan 6:27.

VII.  RIJEČ SE MOŽE PRONAĆI U SVIM NEBESIMA, I IZVOR JE SVE ANĐEOSKE MUDROSTI.

240. Da Riječ postoji na Nebesima je do sada bilo nepoznato. Uistinu, to nije moglo biti poznato sve dok je Crkva bila u neznanju o činjenici da su anđeli i duhovi ljudi, izgleda i tijela poput ljudi u našem svijetu, sa okruženjem koje u svakom pogledu naliči onom ljudi na zemlji. Jedina razlika je da su anđeli duhovni, i svo njihovo okruženje ima duhovno porijeklo, dok su ljudi u ovom svijetu prirodni, i svo njihovo okruženje ima prirodno porijeklo. Sve dok ljudi ovo nisu znali, oni nisu mogli znati da Riječ postoji također i na nebesima, i da se tamo od čita od strane anđela, baš kao i od strane duhova ispod nebesa. Da ovo ne bi ostalo nepoznato zauvijek, bilo mi je dozvoljeno biti u društvu sa anđelima i duhovima, razgovarati sa njima, i vidjeti njihova okruženja, i nakon toga ispričati mnoge stvari koje sam vidio i čuo. To sam učinio u djelu ‘Nebo i Pakao’, koje je objavljeno u Londonu u 1758 godini. U tom djelu se može vidjeti da su anđeli i duhovi ljudi, i da njihovo okruženje obiluje sa svim stvarima koje okružuju ljude u ovom svijetu. Da su anđeli i duhovi ljudi se može vidjeti u tom djelu, br. 73-77, i u 453-456; a da su okruženi sa sličnim stvarima koje okružuju ljude u ovom svijetu, br. 170-190. Također da imaju Bogoštovlje, i propovijedi u njihovim hramovima, br. 221-227; sa rukopisima i knjigama, br. 258-264, baš kao i Sveto Pismo, ili Riječ, br. 259.

241. Što se tiče Riječi na nebu, ona je zapisana u duhovnom stilu, koji se u potpunosti razlikuje od prirodnog stila. Duhovni stil se sastoji jedino od slova, od kojih svako uključuje određeno duhovno značenje; iznad i između slova, te umetnute u njih, nalaze se male crtice, krivulje i točkice, što uzvisuje značenje. Slova koja su u upotrebi među anđelima u duhovnom kraljevstvu naliče slovima koja se u našem svijetu upotrebljavaju prilikom štampanja; a među anđelima božanstvenog kraljevstva ona su, sa nekima, poput Arapskih znakova, a s drugima, poput starih Hebrejskih slova, ali zakrivljena iznad i ispod, sa oznakama iznad, između i unutar njih, od kojih svako uključuje određeno potpuno značenje.

[2]        Pošto su rukopisi anđela ovakve prirode, imena osoba i lokacija koja se pojavljuju u Riječi su kod njih zapisana tim znakovima. Na taj način mudri razumiju duhovno i božanstveno značenje svakog imena; kao, na primjer, da Mojsije naznačava Riječ Božju koju je zapisao, a u generalnom smislu, povijesnu Riječ; Ilija, proročku Riječ; Abraham, Izak i Jakov, Gospoda s obzirom na Božansko božanstveno, Božansko duhovno i Božansko prirodno; Aron, Gospodnje svećeništvo, a David, Gospodnje kraljevanje. Imena Jakovljevih sinova, ili dvanaest Izraelskih plemena, predstavljaju različite stvari koje pripadaju nebu i Crkvi; isto tako imena Gospodnjih učenika. Sion i Jeruzalem predstavljaju Crkvu s obzirom na doktrinu iz Riječi; zemlja Kananska, sâmu Crkvu; a lokacije i gradovi tamo, na obadvije strane Jordana, predstavljaju različite stvari koje pripadaju Crkvi i njezinoj doktrini. Isto je sa brojevima; ovi se ne pronalaze u primjercima Riječi na nebu, nego umjesto njih, stvari sa kojima brojevi korespondiraju. Iz ovog se može vidjeti da je Riječ na nebesima s obzirom na njezino literalno značenje, slična našoj Riječi, i istovremeno joj korespondira; i prema tome da su one jedno.

[3]        Prekrasna je okolnost da je Riječ na nebesima tako napisana da je priprosti razumiju u njezinoj jednostavnosti, a mudri u mudrosti. Jer ima puno krivulja i znakova iznad slova, koji, kako je bilo rečeno iznad, uzvisuju značenje. Priprosti ove niti razmatraju niti razumiju; ali mudri obraćaju pažnju na njih, svaki u skladu sa svojim stupnjem mudrosti, sve do najvišeg. Kopija Riječi, zapisana od strane anđela pod Gospodnjom inspiracijom, se čuva od strane svake veće zajednice u njezinom svetom repozitoriju, u slučaju da bi Riječ negdje drugdje pretrpjela promjenu u bilo kojoj točci. Riječ u našem svijetu je poput Riječi na nebu, u tome da ju priprosti razumiju u jednostavnosti, a mudri u mudrosti; ali ovo je ostvareno na drugačiji način.

242. Sâmi anđeli priznaju kako svu svoju mudrost izvode iz Riječi, jer svjetlo u kojem se nalaze varira sa njihovim razumijevanjem Riječi, svjetlo je kod njih Božanska Istina, koja je nebesko svjetlo. U svetom repozitoriju, gdje se čuva kopija Riječi, svjetlo je plamteće i blistavo, te prevazilazi svaki stupanj svjetla u nebu vani. Mudrost božanstvenih anđela prevazilazi onu u duhovnih anđela skoro u onoj mjeri u kojoj mudrost duhovnih anđela prevazilazi onu u ljudi, pošto su božanstveni anđeli u dobru ljubavi iz Gospoda, a duhovni su u istinama mudrosti od Gospoda; a gdje je dobro ljubavi, tamo je također i mudrost; ali gdje su istine, tamo nema više mudrosti nego što ima također dobra ljubavi. Ovo je razlog zašto je Riječ u Gospodnjem božanstvenom kraljevstvu zapisana drugačije od Riječi u Njegovom duhovnom kraljevstvu. Jer u Riječi božanstvenog kraljevstva su izražena dobra ljubavi, a znakovi nagovještavaju osjećaje ljubavi; dok su u Riječi duhovnog kraljevstva izražene istine mudrosti, a znakovi nagovještavaju unutarnje percepcije istine. Iz ovog možemo zaključiti kakva mudrost leži sakrivena u Riječi koja je u ovom svijetu; jer unutar nje leži sva anđeoska mudrost, a ova je neizreciva. U ovu mudrost ulazi nakon smrti čovjek kojeg Gospod kroz Riječ napravi anđelom.

VIII.     CRKVA JE OD RIJEČI, A NJEZINA KVALITETA SA ČOVJEKOM JE U SKLADU SA NJEGOVIM RAZUMIJEVANJEM RIJEČI.

243. Nema sumnje da je Crkva od Riječi, pošto je iznad bilo ukazano kako je Riječ Božanska istina, br. 189-192; kako je doktrina Crkve od Riječi, br. 225-233; i kako se sjedinjenje sa Gospodom ostvaruje posredstvom Riječi, br. 234-239. Može se, međutim, dvojbiti kako je razumijevanje Riječi ono što sačinjava Crkvu, pošto ima nekih koji vjeruju kako pripadaju Crkvi pošto imaju Riječ, čitaju ju ili slušaju od propovjednika, i poznaju nešto od značenja Slova, iako ne znaju kako se određeni odlomci trebaju razumjeti; dok drugi smatraju kako je ovo nevažno. Stoga će biti nužno dokazati kako nije Riječ, već njezino razumijevanje, ono što sačinjava Crkvu, i da je kvaliteta Crkve u skladu sa razumijevanjem Riječi u slučaju onih koji su u Crkvi.

244. Priroda Crkve je u skladu sa razumijevanjem Riječi, pošto je u skladu sa istinama vjere i dobrima ljubavi prema bližnjemu; a ovo dvoje su univerzalne stvari koje nisu samo raširene kroz cijelo literalno značenje Riječi, već koje također leže u njemu poput dragulja u riznici. Sadržaji literalnog značenja su očigledni svakom čovjeku pošto se pokazuju direktno ispred njegovih očiju; ali sadržaji duhovnog značenja su očigledni jedino onima koji vole istine pošto su istine, koji čine dobro pošto je dobro. Onima je otvorena riznica koju literalno značenje sakriva i štiti; a istine i dobra su bitnosti koje sačinjavaju Crkvu.

245. Generalno se priznaje kako priroda Crkve ovisi o njezinoj doktrini, i da je doktrina izvedena iz Riječi. Ipak nije doktrina koja uspostavlja Crkvu, već integritet i čistoća njezine doktrine, time razumijevanje Riječi. Međutim, ono što uspostavlja i izgrađuje Crkvu u slučaju individualnog čovjeka nije doktrina, već vjera i život u skladu sa doktrinom. Slično tome, Riječ ne uspostavlja i izgrađuje Crkvu u slučaju čovjeka generalno, već vjera u skladu sa istinama i život u skladu sa dobrima koja čovjek izvodi iz Riječi i primjenjuje na sebe. Riječ je poput rudnika, u čijim dubinama se može pronaći zlata i srebra u izobilju; i poput rudnika koji sadrži sve bogatije i bogatije žile dragoga kamenja što čovjek dublje zalazi u njega. Ovi rudnici su otvoreni u skladu sa čovjekovim razumijevanjem Riječi; a bez ovog razumijevanja Riječi, kakva je ona u sebi, u njezinom unutarnjem sadržaju, i u njezinim dubinama, ona ne može više izgraditi Crkvu u čovjeku nego bi rudnici dragog kamenja i minerala u Aziji mogli obogatiti Evropljanina ukoliko on nema neki udio u njihovom vlasništvu i rukovođenju

            Riječ je, u slučaju onih koji ju pretražuju zbog istina vjere i dobara života, poput blaga Perzijskog Kralja ili onog u Mongolskih i Kineskih Careva; a ljudi pripadnici Crkve su poput oficira kojima je predana odgovornost nad ovim blagom, koji imaju privilegiju uzeti onoliko puno koliko odaberu za svoju vlastitu upotrebu. Oni, međutim, koji jedino imaju Riječ i čitaju je, ali koji ne traže pravu istinu za njihovu vjeru i prava dobra za njihov život, su poput onih koji jedino po govorkanju znaju da takvo blago postoji, ali koji od njega nikad ne primaju ni jednog jedinog novčića. Oni koji imaju Riječ i koji iz nje ne dobijaju nikakvo razumijevanje prave istine i nikakvu volju za pravim dobrom, su poput onih koji sebe zamišljaju bogatima na osnovu bogatstva posuđenog od drugih, ili kao vlasnike posjeda, kuća i trgovina koje su samo iznajmili. Svatko vidi kako je to obmana. Oni su uistinu, poput ljudi koji se kočopere u raskošnim odorama i koji se voze u pozlaćenim kočijama sa lakajima ispred, postrani i iza, a koji usprkos tome ništa od ove otmjenosti ne mogu prisvojiti sebi.

246. Takav je bio Židovski narod. Prema tome, pošto je bio u posjedu Riječi, od strane Gospoda je bio uspoređen sa bogatašem, obučenim u ljubičast i skupocjen lan, koji se svakodnevno bogato gostio. Ipak on iz Riječi nije izveo čak ni toliko puno dobra i istine da bi se sažalio na prosjaka Lazara, koji je ležao pred njegovim kapijama, pun čireva. Ti ljudi ne samo da su podbacili zadobiti za sebe ikakve istine iz Riječi, već su zadobili neistine u takvom izobilju da naposlijetku nisu mogli vidjeti ni jednu istinu; jer istine nisu samo prekrivene već su također i poništene i odbačene od strane neistina. Posljedično tome, Židovi nisu priznali Mesiju, iako su svi Proroci predskazali Njegov Dolazak.

247. Proroci u mnogim odlomcima opisuju Crkvu među Izraelskim i Židovskim narodom kao totalno uništenu i satrtu, pošto su krivotvorili smisao ili razumijevanje Riječi; jer ništa drugo ne uništava Crkvu. Razumijevanje Riječi, i istinito i lažno, je opisano u Prorocima, posebice u Hošei, pomoću Efrajima; jer razumijevanje Riječi u Crkvi je predstavljeno u Riječi sa Efrajimom. Pošto razumijevanje Riječi sačinjava Crkvu, prema tome se Efraijim naziva:

‘dragim sinom’, i ‘djetetom najmilijim’.  Jeremija 31:20;

‘prvorođenim.’  31:9;

‘snagom glave Jehovine.’  Psalam 60:7; 78:9;

‘silnikom’.  Zaharija 10:7;

‘ lukom naoružanim.’  9:13;

Sinovi Efrajimovi se nazivaju

‘naoružanima, ratnicima s lukom.’  Psalam 78:9;

jer luk predstavlja doktrinu iz Riječi u borbi protiv neistina. Iz istog razloga, također, je

‘Efrajim bio premješten na Izraelovu desnu stranu, i blagoslovljen; i prihvaćen umjesto Rubena’,   Postanak 48:5, 11, i naknadni stihovi.

Iz istog razloga također je

‘Efrajim sa svojim bratom Manašeom, pod imenom njihova oca Josipa, bio uzvišen iznad svih drugih od strane Mojsija dok je blagoslivljao djecu Izraelovu.’   Ponovljeni Zakon 33:13-17.

[2]        Priroda Crkve kada je razumijevanje Riječi uništeno je u Prorocima također opisana Efrajimom, posebice u Hošei; kao u sljedećim odlomcima:

‘Izrael i Efrajim će zajedno posrnuti… Efrajim će biti opustošen… Efrajim je potlačen i slomljen u presudbi.’  Hošea 5:5, 9, 11-14.

‘Što za tebe mogu učiniti, Efrajime?… jer svetost je tvoja k’o oblak jutarnji, i k’o rana rosa nestaje.’    Hošea 6:4.

‘Neće više živjeti u zemlji Jehovinoj, Efrajim će se vratiti u Egipat i nečista će jela jesti u Asiriji.’   Hošea 9:3.

Zemlja Jehovina je Crkva; Egipat je naučni princip prirodnog čovjeka, a Asirija je rasuđivanje otud. Uz pomoć ovo dvoje je Riječ s obzirom na njezino unutarnje razumijevanje krivotvorena, i prema tome je rečeno da će se Efrajim vratiti u Egipat, i da će jesti nečista jela u Asiriji.

[3]        ‘Efrajim pase vjetar, i slijedi vjetar istočni; iz dana u dan sve više je laži njegovih i nasilja: savez sklapa s Asirijom, ulje je nošeno u Egipat.’  Hošea 12:1.

Pasti vjetar, trčati za vjetrom istočnim, i sve više povećavati laži i nasilje, je krivotvoriti istinu, i tako uništiti Crkvu. Isto je također predstavljeno Efrajimovim bludom; jer blud predstavlja krivotvorenje razumijevanja Riječi, to jest, njegove prave istine, kao u ovim odlomcima:

‘Poznajem ja Efrajima… skroz se bludu odao, i Izrael je okaljan.’   Hošea 5:3. 

‘Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael.’ Hošea 6:10.

Izrael je sâma Crkva, a Efrajim, razumijevanje Riječi, iz kojeg i u skladu sa kojim Crkva postoji; prema tome je rečeno da Efrajim počinjava blud i da je Izrael oskvrnut.

[4]        Kako je Crkva među Izraelskim narodom i Judom bila potpuno uništena krivotvorenjem Riječi, o Efrajimu je rečeno:

‘Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Učinit ću te poput Adme, postaviti te kao Sebojima.’    Hošea 11:8.

Dakle, pošto Prorok Hošea, od prvog do posljednjeg poglavlja, obrađuje krivotvorenje pravog razumijevanja Riječi, i posljedično uništenje Crkve, i pošto je bludom predstavljeno krivotvorenje istine u Riječi, prema tome mu je bilo zapovjeđeno da reprezentira stanje Crkve tako

‘što će uzeti preljubnicu za svoju ženu, i sa njom začeti djecu.’    Hošea 1:

i opet:

‘tako što će uzeti ženu koja je bila preljubnica.’  Hošea 3.

Ovi odlomci su navedeni da se može saznati i dokazati iz Riječi da je kvaliteta Crkve u skladu sa njezinim razumijevanjem Riječi; odlična i dragocjena ako je razumijevanje utemeljeno na pravim istinama iz Riječi, ali uništena i oskvrnuta ako je utemeljeno na krivotvorenim istinama. 

IX.       U SVAKOM DETALJU RIJEČI POSTOJI VJENČANJE GOSPODA I CRKVE, I POSLJEDIČNO TOME VJENČANJE DOBRA I ISTINE.

248. Do sada nije bilo poznato da u svakom detalju Riječi postoji vjenčanje Gospoda i Crkve, i posljedično tome vjenčanje dobra i istine: niti se to moglo opaziti, pošto duhovni smisao Riječi nije bio otkriven sve do sada, a ovo vjenčanje jedino ovaj smisao može učiniti očiglednim. Jer u Riječi postoje dva značenja, koja se nazivaju duhovnim i božanstvenim, skrivena u značenju Slova; što pripada duhovnom značenju se posebice odnosi na Crkvu, a što pripada božanstvenom značenju, na Gospoda. Sadržaj duhovnog značenja se također odnosi prema Božanskoj Istini, a sadržaj božanstvenog značenja prema Božanskom Dobru; i posljedično tome u Riječi postoji ovo vjenčanje. Međutim, ovo je očigledno jedino onima koji, iz duhovnih i božanstvenih značenja u Riječi, poznaju smisao riječi i imena, neke riječi i imena su pripisane dobru, neke istini, a neke uključuju obadvije reference. Prema tome, bez znanja o ovom značenju se ovo vjenčanje u svakom detalju Riječi ne može vidjeti, i posljedično tome ova unutarnja istina do sada nije bila razotkrivena. Pošto tamo postoji takvo vjenčanje u svakom detalju Riječi, prema tome se u njoj često pojavljuju dvostruki izražaji, koji izgledaju kao ponavljanja; ali oni, međutim, nisu ponavljanja; već se jedan odnosi prema dobru a drugi prema istini, a kada su obadva uzeta zajedno oni ostvaruju sjedinjenje dobra i istine, i tako ih kombiniraju u jedno. Ovo je također temelj Božanske svetosti Riječi; jer u svakom Božanskom djelu postoji sjedinjenje dobra sa istinom, i istine sa dobrom.

249. Rečeno je kako u svakom detalju Riječi postoji vjenčanje Gospoda i Crkve, i posljedično vjenčanje dobra i istine; jer gdje je vjenčanje Gospoda i Crkve tamo je također vjenčanje dobra i istine, potonje rezultira iz prijašnjeg. Jer kada je Crkva, ili čovjek koji pripada Crkvi, utemeljen u istinama, Gospod onda ulazi u te istine sa dobrom, i oživljava ih; ili, što je isto, kada je čovjek koji pripada Crkvi u razumijevanju istine, Gospod onda ulazi u njegovo razumijevanje kroz dobro ljubavi prema bližnjemu i tako ulijeva život u njega.

            Postoje dvije životne sposobnosti u svakom čovjeku, razumijevanje i volja, razumijevanje je primatelj istine, i otud mudrosti, volja je primatelj dobra, i otud ljubavi prema bližnjemu. Ove dvije sposobnosti trebaju činiti jedno, da bi čovjek mogao biti pripadnik Crkve; i one su ujedinjene kada čovjek formira svoje razumijevanje od pravih istina, prividno sam od sebe, i kada je njegova volja ispunjena sa dobrom ljubavi, što je učinjeno Gospodom. Na ovaj način čovjek ima život istine i život dobra, život istine u njegovom razumijevanju a život dobra u njegovoj volji; a kada su ovi ujedinjeni, oni formiraju ne dva života već jedan. Ovo je vjenčanje Gospoda i Crkve, i također vjenčanje dobra i istine u čovjeku.

250. Oni koji pažljivo čitaju Riječ ne mogu a ne primjetiti primjenu dvostrukih izražaja koji izgledaju kao ponavljanja iste stvari; kao na primjer, brat i drug, siromašni i bijedni, divljina i pustinja, praznoća i praznina, neprijatelj i protivnik, grijeh i nepravda, bijes i gnjev, narod i ljudi, radost i veselje, oplakivanje i ridanje, pravda i prosudba, i tako dalje. Ovi izgledaju kao da su istoznačni izrazi, dok u stvari nisu. Jer riječi brat, siromah, divljina (praznoća), neprijatelj, grijeh, bijes, narod, radost, oplakivanje i pravda se koriste u odnosu na dobro, i, u suprotnom smislu, na zlo; dok se riječi drug, bijednik, pustinja, praznina, protivnik, nepravda, gnjev, ljudi, veselje, ridanje i prosudba koriste u odnosu na istinu, i, u suprotnom smislu, na neistinu. Ipak, izgleda čitatelju koji je u neznanju o istini koja je uključena kako su siromah i bijednik, divljina i pustinja, praznoća i praznina i tako dalje, jedna te ista stvar; dok one to nisu, nego postaju jedno sjedinjenjem.

            U Riječi su također mnoge druge stvari blisko povezane; poput vatre i plamena, zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena (kruha i vode), kruha i vina, grimiznog i skupocjenog lana, i tako dalje. To je zbog toga što su vatra, zlato, mjed, drvo kruh i grimiz korišteni u odnosu na dobro, dok su plamen, srebro, željezo, kamen, voda, vino i skupocjen lan korišteni u odnosu na istinu. Na isti način je rečeno da ljudi trebaju voljeti Boga sa svim srcem i cijelom dušom; i također da će Bog stvoriti u čovjeku novo srce i novi duh, jer srce se koristi u odnosu na dobro ljubavi, a duša i duh u odnosu na istine vjere. Postoje, štoviše, određeni izražaji, koji imaju dijela i u dobru i u istini, i korišteni su zasebno, bez dodavanja drugih; ali ove i mnoge druge stvari su očigledne jedino anđelima, i onima koji, dok percipiraju prirodni smisao, razumiju također i duhovni smisao.

251. Bilo bi zamorno ukazati iz Riječi da se tamo pojavljuju takvi dvostruki izrazi, koji su prividno ponavljanja iste stvari, jer to bi ispunilo mnoštvo stranica. Ali kako bi otklonio svu sumnju, navest ću neke odlomke gdje su zajedno korišteni narodi i ljudi, radost i veselje. Sljedeće su odlomci gdje su imenovani narodi i ljudi:

‘Ah grešna li naroda, ljudi natovarenih nepravdom.’  Izaija 1:4.

‘Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku… Ti si ljude umnožio.’   Izaija 9:2, 3

‘O Asiru, šibo gnjeva mojega… Na narod ću ga poslati licemjeran, na ljude što Me razjariše.’  Izaija 10:5, 6.

‘U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, ljudi će željno tražiti. I prebivalište Njegovo bit će slavno.’   Izaija 11:10.

‘Jehova, koji je udario ljude… udarcima bez kraja i konca, Koji je gnjevno vladao narodima.’   Izaija 14:6

‘U ono će vrijeme će kao dar Gospodu biti donešeni ljudi raštrkani/rastrgani i opljačkani… narod podijeljen/izmjeren i pogažen.’  Izaija 18:7.

‘Zato te slavi narod snažan, grad moćnih ljudi Tebe se boji.’    Izaija 25:3.

‘Jehova će raskinuti… lice zastora bačenog na sve ljude, i veo koji pokriva sve narode.’ Izaija 25:7.

‘Pristupite… narodi; pomno slušajte, ljudi.’  Izaija 34:1.

‘Ja… te pozvah… za Savez ljudima i svjetlost narodima.’   Izaija 42:6.

‘Neka se saberu svi narodi, i neka se skupe ljudi.’   Izaija 43:9.

‘Evo, dajem rukom znak narodima, i zastavu svoju dižem ljudima.’   Izaija 49:22.

‘Evo, učinih te svjedokom ljudima, princem i zapovjednikom narodima.’   Izaija 55:4.

‘Evo dolaze ljudi iz zemlje sjeverne, narod velik… s krajeva zemlje.’ Jeremija 6:22.

‘Ne dam da više slušaš rug naroda, ne dam da više budeš na sramotu ljudima.’   Ezekijel 36:15

‘Svi ljudi i narodi… će Mu služiti.’  Danijel 7:14.

‘Neka narodi ne govore o njima poslovice, i kažu među ljudima: Gdje im je Bog?’  Joel 2:17.

‘Ostatak mojih ljudi će ih oplijeniti, preostatak moga naroda zaposjest će ih.’   Sefanija 2:9.

‘I doći će mnogi ljudi i moćni će narodi tražiti Jehovu nad Vojskama u Jeruzalemu.’ Zaharija 8:22.

‘Ta vidješe oči moje spasenje Tvoje, koje si pripravio pred licem svih ljudi: svjetlost na prosvjetljenje naroda.’   Luka 2:30-32

‘Otkupio si nas… krvlju svojom iz svakoga plemena i naroda.’   Apokalipsa 5:9.

‘Treba da ponovno prorokuješ pred… ljudima i narodima.’  Apokalipsa 10:11.

‘Ti me postavi glavarom naroda; ljudi koje ne poznavah će mi služiti.’            Psalam 18:43.

‘Jehova razbija nakane narodima, mrsi namjere ljudima.’   Psalam 33:10.

‘Na porugu smo narodima, ljudi kimaju glavom nad nama.’   Psalam 44:14.

‘Jehova će nam podložiti ljude, i narode staviti pod noge naše… Bog kraljuje nad narodima: Prinčevi su ljudi sazvani zajedno.’  Psalam 47:3, 8, 9.

‘Neka te slave ljudi… nek’ se vesele i kliču narodi: jer sudit ćeš ljudima pravedno i narode voditi na zemlji.’   Psalam 67:3-5.

‘Sjeti me se, Jehova, po dobroti prema svojim ljudima…, da se radujem radosti Tvojih naroda.’  Psalam 106:4, 5.

Narodi i ljudi su spomenuti zajedno, pošto su narodima naznačeni oni koji su u dobru, i u suprotnom smislu, oni koji su u zlu; a ljudima oni koji su u istinama, i u suprotnom smislu, oni koji su u neistinama. Iz ovog razloga oni koji pripadaju Gospodnjem duhovnom kraljevstvu se nazivaju ljudima, a oni koji pripadaju Njegovom božanstvenom kraljevstvu se nazivaju narodima; jer svi u duhovnom kraljevstvu su u istinama i posljedično u inteligenciji, dok su svi u božanstvenom kraljevstvu u dobru, i posljedično tome u mudrosti.

252. Mnogi drugi izrazi su korišteni u Riječi na ovaj način, poput radosti i veselja, kao u sljedećim odlomcima:

‘A gle: radost i veselje, ubijaju goveda.’  Izaija 22:13.

‘Pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.’  Izaija 35:10; 51:11.

‘Nije li… radosti i veselja nestalo iz Doma Boga našega?’   Joel 1:16.

‘Glas radosti i glas veselja će prestati.’   Jeremija 7:34; 25:10.

‘Post desetoga mjeseca postat će za Dom Judin radost i veselje.’   Zaharija 8:19.

‘Veselite se s Jeruzalemom i radujte se u njoj.’   Izaija 66:10.

‘Raduj se i veseli kćeri Edomska.’  Tužaljke 4:21.

‘Raduj se, nebo, i kliči, zemljo.’’  Psalam 96:11.

‘Objavi mi radost i veselje.’   Psalam 51:8.

‘Radost i veselje će u Sionu odjekivat’, i zahvalnice i glas hvalospjeva.’  Izaija 51:3.

‘Bit će radost; i rođenju njegovom mnogi će se veseliti.’   Luka 1:14.

‘Uklonit ću… glas radosti i glas veselja: glas zaručnika, i glas zaručnice.’   Jeremija 7:34; 16:9; 25:10.

‘Opet će se na ovom mjestu oriti… poklici radosti, poklici veselja; glas zaručnika i glas zaručnice.’  Jeremija 33:10, 11; i na drugim mjestima.

Obadvoje, i radost i veselje su spomenuti u ovim odlomcima pošto se radost koristi u odnosu na dobro, a veselje, u odnosu na istinu; to jest, radost se odnosi na ljubav, a veselje na mudrost. Jer radost pripada srcu, a veselje duhu; to jest, radost pripada volji, a veselje razumijevanju. Očigledno je da je u ove dvostruke izraze također uključeno vjenčanje Gospoda i Crkve, pošto su spomenuti

‘poklici radosti i poklici veselja, glas zaručnika i glas zaručnice.’  Jeremija 7:34; 16:9: 25:10; 33:10, 11;

jer Gospod je zaručnik a Crkva je zaručnica. Da je Gospod zaručnik se može vidjeti u Mateju 9:15; Marku 2:19, 20; Luki 5:35; a da je Crkva zaručnica se može vidjeti u Apokalipsi 21:2, 9; i 22:17.

Iz tog razloga je Ivan Krstitelj rekao o Isusu:

‘Onaj koji ima zaručnicu je zaručnik.’  Ivan 3:29.

253. Na račun vjenčanja Božanskog Dobra i Božanske Istine u svakom dijelu Riječi, se tako učestalo pojavljuju izrazi ‘Jehova Bog’, i također ‘Jehova Svetac Izraelov’, kao da je riječ o dva, dok su pak oni jedno. Jer Jehova naznačava Gospoda s obzirom na Božansko Dobro Božanske Ljubavi; a Bog, Svetac Izraelov, naznačava Gospoda s obzirom na Božansku Istinu Božanske Mudrosti. Iako su Jehova i Bog, i Jehova i Svetac Izraelov spomenuti u mnogim odlomcima u Riječi, a ipak se misli samo na jednog, kao što se može vidjeti u ‘Doktrini u svezi Gospoda Iskupitelja.’ 

X. KRIVOVJERJA MOGU BITI FORMULIRANA IZ ZNAČENJA SLOVA RIJEČI, ALI JE ŠTETNO POTVRDITI IH.

254. Iznad je bilo ukazano da se Riječ ne može razumjeti bez doktrine, i da je doktrina poput svjetiljke koja prave istine čini vidljivima. To je zbog toga što je Riječ napisana pomoću čistih korespondencija; posljedično tome su mnoge stvari u njoj prividi istine, a ne razotkrivene istine. Mnoge od ovih su prilagođene shvaćanju prosto prirodnog čovjeka, pa ipak na takav način da ih priprosti mogu razumjeti u jednostavnosti, inteligentni inteligentno, a mudri u mudrosti. Zatim, pošto je Riječ ove prirode, prividi istine, koji su prekrivene istine, se mogu uzeti za razotkrivene istine; a kada su ove potvrđene, one postaju zablude, koje su u sebi neistine. Sva krivovjerja u Kršćanskom svijetu, i prošla i sadašnja, su nastala zato što su ljudi uzimali privide istine za prave istine, i potvrdili ih.

            Sama krivovjerja ne osuđuju ljude; ali ljudi su osuđeni time što iz Riječi potvrđuju neistine koje su sastavni dio krivovjerja, rasuđivanjem iz prirodnog čovjeka, i putem opakog načina života. Jer svatko je rođen u religiji svoje rodne zemlje ili svojih roditelja, i iniciran je u nju od svojeg djetinstva. On kasnije prianja uz nju, niti se on sam od sebe može riješiti njezinih neistina, zbog svojih poslovnih veza u svijetu i zbog svoje nesposobnosti percipiranja religijskih istina. Što osuđuje je življenje opakog života, zajedno sa potvrđivanjem neistina do potpunog uništenja prave istine. Onaj čovjek nije prisegnuo za neistinom koji prianja uz svoju vlastitu formu religije i vjeruje u Boga; i, ako je Kršćanin, koji vjeruje u Gospoda, Riječ smatra svetom, i iz religijskih principa živi u skladu sa Zapovijedima Dekaloga. Prema tome, kada on čuje istinu i percipira ju u skladu sa njegovim kapacitetom, on ju može prihvatiti, i na taj način biti oslobođen njegove neistine. Drugačije je u slučaju čovjeka koji je potvrdio neistine svoje religije; kako potvrđena neistina ostaje, i ne može se iskorijeniti. Jer nakon potvrđivanja, neistina je kao da joj je čovjek prisegnuo, posebice ako se slaže sa njegovim samoljubljem, ili sa ponosom njegove vlastite inteligencije.

255. U duhovnom svijetu sam razgovarao sa nekima koji su živjeli mnogo vjekova ranije, i koji su sebe potvrdili u neistinama njihove religije, i otkrio kako oni i dalje čvrsto prianjaju uz njih. Također sam razgovarao sa nekima u tom svijetu koji su bili iste religije i podržavali iste ideje kao ostali, ali nisu sebe potvrdili u njezinim neistinama; i naučio sam da su oni, nakon što su ih anđeli podučili, bili odbacili neistine i prihvatili istine. Ovi su bili spašeni, ali drugi nisu. Svaki čovjek je nakon smrti podučen od strane anđela, i u nebo su primljeni oni koji percipiraju istine i, iz istina, neistine. Međutim, jedino oni percipiraju istine koji sebe nisu potvrdili u neistinama; ali oni koji su tako sebe potvrdili ne žele vidjeti istine; i ako su im predstavljene oni se okreću, te ih ili ismijavaju ili krivotvore. Razlog je da potvrđivanje ulazi u volju, a kako je volja čovjek, ona upravlja razumijevanjem kako joj odgovara; dok sâmo znanje jednostavno ulazi u razumijevanje, i nema utjecaj na volju; posljedično tome takvo znanje nije u čovjeku, već je poput čovjeka koji stoji na ulazu u dvoranu ili hodnik koji još nije u kući.

256. Ovo se može ilustrirati primjerom. U mnogim odlomcima u Riječi su Bogu pripisani bijes, srdžba i osveta; i rečeno je kako On kažnjava, baca u pakao, iskušava i čini mnoge druge stvari slične prirode. Onaj koji vjeruje ovo u dječjoj jednostavnosti, i iz tog razloga se boji Boga i brine se da ne griješi protiv Njega, nije osuđen poradi ove jednostavne vjere. Onaj je, međutim, osuđen čije je potvrđeno vjerovanje da bijes, gnjev, osveta, time takve stvari koje proizlaze iz zla, postoje u Bogu; i da On kažnjava ljude i iz bijesa, gnjeva i osvete ih baca u pakao. Takav čovjek je osuđen pošto je uništio pravu istinu, koja je da je Bog sâma Ljubav, sâma Milost, i sâma Dobrota; a kako je On sve to On ne može biti bijesan, srdit, i osvetoljubiv. Ove stvari su u Riječi pripisane Bogu pošto se tako priviđa: takve stvari su prividi istine.

257. Mnoge druge stvari u značenju Slova Riječi su prividi istine, koje u sebi sakrivaju prave istine. Nije štetno misliti i također u jednostavnosti govoriti u skladu sa prividima istine; ali je štetno potvrditi ih, pošto je potvrđivanjem Božanska Istina koja je skrivena u njima uništena. Ovo se može ilustirati primjerom iz prirode, koji se ovdje dodaje pošto ono što je prirodno prosvjetljava u većoj mjeri od onog što je duhovno. Oku izgleda kako se sunce svakodnevno i godišnje okreće oko zemlje. Sukladno tome je rečeno da sunce izlazi i zalazi; da uzrokuje jutro, podne, večer i noć; i također godišnja doba, proljeće, ljeto, jesen i zimu, i posljedično tome dane i godine. Ali u stvarnosti sunce je statično, pošto je vatreni ocean oko kojeg zemlja, svakodnevno se okrećući na svojoj osi, pravi godišnju vrtnju. Čovjek koji u jednostavnosti i neznanju, pretpostavlja da se sunce okreće, ne uništava prirodnu istinu da se zemlja vrti oko svoje osi i pravi godišnju ekliptičnu vrtnju. Ali onaj koji potvrđuje sunčevo prividno okretanje rasuđivanjem iz prirodnog čovjeka, posebice ako potvrđuje svoje vjerovanje iz Riječi, koja govori o sunčevom izlasku i zalasku, oduzima vrijednost istini i uništava ju, (to jest, u onoj mjeri u kojoj se to njega tiče). Nakon toga ju on jedva može vidjeti, čak ako mu je pružen očni dokaz da cijelo zvjezdano nebo također ima prividno svakodnevno i godišnje gibanje, iako ni jedna zvijezda ne mijenja svoj fiksiran položaj u odnosu na drugu. Da se sunce pomiče, to je prividna istina; ali da se ono ne pomiče je prava istina. Ipak, svatko govori u skladu sa prividom istine, govoreći kako sunce izlazi i zalazi; i to je dopustivo, pošto nije moguće izbjeći ovakav način govora; ali razmišljati u skladu sa ovakvim načinom izražavanja, iz potvrđivanja kako je istinit, otupljuje i zamračuje racionalno razumijevanje.

258. Štetno je potvrditi privide istine u Riječi, pošto na taj način nastaje neistina, i na taj način je Božanska Istina, koja leži unutar njih, također uništena. Razlog je da sve stvari u značenju Slova Riječi, i generalno i pojedinačno, komuniciraju sa nebom; jer kako je bilo ukazano iznad u svakom detalju značenja Slova je duhovni smisao, koji je otvoren kako od čovjeka prelazi na nebo; a svi sadržaji duhovnog smisla su prave istine. Kada je prema tome čovjek utemeljen u neistinama, i koristi značenje Slova da bi ih potvrdio, onda to značenje ispunjavaju neistine; i kada ove uđu, istine su rasturene. Ovo se događa na putu od čovjeka do neba. To je kao kada je sjajan mjehur ispunjen sa žuči dobačen od strane jedne osobe drugoj, i prsne u zraku prije nego ga dosegne, i rasprši žuč. Kada on nakon toga pomiriše zrak zaražen sa žuči, okreće se i zatvara svoja usta da ova ne bi dodirnula njegov jezik. Također može biti uspoređen sa kožnom bocom vezanom sa cedrovim šibama, koja sadržava ocat prepun crviju, koja se rasprsne na putu. Zbog odvratnosti smrada, drugi ga smjesta otpuhuje kako bi spriječio ulazak smrada u svoje nosnice. Može se nadalje usporediti sa bademovom ljuskom, unutar koje, umjesto badema, leži tek rođena zmija. Prilikom pucanja ljuske čini se kako ova biva vjetrom nošena prema očima drugog čovjeka, koji se prirodno odmiče kako bi ju izbjegao. Tako je sa čitanjem Riječi od strane onog koji je utemeljen u neistinama, i koji bilo koji dio značenja Riječi primjenjuje kako bi ih potvrdio. Riječ se onda na putu ka nebu okreće kako neka zaraza ne bi ušla i uzemirila anđele. Jer kada neistina dođe u kontakt sa istinom, to je kao da vršak igle dodiruje žilicu korijena živca, ili zjenicu oka. Kao što je dobro poznato žilica korijena se smjesta uvija u spiralu povlačeći se u sebe; a oko, na prvi dodir igle, sebe prekriva sa svojim kapcima. Iz ovih primjera se može vidjeti kako krivotvorena istina uništava komunikaciju sa nebom, i zatvara ga. To je razlog zašto je štetno potvrditi bilo koju krivovjernu neistinu.

259. Riječ je poput vrta, nebeskog raja, u kojem ima delicija i užitaka svake vrste, delicija u njegovom voću a užitaka u njegovom cvijeću. Posred njega se nalazi drvo života, a u blizini, izvori žive vode, sa šumskim stablima koja okružuju vrt. Čovjek koji je utemeljen u Božanskim istinama iz doktrine boravi u centru vrta gdje je drvo života, i nalazi se u stvarnom uživanju njegovih delicija i užitaka. Onaj, međutim, koji je utemeljen u istinama, ne iz doktrine već jedino iz značenja Slova, živi na rubu vrta, i vidi jedino šumu; ali onaj koji je u doktrini lažne religije, i potvrdio je njezinu neistinu u svom vlastitom umu, ne prebiva čak ni u šumi, već u pješčanoj ravni iza nje, gdje čak ni trava ne raste. Da su takva pojedinačna stanja tih ljudi nakon smrti je ukazano u djelu ‘Nebo i Pakao’.

260. Štoviše, treba znati kako je značenje Slova zaštita za prave istine koje leže unutar njega, da one ne bi pretrpjele štetu. Ono je zaštita u ovom smislu, da se može okrenuti na ovaj ili onaj način, i protumačiti u skladu sa čovjekovim vlastitim razumijevanjem, bez da njegov unutarnji sadržaj bude oštećen ili oskrvnut. Ne šteti da se značenje Slova razumije drugačije od strane različitih osoba; ali šteta nastaje kada su predstavljene/uvedene neistine koje su protivne Božanskim Istinama. Ovo se, međutim, događa jedino u slučaju onih koji su sebe potvrdili u neistinama. Na ovaj način je nad Riječi izvršeno nasilje; a da bi se to spriječilo, značenje Slova djeluje kao zaštita u slučaju onih koji su u neistinama iz njihove religije, ali koji ne potvrđuju njezine neistine. Značenje Slova Riječi kao zaštite je predstavljeno kerubom koji je, nakon izgona Adama i njegove žene iz Vrta Edenskog, bio postavljen na njegovom ulazu, O ovome je zapisano, ‘Kada je Jehova Bog otjerao čovjeka,

On postavi na istočnoj strani vrta Edenskog kerubine, i plameni mač koji se okretao  – da čuva stazu koja vodi k stablu života.’    Postanak 3:23, 24.

[2]        Nitko ne može znati što ove riječi predstavljaju ukoliko ne zna značenje keruba, vrta Edenskog, drveta života u njemu, i također plamenog mača koji se okretao na sve strane. Ove pojedinosti su objašnjene pod ovim poglavljem u mojoj knjizi, ‘Nebeske Tajne’, koja je objavljena u Londonu, kako slijedi: kerubim predstavlja zaštitu; staza do drveta života pristup Gospodu kojeg čovjek ostvaruje posredstvom istina duhovnog značenja Riječi; a plameni mač koji se okreće u svim pravcima predstavlja Božansku Istinu u krajnjem koja se, poput Riječi u značenju Slova, može tako okretati. Isto je naznačeno zlatnim kerubima postavljenim nad vrhom pomirilišta koje je bilo iznad kovčega u šatoru, Izlazak 25:18-21. Riječ je bila predstavljena kovčegom pošto je Dekalog bio njezin glavni sadržaj, a zaštita je bila naznačena sa kerubom. Na račun toga je Gospod govorio sa Mojsijem među kerubima, Izlazak 25:22; 37:9; Brojevi 7:89.

            On je govorio u prirodnom značenju, jer On nikad ne govori sa čovjekom osim u punini, a u smislu Slova je Božanska Istina u svojoj punini, kao što se može vidjeti iznad, br. 214-224. Isto je predstavljeno kerubom iznad zavjesa šatora i iznad zastora, Izlazak 26:31; jer zavjese i zastori šatora predstavljaju krajnje stvari neba i Crkve, i posljedično tome Riječi, br. 220; također pomoću keruba ugraviranih na zidove i vrata hrama u Jeruzalemu, 1 Kraljevi 6:29, 32, 35. kao što se može vidjeti iznad, br. 221; i također kerubima u novom hramu, Ezekijel 41:18-20.

[3]        Pošto kerub predstavlja zaštitu da se Gospodu, nebu, i Božanskoj Istini kakva je iznutra unutar Riječi, ne bi pristupalo neposredno umjesto posredno kroz krajnje stvari, prema tome je rečeno o kralju Tira:

‘Ti si pečat savršenosti, pun mudrosti i savršene ljepote. Boravio si u vrtu Edenskom. Svaki dragi kamen te prekrivao…Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika… Zato sam te uništio, kerube zaštitniče, usred ognjenoga kamenja.’  Ezekijel 28:12-14, 16.

Tir predstavlja Crkvu s obzirom na znanje o istini i dobru; i iz tog razloga kralj Tira predstavlja Riječ, koja je izvor toga znanja. Očigledno je da kralj tamo predstavlja Riječ u njezinom krajnjem, a kerub čuvara, pošto je rečeno: ‘Ti si pečat savršenosti; svaki dragocjeni kamen te prekrivao; postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika’, isto kao i ‘kerube zaštitniče.’ Dragim kamenjem koje je tamo također spomenuto su predstavljeni sadržaji značenja Slova, kao što se može vidjeti iznad u br. 217, 218.

            Pošto je kerub predstavljao Riječ u njezinim krajnostima, i također čuvara, prema tome je rečeno u Davidu:

‘On nagnu nebesa i siđe… Na keruba stade i poletje.’  Psalam 18:9, 10.

‘Pastiru Izraelov… Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj.’  Psalam 80:1.

‘Jehova sjedi među kerubima.’  Psalam 99:1.

Jahati na kerubima, i sjediti na njima, znači na krajnjem značenju Riječi. Božanska Istina u Riječi i priroda te Istine su opisani sa četiri životinje, koje se također nazivaju kerubima, u Ezekijelu 1, 9 i 10; i takođe sa četiri životinje usred, i pored prijestolja, Apokalipsa 4:6; i naknadni stihovi. Vidi ‘Apokalipsa Otkrivena’, koju sam objavio u Amsterdamu, br. 239, 275, 314.   

XI.       GOSPOD JE, KADA JE BIO U SVIJETU, ISPUNIO SVE STVARI U RIJEČI, I TAKO POSTAO RIJEČ, TO JEST, BOŽANSKA ISTINA, ČAK U KRAJNOSTIMA.

261. Da je Gospod kada je bio u svijetu ispunio sve stvari u Riječi, i tako postao Božanska Istina, ili Riječ, čak u krajnostima, naznačava sljedeći odlomak u Ivanu:

‘I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu Njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.’   Ivan 1:14.

Postati tijelom je postati Riječ u krajnostima; a što je Gospod bio, kao Riječ u krajnostima, On je ukazao Svojim učenicima kada je bio preobražen, Matej 17:2-9; Marko 9:2-9; i Luka 9:28-36.

            Tamo je rečeno da su se Mojsije i Ilija pojavili u slavi; a Mojsijem je naznačena Riječ koju je on napisao, a generalno povijesna Riječ, a Ilijom proročka Riječ. Gospod, kao Riječ u krajnostima, je također bio reprezentiran pred Ivanom u Apokalipsi 1:13-16, gdje svi detalji u Njegovom opisu predstavljaju krajnosti Božanske Istine, ili Riječi. Gospod je prije utjelovljenja uistinu bio Riječ ili Božanska Istina, ali u prvim principima; jer rečeno je:

‘U početku bijaše Riječ, i Riječ je bila sa Bogom, i Riječ je bila Bog.’  Ivan 1:1.

Kada je, međutim, Riječ postala tijelom, onda je Gospod također postao Riječ u krajnostima; i zbog ove činjenice se On naziva:

‘Prvi i Posljednji.’  Apokalipsa 1:8, 11, 17; 2:8; 21:6; 22:13; Izaija 44:6. 

262. Gospod je ispunio sve stvari u Riječi, kao što je očigledno iz odlomaka gdje je rečeno da su Njime bili ispunjeni Zakon i Pisma, i da su sve stvari bile ostvarene; kao u sljedećim odlomcima. Isus je rekao:

‘Ne mislite, da sam došao ukinuti zakon ili proroke. Nisam ih došao ukinuti, nego ispuniti.’   Matej 5:17.

‘Isus ode u sinagogu… te ustane čitati. Pružena Mu bila Knjiga proroka Izaije. I kada je otvorio knjigu, našao je mjesto gdje stoji napisano, Duh Gospodnji na Meni je jer Me pomaza da siromašnima propovijedam Evanđelje; On me posla iscijeliti one srca slomljena, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima… Onda je zatvorio knjigu, i reče: Danas se ispunilo ovo Pismo u vašim ušima.’            Luka 4:16-21.

‘Ali, da se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh sa Mnom, petu na Me podiže.’   Ivan 13:18.

‘Nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni.’  Ivan 17:12.

‘Da se ispuni riječ koju reče: Ne izgubih ni jednoga od onih koje si Mi dao.’ Ivan 18:9.

‘Kaže Isus Petru, Vrati mač svoj na njegovo mjesto… No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?…  A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka.’    Matej 26:52, 54, 56.

‘Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o Njemu pisano… No Pisma se moraju ispuniti.’   Marko 14:21, 49.

‘Tako se ispuni riječ Pisma: Ubrojen je među zločince.”   Marko 15:28; Luka 22:37.

‘Da bi se ispunila riječ Pisma koje kaže: Razdijeliše među sobom haljine Moje i za odjeću Moju baciše kocke. I vojnici tako učiniše.’          Ivan 19:24.

‘Nakon toga je Isus, znajući da su sve stvari sada bile ostvarene, da se Pisma mogu ispuniti.’    Ivan 19:28.

‘A kad je bio Isus primio ocat, reče: Svršeno je. To jest, ispunjeno.’ Ivan 19:30.

‘Jer se ovo dogodi, da se ispuni Pismo: Nijedna kost neće Mu se slomiti. I opet drugo Pismo veli: Vidjet će, Koga probodoše.’   Ivan 19:36, 37.

Da je cijela Riječ bila napisana u svezi Njega, i da je došao u svijet da bi ju ispunio, On je također naučavao učenike, prije Svoga odlaska, ovim riječima:

‘Tada im On reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje sve što su navješćivali proroci!  Zar nije morao Krist to trpjeti i tako unići u slavu Svoju? I poče od Mojsija i svih proroka i tumačio im, što pisano stoji o Njemu u svim Pismima.’   Luka 24:25-27.

Štoviše, Isus je rekao:

‘Sve se mora ispuniti, što stoji napisano o Meni u zakonu Mojsijevu, kod Proroka i u Psalmima.’     Luka 24:44.

Da je Gospod kada je bio u svijetu ispunio sve u Riječi, čak do njezinih najsitnijih pojedinosti, je očigledno iz Njegovih vlastitih riječi:

‘Jer zaista, kažem vam: Dok stoji nebo i zemlja, neće nestati nijedne crtice iz zakona, dok se sve ne ispuni.’   Matej 5:18.

Iz ovih odlomaka se sada može jasno vidjeti da se time što je Gospod ispunio sve stvari zakona ne naznačava kako je On ispunio sve Zapovijedi Dekaloga, već sve stvari u Riječi. Sve stvari u Riječi se također podrazumijevaju pod zakonom, kao što se može vidjeti iz sljedećih odlomaka:

‘Isus im reče: Ne stoji li pisano u zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste?’  Ivan 10:34.

ali ovo je zapisano u Psalmu 82:6.

‘Narod Mu odgovori: Mi smo čuli iz zakona, da Krist ostaje dovijeka.’  Ivan 12:34;

a ovo je zapisano u Psalmu 89:29, 110:4, i u Danijelu 7:14.

‘Da bi se ispunila Riječ što stoji napisana u zakonu njihovu: Mrzili su Me ni za što.’   Ivan 15:25;

a ovo je zapisano u Psalmu 35:19.

‘Ali je lakše da prođu nebo i zemlja, nego da propadne i jedna kovrčica zakona.’  Luka 16:17.

U ovim i drugim odlomcima kroz cijelu Riječ, zakon naznačava cijelo Sveto Pismo.

263. Nekolicina razumije na koji način je Gospod Riječ, jer generalno se pretpostavlja da Gospod, posredstvom Riječi, može prosvijetliti i podučavati ljude, a ipak On se poradi toga ne može nazvati Riječju. Treba znati kako je svaki čovjek njegova vlastita volja i njegovo vlastito razumijevanje, i tako se jedna osoba razlikuje od druge. Pošto je volja primatelj ljubavi, i na taj način sveg dobra te ljubavi, a pošto je razumijevanje primatelj mudrosti i na taj način sve istine te mudrosti, slijedi kako je svaki čovjek njegova vlastita ljubav i njegova vlastita mudrost, ili što je ista stvar, svoje vlastito dobro i svoja vlastita istina. Čovjek je čovjek iz nijednog drugog razloga nego ovog, i u njemu nema ništa drugo što je čovjek. U slučaju Gospoda, On je sâma Ljubav i sâma Mudrost, time sâmo Dobro i sâma Istina; a On je to postao ispunivši svo dobro i svu istinu iz Riječi. Jer onaj koji razmišlja i govori ništa nego istinu, postaje ta istina; a onaj koji želi i čini ništa drugo nego dobro, postaje to dobro. Na taj način je Gospod, ispunivši svu Božansku Istinu i svo Božansko Dobro u Riječi, i u njezinom prirodnom značenju i u njezinom duhovnom značenju, postao sâmo Dobro i sâma Istina, i time Riječ.

XII.      PRIJE RIJEČI KOJA JE SADA U SVIJETU, POSTOJALA JE RIJEČ KOJA JE IZGUBLJENA.

264.  Iz onog što je zapisano u Mojsijevim Knjigama se može ustanoviti kako je prije Riječi, koja je po Mojsiju i Prorocima bila dana ljudima Izraela, obožavanje pomoću žrtvovanja bilo vrlo dobro poznato, i proročanstva su bila dana iz Jehovinih usta. Da je obožavanje pomoću žrtvovanja bilo poznato se može vidjeti iz sljedećih odlomaka:

‘Djeci Izraela je bilo zapovjeđeno da unište oltare Pogana, porazbijaju njihove kipove, i sasijeku njihove lugove.’  Izlazak 34:13; Ponovljeni Zakon 7:5, i 12:3.

‘Izrael se u Šitimu odao preljubu s kćerima moapskim, i pozivao narod na žrtve svojih bogova, i narod je jeo sa njima.’  Brojevi 25:1, 2.

‘Balaam, koji je bio iz Sirije, je izgradio oltare, i žrtvovao goveda i ovce.’ Brojevi 22:40, i 23:1, 2, 14, 29, 30.

‘On je također prorokovao u svezi Gospoda, govoreći kako će zvijezda izaći iz Jakova, i žezlo iz Izraela.’  Brojevi 24:17.

‘i prorokovao je iz Jehovinih usta.’  Brojevi 22:13, 18; 23:3, 5, 8, 16, 26; i 24:1, 13.

Iz ovih odlomaka je očigledno kako je obožavanje Boga, skoro poput onog kojeg je ustanovio Mojsije među ljudima Izraela, postojalo među Poganima. Da je također postojalo prije Abrahamovog doba je jasno iz onog što je napisao Mojsije, Ponovljeni Zakon 32:7, 8; ali još je jasnije iz činjenice da je Melkizedek, kralj Salemski, izvadio kruh i vino, i blagoslovio Abrama; i da mu je Abram dao desetinu svega, Postanak 14:18-20. Melkizedek je reprezentirao Gospoda, jer on se nazivao svećenikom Boga Najuzvišenijeg, Postanak 14:18; i David je rekao o Gospodu:

‘Ti si svećenik dovijeka po redu Melkizedekovu.’   Psalam 110:4.

Iz tog razloga je Melkizedek izvadio kruh i vino, najsvetije stvari Crkve, baš kao što su i dalje svete u Svetoj Večeri. Pored ovih ima mnogih drugih očiglednih dokaza da je, prije Izraelske Riječi, postojala Riječ iz koje su takva otkrovenja bila izvedena.

265. Da je Riječ postojala među Drevnim ljudima je očigledno iz Mojsijevih rukopisa u kojima ju on spominje, i daje navode iz nje, Brojevi 21:14, 15, 27-30. Njezini povijesni dijelovi su se nazivali ‘Jehovini Ratovi’, a proročki dijelovi, ‘Proročke objave’. Iz povijesnog dijela te Riječi je Mojsije naveo slijedeće:

‘’Zato se kaže u knjizi ‘Ratova Jehovinih’: Vaheb u Sufi i porječje uz Arnon, Potočje, što dopire do Ara i naslanja se na među moapsku.’’   Brojevi 21:14, 15.

Jehovinim ratovima spomenutim u toj Riječi, kao i u našoj, se naznačavaju i opisuju Gospodnje borbe sa paklovima, i Njegove pobjede nad njima, kada bude došao u svijet. Iste borbe su također shvaćene i opisane u mnogim odlomcima u povijesnim dijelovima naše Riječi, kao u ratovima Jošue sa narodima zemlje Kananske, i u ratovima Sudaca i kraljeva Izraelskih.

[2]        Iz proročkih dijelova te Riječi je Mojsije naveo sljedeće:

‘Zato Objavljivači kažu: Dođite u Hešbon. Sihonov glavni grad neka se sagradi i utvrdi. Jer oganj planu iz Hešbona, plamen iz grada Sihonova, i spali Ar moapski, uništi gospodare uzvisina arnonskih. Teško tebi, Moabe. Izgubljen si, Kemošev narode. Od tvojih sinova napravio je bjegunce, od tvojih kćeri ropkinje Sihonu, kralju Amoreja. Strijeljali smo na njih: uništen je Hešbon sve do Dibona; potrsmo ih do Nofaha, što doseže do Medebe.’   Brojevi 21:27-30.

Prevoditelji su to preveli kao ‘sastavljači mudrih izreka’, ili ‘oni koji govore u mudrim izrekama’, ali trebaju se zvati ‘Objavljivači’ ili ‘Proročke objave’, kao što je očigledno iz značenja riječi ‘Moshalim’ na Hebrejskom jeziku, koja ne naznačava jedino mudre izreke, već također proročke objave; kao u Brojevima 23:7, 18; i 24:3, 15. Tamo je rečeno da je Balam izgovorio ‘svoje objave’, koje su također bile proročke, u svezi Gospoda. Njegova najava se nazivala ‘Mahsal’ u jednini; štoviše, što je Mojsije naveo nisu mudre izreke, već proročanstva.

[3]        Ta Riječ je, poput naše, bila Božanski inspirirana, kao što je očigledno iz odlomka u Jeremiji, gdje je korišten skoro isti jezik:

‘Izašao je oganj iz Hešbona… plamen ognjeni iz tvrđe Sihonove, i požderao je uglove Moaba, krunu na glavi sinovima Šaona… Teško tebi, Moabe, izgubljen si, narode Kemošev! Sinovi će se tvoji zarobiti, i kćeri će se tvoje odvući u progonstvo.’  Jeremija 48:45, 46.

Kao dodatak ovim knjigama, u Davidovim Psalmima i Jošui je spomenuta proročka Knjiga drevne Riječi, nazvana Knjigom Jašerovom, ili Knjigom Pravednika. David napućuje na nju u sljedećem odlomku:

‘David zapjeva za Saulom i njegovim sinom Jonatanom ovu pjesmu tužaljku. On zapovjedi, neka sinovi Judini nauče lukom strijeljati; gle, zapisano je u Knjizi Jašerovoj.’      1 Samuel 1:17, 18.

U Jošui je spomenuta u ovom odlomku:

‘Jošua reče: Stani, sunce kod Gibeona; i ti mjeseče u dolini ajalonskoj!… Ne piše li to u knjizi Jašerovoj.’   Jošua 10:12 (13).

266. Iz ovih odlomaka se može vidjeti da je u svijetu, posebice u Aziji, prije Izraelske postojala drevna Riječ. Ova Riječ je sačuvana na nebu među anđelima koji su živjeli u tim vremenima; i u današnje vrijeme je opstala među narodima Velikog Tartarskog Carstva, kao što se može vidjeti u trećoj pripovjesti na kraju ovog poglavlja o Svetom Pismu.

XIII.     POSREDSTVOM RIJEČI SVJETLO IMAJU TAKOĐER ONI KOJI SU IZVAN CRKVE, I NE POSJEDUJU RIJEČ.

267. Ne može biti sjedinjenja sa nebom ukoliko negdje na zemlji ne postoji Crkva koja posjeduje Riječ posredstvom koje se poznaje Gospod; jer Gospod je Bog neba i zemlje, i bez Njega nema spasenja. Da su sjedinjenje sa Gospodom i združivanje sa anđelima ostvareni posredstvom Riječi, može se vidjeti iznad u br. 234-240. Dovoljno je da postoji Crkva koja posjeduje Riječ, čak i ako bi se sastojala od usporedno nekoliko osoba; usprkos tome je Gospod posredstvom Riječi prisutan kroz cijeli svijet, jer ona je sredstvo pomoću kojeg je ostvareno sjedinjenje između neba i ljudske rase.

268. Sada će biti ukazano kako su Gospod i nebo prisutni, i kako je sjedinjenje sa njima ostvareno kroz cijeli svijet posredstvom Riječi. Cijelo anđeosko nebo je, pred očima Gospodnjim, kao jedan čovjek. Isto tako Crkva na zemlji; a da oni u stvari prisvajaju čovječju pojavu se može vidjeti u djelu ‘Nebo i Pakao’, br. 59-87. U ovom Čovjeku je Crkva, gdje se čita Riječ, i posredstvom koje se Gospod poznaje, poput srca i pluća; Gospodnje božanstveno kraljevstvo je poput srca, a Njegovo duhovno kraljevstvo je poput pluća. Kako iz ova dva izvora života u ljudskom tijelu svi ostali udovi, utroba i organi opstoje i žive, tako isto svi oni diljem svijeta koji imaju religiju, obožavaju jednog Boga, i žive dobrim životima, formirajući pri tome dio ovog Čovjeka. Oni reprezentiraju elemente i unutrašnje organe izvan prsnog koša u kojem se nalaze srce i pluća, i oni opstoje i žive iz ujedinjenja Gospoda i neba sa Crkvom posredstvom Riječi. Jer Riječ u Kršćanskoj Crkvi je iz Gospoda kroz nebo život za ostatak svijeta baš kao što udovi i unutrašnji organi cijelog tijela primaju život od srca i pluća. Način komunikacije među njima je također sličan; i iz ovog razloga Kršćani među kojima je čitana Riječ, sačinjavaju grudi ovog Čovjeka. Oni su u centru, a oko njih su Rimokatolici; oko ovih su opet Muslimani, koji priznaju Gospoda za najvećeg Proroka i Sina Božjeg. Nakon ovih dolaze Afrikanci, dok ljudi Azije i Indijci formiraju najizvanjskiju obodnicu.

269. Da je ovo istinito za nebo kao cjelinu se može zaključiti iz činjenice da isto stanje prevladava u svakoj zajednici tamo; jer svaka zajednica je nebo na maloj skali, i također je u ljudskoj formi. Ovo se može vidjeti u ‘Nebu i Paklu’, br. 41-87. U svakoj nebeskoj zajednici oni koji su u centru na isti način reprezentiraju srce i pluća; i oni uživaju najveće svjetlo. Ovo svjetlo, sa posljedičnom percepcijom istine, sebe razlijeva od centra prema obodnici u svakom pravcu, dosežući na taj način sve u zajednici i stvarajući njihov duhovni život. Bilo mi je ukazano da kada su oni koji su u centru, koji sačinjavaju oblast srca i pluća i kod kojih je svjetlo bilo najveće, bili otklonjeni, oni oko njih su percipirali zamračenje njihovog vlastitog razumijevanja, i jadikovali su da je njihova percepcija istine bila tako slabašna. Međutim, čim bi se drugi vratili, svjetlo se ponovno pojavilo, i njihova ranija percepcija istine se povratila. Ovo se može ilustrirati pomoću usporedbi sa toplinom i svjetlom koji zrače iz sunca ovog svijeta, i koji uzrokuju rast stabala i biljaka, čak i onih prema polovima i u oblačnim predjelima, pod uvjetom da je sunce iznad horizonta. Tako je i sa nebeskim svjetlom i toplinom koji proizlaze iz Gospoda kao nebeskog Sunca; jer to svjetlo je u biti Božanska Istina, iz koje anđeli i ljudi dobijaju svu njihovu inteligenciju i mudrost. Stoga je rečeno u Riječi:

‘da je bila sa Bogom, i bila Bog; da osvjetljava svakog čovjeka koji dođe na svijet; i da to svjetlo također svijetli u tami.’  Ivan 1:1, 5, 9.

Ovdje je Riječ Gospod s obzirom na Božansku Istinu.

270. Iz ovih razmatranja se može vidjeti da Riječ, koju posjeduju Protestanti i Reformirani, osvjetljuje sve narode i ljude putem duhovne komunikacije; i dalje, da Gospod osigurava da na zemlji uvijek bude Crkva gdje se čita Riječ, i na taj način Gospod biva obznanjen. Kada je, prema tome, Riječ bila skoro potpuno odbačena od strane Rimske Crkve, Gospodnjom Božanskom Providnošću se dogodila Reformacija, čega je posljedica bilo da je Riječ bila tako reći spašena od sakrivanja, i ponovno vraćena u upotrebu. Štoviše, kada je Riječ sa Židovskim narodom bila potpuno krivotvorena i oskvrnuta, i praktično dovedena na nulu, Gospodu se svidilo spustiti sa neba, te doći kao Riječ i ispuniti ju, i na taj način ju obnoviti i povratiti, dajući ponovno svjetlo stanovnicima zemlje, u skladu sa Njegovim vlastitim riječima:

‘Narod, koji je sjedio u tami, ugleda svjetlost veliku. Nad onima, koji sjede u zemlji tamnoj, zasjala je svjetlost.’   Izaija 9:2; Matej 4:16.

271. Bilo je predskazano da će, na svršetku sadašnje Crkve, nastati tama zbog neuspjeha da se percipira kako je Gospod Bog neba i zemlje, i zbog razdvajanja vjere i ljubavi prema bližnjemu. Prema tome, da ispravno razumijevanje Riječi ne bi bilo uništeno, i time također Crkva, Gospodu se svidilo sada otkriti duhovno značenje Riječi, i ukazati da Riječ u tom značenju, i iz njega u prirodnom značenju, sadrži nebrojene stvari posredstvom kojih se skoro utrnuto svjetlo istine iz Riječi može ponovno povratiti. Da će svjetlo istine biti skoro potpuno utrnuto na svršetku sadašnje Crkve je predskazano u mnogim odlomcima u Apokalipsi, i također je naznačeno ovim riječima Gospodnjim:

‘Odmah će po nevolji onih dana sunce pomrčati i mjesec će izgubiti svoju svjetlost, zvijezde će s neba pasti, i sile će se nebeske uzdrmati… i onda će ugledati Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.’ Matej 24:29, 30.

Sunce ovdje naznačava Gospoda s obzirom na ljubav; mjesec, Gospoda s obzirom na vjeru; zvijezde, Gospoda s obzirom na znanja o istini i dobru; Sin Čovječji, Gospoda s obzirom na Riječ; oblak, značenje Slova Riječi; slava, duhovno značenje Riječi, koje zrači kroz značenje Slova; a sila, silu Riječi.

272. Bilo mi je dozvoljeno doznati putem mnogo iskustava, da čovjek posredstvom Riječi ima komunikaciju sa nebom. Kada sam čitao kroz Riječ od prvog poglavlja Izaije do posljednjeg u Malahiji, i Davidove Psalme, pri čemu sam svoju misao držao fiksiranu na duhovni smisao, bilo mi je dodijeljeno sasvim jasno percipirati kako je svaki stih komunicirao sa nekom zajednicom na nebu, i da je na ovaj način cijela Riječ komunicirala sa cijelim nebom. Tako je bilo očigledno da kao što je Gospod Riječ, tako je nebo isto Riječ, pošto je nebo nebo od Gospoda, a Gospod je posredstvom Riječi Sve u svemu na nebu.

XIV.     BEZ RIJEČI NITKO NE BI IMAO IKAKVO ZNANJE O BOGU, NEBU I PAKLU, O ŽIVOTU NAKON SMRTI, A PONAJMANJE O GOSPODU.

273. Postoje neki ljudi koji iz čvrstog uvjerenja tvrde kako čovjek bez Riječi može znati o Božjem postojanju, nebu i paklu, i o svemu drugome što Riječ podučava. Kako ne vjeruju u Riječ, već sami u sebe, čovjek se prema tome sa njima ne može raspravljati iz Riječi, već iz svjetla (lumen) prirodnog razuma. Istražite dakle, pomoću svjetla razuma, i otkrit ćete da u čovjeku postoje dvije životne sposobnosti, koje se nazivaju razumijevanje i volja; i da je razumijevanje podređeno volji, a ne volja razumijevanju; jer razumijevanje samo naučava i ukazuje što volja treba činiti. To je razlog zašto mnogi ljudi blistavog prirodnog genija, koji imaju posebice jasno razumijevanje moralnih principa života, ipak ne žive u skladu sa njima; bilo bi drugačije da su željeli te stvari. Istražite dalje, i otkrit ćete da je čovjekova volja njegov proprium, koji je od rođenja zao; i kao posljedica toga, da neistina prožima njegovo razumijevanje. Kada ste naučili ove stvari, percipirat ćete da čovjek sam od sebe ne želi razumjeti ništa osim onog što dolazi od propriuma njegove volje; te da ukoliko ne postoji neki drugi izvor znanja, čovjek iz propriuma svoje volje ne bi žudio razumjeti ništa osim onog što se odnosi prema njemu i svijetu; sve što je iz(n)a(d) toga bi bilo u mraku. Na primjer, ako bi, kada gleda u sunce, mjesec i zvijezde, reflektirao o njihovom porijeklu, on ne može misliti nego da one potječu same od sebe. On ne bi mogao razmišljati ni malo dublje od mnogih učenih ljudi u svijetu koji, iako znaju iz Riječi da je Bog stvorio sve stvari, ipak priznaju prirodu kao njihova stvoritelja. A oni bi još više tako razmišljali da nisu ništa znali iz Riječi. Da li je vjerojatno da su Aristotel, Cicero, Seneka i drugi drevni mudraci koji su pisali o Bogu i besmrtnosti duše najprije izvukli svoje znanje iz njihovog vlastitog razumijevanja? Ne, oni su ga predajom zadobili od drugih koji su ga najprije naučili iz drevne Riječi, koja je bila spomenuta iznad. Niti pisci prirodne religije izvode svoje znanje od sebe samih; oni putem racionalnog zaključivanja jedino potvrđuju što su naučili od Crkve koja ima Riječ; i moguće je da neki od onih koji potvrđuju istine u njih ne vjeruju.

274. Bilo mi je dozvoljeno vidjeti ljude, rođene na udaljenim otocima, koji su bili racionalni po civilnim pitanjima, a ipak nisu znali ništa o Bogu. U duhovnom svijetu oni izgledaju kao majmuni; ali kako su ljudi, i rođeni su sa kapacitetom primanja duhovnog života, podučeni su od strane anđela; i taj život im je dan kako formiraju racionalne ideje o Gospodu kao Čovjeku. Što je čovjek sam po sebi je sasvim jasno vidljivo po onima u paklu, gdje također ima crkvenih velikaša i učenjaka, koji ne žele čak ni čuti o Bogu, i prema tome ne mogu izgovoriti Njegovo ime. Ove sam vidio, i sa nekima od njih sam razgovarao. Razgovarao sam također sa nekima koji su izgarali od bijesa i jarosti kada su čuli da netko govori o Gospodu. Uzmite prema tome u obzir što bi bio čovjek koji nikad nije čuo o Bogu, kada je ovo karakter nekih koji su govorili o Bogu, i pisali i propovijedali o Njemu. Oni su takvi zbog zle volje; a volja, kao što je bilo rečeno ranije, vodi razumijevanje, i lišava ga ikakve istine koju može imati iz Riječi. Kada bi čovjek mogao sam od sebe znati kako ima Boga, i života nakon smrti, zašto nije otkrio kako je čovjek nakon smrti čovjek? Zašto zamišlja kako je njegova duša ili duh poput vjetrića ili etera, koji niti vidi svojim očima, niti čuje ušima, niti govori sa ustima, sve dok nije ponovno ujedinjen sa svojim vlastitim tijelom i kosturom? Zamislite, prema tome, doktrinu izvedenu jedino iz svjetla prirodnog razuma; zar ne bi naučavala kako vlastito ja mora biti obožavano, kao što se činilo vjekovima, i dalje se čini danas od strane nekih koji iz Riječi znaju kako Boga jedinog treba obožavati? Ni jedno drugo obožavanje ne može biti izvedeno iz čovjekovog propriuma, čak niti ono u kojem se obožavaju sunce i mjesec.

275. Religija je postojala od najdrevnijih vremena, i svugdje su stanovnici zemlje imali znanje o Bogu, i neko znanje o životu nakon smrti. To nije proizlazilo iz njih samih ili njihove vlastite inteligencije, već iz drevne Riječi, koja je spomenuta iznad u br. 264-266; i u kasnija vremena iz Izraelske Riječi. Iz ove dvije Riječi su se oblici religije proširili do Indijaca i njihovih otoka, kroz Egipat i Etiopiju do Afričkih kraljevstava, od morskih dijelova Azije do Grčke, i otud do Italije. Međutim, kako je Riječ jedino mogla biti zapisana pomoću reprezentacija, to jest, pomoću takvih stvari u svijetu koje korespondiraju sa, i posljedično tome predstavljaju, nebeske stvari, religija se kod Pogana okrenula u idolopoklonstvo, a u Grčkoj u mitologiju. Božanske karakteristike i svojstva su bili okrenuti u toliko puno bogova, i nad ovima je čovjek postavio jedno uzvišeno božanstvo kojeg su nazivali Jov, moguće od Jehova; dok je vrlo dobro poznato da su oni imali neku ideju o Raju, neko znanje o Poplavi, svetoj vatri, i četiri doba počevši od prvog ili zlatnog doba do posljednjeg ili željeznog doba, kao što je opisano u Danijelu 2:31-35.

276. Neki ljudi zamišljaju kako mogu za sebe, iz njihove vlastite inteligencije, steći ideje o Bogu, nebu i paklu, i duhovnim stvarima Crkve. Oni ne znaju kako je prirodan čovjek u biti protivan duhovnoom čovjeku; i prema tome on bilo koji duhovni princip koji bi mogao ući u njegov um, žudi iskorijeniti ili uplesti u neistine, koje su poput ličinki, koje proždiru korijene vegetacije. Takvi ljudi se mogu usporediti sa ljudima koji sanjaju kako su nošeni uvis na orlovim krilima, ili kako lete na krilatim konjima iznad Planine Parnas do Helikona; ali u stvarnosti su oni poput Lucifera u paklu, koji čak i tamo sebe nazivaju zorinim sinovima, Izaija 14:12. Oni su također poput ljudi u dolini zemlje Šinar, koji su pokušali izgraditi toranj čiji vrh je trebao sezati do neba, Postanak 11:2-4; i oni su puni samopouzdanja poput Golijata, a ne predviđaju da bi, poput njega, mogli biti oboreni kamenom iz praćke zavitlanim u njihovo čelo; Dozvolite mi da opišem sudbinu koja ih čeka nakon smrti; oni su najprije poput pijanaca, onda poput glupaka, i konačno kao idioti prebivaju u mraku. Neka se, prema tome, svatko čuva takvog ludila.

MEMORABILIJA.

277. Gore rečenom ću dodati slijedeću Memorabiliju.

Prva je ova: Jednog dana sam u duhu lutao nad različitim dijelovima duhovnog svijeta da bi mogao promatrati reprezentacije nebeskih stvari koje se tamo mogu vidjeti na mnogim mjestima. U određenoj kući, gdje je bilo anđela, ugledao sam obimne novčane vreće koje su sadržavale veliku količinu srebra; a kako su ove bile otvorene, činilo se kao da svatko može uzeti, ili čak ukrasti, tamo pohranjeno srebro; no blizu njih su se nalazila dva mladića, koji su ih čuvali. Mjesto gdje su vreće bile položene je izgledalo poput jasli u štali. U susjednoj sobi, u društvu čestite udate žene, nalazilo se nekoliko skromnih djevojaka. U blizini sobe su stajala dva djeteta koja su, bilo mi je rečeno, prerasla dob kad se sa njima igra kao sa djecom, zato ih treba tretirati kao mudre osobe. Onda sam ugledao kurtizanu, i konja kako leži mrtav.

          Nakon što sam vidio ove stvari, bio sam obaviješten da su one reprezentirale prirodno značenje Riječi, unutar kojeg se nalazi duhovno značenje. Obimne novčane vreće prepune srebra su predstavljale znanje o istini tamo prisutno u velikoj količini. Činjenica da su bile otvorene, a ipak čuvane od strane mladića, je označavala da svatko iz njih može ponijeti znanje o istini, ali da se treba voditi briga da netko ne bi oskvrnuo duhovno značenje, koje sadrži čiste istine. Jasle u štali, gdje su torbe ležale, su naznačavale prehranu (tj. duhovnu instrukciju) za razumijevanje. To je značenje jasli, jer konj, koji iz njih jede, predstavlja razumijevanje. Skromne djevojke, koje su bile viđene u susjednoj sobi, su predstavljale osjećaje za istinu; čestita udana žena, sjedinjenje dobra i istine; a djeca, nevinost mudrosti. Jer anđeli najvišeg neba, koji su najmudriji od svih, kao rezultat njihove nevinosti izgledaju izdaleka poput male djece. Kurtizana, sa mrtvim konjem, je reprezentirala krivotvorenje/izvrtanje istine od strane mnogih u današnje vrijeme, čime svo razumijevanje istine biva uništeno, pošto kurtizana predstavlja krivotvorenje, a mrtvi konj, razumijevanje mrtvo za svu istinu.

278. Drugo iskustvo: Jednom mi je sa neba bio poslan dolje komad papira ispisan sa Hebrejskim slovima, ali zapisanima onako kako je to bio običaj među Drevnim ljudima kod kojih su ta slova, koja su danas dijelom ravna, bila zakrivljena, sa malim rošćićima okrenutim nagore. Anđeli koji su onda bili sa mnom rekoše kako su oni iz samih slova razumjeli kompletna značenja, a da su ih specijalno znali iz zakrivljenosti linija i nagore okrenutih rošćića iznad nekih slova. Oni su objasnili što su slova i savijanja predstavljala, i odvojeno i zajedno, te su rekli kako je slovo H, koje je bilo dodano imenima Abram i Sara, predstavljalo beskonačno i vječno. Oni su mi također objasnili značenje Riječi u Psalmu 32:2, iz slova ili slogova jedino; dodajući kako je značenje slova sa svim uključenim savijanjima bilo, da je Gospod milosrdan čak prema onima koji čine zlo.

          Obavijestili su me kako se rukopis u trećem nebu sastojao od savijenih i različito zakrivljenih slova, od kojih je svako sadržavalo određeno značenje; da su samoglasnici tamo reprezentirali zvuk, koji korespondira sa osjećajem; da u tom nebu oni ne mogu izgovoriti samoglasnike i i e, već umjesto njih upotrebljavaju y i eu; te da su među njima u upotrebi samoglasnici a, o, i u, pošto ovi imaju puniji zvuk. Oni su također rekli kako nijedan suglasnik nisu izgovarali tvrdo, već meko, i iz tog razloga su određena Hebrejska slova imala točkice u njima, kao znak da ih treba izgovarati meko. Oni su dodali da je tvrdo zvučanje slova bilo u upotrebi u duhovnom kraljevstvu, pošto su tamo anđeli u istinama, a istine dopuštaju tvrdoću; ali ne i dobra u kojem su anđeli Gospodnjeg božanstvenog ili trećeg neba. Štoviše, oni rekoše da su među njima imali Riječ zapisanu savijenim slovima koja imaju nagore okrenute roščiće koji su imali svoje vlastito značenje. Iz ovog je bilo jasno što predstavljaju ove Riječi Gospodnje:

‘Jedna točkica ili jedna kovrčica neće nestati iz zakona, dok se sve ne ispuni.’  Matej 5:18.

i također:

‘Lakše će nebo i zemlja proći, nego da propadne i jedna kovrčica zakona.’  Luka 16:17.

279. Treće iskustvo: Prije sedam godina sam prikupljao što je Mojsije zapisao u Brojevima 21 iz dvije Knjige naslovljene ‘Jehovini Ratovi’ i ‘Proročke objave’. Neki anđeli koji su bili prisutni su mi rekli kako su ove Knjige bile drevna Riječ, njezini povijesni dijelovi su se zvali ‘Jehovini Ratovi’ a njezini proročki dijelovi, ‘Proročke objave’. Oni rekoše kako je ta Riječ i dalje bila sačuvana na nebu, i tamo je u upotrebi među drevnim ljudima, koji su je posjedovali kada su bili u svijetu. Neki od tih drevnih ljudi, među kojima se ta Riječ i dalje koristi na nebu, su bili iz Zemlje Kananske, i iz susjednih zemalja Sirije, Mezopotamije, Arabije, Kaldeje, Ašura, Egipta, Sidona, Tira i Nineve. Stanovnici svih ovih kraljevstava su prakticirali reprezentativnu formu obožavanja, i posljedično tome su poznavali korespondencije. Mudrost toga vremena je dolazila od tog znanja, i pomoću njega su ljudi imali unutarnju percepciju, i također su komunicirali sa nebesima. Oni koji su razumjeli korespondencije te Riječi su se nazivali mudrima i inteligentnima, a kasnije prorocima i magima.

[2]      Kako je, međutim, ta Riječ bila puna korespondencija koje su udaljeno označavale božanstvene i duhovne stvari, mnogi ljudi su je kao posljedicu toga počeli izvrtati. Stoga je, Gospodnjom Božanskom Providnošću, ona vremenom nestala, i bila je objavljena druga Riječ, zapisana pomoću korespondencija koje su bile manje udaljene, što je bilo učinjeno kroz Proroke među djecom Izraela. U ovoj Riječi su zadržana mnoga imena lokacija ne jedino u Kananu već također i okolnim zemljama Azije, od kojih sva označavaju stvari i stanja Crkve; ali značenja su bila usvojena iz Drevne Riječi. Poradi značenja Kanana je Abramu bilo zapovjeđeno da ide u tu zemlju, i njegovo potomstvo, od Jakova na dolje, je dovedeno u nju.

[3]     U svezi te Riječi koja je postojala u Aziji prije Izraelske Riječi, meni je dozvoljeno napomenuti ovu do sada nepoznatu okolnost, naime, da je ta drevna Riječ i dalje sačuvana među ljudima Velikog Tartarskog Carstva. Ja sam u duhovnom svijetu razgovarao sa duhovima i anđelima iz te zemlje, koji su me obavijestili da stanovništvo posjeduje tu Riječ, i posjedovali su je od drevnih vremena, te u skladu sa njom vrše svoj vlastiti oblik obožavanja Boga, a koja se sastoji od čistih korespondencija. Oni su također rekli da ona sadrži Knjigu Jašerovu koja je spomenuta u Jošui 10:12, 13, i u 2 Samuelu 1:17, 18; i takođe da posjeduju Knjige naslovljene ‘Jehovini Ratovi’ i ‘Proročke objave’, koje su spomenute od strane Mojsija u Brojevima 21:14, 15, i 27 do 30. Kada sam im čitao riječi koje je Mojsije citirao iz ovih Knjiga, oni su pogledali da bi vidjeli da li su se nalazile u originalu, i pronašli su ih tamo. Tako mi je postalo očigledno da oni i dalje posjeduju drevnu Riječ. Tijekom našeg razgovora oni rekoše kako obožavaju Jehovu, neki kao nevidljivog, a neki kao vidljivog Boga.

[4]     Oni su mi nadalje rekli kako ne dozvoljavaju strancima doći među njih, osim Kinezima, sa kojima njeguju miroljubive odnose, pošto je Kineski Car iz njihove zemlje. Također su rekli kako su toliko mnogobrojni da ne vjeruju kako na cijelom svijetu postoji ijedna druga zemlja koja je gušće naseljena. Ovo se, uistinu, može smatrati vjerodostojnim poradi velike dužine zida kojeg su Kinezi davno izgradili kao zaštitu protiv invazije od tih ljudi. Čuo sam, međutim, od anđela da su rana poglavlja Postanka, koja obrađuju stvaranje, Adama i Evu, Edenski vrt, i njihovu djecu i potomstvo sve do Poplave, i Nou i njegove sinove, također sadržana u toj Riječi, iz koje su bila prepisana od strane Mojsija. Anđeli i duhovi iz Velikog Tartarskog Carstva okupiraju južnu oblast prema Istoku, i žive u izolaciji, budući da je zemlja koju nastanjuju na uzvišenom platou, na kojeg oni ne propuštaju nikoga iz Kršćanskog svijeta. Ako bi se itko probio gore njima su dodijeljeni čuvari i nije im dozvoljeno otići. Oni žive tako izolirani pošto posjeduju drugačiju Riječ.

280.         Četvrto iskustvo: Jednom sam u daljini ugledao šetališta omeđena stablima, i mladiće okupljene tamo u velikim grupama. U svakoj od njih su se vodili razgovori o raznim aspektima mudrosti. Ovo se zbivalo u duhovnom svijetu. Uputio sam se prema njima, i kako sam se približio, primjetio sam jednog kome su ostali, zbog njegove nadmoćne mudrosti ukazivali poštovanje kao svojem vođi. Ugledavši me rekao je: ‘Iznenadio sam se kada sam te vidio prilaziti, pošto si u jednom trenutku bio vidljiv, a u drugom bi postajao nevidljiv, sada se pojavljujući a onda iznenada nestajući; sigurno nisi u istom životnom stanju kao ostali od nas.’  Odgovorio sam sa smješkom: ‘Ja nisam glumac, niti Vertumnus; no naizmjenice sam čas na vašem svjetlu, a čas u vašoj sjeni; stoga sam ja ovdje obadvoje, i stranac i domaći.’ Na ovo me mudri mladić pogledao i rekao: ‘Govoriš čudnovate i prekrasne stvari; reci mi tko si.’ Odgovorio sam: ‘Ja sam u svijetu u kojem ste vi jednom bili, i odakle ste otišli, koji se naziva prirodnim svijetom; i također sam u svijetu u kojem se sada nalazite, koji se naziva duhovnim svijetom. Posljedično tome sam u prirodnom stanju, a istovremeno i u duhovnom stanju: u prirodnom stanju sa ljudima na zemlji, a u duhovnom stanju sa vama. Kada sam u prirodnom stanju nisam vam vidljiv; ali kada sam u duhovnom stanju, onda jesam. Od strane Gospoda mi je bilo dodijeljeno biti takvim. Ti znaš, moj prosvjetljeni prijatelju, da čovjek prirodnog svijeta ne vidi čovjeka duhovnog svijeta, i obrnuto. Kada, prema tome, (do)pustim svome duhu ući u tijelo, nisam vam vidljiv; ali kada ga pustim iz tijela, onda sam vidljiv; a to je posljedica razlike između duhovnog i prirodnog.’

[2]           Kada je čuo kako sam spomenuo razliku između duhovnog i prirodnog, rekao je: ‘Koja je razlika? Zar nije poput one između više i manje čistog? Stoga, što je duhovno nego čišći stupanj prirodnog?’ Odgovorio sam: ‘Nije takva razlika. Prirodno ne može nikad pomoću ikakvog pročišćavanja postati duhovno. Razlika je poput one između prijašnjeg i potonjeg, a između ovih nema određenog omjera. Jer prijašnje je u potonjem kao što je uzrok u svojoj posljedici; i potonje je iz prijašnjeg, kao što je posljedica iz svog uzroka. Jedan, prema tome, nije vidljiv drugome.’ Na ovo je mudri mladić odgovorio: ‘O ovoj sam različitosti dubokoumno razmišljao, ali do sada uzaludno. Volio bi da ju mogu percipirati.’ Zbog toga sam rekao: ‘Ne samo da ćeš percipirati različitost između duhovnog i prirodnog, već ćeš ju takođe vidjeti.’

            Onda sam nastavio kako slijedi: ‘Ti si u duhovnom stanju kada si sa svojim drugovima, ali u prirodnom stanju kada si sa mnom. Ti sa njima razgovaraš duhovnim jezikom koji je zajednički svakom duhu i anđelu, ali sa mnom razgovaraš na mojem materinjem jeziku; jer svaki duh i anđeo, kada razgovaraju sa čovjekom, koriste vlastiti jezik toga čovjeka, posljedično tome Francuski sa Francuzom, Grčki sa Grkom, Arapski sa Arapom, i tako dalje.

[3]        Da bi mogao upoznati razliku između duhovnog i prirodnog jezika, idi i reci nešto svojim prijateljima. Onda se, zadržavajući riječi u svojem pamćenju, vrati i ponovi ih meni.’ On je tako učinio, i vraćajući se sa riječima na svojim usnama, izgovorio ih je; i riječi su se pokazale kao potpuno čudne i strane, takve kakve se ne mogu pronaći ni u jednom jeziku u prirodnom svijetu. Iz ovog eksperimenta, nekoliko puta ponovljenog, postalo je jasno da svi u duhovnom svijetu govore duhovni jezik, koji nema ništa zajedničko sa ijednim prirodnim jezikom; i da svaki čovjek sam od sebe dolazi u taj jezik nakon smrti. Ja sam jednom također dokazao da se sâm zvuk duhovnog jezika toliko razlikuje od onog u prirodnog jezika da je čak i glasan duhovan zvuk sasvim nečujan prirodnom čovjeku, a prirodan zvuk duhovnom čovjeku.

[4]        Nakon toga sam zatražio od njega i nekih prisutnih da se povuku do njihovih prijatelja, zapišu rečenicu na komad papira, i onda se vrate k meni sa papirom i pročitaju ga. Oni su to učinili, i vratili su se sa papirom u njihovim rukama; ali kada su ga htjeli pročitati, nisu mogli, jer rukopis se sastojao jedino od određenih slova abecede, sa malim krivuljama iznad, od kojih je svaka imala neko određeno značenje. Pošto u svakom slovu abecede ima određeno značenje, očigledno je zašto se Gospod naziva Alfa i Omega. Nakon opetovanog povlačenja, zapisivanja na papir, i vraćanja da bi pročitali što su zapisali, oni su otkrili da su njihovi rukopisi uključivali i obuhvaćali bezbrojne stvari koje prirodni jezik ni u kojem slučaju nije mogao izraziti; i bilo im je rečeno da je to bilo zbog toga što su misli duhovnog čovjeka neshvatljive i neobjašnjive prirodnom čovjeku, i ne mogu se izraziti ni jednim drugim rukopisom ili jezikom.

[5]        Nakon toga, pošto prisutni nisu sami za sebe mogli vidjeti kako duhovna misao u toliko velikoj mjeri nadilazi prirodnu misao da se može izraziti jedino relativno, rekao sam im: ‘Pokušajte ovaj eksperiment. Povucite se u vašu vlastitu duhovnu zajednicu, razmišljajte o nekoj temi, i onda se, zadržavajući vaše misli, vratite i izrazite ih meni.’ Oni su se povukli, razmišljali su o jednoj temi, zadržali su svoje misli, i vratili se; ali kada su htjeli izraziti što su mislili o toj stvari, nisu mogli, jer su otkrili da ni jedna ideja prirodne misli nije bila odgovarajuća da bi izrazila ijednu ideju čisto duhovne misli. Oni su tako bili nesposobni pronaći riječi da bi ju izrazili; jer ideje misli postaju riječi u govoru. Nakon učestalog ponavljanja ovog eksperimenta, uvjerili su se kako su duhovne ideje natprirodne, neizrecive, neobjašnjive, i neshvatljive prirodnom čovjeku. Pošto su ove toliko uzvišene oni rekoše da su duhovne ideje ili misli bile, relativno spram prirodnih ideja, ideje nad idejama, i misli nad mislima, i prema tome da su izražavale kvalitete nad kvalitetama, i osjećaje nad osjećajima; i posljedično da su duhovne misli bile počeci i ishodišta prirodnih misli. Na taj način je postalo jasno da je duhovna mudrost bila mudost nad mudrostima i, prema tome, neizreciva od strane ijednog čovjeka u prirodnom svijetu, ma koliko mudar bio.

[6]        Onda je sa višeg neba bilo proglašeno kako postoji još unutarnija ili uzvišenja mudrost, a naziva se božanstvenom, koja je u istom odnosu spram duhovne mudrosti kao duhovna spram prirodne; i da božanstvena, duhovna, i prirodna mudrost pritječu sukladno nebeskom redu iz upliva Gospodnje Božanske Mudrosti, koja je beskonačna. Na to je čovjek koji je razgovarao sa mnom rekao: ‘Ja to vidim, pošto percipiram da jedna prirodna ideja sadržava mnoge duhovne ideje, a jedna duhovna ideja sadržava mnoge božanstvene ideje. Iz ovog slijedi kako analizirana stvar ne postaje sve jednostavnija i jednostavnija, već sve više i više kompleksna, pošto se sve više i više približava beskonačnome, koje sve stvari sadržava beskonačno.’

[7]        Na svršetku ovog razgovora sam rekao prisutnima: ‘Iz ova tri eksperimenta vi sada vidite koje je naravi razlika između duhovnog i prirodnog; i također razlog zašto je prirodni čovjek nevidljiv duhovnom čovjeku, a duhovni prirodnome, iako su obadvoje u savršenoj ljudskoj formi. Zbog ove forme se čini kako se oni mogu međusobno vidjeti; ali unutarnje stvari, koje pripadaju umu, sačinjavaju tu formu, a umovi duhova i anđela su formirani od duhovnih stvari, dok su umovi ljudi, sve dok žive u svijetu, formirani od prirodnih stvari.’ Nakon ovog se začuo glas iz višeg neba govoreći jednom od promatrača, ‘Priđi bliže.’ On se popeo, i pri svom povratku je rekao da anđeli ranije nisu znali razlike između duhovnog i prirodnog, pošto im nikad ranije nije bila pružena prilika usporediti dvoje u jednom čovjeku koji je bio u obadva svijeta istovremeno; a bez takve usporedbe se takve različitosti nisu mogle doznati.

[8]        Prije nego smo se razdvojili imali smo neke daljnje razgovore o ovoj temi, i ja sam rekao: ‘Te različitosti postoje jedino pošto ste vi u duhovnom svijetu supstancijalni, a ne materijalni; a materijalne stvari imaju svoje početke u supstancijalnim stvarima, jer materija nije ništa drugo nego gomilanje supstanci. Sukladno tome, vi ste u svijetu početaka i elementarnosti, no mi smo u svijetu derivata i sastavljenica. Vi ste u pojedinostima, no mi smo u općenitostima; a kako općenitosti ne mogu ući u pojedinosti, isto tako prirodne stvari, koje su materijalne, ne mogu ući u duhovne stvari koje su supstancijalne, ne više nego što je brod sposoban ući ili biti provučen kroz uho šivaće igle, ili živac ući kroz jedno od vlakana od kojih je sastavljen. To je, dakle, razlog zašto prirodni čovjek ne može pojmiti misli koje duhovni čovjek razmišlja, i posljedično tome ih ne može izraziti u riječima; Prema tome, što je Pavle čuo sa trećeg neba nazvao je neizrecivim.

[9]        Štoviše, razmišljati duhovno je razmišljati odvojeno od vremena i prostora, ali razmišljati prirodno je razmišljati u vremenu i prostoru; jer svakoj ideji prirodne misli prianja nešto od vremena i prostora, ali ne i jednoj ideji duhovne misli. To je zbog toga što duhovni svijet nije u prostoru i vremenu, kao što prirodni svijet jeste, već jedino u njihovom prividu. U ovom se pogledu također duhovne misli i percepcije razlikuju od prirodnih. Iz ovog razloga vi možete misliti o Božjoj Biti i Sveprisutnosti od vječnosti, to jest, možete razmišljati o Bogu prije stvaranja svijeta, pošto mislite o Božjoj Biti odvojenoj od vremena, i o Njegovoj Sveprisutnosti odvojenoj od prostora; i tako shvaćate stvari koje nadilaze prirodne čovjekove ideje.’

[10]      Onda sam im ispričao kako sam jednom razmišljao o Božjoj Biti i Sveprisutnosti od vječnosti, to jest, u svezi Boga prije stvaranja svijeta. Kako još nisam mogao odvojiti vrijeme i prostor od ideja moje misli, postao sam uznemiren, pošto je u moj um odmah ušla ideja o prirodi umjesto o Bogu; ali bilo mi je rečeno da uklonim ideje o prostoru i vremenu, pa ću vidjeti. I bilo mi je omogućeno ukloniti ih, i vidio sam; i od tada sam bio u stanju razmišljati o Bogu kako postoji od vječnosti ali nikako ne o prirodi kako postoji od vječnosti, pošto je Bog van-vremeno u svem vremenu, i van-prostorno u svem prostoru; dok je priroda uvijek vremeno u vremenu, i prostorno u svem prostoru. Stoga je priroda, sa njezinim vremenom i prostorom, morala imati početak, ali ne i Bog, koji je odvojen od vremena i prostora; priroda je prema tome od Boga, ne od vječnosti, već u vremenu, zajedno sa njezinim vremenom i prostorom.

281. Peto iskustvo: Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima. Ovdje ću međutim spomenuti samo određene pojedinosti u svezi stanja onih koji su iz Riječi sebe potvrdili u neistinitosti doktrine, posebice ako su to učinili u korist doktrine o opravdavanju jedino putem vjere. Njihova sukcesivna stanja su kako slijedi: (1) … Kada nakon smrti (tj. odbacivanja tijela) ožive s obzirom na duh, što se generalno događa trećeg dana nakon što je srce prestalo kucati, njima se čini da su u tijelu sličnom onome kojeg su imali u svijetu, tako da zamišljaju kako i dalje tamo žive. Ipak oni nisu u materijalnom već u supstancijalnom tijelu, koje se njihovim čulima priviđa kao materijalno, iako ono to nije.

[2] (2) Nakon nekoliko dana percipiraju da su u svijetu gdje su oformljene različite zajednice, koji se naziva svijetom duhova, i posredan je između neba i pakla. Sve bezbrojne zajednice tamo su prekrasno raspoređene u skladu sa time da li su njihovi prirodni osjećaji dobri ili zli; oni raspoređeni u skladu sa dobrim prirodnim osjećajima komuniciraju sa nebom, a oni u skladu sa zlim osjećajima sa paklom.

[3] (3) Novo-pristigli duh, ili duhovni čovjek, je vođen od mjesta do mjesta, i uveden je u različite zajednice, i dobre i loše, i vrše se promatranja njegovog odnosa prema dobru i istini, te zlu i neistini.

[4] (4) Ako pokazuje osjećaj za dobro i istinu, odveden je od zlih i uveden u dobre zajednice, gdje posjećuje jednu za drugom sve dok ne dođe u onu koja korespondira sa njegovim vlastitim prirodnim osjećajem. Tamo on uživa dobro koje korespondira sa tim osjećajem, sve dok ne odloži prirodni osjećaj i stavi (na sebe) duhovan; i onda je uzdignut u nebo. Ovo se, međutim, događa s onima koji su u svijetu živjeli život dobročinstva i time također vjere; što znači da su vjerovali u Gospoda, i klonili se zala jer su grijesi.

[5] (5) Neki su sebe potvrdili u neistinama pomoću racionalnog uvjerenja posebice uz pomoć Riječi. Oni su, prema tome, živjeli prosto prirodan život, i stoga zao, jer neistine prate zla, a zla prianjaju uz neistine. Ovi su, pošto nemaju osjećaj za dobro i istinu, već za zlo i neistinu, odvedeni iz dobrih i uvedeni u zle zajednice, sve dok ne pristignu do one koja korespondira sa požudama njihove ljubavi.

[6] (6) Međutim, kako su ove dok su bili na svijetu prisvojile izgled dobrih osjećaja u njihovom vanjskom životu, iako u njihovim unutrašnjostima ove nisu bile ništa nego zli osjećaji ili požude, oni se jedno vrijeme drže u njihovim vanjštinama. Oni koji su imali vlast nad zajednicama ljudi u svijetu, su postavljeni nad jednom ili drugom zajedicom u svijetu duhova, nad cijelom ili nekim njezinim dijelom, u skladu sa opsegom autoriteta kojeg su ranije vršili. Ali pošto nemaju ljubav prema istini i pravdi, i čak ne mogu biti poučeni znanju o tome što su istina i pravda, nakon nekoliko dana su smjenjeni. Vidio sam takve ljude premještene iz jedne zajednice u drugu, i u svakoj im je bila povjerena uprava; ali vidio sam ih isto tako često smjenjene, nakon kratkog vremena provedenog u službi.

[7] (7) Nakon učestalog smjenjivanja neki, svladani umorom, ne žele, a drugi, pošto se plaše da će izgubiti svoj ugled, više nemaju srca tražiti daljnju službu. Oni se prema tome povuku i skrase se, tužna izgleda. Onda su odvedeni do samotne oblasti gdje se nalaze kolibice koje okupiraju. Tamo im je zadan određen posao; i ako ga obavljaju onda primaju hranu. Ako ne rade, gladuju, tako da ih nužnost prisiljava na rad. Hrana tamo je slična hrani u našem svijetu, ali ima duhovno porijeklo, i dana je sa neba od strane Gospoda svima u skladu sa primjenama koje vrše: lijenima se ništa ne daje, jer oni ne vrše primjene.

[8] (8) Nakon određenog vremena se zamore od njihovog rada, i onda izlaze iz svojih koliba. Ako su bili svećenici imaju čežnju graditi; i smjesta se tamo pojavljuju gomile klesanog kamenja, cigli, greda, dasaka; također hrpe trstike i rogoza, gline, kreča i katrana. Kad ugledaju ove materijale njihova čežnja za gradnjom je potstaknuta, i oni započinju konstruirati kuću, uzimajući sad kamen, sad komad grede, sad trstiku, a sad nešto žbuke. Ove oni nasumice postavljaju jedno na drugo, ali pred njihovim očima pravilnim redom. Međutim, ono što izgrade jednog dana, preko noći se sruši. Sljedećeg dana oni prave kolekciju iz palog smeća i ponovno grade: i to čine sve dok nisu umorni od gradnje. Sve ovo je posljedica korespondencije, jer oni su imali naviku prikupljanja odlomaka iz Riječi da bi potvrdili neistinitosti njihove vjere; i to je način na koji neistine izgrađuju Crkvu.

[9] (9) Nakon nešto vremena oni odlaze umorni, i sjedaju u samotnoj besposlenosti; a pošto, kako je već bilo rečeno, nikakva hrana nije dana sa neba besposlenima, njih hvata glad, i sve što im je na pameti je kako se dokopati hrane da bi njihova žudnja bila zadovoljena. Kada su u ovom stanju do njih dolaze određeni ljudi od kojih traže milostinju, ali ovi kažu: ‘Zašto tako sjedite besposleni? Dođite kući sa nama, i dat ćemo vam posao za raditi, i nahraniti vas.’ Oni onda rado ustaju i odlaze kući sa njima; i svaki ima svoj posao koji mu je određen, i prima hranu zato što ga obavlja. Svi, međutim, koji su sebe potvrdili u neistinama vjere, ne mogu vršiti poslove ikakve dobre primjene, već jedino posao zle primjene; i, štoviše, oni svoje zadatke ne vrše vjerno već nepošteno i nevoljno. Stoga zanemaruju svoj posao, i jedino im je stalo tumarati uokolo, razgovarati, odlaziti u šetnju i spavati; a kako se od strane njihovih gospodara ne mogu potstaknuti činiti nikakav posao, otpušteni su kao beskorisni.

[10] (10) Nakon otpuštanja, oni gorljivo gledaju unaokolo, i vide put koji vodi do kaverne. Kada stignu do nje vrata se otvaraju; ulaze i pitaju da li unutra ima ikakve hrane. Na odgovor kako ima oni traže dopuštenje da bi ostali. Dopuštenje im je dano. Onda nadzornik kaverne dolazi i kaže: ‘Iz ovog mjesta više ne možete izaći. Vi vidite vaše drugove; svi oni rade, i u skladu sa onim što naprave im je sa neba dana hrana. Ja vam ovo kažem da bi mogli znati kako stvari stoje.’ Njihovi drugovi im također kažu: ‘Naš nadzornik zna za koji rad je svako stručan i on mu ga dnevno određuje. Kada završite dana vam je hrana; ali ako ne dovršite nisu vam dani niti hrana niti odjeća. Ako itko nekoga ozlijedi, bačen je u kut kaverne gdje je mizerno mučen. Ovo se nastavlja sve dok nadzornik u njemu ne percipira neke znakove pokore. Onda je oslobođen i vraćen nazad na posao.’

[11] Rečeno mu je da je svatko slobodan nakon svoga posla otići u šetnju, razgovarati, i nakon toga otići na spavanje. On je također odveden u najudaljeniji dio kaverne gdje se nalaze kurtizane. Dozvoljeno mu je uzeti jednu od ovih za sebe, i zvati ju svojom ženom; ali ikakvo kršenje bračnog odnosa je zabranjeno pod prijetnjom kazne.

            Od takvih kaverni, koje nisu ništa drugo nego vječna sirotišta, se sastoji pakao. Bilo mi je dozvoljeno ući i istražiti nekolicinu njih, kako bi to mogao obznaniti. Svi koji su tamo bili su izgledali degradirani; i ni jedan od njih nije znao tko je bio, ili koje je imao zaposlenje, dok je bio u svijetu. Kako god, anđeo koji me je pratio, mi je ukazao jednog koji je u svijetu bio sluga, jednog vojnika, oficira, svećenika, uglednu osobu, i jednog jako bogatog čovjeka. Ipak oni nisu znali drugo već da su bili robovi i suradnici slične prirode, pošto su iznutra bili slični, iako izvani neslični; a u duhovnom svijetu se svi druže u skladu sa njihovim unutrašnjostima.

[12]      Generalno, paklovi se sastoje isključivo od takvih kaverni ili sirotinjskih domova, ali oni gdje borave sotone se razlikuju od onih gdje borave vragovi. Oni se nazivaju sotonama koji su bili u neistinama i posljedično u zlu; a vragovi, oni koji su bili u zlu, i posljedično tome u neistinama. Na nebeskom svjetlu sotone izgledaju blijedi poput leševa, ili tamni poput mumija; dok se vragovi pojavljuju mračni i ognjeviti, ili crni poput čađe; ali izgledom i formom su svi monstruozni. Pa ipak na njihovom vlastitom svjetlu, koje je kao ono gorućeg ugljena, oni ne izgledaju kao monstrumi, već kao ljudi. Ovaj izgled im je dodijeljen kako bi se bili sposobni međusobno družiti.

  Emanuel Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – Poglavlje 4’