1. VJERA NOVOG NEBA I NOVE CRKVE

Ova vjera je na početku predstavljena u njezinoj generalnoj i njezinoj specifičnoj formi. Ona je predstavljena na taj način da bi poslužila kao predgovor cijelom djelu koje slijedi, tako reći poput kapije kojom se ulazi u hram, i kao kratak izvod u kojem su kasnije pojedinosti uredno sažete. Rečeno je za nju da je ‘Vjera Novog Neba i Nove Crkve’ pošto nebo, gdje su anđeli, i Crkva, u kojoj su ljudi, djeluju kao jedno poput unutrašnjeg i vanjskog u slučaju čovjeka. Otud proizlazi da je pripadnik Crkve, koji je u dobru ljubavi od istina vjere, i u istinama vjere iz dobra ljubavi, s obzirom na unutrašnjosti njegova uma anđeo nebeski. Na taj način on nakon smrti ulazi u nebo, i tamo uživa sreću u onoj mjeri u kojoj su ovi principi u njemu sjedinjeni. Prema tome, treba znati da je ova vjera u njezinoj sažetoj formi pokazatelj i kapija novog neba koje je sada (‘sada’ označava godinu 1757) formirano od strane Gospodina.  

2. VJERA NOVOG NEBA I NOVE CRKVE, U NJEZINOJ GENERALNOJ FORMI, JE OVA:

Gospodin od vječnosti, Koji je Jehova, je došao na svijet da bi mogao pokoriti paklove i proslaviti Svoje Ljudsko; bez toga se jedan čovjek ne bi mogao spasiti; a spašeni su oni koji vjeruju u Njega.

[2] Za ovo se kaže kako je generalna forma vjere, a vjera u njezinoj generalnoj formi ulazi u sve njezine specifične dijelove. Generalni je princip vjere da je Bog jedan u Suštini i u Osobi, u Kojem je Božansko Trojstvo, i da je On Gospodin Bog Spasitelj Isus Krist. Generalni je princip vjere da se ni jedan čovjek ne bi mogao spasiti ukoliko Gospodin nije došao na svijet. Generalni je princip vjere da je On došao na svijet kako bi od čovjeka otklonio paklove, što je On i ostvario pobjedom u borbama protiv njih. On ih je na taj način svladao, povratio u stanje reda i pokornosti Njemu. Generalni je princip vjere kako je On došao na svijet da bi proslavio Svoje Ljudsko, koje je prisvojio u svijetu, to jest, da bi ga sjedinio sa izvornim Božanskim. Ovim sredstvima On drži paklove unutar reda te zauvijek pokornima Sebi. Kako ovo ne bi moglo biti učinjeno ukoliko On nije dozvolio kušnjama da nasrću na Njegovo ljudsko, čak i onoj najekstremnijoj – pasiji Križa, On je stoga također i to izdržao. Ovo su generalni principi vjere u vezi s Gospodinom.

[3] Generalna forma vjere s obzirom na čovjeka je da on treba vjerovati u Gospodina; jer vjerom u Njega omogućava sjedinjenje sa Njime, i posljedično tome spasenje. Vjerovati u Njega je imati pouzdanje kako On spašava; a kako nitko ne može imati to pouzdanje osim čovjeka koji živi dobar život, stoga se to također podrazumjeva pod vjerom u Njega. Ovo Gospodin govori u Ivanu:

‘Ovo je volja Očeva, da svaki onaj koji vjeruje u Sina može imati život vječni.’    Ivan 6:40

I na drugom mjestu:

‘Onaj koji vjeruje u Sina taj ima život vječni; ali onaj koji ne vjeruje u Sina taj neće vidjeti života vječnoga, već srdžba Božja prebiva u njemu.’    Ivan 3:36

3. VJERA NOVOG NEBA I NOVE CRKVE, U NJEZINOJ SPECIFIČNOJ FORMI, JE KAKO SLIJEDI:

Jehova Bog je sâma Ljubav i sâma Mudrost, ili sâmo Dobro i sâma Istina; On je, kao Božanska Istina, koja je Riječ, i koja je bila Bog sa Bogom, sišao dolje i prisvojio Ljudsko (tijelo) kako bi mogao povratiti u prijašnji red sve stvari na nebu, u paklu i u Crkvi. Jer u to vrijeme je paklena sila prevladavala nad silom nebeskom, a na zemlji sila zla nad silom dobra. Posljedično tome, čovječanstvu je prijetilo neminovno uništenje. Ovo predstojeće uništenje je Jehova Bog spriječio posredstvom Svog Ljudskog (tijela), koje je bilo Božanska Istina, i tako je On iskupio i anđele i ljude. Nakon toga je u Svom Ljudskom (tijelu) ujedinio Božansku istinu sa Božanskim dobrom, ili Božansku Mudrost sa Božanskom Ljubavlju; i tako se zajedno sa, i u, Svojem Božanskom Ljudskom (tijelu) vratio Božanskom u kojem je bio od vječnosti. To je značenje ovih riječi u Ivanu

‘Riječ je bila sa Bogom, i Riječ je bila Bog… i Riječ je tijelom postala.’  Ivan 1:1, 14;

I opet:

‘Ja sam izišao od Oca, i došao sam u svijet; sada ponovno ostavljam svijet i idem k Ocu.’   Ivan 16:28:

I dalje:

‘Mi znamo da je Sin Božji došao, i da nam je dao razumijevanje da bi mogli upoznati Njega Koji je Istinit; i mi smo u Njemu Koji je Istinit, u Njegovom Sinu, Isusu Kristu. On je Istiniti Bog, i život vječni,’   1 Ivan 5:20

Iz ovih odlomaka je potpuno jasno kako se, ukoliko Gospodin nije došao na svijet, nitko ne bi bio mogao spasiti. U današnje vrijeme je slična situacija; i prema tome, ukoliko Gospodin ponovno ne dođe na svijet u Božanskoj Istini, što je Riječ, nitko se sada ne bi spasio.

[2] Specifični detalji vjere s obzirom na čovjeka su:

(1) Bog je jedan, u Kojem je Božansko Trojstvo, i On je Gospodin Bog Spasitelj Isus Krist.

(2) Spasavajuća vjera je vjerovati u Njega.

(3) Zla djela se ne smiju činiti, pošto su ona vražja i od njega dolaze. 

(4) Dobra djela treba činiti, pošto su ona Božja i od Boga dolaze.

(5) Štoviše, ove stvari čovjek treba činiti kao da ih čini sam od sebe; ali istovremeno treba vjerovati da su one Gospodinove koji djeluje s njim i kroz njega.