ONI DUHOVI KOJI SE ODNOSE PREMA ŽELUCU.
4789. [4826] Mnoge uznemirenosti izgleda da imaju svoje sjedište u želucu, i upliv takvih nemir-stvarajućih duhova se tamo osjeća, i ponekad se uznemirenosti pojavljuju tamo, poput onih od škrtosti, koje su brojne. Takve tjeskobe, kada ljudi sebe uznemiruju budući se moraju rastati sa novcima, se pojavljuju kako borave u tim organima. Postoje također i druge tjeskobe koje su, isto tako, jasno percipirane u želucu; neke iznutra, neke više, neke niže, sukladno razlici između njih. Često sam razgovarao sa duhovima koji su uvodili senzacije, i koji su u predjelu želuca. Oni korespondiraju sa probavnim smetnjama, i otud osjećaj tjeskobe (br. 4827). Štoviše, želudac korespondira sa žudnjom za znanjem poradi primjene, time probavljanja i prisvajanja onih stvari koje su pomoćne primjeni. Onda je želudac u njegovoj slobodi, i širi se slobodno, i pluća slobodno (nad) njime operiraju; otud, također, život pun uživanja. U drugom slučaju, on je ograničen, niti je sposoban postići slobodu (br. 4828). Bili su izvjesni duhovi sa mnom iznad moje glave, nekoliko sati. Nisam uočio njihovo prisustvo iz ničeg drugog nego poradi izvjesnog tjeskobnog osjećaja, kojeg čovjek postane svjestan u nižem dijelu želuca. Otud, bilo je očigledno da su oni bili imali komunikaciju sa takvima koji nasrću na želudac, i onima koji su imali njihovo područje tamo. Govorio sam sa istima: i rekao sam da bi želio da se povuku; budući se oni ne slažu sa sferom onih duhova koji su sa mnom: njima je to bilo mrsko.
[4929] Onda, također, vodio se razgovor u svezi sfera, sa zaključkom da je bilo jako puno takvih sfera oko čovjeka, i da oni ne primjećuju kako ove jesu; i da mnoge, isto tako, stvaraju njihov učinak, poput onih učinaka koji nastaju iz ispuštanja daha, ili od mrskosti zbog prisustva bilo koga, od radosti i slobode, i vrlo mnogo drugih stvari; tako da sfere djeluju sa/među ljudima također: ali, budući oni negiraju sve što ne vide i osjećaju u tijelu, i sve što se čini okultnim pripisuju prirodi, i jedva da itko vjeruje kako je takva stvar iz duhovnog svijeta – zahvaljujući ovome, oni reflektiraju malo o njoj; a oni koji doista reflektiraju, to odlažu na stranu ili kao prirodni fenomen u kojeg je teško vjerovati, ili kao ništa, budući oni to ne razumiju.
