9. ONI KOJI KAO/ZA SVOJ CILJ IMAJU LUKSUZ/OBILJE I SLAVU/ČAST U SVIJETU I TAKOĐER U/NA NEBU, KAO I ONI KOJI CILJAJU NA BOGATSTVO I ZARADU U SVIJETU, I ONI KOJI CILJAJU NA UGLED ZBOG ZNANJA/UČENOSTI, NE/NITI VIDE NITI PRONALAZE IJEDNU STVARNU/PRAVU/ORIGINALNU (GENUINE) ISTINU U RIJEČI
Dozvoljeno mi je bilo razgovarati sa mnogima u duhovnom svijetu koji su (za sebe) mislili kako će sjati poput zvijezda nebeskih. Oni su (u) to vjerovali, kako rekoše, pošto su tretirali/smatrali Riječ kao svet(inj)u, pročitali su je mnogo puta (ili ‘često su je čitali’), sakupili su mnogo stavaka iz nje (ili ‘iz nje su uzeli mnogo stvari’), koje su koristili da bi dokazali dogme (ili ‘uz pomoć kojih su dokazivali istine’) svoga vjerovanja. Posljedično tome su u svijetu bili cijenjeni zbog svoje učenosti (= ljudi su ih zbog toga smatrali učenima), a oni sami su, zajedno sa drugima, vjerovali da će postati Mihaeli i Rafaeli (= anđeli najuzvišenijeg reda). Međutim, mnogi od njih su bili ispitani da bi se vidjelo koja vrsta ljubavi ih je nagnala/potstaknula da studiraju Riječ, i otkrilo se da je to kod nekih bila samo-ljubav (= ljubav prema sebi), tako da bi u svijetu izgledali važni/veliki i da bi ih ljudi obožavali kao crkvene vođe/prvake; kod nekih je to bilo da bi stekli ugled/čast zbog (velike) učenosti i da bi im to promoviralo slavu; kod nekih je to bilo da bi postigli bogatstvo, a kod nekih da bi postali učeni propovijednici (ili ‘da bi mogli učeno propovijedati’). Nakon toga su (konačno) bili ispitani da bi se vidjelo/otkrilo da li su naučili bilo koju stvarnu/pravu/originalnu istinu iz Riječi, i pronašlo/otkrilo se da ne znaju ništa već (samo) ono što je svima očigledno iz njezinog literalnog smisla, no nisu znali ni jednu stvarnu/pravu/originalnu (genuine) istinu koja bi im mogla poslužiti za doktrinu na dubljem nivou (= unutarnju/duhovnu instrukciju). Razlog tome je bio da su njihovi ciljevi bili oni sami i svijet, a ne Gospodin i nebo (ili ‘da su njihovi objektivi bili fokusirani na njih same i svijet, umjesto na Gospodina i nebo’). Kada su to njihovi ciljevi, čovjek i njegov um su ograničeni na sebe i svijet (ili ‘a kada bilo tko ima sebe i svijet kao svoj fokus, onda on zaveže svoj um za njih’), i on neprestano razmišlja iz svoga ‘ja’ (self = sebstvo; ili ‘i neprestano razmišlja o vlastitoj koristi’), koje/a je u gustom mraku u svezi bilo čega nebeskog. Jer čovjekovo ‘ja/sebstvo’ (= osobni interes/vlastita korist) nije ništa doli zlo i neistina koju stvara (ili ‘i proizlazeća neistina’). Tako da netko tko dok čita Riječ misli na sebe, ili slavu, ili ugled, ili profit, ne može od strane Gospodina biti povučen iz svoga ‘ja/sebstva’, i tako biti uzdignut do svjetla nebeskog; i posljedično tome on ne može primiti nikakav utjecaj/upliv (influx) od strane Gospodina (ili ‘ništa što od strane Gospodina uplivava’) kroz nebo.
[2] Ja sam vidio mnoge takve ljude/duhove, i svaki od njih je uložio sve moguće napore ne bi li se dočepao neba (= svaki od njih je svim svojim silama žudio za nebom), gdje su također i bili primljeni. No pri svom ulasku/dolasku u nebo su bili ispitani da bi se vidjelo/doznalo da li su u posjedu (= da li znaju) ičeg od istine (ili ‘išta o istini’) koju anđeli imaju, ali oni nisu znali ništa doli golih riječi literalnog smisla, bez ikakvog duhovnog razumijevanja (ili ‘dubljeg razumijevanja njihovog značenja’). Kao posljedica toga su oni u očima anđela izgledali kao ljudi čija je odjeća bila poderana/svučena i na-očigled goli, tako da su bili poslati dolje ispod. Neki su na nebeskom svjetlu bili lišeni svog intelektualnog pogleda (intelectual sight) a kasnije i vida (sight of their eyes). Nakon toga ih je zahvatila silovita/žestoka bol u srcu, pa su nakon toga bili odvedeni ispod. Ali ponosno vjerovanje da su zaslužili nebo su zadržali (ili ‘ali u njima je ipak ostala zabluda da zaslužuju nebo’). To je sudbina onih koji studiraju Riječ sa ciljem stjecanja bogatstva, ugleda/časti ili profita. Stvari stoje sasvim drugačije u slučaju (ili ‘ali sasvim je drugačija sudbina’) onih koji su u čitanju Riječi vođeni osjećajem za istinu, ili koji dok čitaju Riječ uživaju u istini istine radi (= zato što je istinita). Takvi ljudi za svoj cilj imaju ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem, i njihov fokus je radije na životu nego na njima samima. Svi oni kao ljubitelji istine (ili ‘pošto vole ono što je istinito svi oni’) primaju utjecaj/upliv (influx) od Gospodina, te vide i pronalaze/otkrivaju stvarne/prave/originalne (genuine) istine u Riječi. Jer njihovi intelekti su prosvjetljeni (ili ‘jer oni su intelektualno prosvjetljeni’), što im dozvoljava da (ili ‘i u svom prosvjetljenju oni’) percipiraju istine kao od sebe, iako zaista ne od sebe (ili ‘iako ih ne percipiraju od sebe već od Gospodina’); a nakon smrti su uzdignuti u nebo, gdje istina uživa svoje vlastito svjetlo, i tako postaju duhovni i anđeli.
E.Swedenborg ‘De Verbo –9’
